Svetište Gospe Trsatske

Crkva Gospe Trsatske jedno je od najstarijih hrvatskih marijanskih
svetišta, sagrađeno na Trsatu u Rijeci.

Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe
Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji.

Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli.

Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u
Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367.
godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena »Majka milosti».Original slika
čudotvorne Gospe Trsatske danas se čuva u riznici trsatskoga samostana.


Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na
cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano,
slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost
njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to
prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti«
ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu.

Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju
pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim
štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih
procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankopan, a gradnju je započeo
njegov sin knez Martin Frankopan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se
franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na
mjestu gdje se prema legendi od 1291. do 1294. godine nalazila Bogorodičina
kućica.

Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.

Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko
odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj
je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske
obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog
svetišta.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao
izgraditi Nikola I. Frankopan.

Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu
glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje
podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva
samostanska klaustra te ljetna blagovaonica. Najzaslužniji za današnji njen
izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu
1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju.




Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6
metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala. Današnja bazilika,
splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza.
Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv.
Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara
C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Na današnjoj se crkvi isprepliću mnogobrojni stilovi i povijesna
razdoblja. Na bidermajerskom se pročelju iz prve polovice 19. st. koriste
portali iz 17. st. U crkvi postoje samo dvije lađe: prvotna i lijeva, nastale
objedinjavanjem nekadašnjih pobočnih kapela. Propovjedaonica i pobočni barokni
oltari drvorezbarski su radovi koji polikromijom imitiraju višestruko skuplje
mramorne oltare. Giovanni Pietro Telesphoro de Pomis, Talijan koji se rodio u
Grazu, naslikao je svetu Anu Trojnu, palu središnjeg oltara na bočnom zidu
lijevog broda.

Na drvenom oltaru svetog Nikole, na desnome bočnoom zidu i mramornim
oltarima lijevo i desno od trijumfalnog luka svetišta, pale je izradio Švicarac
Serfain Schön koji je u prvoj polovici 17.st. na Trsatu ostavio veliki opus.
Prepoznatiljiv je po maniristički izduženim likovima prozračne draperije.
Cristophoro Tasca iz Bergama naslikao je Veliku palu Navještenja koja se nalazi
iznad trijumfalnog luka.

Raskošnu kovanu rešetku, koja zatvara svetište, 1705. godine donirao je
senjski nadbiskup Petar Brajković., dok je monumentalni mramorni glavi oltar
1695. donirao zagrebački sudac Ivan Uzolin.




Knez Martin Frankopan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se
1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i
bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do
današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg
je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u
to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti
Luka.

Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankopan
poklonjen crkvi 1485, te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima
koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna
srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine
darovao hrvatski ban Toma Bakač–Erdödy za ozdravljenje sina.

Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala
Marija Terezija. Ljetna blagovaonica samostana ukrašena je velikim zidnim i
stropnim slikama Tasce i Schöna, a u hodniku koji vodi u franjevačke sobe
nalaze se djela hrvatskih suvremenih umjetnika, ali i barokna ulja Valentina
Metzingera, Lotarinžanina udomaćenog u Ljubljani.

Mnoge su umjetnine bile uništene u velikom požaru 1629. godine u kojem je
stradao i veći dio samostana. Građevina je, odmah nakon požara obnovljena te su
podignuta dva nova krila, a početkom devetnaestog stoljeća i drugi kat.

Njeno obnavljanje je vodio i provodio Mihovil Kumar koji je započeo i radove
u kapeli Zavjetnih darova. U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike
na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna
opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske.

Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas. U sklopu samostana u 17. je
stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od
stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u
Rijeci.

Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i
prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te
»Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio
osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.




U čast trećeg pastoralnog posjeta Ivana Pavla II. Hrvatskoj, 8.
lipnja 2003. kada je posjetio i Trsatsko svetište postavljena je ispred
Marijanskog svetišta na Trsatu, u Rijeci, 10. svibnja 2005. godine, brončana
skulptura akademskog kipara Antuna Jurkića koja predstavlja papu Ivana Pavla II
, nazvana je "Trsatski hodočasnik" a otkrio ju je nadbiskup
zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, kardinal Josip
Bozanić.

Ovo je prva skulptura na svijetu posvećena papi, otkrivena nakon njegove
smrti.

Tekst na skulpturi glasi: »Na Duhove, 8. VI. 2003. Ovo je Marijansko
svetište na svom trećem pastoralnom pohodu Hrvatskoj i jubilarnom stotom izvan
Italije pohodio Papa Ivan Pavao II.«

Zatim na nekoliko jezika: »Molite za mene dok sam živ i kada umrem«, što su
riječi koje je sâm papa izgovorio kada je svetištu darovao krunicu prilikom
posjeta. Skulptura prikazuje papu kako moli ispred čudotvorne slike Blažene
Djevice Marije 8. lipnja 2003.

Franjevački samostan i kapela Zavjetnih darova

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485, te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač–Erdödy za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

Ljetna blagovaonica samostana ukrašena je velikim zidnim i stropnim slikama Tasce i Schöna, a u hodniku koji vodi u franjevačke sobe nalaze se djela hrvatskih suvremenih umjetnika, ali i barokna ulja Valentina Metzingera, Lotarinžanina udomaćenog u Ljubljani.

Mnoge su umjetnine bile uništene u velikom požaru 1629. godine u kojem je stradao i veći dio samostana. Građevina je, odmah nakon požara obnovljena te su podignuta dva nova krila, a početkom devetnaestog stoljeća i drugi kat. Njeno obnavljanje je vodio i provodio Mihovil Kumar koji je započeo i radove u kapeli Zavjetnih darova.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Stube Petra Kružića

Daj da pod stubama tvoje kuće svete
Zaplačem jednom kao ludo d'jete
Jer tad će istom, meni, u polaku
Hodu što vodi gore u visinu,
Bol jednu sahnut pri svakom koraku,
Cvijet jedan niknut na svakom skalinu.

Vladimir Nazor


Na Trsat se nekad ponajviše dolazilo stubama, hodočastilo nerijetko i na koljenima. Nadaleko poznate trsatske stube jedan su od najljepših spomenika hrvatske marijanske pobožnosti.
Polaze iz središta Sušaka, uz lijevu obalu Rječine. Započinju s kapelom Tješiteljice žalosnih, Bogorodice s Djetetom. Dižu se s više od petsto stuba na zaravan ispred crkve i završavaju zavjetnom kapelom Petra Kružića zaštitniku pomoraca sv. Nikoli.

Danas nose ime Petra Kružića, velikoga hrvatskoga junaka u borbama protiv Turaka i osobito čuvenog u obrani grada Klisa. Petar Kružić hodočastio je na Trsat i za pobjede zahvaljivao Trsatskoj Gospi. Njoj u čast, 1513. godine podigao je i prvih 118 stuba (danas ih je 564), koje je kasnije, 1726. godine, popravio i dovršio Gabrijel Franjo Aichelberg, vojni zapovjednik u Lici. Njihove zasluge zabilježene su u prohodnim trijemovima - Kružićeve na početku stuba, na Sušaku, Aichelbergove pri njihovom vrhu, na Trsatu.
I danas u svetište na Trsatu valja poći stubama. No napomenuti treba da se one zbog relativno strmog uspona ne preporučuju osobama sa zdravstvenim problemima.

Vrlo stara pobožna predaja prilično potanko nam pripovijeda o tome kako je došlo do štovanja Gospe na Trsatu.

Starim gradom, tj. dvorcem Trsatom, godine 1291., vladao je knez Nikola I. Frankopan, vrlo pobožan čovjek, sin Bartola V. Frankopana koji je nosio naslov kneza krčkog, hvarskog i bračkog. Te godine, dana 10. svibnja rano ujutro, a bila je subota, došlo je nekoliko radnika na trsatski brežuljak da sijeku drva. Na svoju veliku začuđenost, na livadi nedaleko gradske kule, opaze malu kućicu, koje nikada tamo prije nije bilo. U kućici su našli križ i sliku Bl. Djevice Marije. Kućica je ležala na livadi, nije imala temelja. Veoma iznenađeni odoše knezu Nikoli Frankopanu i župniku Aleksandru Jurjeviću i sve im to javiše.

Župnik Jurjević već je tri godine ležao u postelji teško bolestan. Bolovao je od vodene bolesti. Kad je čuo što su mu radnici ispripovijedali, začudi se, ali ne previše. Zašto? Rekao im je da zna o čemu je riječ. To je kućica Bl. Djevice Marije, a sve do sada nalazila se u Nazaretu. Kućicu su apostoli pretvorili u crkvicu, a sada su je anđeli prenijeli iz Nazareta na Trsat, da ju Turci ne poruše.
Kad su župnika pitali odakle on zna da je istina to što govori, župnik im je sve ispripovjedio. One noći prije nego što je kućica svanula pred Trsatom, ukazala mu se u snu Bl. Dj. Marija i rekla da je to njezina kućica iz Nazareta. Kao znak da je to Ona i da govori istinu, rekla mu je da će ozdraviti od svoje bolesti. Sljedećeg dana, a bila je nedjelja, župnik dođe u crkvu, bio je potpuno zdrav, i ispripovjedi narodu sve što se dogodilo.

Knez Nikola formirao je izaslanstvo, sa župnikom Jurjevićem na čelu, i poslao ga u Svetu zemlju da ispita stvar. Župnik je uzeo točnu mjeru kućice. Izaslanstvo je u Nazaretu na licu mjesta utvrdilo da se radi o kući Sv. Obitelji. Kućice, naravno, tamo više nije bilo.

Gospina je kućica ostala na Trsatu samo tri godine i sedam mjeseci, a onda su je anđeli, 10. prosinca 1294., prenijeli u Loreto, u Italiju, gdje se nalaz i danas. Na Trsatu su vjernici bili vrlo žalosni zbog nestanka sv. kućice. Na onome mjestu gdje je stajala sv. kućica knez je Nikola dao sagraditi kapelicu. Od nje se razvilo Gospino trsatsko svetište.

To nam pobožna predaja pripovijeda o postanku Gospina svetišta na Trsatu (usp. B. Kašić, Istoria loretana, Rim, 1617; F. Glavinić, Historia Tersathana, Udine, 1648; A: Crnica, Hrvati i Marija, Zagreb, 1953; N. Pavičić, Kroz Gospinu Hrvatsku, Zagreb, 1981).

Mnogi su naši ljudi tako žalili za sv. kućicom da su sve svoje imanje u domovini prodali i naselili se u Loretu. A stotinama godina Hrvati iz Primorja uporno su hodočastili preko mora u Loreto.

Papa Urban V. u 14. stoljeću, da bi utješio Hrvate, pošalje im, na molbu kneza Frankopana, veoma lijepu starinsku sliku Majke Božje, koja se sve do danas kao čudotvorna štuje na Trsatu.

Knezovi Frankopani mnogo su se brinuli za trsatsko svetište. Knez Martin Frankopan sagradio je na Trsatu crkvu i samostan. U samostan je doveo franjevce da budu čuvari svetišta. Bilo je to godine 1453. Knez Martin umro je 1479. i pokopan je u grobnici pod Gospinom crkvom. I samostan i crkva bili su više puta dograđivani i povećavani.

U grobnici trsatskoga svetišta pokopan je i Nikola Frankopan, hrvatski ban koji je umro u Beču 1647., a tijelo mu je bilo preneseno na Trsat. Na nadgrobnoj je ploči uklesan grb knezova Frankopana, a bio je natpis, već izlizan, koji je glasio: "U ovome grobu počivaju kosti slavnih knezova senjskih, modruških i gospodara cijele Hrvatske."

Gospino trsatsko svetište usko je vezano uz hrvatske banove. Godine 1597. darovao je hrvatski ban Toma Erdödy trsatskome svetištu vrlo lijep srebrni kip Majke Božje, i to zato, što je zagovorom Gospe Trsatske ozdravio njegov sin Sigismund. Taj je Sigismund poslije postao hrvatskim banom. Hrvatski ban grof Stjepan Erdödy bolovao je na očima pa se zavjetovao Gospi Trsatskoj. Ozdravio je od bolesti pa je svetištu darovao srebrni kalež.

Trsatsko je svetište s vremenom postalo vrlo glasovito, pa su Gospi Trsatskoj hodočastili Gospini štovatelji ne samo iz Hrvatske nego i iz svih okolnih zemalja: iz Kranjske, Austrije, Italije, Ugarske. Hrvati su, međutim, i dalje nastavili hodočastiti u Loreto. Jedan loretski ispovjednik još potkraj 18. stoljeća pripovijeda da je gledao naše ljude kako plaču u loretskome svetištu pred Gospinom kućicom i kako rukama uzdignutim prema nebu uzdišu vapijući: Vrati se k nama, o premila Gospo, vrati se k nama sa svojom kućicom, Marijo.

Godine 1580. Hrvati su se još uže povezali s Loretom. U Loretu je naime, papa Grgur XIII. osnovao Ilirsko sjemenište. U njemu su se odgajali mladići iz hrvatskih krajeva koji su željeli postati svećenicima. To je sjemenište poslije preneseno u Rim gdje i danas postoji pod naslovom Hrvatski zavod sv. Jeronima.

Prije se u Gospinu trsatskome svetištu moglo vidjeti mnoštvo zavjetnih darova, zahvalnica za dobivene milosti. U novije vrijeme su ti darovi preneseni u posebnu dvoranu.

Nadasve bio je zanimljiv jedan zavjetni dar iz godine 1527. To su dvije goleme svijeće voštanice. Taj dar i događaje oko njega spominje i naš veliki mariolog iz onoga vremena Lovro Grizogon u svojem velikom djelu Mundus Marianus (Marijin svijet), u II. svesku, u posljednjem poglavlju. Turci su godine 1527. opsjedali tvrđavu Klis, nedaleko od Splita. Tvrđavu je branio poznati junak Petar Kružić. Za vrijeme opsjedanja neki Turčin, imenom Bakota, grdio je kršćane i kršćanske svetinje te izazivao neke na megdan, na dvoboj. Hrabri hrvatski junak Mijo Parišević nije mogao to trpjeti pa je zazvao u pomoć Boga i Gospu Trsatsku, te se odazvao pozivu na dvoboj. Oborio je svojega protivnika na zemlju i odrubio mu glavu. U znak zahvalnosti za pobjedu darovali su Parišević i Kružić Gospinu svetištu te dvije voštanice.

Kad je poslije Petar Kružić u borbama za Klis poginuo, Turci su mu odrubili glavu i zadržali je kao ratni trofej. Njegova sestra Katarina otkupila je od Turaka Petrovu glavu za tisuću dukata i dala je zakopati u crkvi Gospe Trsatske u kapeli sv. Petra. Tu je kapelu još prije bio dao sagraditi isti Petar Kružić, veliki štovatelj Gospe Trsatske.

Ime Petra Kružića vezano je uz još jednu zanimljivost na Trsatu. To su trsatske stube kojima se dolazi do svetišta. Ima ih 559. Zovu se Stube Petra Kružića jer su se za njegova života započele zidati, a potpuno su dovršene tek godine 1931.

O uslišanjima, ozdravljenjima i čudesima koja su se događala po zagovoru Gospe Trsatske, pripovijedalo se u svim susjednim zemljama, pa je to na Trsat privlačilo mnogo hodočasnika sa svih strana. Među njima bilo je velikih i poznatih ljudi. Tako je primjerice, došao na Trsat i kardinal Barbarigo, veronski nadbiskup. On je franjevcima predložio da se Gospina slika okruni zlatnom krunom. To se i ostvarilo na Malu Gospu 8. rujna god. 1715. Čudotvorna slika Gospe Trsatske bila je prva Gospina slika koja je bila okrunjena izvan Italije. Krunu je poslao vatikanski kaptol. Veličanstveno slavlje krunjenja odvijalo se tri puna dana: 8., 9. i 10. rujna. Već prvoga dana bilo je slavlju nazočno 30 tisuća vjernika, a u ostala tri dana broj se hodočasnika više nego podvostručio. U samome Gospinu svetištu podijeljeno je više od 36 tisuća pričesti, a mnogo je pričesti podijeljeno i u riječkim crkvama. Za ovo vrijeme vrlo velik broj.

U cijeloj dugoj povijesti Gospina trsatskog svetišta provlači se kao zlatna nit jedna jednostavna i sigurna činjenica: Gospa voli Hrvate i Hrvati vole Gospu. Hodočasnici dolaze na Trsat, osim na Marijine blagdana, i svaki dan u godini, očitujući svoju vjeru da je za njih Marija - velika nada Hrvata.

Legenda o trsatskim stubama

Prema drevnoj predaji, prije sedam stotina godina anđeli su iz Nazareta na Trsat donijeli svetu kuću Majke Božje, koju su nakon nekoliko godina premjestili u talijanski Loreto. U neko vrijeme nakon tog događaja gospodar Trsata bio je knez Martin Frankopan. Znajući da mnogo hodočasnika želi doći na Trsat u Svetište Majke Božje, on je htio napraviti stube od Rijeke do Trsata, ali nikako nije mogao naći zidare za taj posao. Bio je sav očajan, kad mu je odjednom na vrata zakucao sam vrag.
- Ja ću tu skalu fabrikat - reče mu vrag - ma ti mi moras prometit da će ta skala drito na ostariju pejat, kuću ja tamo gore stavit. Knez, koji nije pravo znao što bi mu na to odgovorio,na koncu je ipak rekao neka radi po svojoj volji, samo neka napravi stepenice koje su narodu jako potrebne. Ali je svejedno otišao do fratara, da se i s njima posavjetuje oko posla koji se mora napraviti. Fratri su rekli knezu neka slobodno pusti da vrag te skaline napravi jer će se oni moliti Bogu, a Bog će uslišiti molbe da škale ne pođu u gostionicu nego pravo do svetišta. I zaista, kad su Trsatske stube bile skoro gotove, vidio je vrag da škale umjesto u gostionicu vode pravo u crkvu! Razljućen, počeo je proklinjati, psovati kao Turčin i stao na sve strane bacati kamenje što je bilo
posloženo za dovršenje stepenica. A kad mu je jedan mići vražić još rekao kako je čuo gdje fratri govore da će svaki kršćanin, koji se na koljenima bude uspinjao po skalinama do Trsata, dobiti oprost od toliko grijeha koliko je skalina, prokleo je vrag vlastitu rabotu i pritom rekao da nijedan čovjek neće moći te stepenice pobrojiti kako nitko nikad ne bi saznao koliko ih točno ima. Eto, zbog toga ljudi još i danas nisu posve sigurni koliko stuba imaju Trsatske skale. Jedni govore ovako, a drugi onako. Da stvar bude gora, na vrhu se stepenica i danas može vidjeti jedna gostionica. A zemljišna
čestica na kojoj je izgrađena nosi upravo vražji broj 666. I to je živa istina.

720. OBLJETNICA SVETIŠTA MAJKE BOŽJE TRSATSKE

Svetište Majke Božje Trsatske ove godine slavi 720.obljetnicu svoga postojanja (1291.- 2011).

Podizanjem zastava Gospe Trsatske,Republike Hrvatske i Grada Rijeke, uz zvuke Gradske limene glazbe Trsat, u nedjelju 1. svibnja svečano su otvoreni Trsatski Marijini dani. Misno slavlje prevodio je fra Zoran Bibić koji je u prigodnoj propovijedi, osvrnuvši se na evanđelje o 'nevjernom Tomi' podsjetio na riječi sv. Augustima koji je istaknuo da nam Tomina nevjera pomaže više nego vjera svih apostola. Govoreći o važnosti

Euharistije naglasio je da nam ona pomaže u jačanju vjere. "Lakše je vjerovati kad smo zajedno", rekao je osvrnuvši se i na beatifikaciju pape Ivana Pavla II. koja se dogodila na radost milijuna ljudi upravo na dan otvorenja Trsatskih Marijinih dana.
Blaženi papa Ivan Pavao II. bio je čovjek vjere, naglasio je fra Zoran i podsjetio na prvu poruku blaženika izrečenu 1978. godine: "Otvorite vrata Kristu. Ne bojte se!" Vjeru u Isusa svjedočio je papa Ivan Pavao II. cijelim svojim životom zbog čega su ga voljeli svi, bez obzira na vjeroispovijest.

Podsjećajući na mjesec svibanj, kao Marijin mjesec, ovaj trsatski franjevac pozvao je vjernike na ustrajniju molitvu i povezivanje s Isusovom Majkom po uzoru na bl. Ivana Pavla II. koji je na svijet gledao Marijinim očima i Njezinim srcem. Dokaz tome je i geslo "Totus Tuus" ("Sav tvoj") koje je uzeo kada je preuzeo zadaću poglavara Katoličke Crkve, podsjetio je fra Zoran.

Dodajmo kako se ovogodišnja manifestacija Trsatskih Marijinih dana događa u okviru proslave 720. obljetnice trsatskog Svetišta te se i prigodna izložba može razgledati u klasutru trsatskog samostana. Program će biti nastavljen u petak, 6. svibnja kada Trsat hodočaste vjernici Svetišta Majke Božje Bistričke.



Blagoslovljen reljef zaštitnika pomoraca

Ovogodišnje hodočašće u ozračju proslave 720. obljetnice Trsatskog svetišta počelo je blagoslovom reljefa Sv. Nikole, postavljenog u istoimenoj zavjetnoj kapelici na vrhu trsatskih stuba Petra Kružića, također i graditelja Kapelice. Ovaj rad akademskog kipara Zvonimira Kamenara blagoslovio je fra Bože Vuleta, predvoditelj svečane zavjetne mise i gvardijan svetišta Gospe sinjske. Time je reljef zauzeo mjesto davno izgubljene zavjetne slike Sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, a događaj su uveličale Povijesne postrojbe Kliških uskora. Prema riječima dopredsjednika Postrojbe, Sretena Mihovilovića, Kružić je bio senjski, trsatski i kliški knez koji je tijekom taktike odbrane Hrvatske od turskih osvajanja koristio morske putove na kojima se osobit utjecao Gospi Trsatskoj i čijem Svetištu je darovao stube koje spajaju Trsat sa središtem grada Rijeke, ali i kapelu zaštitnika pomoraca, sv. Nikole ispred čijeg reljefa je krenula procesija prema trsatskoj bazilici.
Hodočasničkoj procesiji pridružili su se članovi Hrvatske ratne mornarice te Lučke kapetanije Rijeka čiji kapetan, Darko Glažar je na početku misnoga slavlja zapalio svijeću za sve poginule i nestale pomorce, branitelje i ribare. Glažat ističe da pomorcu vjera puno pomaže, ne samo na kopnu nego i na moru. Na palubi na kojoj se ne pita tko je koje nacionalnosti i vjere ipak je lakše raditi s nekim tko dijeli isto vjresko opredjeljenje, pa tako su Hrvati izuzetno povezani s Filipincima. "Filipinci su katolici što se osjeti na suradnji s Hrvatima i što pedstavlja dobar preuvjet uspješnoj plovidbi.", rekao je Glažar.


Sveta Stolica je uvijek bila uz Hrvatsku

Oči mornara na osobit su način usmjerena prema nebesima, rekao je ravnatelj Sinjskog svetišta, fra Božo Vuleta u nadahnutoj propovijedi, dodavši da su svi ljudi na poseban način mornari jer svi tražimo zvijezdu na nebu, a Bog je nebo stvorio u našoj duši. Osvrčući se na doprinose Petra Kružića koji je odbranio Sinj 1523. godine, podsjetio je na godinu kada je taj isti grad odbranila Gospa - 1715. godina. Ne samo zbog toga, nego zbog svega učinjenoga pozvani smo biti zahvalni Majci Božjoj, rekao je propovijednik.
Govoreći o aktualnim zbivanjima, podsjetio je na krilaticu: Povijest se ponavlja! U prošlosti, Petar Kružić je imao podršku papa, u nama bližoj prošlosti prvu pravu podršku na putu Hrvatske prema neovisnosti imali smo od Svete Stolice. "Papa Benedikt XVI. dolazi da bi nas osnažio!", poručio je fra Vuleta. Današnje vrijeme u kojemu prevladavaju brojne krize, iz čijeg dna proizlazi kriza morala. Podlegnemo li toj krizi, naš život pretvorit će se u izgradnju bunkera samozaštite gdje smo sami, upozorio je propovijednik. Na brojne napade na Crkvu reagirao je rekavši okupljenima da Crkva nije savršena, ali i da zahvaljujući upravo toj nesavršenosti u njoj ima mjesta za sve vjernike. Ružan je način napada, a ne argumenti koji se napadaju, rekao je fra Vuleta.
Po završetku misnoga slavlja riječi zahvale okupljenima su uputili gvardijan Svetišta Majke Božje Trsatske, fra Lucije Jagec i trsatski franjevac fra Serafin Sabol, a ispred crkve nije izostala tradicionalna pomorska fešta.

Stoljećima su se pomorci na moru utjecali Gospi Trsatskoj kojoj su svake godine združeno dolazili sa svojim obiteljima pokloniti joj se i zahvaliti u najstarije živuće Marijansko svetište. Tradicionalno, veliki broj vjernika, pomoraca i njihovih obitelji, učenika Pomorske škole iz Bakra okupilo se u nedjelju, 8. svibnja u Trsatskom svetištu na hodočašću pomoraca koji Majku Božju Trsatsku časte i naslovom Kraljica Jadrana.



Mise radnim danom:
07.00, 8.30 te 18.30 h

Mise nedjeljom i blagdanom:
07.00, 08.00, 09.00, 10.00,11.30 te 18.30

MOLITVA ZA OBITELJI U TRSATSKOM SVETIŠTU
svake prve subote u mjesecu u 17.30 sati
(početak 5. veljače).

Poštovani i dragi vjernici!

U godini smo u kojoj se pripremamo se za pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj prigodom nacionalnog Dana obitelji 4-5 lipnja. Raduje nas također skora beatifikacija pape Ivana Pavla II. 1. svibnja ove godine i još nam je živa uspomena na njegov boravak u Rijeci, na hodočašće Majci Božjoj Trsatskoj te homilija na misi za obitelj 8. lipnja 2003. godine na Delti. Uz to ove godine spominjemo se i 720. obljetnice Trsatskog svetišta koje je zbog vjekovne tradicije koja povezuje Trsat i Nazaret također i obiteljsko Svetište i s pravom nosi naslov Hrvatski Nazaret.

Ti nas događaji potiču da iznova otkrivamo vrijednost i važnost obitelji i njezine uloge u društvu. Svi mi manje ili više osjećamo kako su brak i obitelj danas ugroženi sa svih strana i mladi sve više dezorijentirani u izboru svoga životnog staleža i otkrivanja Božjeg nauma sa vlastitim životom. To nas potiče da se uz mnoge dobre inicijative za očuvanje tradicionalnih obiteljskih i kršćanskih vrijednosti ozbiljno okrenemo molitvi i da se s velikim povjerenjem obratimo za pomoć Majci Božjoj - Kraljici obitelji u to upravo u ovdje na Trsatu, u njezinom Svetištu u kojem njezinu majčinsku pomoć, zaštitu i utjehu vjernici i mnogobrojni hodočasnici već više od sedam stoljeća primaju i osjećaju na poseban način.

Zato vas mi, trsatski franjevci, pozivamo na molitvu i sv. misu s posebnom nakanom za obitelji, djecu, mlade, kao i za sve vjernike - svake prve subote u mjesecu u 17.30 sati u bazilici Majke Božje Trsatske. To želi biti vrlo jednostavna molitva na kojoj ćemo razmišljati o Papinim porukama o obitelji, moliti krunicu s razmatranjem pojedinih otajstava te na kraju posvetiti sve nas i naše obitelji Majci Božjoj Trsatskoj. Osnovna je nakana ovih molitvenih susreta doći jednostavno pred Gospin lik, povjeriti njoj mnogobrojne teškoće i kušnje kojima su danas izložene kršćanske obitelji i posebno mladi, te putem posvete Majci Božjoj zatražiti njezinu posebnu majčinsku pomoć i zaštitu toliko potrebnu svim vjernicima, na osobit način kršćanskim obiteljima.

Vjerujemo da će Blažena Djevica Marija, "Majka Milosti" i "Zvijezda mora" i nama izmoliti potrebne milosti i snagu vjere kako bismo u ovom vremenu ostali vjerni Isusu Kristu, idealima Evanđelja i svojim krsnim obećanjima te tako otkrili i ostvarili onaj plan i poziv koji Bog ima sa svakim od nas.