Portal
Svetište Gospe od Pojišana u Splitu
Svetište na Pojišanu u Splitu spominje kameni natpis iz X. stoljeća, na istočnoj strani splitskog polja, milju udaljeno od prvostolnice. Štovanje Marije Bogorodice s Pojišana trajno je urezano u gradsku memoriju, što se očitovalo kroz stoljeća splitske povijesti. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se navečer svečano, na ramenima pučana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetište na Pojišanu.
Splitska katedrala još od VII. stoljeća nosi titular Uznesenja Marijina, a taj je kult 'preuzela' crkva na Pojišanu, pa su dva gradska hrama zauvijek ostala povezana. Čudotvorna slika u prošlosti je često donošena u grad i ostajala ondje dok ne bi prošle opasnosti od ratova, epidemija, suša, gladi... Pred njom je, primjerice, skinuta zastava Venecijanske republike 1797. godine, kad je Napoleon srušio duždevu državu koje je 377 godina gospodarila dalmatinskom obalom. Pred njom je 1715. godine proslavljen prestanak turske okupacije Sinja, a tijekom vremena i većina jubileja i događaja. Godine 1904. pred pojišanskim je svetištem i Gospinom slikom biskup s tisućama građana posvetio Split i Nadbiskupiju splitsko-makarsku nebeskoj Majci i Kraljici. Osobito su je štovali pomorci, pozdravljajući je počasnim topovskim salvama pri uplovljavanju u luku, a svetište su ispunili maketama i slikama brodova spašenih u oluji zagovorom Zvizde mora. Pored velikog srebrnog prijestolja, načinjenog u Veneciji od zavjetnih darova, Splićani su darovali svojoj Kraljici zlatnu i srebrnu krunu. Crkvu su nekoliko puta proširivali; današnja je dovršena 1771. godine, a oltar, najveći barokni oltar u Splitu, je iz 1794. godine.
Od 1909. godine svetište je povjereno na čuvanje franjevcima kapucinima, koji su uz njega podigli samostan. Godine 2009. Navršava se tako, dakle, 100 godina od kako se franjevci kapucini nalaze među spličanima i čuvaju i upravljaju ovim svetištem.
Niz je legendi i pučkih pjesama u kojoj Dalmatinci spominju svoju zaštitnicu, a jedna je i o Poljičaninu koji je našao ikonu slikanu na drvu, na mjestu gdje je sadašnje svetište. Od tada su je i Poljičani smatrali svojom zaštitnicom, te joj redovito hodočastili. Gospi od Pojišana i danas dolaze potrebni njezina zagovora, a procesija na Velu Gospu okupi tridesetak tisuća građana, dok ih barem još toliko u dane oko blagdana pohodi svetište. Ostala slavlja su na blagdan Gospe od Karmela (16. srpnja), svetog Leopolda Mandića (12. Svibnja) i svetog Nikole biskupa (6. prosinca), kad svetište pohode brojni pomorci i njihove obitelji.
Župa Gospe od Pojišana osnovana je 28. svibnja 1944. godine, broji oko 10 tisuća župljana, a obuhvaća dijelove kotara Bačvice, Gripe i Lučac. Svetište posjeduje mehaničke orgulje koje je ugradio slovenski graditelj Franz Jenko 1962 godine.
MOLITVA ČUDOTVORNOJ GOSPI OD POJIŠANA
Zaštitnici grada Splita
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Amen!
Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se nije nikada čulo da si ikoga zapustila, koji se tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zaprosio. Ovim pouzdanjem obodren utječem se i ja tebi, Djevice djevica. Tebi, Majko dolazim,
pred tobom eto stojim je grešnik i uzdišem.
Nemoj, Majko Riječi Božje, prezreti riječi mojih, nego ih milostivo poslušaj i usliši. Amen!
Oče naš....
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas uvijek oslobodi od svih pogibli, Djevice slavna i blagoslovljena. Gospođo naša, posrednice naša, zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči!
Zdravo Marijo... Slava Ocu....
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Amen!
HIMAN BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI – GOSPI OD POJIŠANA
„MARIJO DJEVO SRED RAJSKOG SJAJA“
Marijo , Djevo, sred rajskog sjaja
Slave te pjesmom anđeli raja.
I mi pred tvojom, skupljeni, slikom
Slavimo tebe zanosnim klikom:
Slava ti, premila, Pojišana Gospo
Predobra Majko vjernih ti svih!
Kad neko s kakve nevolje strada,
Nebeska Majko ti si mu nada!
Žalostan tko je u jadu svome
Molitve šalje prijestolju tvome.
Slava ti, premila, Pojišana Gospo
Predobra Majko vjernih ti svih!
Gospo predobra, Majko vjernih ti svih!
Na Svetkovinu Velike Gospe vjernici će se posebno okupljati u marijanskim svetištima - od Aljmaša preko Bistrice i Trsata do Sinja i Škrpjela. Tako i grad Split ima svoje marijansko svetište u kojem se čuva slika Gospe od Pojišana, zapravo ikona Marije Hraniteljice. Prema legendi, sliku je našao Poljičanin. Htio ju je odnjeti svojoj kuću, ali čudotvorna slika uvjek je od tamo nestajala i vračala se na mjesto gdje ju je našao. Tako odlučiše on i splitski kler na mjestu našašća za tu sliku sagraditi crkvicu. Eto slika Gospe od Pojišana u toj crkvi stoji već na istom mjestu gotovo 800 godina... Evo kako je pjesnik opisao te događaje:
Pokraj Splita bogata crkvica,
Pojišana Marija Divica;
Čudotvorna prilipa Nje slika,
Neba, zemlje najveća je dika.
Prvo nije ceste k crkvi bilo,
Pokraj mora tad se je odilo;
Poljičanin pokraj mora proša
I kvadar je mile Gospe naša.
U rukam ga ko briljant nosio
I Poljicim on se uputio;
A kad mistu ovom je prispio,
Gdje tad tempal ni sagrađen bio,
Već je bila mala kapelica,
Poljičan se već ni malo mica;
Tada stane do neba misliti
Što će kvadrom Gospe učiniti.
Kvadar Gospe na tle naslonio,
Pak Poljičan prost je odat tio;
Al Poljičan Gospu je želio
I sa tleja ko Majku dignuo.
Pak š Njom misli kući u Poljica,
Ali ne 'ti Nebeska Kraljica;
Ne da mu se otle ni maknuti,
Gospi želja tot stan sagraditi.
Sa svim da mu Gospa draga biše,
Posve tužan tot je ostaviše,
Pak Poljičan u Split se vratio,
Svetog Duje kleru je javio.
Odmar kler se mistu uputio,
Kvadar Gospe tu se posvetio;
Ime stavu Gospe Pojišana,
Jer našasta bi od Poljičana.
Na Veliku Gospu ujutro prenosi se ikona Gospe od Pojišana u splitsku katedralu da bi se navečer opet svečano vratila u svetište: S početkom u 18 sati kreće procesija od katedrale do pojišanskog svetišta u kojoj sudjeluju nadbiskup, svećenici te mnogobrojni puk. Gospinu sliku, koja je postavljena u srebrno prijestolje, nose na ramenima mornari koji je štuju kao svoju zaštitnicu.
Ova procesija, koja je u komunističko doba bila zabranjena, svjedočanstvo je vjere, veliki znak da čvrsto stojimo uz kršćansku baštinu, da ne ćemo iznevjeriti pradjedovski zavjet vjere u Trojedinoga Boga i vjernosti Katoličkoj Crkvi, da ostajemo uz "viru Isusovu, i pri i sad". Pomogao nam u tome zagovor Marije uznesene na nebo!
Svetkovinu dođi poštovati, Svaku slast ćeš u duši imati; Pridobit ćeš svu paklenu silu Ako ljubiš Božju Majku milu.
Svetište na Pojišanu u Splitu spominje kameni natpis iz X. stoljeća, na istočnoj strani splitskog polja, milju udaljeno od prvostolnice. Štovanje Marije Bogorodice s Pojišana trajno je urezano u gradsku memoriju, što se očitovalo kroz stoljeća splitske povijesti. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se navečer svečano, na ramenima pučana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetište na Pojišanu.
Splitska katedrala još od VII. stoljeća nosi titular Uznesenja Marijina, a taj je kult 'preuzela' crkva na Pojišanu, pa su dva gradska hrama zauvijek ostala povezana. Čudotvorna slika u prošlosti je često donošena u grad i ostajala ondje dok ne bi prošle opasnosti od ratova, epidemija, suša, gladi... Pred njom je, primjerice, skinuta zastava Venecijanske republike 1797. godine, kad je Napoleon srušio duždevu državu koje je 377 godina gospodarila dalmatinskom obalom. Pred njom je 1715. godine proslavljen prestanak turske okupacije Sinja, a tijekom vremena i većina jubileja i događaja. Godine 1904. pred pojišanskim je svetištem i Gospinom slikom biskup s tisućama građana posvetio Split i Nadbiskupiju splitsko-makarsku nebeskoj Majci i Kraljici. Osobito su je štovali pomorci, pozdravljajući je počasnim topovskim salvama pri uplovljavanju u luku, a svetište su ispunili maketama i slikama brodova spašenih u oluji zagovorom Zvizde mora. Pored velikog srebrnog prijestolja, načinjenog u Veneciji od zavjetnih darova, Splićani su darovali svojoj Kraljici zlatnu i srebrnu krunu. Crkvu su nekoliko puta proširivali; današnja je dovršena 1771. godine, a oltar, najveći barokni oltar u Splitu, je iz 1794. godine.
Od 1909. godine svetište je povjereno na čuvanje franjevcima kapucinima, koji su uz njega podigli samostan. Godine 2009. Navršava se tako, dakle, 100 godina od kako se franjevci kapucini nalaze među spličanima i čuvaju i upravljaju ovim svetištem.
Niz je legendi i pučkih pjesama u kojoj Dalmatinci spominju svoju zaštitnicu, a jedna je i o Poljičaninu koji je našao ikonu slikanu na drvu, na mjestu gdje je sadašnje svetište. Od tada su je i Poljičani smatrali svojom zaštitnicom, te joj redovito hodočastili. Gospi od Pojišana i danas dolaze potrebni njezina zagovora, a procesija na Velu Gospu okupi tridesetak tisuća građana, dok ih barem još toliko u dane oko blagdana pohodi svetište. Ostala slavlja su na blagdan Gospe od Karmela (16. srpnja), svetog Leopolda Mandića (12. Svibnja) i svetog Nikole biskupa (6. prosinca), kad svetište pohode brojni pomorci i njihove obitelji.
Župa Gospe od Pojišana osnovana je 28. svibnja 1944. godine, broji oko 10 tisuća župljana, a obuhvaća dijelove kotara Bačvice, Gripe i Lučac. Svetište posjeduje mehaničke orgulje koje je ugradio slovenski graditelj Franz Jenko 1962 godine.
MOLITVA ČUDOTVORNOJ GOSPI OD POJIŠANA
Zaštitnici grada Splita
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Amen!
Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se nije nikada čulo da si ikoga zapustila, koji se tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zaprosio. Ovim pouzdanjem obodren utječem se i ja tebi, Djevice djevica. Tebi, Majko dolazim,
pred tobom eto stojim je grešnik i uzdišem.
Nemoj, Majko Riječi Božje, prezreti riječi mojih, nego ih milostivo poslušaj i usliši. Amen!
Oče naš....
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas uvijek oslobodi od svih pogibli, Djevice slavna i blagoslovljena. Gospođo naša, posrednice naša, zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči!
Zdravo Marijo... Slava Ocu....
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Amen!
HIMAN BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI – GOSPI OD POJIŠANA
„MARIJO DJEVO SRED RAJSKOG SJAJA“
Marijo , Djevo, sred rajskog sjaja
Slave te pjesmom anđeli raja.
I mi pred tvojom, skupljeni, slikom
Slavimo tebe zanosnim klikom:
Slava ti, premila, Pojišana Gospo
Predobra Majko vjernih ti svih!
Kad neko s kakve nevolje strada,
Nebeska Majko ti si mu nada!
Žalostan tko je u jadu svome
Molitve šalje prijestolju tvome.
Slava ti, premila, Pojišana Gospo
Predobra Majko vjernih ti svih!
Gospo predobra, Majko vjernih ti svih!
Na Svetkovinu Velike Gospe vjernici će se posebno okupljati u marijanskim svetištima - od Aljmaša preko Bistrice i Trsata do Sinja i Škrpjela. Tako i grad Split ima svoje marijansko svetište u kojem se čuva slika Gospe od Pojišana, zapravo ikona Marije Hraniteljice. Prema legendi, sliku je našao Poljičanin. Htio ju je odnjeti svojoj kuću, ali čudotvorna slika uvjek je od tamo nestajala i vračala se na mjesto gdje ju je našao. Tako odlučiše on i splitski kler na mjestu našašća za tu sliku sagraditi crkvicu. Eto slika Gospe od Pojišana u toj crkvi stoji već na istom mjestu gotovo 800 godina... Evo kako je pjesnik opisao te događaje:
Pokraj Splita bogata crkvica,
Pojišana Marija Divica;
Čudotvorna prilipa Nje slika,
Neba, zemlje najveća je dika.
Prvo nije ceste k crkvi bilo,
Pokraj mora tad se je odilo;
Poljičanin pokraj mora proša
I kvadar je mile Gospe naša.
U rukam ga ko briljant nosio
I Poljicim on se uputio;
A kad mistu ovom je prispio,
Gdje tad tempal ni sagrađen bio,
Već je bila mala kapelica,
Poljičan se već ni malo mica;
Tada stane do neba misliti
Što će kvadrom Gospe učiniti.
Kvadar Gospe na tle naslonio,
Pak Poljičan prost je odat tio;
Al Poljičan Gospu je želio
I sa tleja ko Majku dignuo.
Pak š Njom misli kući u Poljica,
Ali ne 'ti Nebeska Kraljica;
Ne da mu se otle ni maknuti,
Gospi želja tot stan sagraditi.
Sa svim da mu Gospa draga biše,
Posve tužan tot je ostaviše,
Pak Poljičan u Split se vratio,
Svetog Duje kleru je javio.
Odmar kler se mistu uputio,
Kvadar Gospe tu se posvetio;
Ime stavu Gospe Pojišana,
Jer našasta bi od Poljičana.
Na Veliku Gospu ujutro prenosi se ikona Gospe od Pojišana u splitsku katedralu da bi se navečer opet svečano vratila u svetište: S početkom u 18 sati kreće procesija od katedrale do pojišanskog svetišta u kojoj sudjeluju nadbiskup, svećenici te mnogobrojni puk. Gospinu sliku, koja je postavljena u srebrno prijestolje, nose na ramenima mornari koji je štuju kao svoju zaštitnicu.
Ova procesija, koja je u komunističko doba bila zabranjena, svjedočanstvo je vjere, veliki znak da čvrsto stojimo uz kršćansku baštinu, da ne ćemo iznevjeriti pradjedovski zavjet vjere u Trojedinoga Boga i vjernosti Katoličkoj Crkvi, da ostajemo uz "viru Isusovu, i pri i sad". Pomogao nam u tome zagovor Marije uznesene na nebo!
Svetkovinu dođi poštovati, Svaku slast ćeš u duši imati; Pridobit ćeš svu paklenu silu Ako ljubiš Božju Majku milu.
![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/invision/p_up_en.gif)