SVETIŠTE GOSPE OD UTOČIŠTA U ALJMAŠU

SVETIŠTE GOSPE OD UTOČIŠTA U ALJMAŠU


1332. U
toj se godini – koliko je danas poznato – prvi puta spominje ime Aljmaš. Prvi
puta se spominje da je Aljmaš župa. U mjestu zajedno žive hrvati i Mađari,
katolici. Bave se ratarstvom i ribarstvom, a neki su trgovci i obrtnici.

1526. Aljmaš s cijelom Slavonijom i Baranjom pada pod vlast Osmanlija.
Okupacija traje 160 godina.

1687. Turci (Osmanlije) su protjerani. Duhovnu obnovu oslobođenih
krajeva provode redovnici isusovci, koji su ovamo stigli iz Europe, s oslobodilačkom
kršćanskom vojskom. U baranjskom selu Laško (danas Lug) isusovci podižu crkvu
na čast Blaženoj Djevici Mariji, sa željom da Lug postane marijansko
proštenište.

1697. Za skromnu drvenu crkvu u Lugu isusovci nabavljaju Gospin kip,
koji na Veliku Gospu, u svečanoj procesiji, iz Osijeka prenose u lug. Kip je
bio sličan današnjem: Gospa s krunom na glavi, na lijevoj ruci drži Dijete
Isusa, a u desnoj žezlo. – Pristaše Rákóczyjeve bune protiv habsburške vlasti,
kalvini, zaposijedaju i naseljavaju više mjesta u Baranji, među njima i Lug u
kojem prisvajaju katoličku crkvu i preuređuju u svoju kalvinsku bogomolju.

1704. Da spase Gospin kip, isusovci ga prenose u Aljmaš. Smještaju ga u
priprostu aljmašku crkvu, građenu od šiblja, omazanu blatom i pokrivenu trskom.
Od sada hodočasnici o Gospinim blagdanima hodočaste u Aljmaš. Godina 1704. prva
je godina aljmaškog svetišta. U Aljmaš, mjestašce nedaleko od ušća drave u
Dunav, svake godine, bez prekida, napose na marijanske blagdane, dolaze
hodočasnici iz Osijeka i okolice.

1708. U Aljmašu se gradi nova crkva, druga po redu. Posvetio ju je 1715.
đakovački biskup Đuro Patačić.

1726. Na jednom od Aljmaških brežuljaka isusovci podižu „Kalvariju“ za
pobožnost križnog puta.

1807. Aljmaš (ponovo) postaje župom, koja je zajedno s prošteništem
povjerena biskupijskim svećenicima sve do danas.

1846. U veliko je požaru izgorjela crkva s Gospinim kipom, mnoge
aljmaške kuće i gospodarstva. Spašena je samo kopija kipa. Ta je kopija (slika)
prenesena u udolinu udaljenu od Svetišta oko kilometar puta. Tamo je, uz izvor
vode, Gospi podignuta kapelica. Uokolo su posađene lipe pa je mjesto prozvano
„Gospa pod lipom“. I danas to mjesto posjećuju svi hodočasnici i Gospini
štovatelji i s poštovanjem uzimaju izvorsku vodu.

1847. Započima gradnja nove, treće crkve na istom mjestu.

1852. Još nedovršenu crkvu posvećuje đakovački i srijemski biskup Josip
Juraj Strossmayer.

1857. Biskup Strossmayer daruje Aljmaškom svetištu novi (današnji)
Gospin kip, izrađen u Beču.. Slijede godine u kojima se hodočašća manje-više
mirno nastavljaju.

1945. – 1990. vrijeme je vladavine komunističkog režima, čestog
ometanja hodočasnika i zabrana hodočašćenja u Aljmaško svetište.

1991. Započeo Domovinski rad. Srpske paravojne jedinice (četnici) uz
pomoć jugoslavenske armije okupirali su ove krajeve . Iz svih sela prognani su
nesrpski žitelji. Svi oni, uz smrtnu opasnost, ostavivši sve, bježe zadnjim
teglenicama u Osijek, a zatim se razilaze po Hrvatskoj. Brojni su prebjegli u
Mađarsku, a neki i u druge europske zemlje. Prva je opljačkana, obeščašćena i
razorena aljmaška crkva, a zatim svi prognanički domovi.

1992. Pod neobičnim je okolnostima u ruševinama aljmaške crkve nađen
oštećeni Gospin kip i prenesen u Osijek.

1998. Završava Domovinski rat. Povratak Gospe i Aljmašana iz progonstva.

1999. Pripreme za gradnju nove župne i proštenišne crkve. U raspisanom
natječaju prihvaćen je idejni nacrt zagrebačkih arhitekata Maje Furlan
Zimmerman, Ive Gajšak i Mirka Buvinića.

2001. Započela gradnja nove, četvrte crkve u tri stoljeća Aljmaškog
svetišta, na istom mjestu. Investitori: Ministarstvo za obnovu i graditeljstvo,
Osječko-baranjska županija, Biskupija Đakovačka i Srijemska i Župa i Svetište
aljmaške Gospe. Izvođenje radova povjereno je osječkoj tvrtki „Gradnja“.

2003. U crkvenom svetištu postavljena je oltarna pala – „Marijanski
triptih“ u tehnici vitraja, rad akademskog slikara Vladimira Meglića. Motivi
pale su: Navještenje, Pohod Marije Elizabeti i Isusovo rođenje. Postavljen je
posebno projektirani sakristijski namještaj, liturgijska sjedišta u svetištu i
klupe u crkvenoj lađi, sve rađeno u hrastovini.
Dovršena je prva etapa aljmaškog svetišta – zgrada crkve. – sveti otac Ivan
Pavao II., prilikom svog trećeg apostolskog pohoda Hrvatskoj, u subotu 7.
lipnja, u Osijeku, na svečanom euharistijskom slavlju, okrunio je kip Gospe
aljmaške.

2004. Nova crkva je ukrašena trima mozaicima, koji su rad akademskog
slikara Vladimira Meglića iz Zagreba. Prvi motiv je Mala Gospa. Likove Marijine
majke Ane i Marije kao djevojčice, okružuje i upotpunjuje niz raznolikih i
znakovitih simbola. – Tema drugog mozaika je Marijino Uznesenje (Velika Gospa).
Veličanstveni događaj stavljen je u prepoznatljivi aljmaški hodočasnički
okoliš. – treći mozaik ornamentima i blistavim arkanđelima, Gabrijelom i
Mihaelom, ukrašuje zidnu nišu u kojoj je trajno izložen zavjetni kip aljmaške
Gospe.

2004. Navršavaju se tri stoljeća Aljmaškog svetišta (1704.-2004.). U
nedjelju 1. kolovoza dijecezanski biskup mons. Marin Srakić posvetio je novu
župnu i hodočasničku crkvu. –Obnovu (izgradnju) „Kalvarije“ preuzima Udruga
katoličkih gospodarstvenika „S Tobom u zajedništvu“. – Postavljeni liturgijski
namještaj, rađen od bračkog kamena sivca (menza, ambon, krstionica, liturgijski
stolić, škropionica), dar su hodočasnika i dobročinitelja.

2005. Početkom godine potpisan je novi ugovor za izgradnju druge i treće
(završne) etape cjelovitog projekta Svetišta. Investitori su: Ministarstvo
mora, turizma, prometa i razvitka, Osječko-baranjska županija i Biskupija
Đakovačka i Srijemska. Istodobno se planira darovima hodočasnika i drugih
dobročinitelja namještajem opremiti nove prateće objekte i prostore.

2006. Na brdu „Kalvarija“ izgrađena staza Križnog puta duga 480 m.
popločena betonskim kockama. Postavljeno 14. velikih hrastovih križeva.
Postavljeno 14. mramornih ploča s prigodnim tekstom uz svaku postaju. Uz stazu
postavljena rasvjeta i odvodnja. Nabavljene klupe i korpe za smeće, te zasađeno
800 sadnica ukrasnog grmlja. Blagoslov novoizgrađene staze Križnog puta
obavljen je 01. kolovoza 2006.

2007. Dovršena izgradnja 2. i 3. faze aljmaškog svetišta. Izgrađen je
tzv. „Hodočasnički plato“, brojne ispovijedaonice, prostor za hodočasnike,
kapelica, dvorana, suvenirnica te sanitarni čvor. Uređen je sav okoliš oko
svetišta, popločen, zasađeno ukrasno grmlje i cvijeće. Svetište je u potpunosti
izgrađeno na radost štovatelja Gospe Aljmaške.

ALJMAŠKA „KALVARIJA“

1704.
Aljmaš postao Gospinim svetištem.
Ustanovili ga redovnici Isusovci.

1726.
Na brežuljku iznad Aljmaša, Isusovci podižu „Kalvariju“, za pobožnost Križnog
puta.

1952.
Jugovojska gradi bunker ispod brežuljka „Kalvarija“.

1953.
Jugovojska namjerno ruši aljmašku „Kalvariju“, kako nitko ne bi mogao doći u
blizinu izgrađenog vojnog bunkera. Vjernici Aljmaša i hodočasnici ostali su
zakinuti za taj vid pobožnosti u Svetištu kroz 50. godina.

2003.
Obnovu (izgradnju) „Kalvarije“ preuzima Udruga katoličkih gospodarstvenika „S
tobom u zajedništvu“ iz Osijeka. Prikuplja se dokumentacija i razrađuje plan.

2004.
Započimaju radovi na izgradnji Križnog puta.
Radove izvodi „Gravia“ iz Osijeka.

2005.
Izgrađena staza duga 480. m. popločena betonskim kockama.
Postavljeno 14. velikih hrastovih križeva. Na stazi postavljena rasvjeta i
odvodnja.

2006.
Nabavljeno 8. klupa i 4. korpe za smeće, te zasađeno 800. sadnica ukrasnog
grmlja.
Blagoslov novoizgrađene staze Križnog puta obavljen 01.08.2006.

GOSPINA KAPELICA „NA LIPI“

1846.
U velikom požaru izgorjela crkva s Gospinim kipom u Aljmašu. Spašena samo
kopija kipa, koja je prenešena na ovo mjesto.

1847.
Sagrađena prva kapelica na ovom mjestu, gdje je smještena kopija Gospina kipa.
Kopajući temelje nađen je izvor vode. Nad njim je sazidana kapelica.

1850.
Iskopan bunar i uređen prostor pristupa tom bunaru.

1851.
Izrađen novi kip Gospe od Utočišta, koji je postavljen u aljmašku crkvu.

1857.
Biskup Strossmayer dariva aljmaškom Svetištu novi kip koji je izrađen u Beču.
Kip koji je do tada bio u crkvi prenosi se u kapelicu „Na Lipi“.

1916.
Brodovlasnik Mudrovčić iz Budima, Doživljava brodolom na Dunavu kod Aljmaša.
Žena njegova zavjetuje se Gospi u Aljmašu, da će ako muž ostane živ kip Gospin
„Na Lipi“ obući u najljepše haljine. Ostao je živ i ozdravio je. Žena izvršava
svoj zavjet. Od tada pa nadalje, svi koji zadobiju uslišanje, oblače Gospin
kip.

1972.
Izvedeni zemljani radovi na proširenju platoa za izgradnju nove kapelice „Na
Lipi“.
Sazidana nova kapelica.

1975.
Sazidana nova kapelica, treća na ovom prostoru. Uređena niša za Gospin kip.

1991.
Započeo Domovinski rat. Srpske paravojne jedinice (četnici) devastirali ovaj
prostor.
Kip Gospin odnešen u nepoznatom pravcu.

1999.
Obnovljena kapelica, postavljen novi Gospin kip.
Uređen prostor oko kapelice.

2006.
Iskopan novi bunar s izvorskom vodom, za potrebe hodočasnik

Draga Sanja nova sam na ovom forumu i još nisam pregledala sve teme ali ova mi je jako draga. U Aljmašu sam doživjela i spoznala prekrasne stvari postala svjesna prisutnosti Majke Božje i zaista mi je to uz Međugorje jedno od najdražih svetišta. Obožavam onaj mir u šumi i osjećaj bliskosti i posebnosti.BTB i čuvala Majka Božja.