Portal
Dragi moji, žao mi je što sam o ovom Gospinom svetištu čula tek danas nakon mojeg povratka s mora, jer ,bih sigurno pošli vidjeti ovo svetište koje je blizu Splita,ali nažalost nije poznato. Čim bude prilika vjerujem da ću otići tamo.
SVETIŠTE GOSPE OD PRIZIDNICA
SVETIŠTE GOSPE OD PRIZIDNICA
Trogir - Hrvatska
Prizidnička Gospe čuva naše more
Čuva naše more i naše mornare
Razrušene puste manastirske dvore
I brodove bijele, što morem krstare....
(Gospe od Prizidnica, Danko Anđelinović)
"Gospino svetište posvećeno bezgrešnom začeću,
Blagdan bezgrešnog Začeća slavi se u Prizidnici 308 godina prije nego što se
počelo slaviti u Lurdu, te 308 godina prije nego što je crkva proglasila dogmu
Bezgrešnog Začeća."
Na južnoj strani otoka Čiova, u Prizidnicama, među strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploče, a ona starija svjedoci o povijesti svetišta.
"Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546 god."
Uz crkvu, u skromnim nastambama "pri zidu", povučeni od svijeta, smjestili su se svećenici pustinjaci, provodeći život u molitvama i pokori.
Sve do sredine 19 stoljeća neprekidno ili sa kraćim prekidima boravili su svećenici glagoljaši, ali i svećenici latinskog obrednog jezika.
Crkva je ukrašena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potjece iz 14 stoljeca od čuvene slikarske škole na otoku Kreti.
Slika Gospe od Prizidnica se po prvi puta spominje 1750. godine za službenog posjeta Svetištu nadbiskupa Pacifik Bizza .
"Crkva, nedavno nanovo sagrađena i dobro sazidana, ima jedan oltar, a taj je od mramornih komada, s dva stupa od mandolata i slikom bl. Djevice koju je naslikao dobar umjetnik bizantskog slikarstva, dovoljno obskrbljen dobrim priborom.....".
Godine 1928. donesena je odluka da Gospinim svetištem u Prizidnicama redovito upravlja slatinski župnik koji već bude uz pomoć dvaju crkovinara.....
Posebnu brigu za svetište i svu njegovu imovinu vodi slatinska porodica Nakir, ".....koji su već u dokumentu iz godine 1857. navedeni kao težaci glavnih imanja toga Svetišta....
Slatine na otoku Čiovu, nadaleko poznate po svom svetištu Milosne Gospe od Prizidnice, hodočaste slatinski vjernici i hodočasnici iz bližih i dalekih krajeva, četiri puta godišnje:
Na Uskrsni ponedjeljak, Na Ime Marijino (prva nedjelja iza Male Gospe)
Na Duhovni ponedjeljak, Na gospu od Bezgrešnog začeća, 8.prosinca
Gospina Milosna Slika i njezino čašćenje:
Slika je naslikana na dasci, postavljena na gredu i na taj način doplovila do obale Čiova gdje je pronađena u davna vremena. Odatle se prenijela u crkvu u Prizidnici gdje obitelj Dinarčić imala patronatsko pravo. Slika je očitim čudesima sebi privukla skupljanje puka tako da se na blagdan bezgrešnog začeće hodočastilo sa otoka iz Dalmacije u Prizidnicu.
Tako dragocjenoj stečevini bili su zavidni stanovnici Slatina pa su sliku bili potajno ugrabili, ali stigavši na vrh brijega koji je otprilike na pola puta, sveta je slika postala tako nepomična i teška da se ljudskom snagom više nije mogla nositi. Stoga su je seljaci, prestrašeni tim čudom i podlažući se Božjoj volji , odmah vratili na mjesto, odakle su je uzeli.
Božja svemogućnost nadodavala je čudo na čudo, jer na mjestu na kojem se zaustavila sveta slika iz živog su kamena nikla dva plodna šipka, koja su tu još i danas i donose plodove.
Neki je svećenik nakon mise koju je služio na tom oltaru uzeo jednu zlatnu naušnicu, ali se nakon toga nije mogao nikako pomaknuti s mjesta, dok nije, raskrajan zbog svetogrdnog čina, časnoj slici vratio ukradeni ures.
Treba ovdje spomenuti i otpis (breve) pape Leona XIII. Izdan u Rimu 14. prosinca 1883. kojim je on „svim iskreno okajanim, ispovjeđenim i pričešćenim kršćanskim vjernicima koji na blagdan bl. Marije Djevice i na Duhovski utorak pobožno pohode crkvu ili svetište bl. Djevice Marije u mjestu koje se pučki zove Prizidnica u Splitskoj biskupiji“ dao potpuni oprost svih vremenitih kazni koje su svojim grijesima zaslužili pod uvjetom da se pomole za slogu kršćanskih vladara, iskorijenjene zabluda, obraćenje grijeha i uzvišenje sv. Crkve“ s tim da se taj oprost može namijeniti i za duše u čistilištu“ na način zagovora“. Taj je dokument dokaz da je ovo svetište i u 19. stoljeću privlačilo mnoge hodočasnike te da mu je najvišu crkveni autoritet pridavao veliko značenje i važnost.
Navest ćemo opise nekih pojedinačnih hodočašća koje je zabilježio don. Dražin i don Mijo:
18.rujna 1936. došle su u Prizidnicu da izvrše zavjet dvije gospođe iz Splita. Jedna od njih bila je majka čiji je sin Emil bio obolio od meningitisa. Majka i dječakova teta moleći zavjetovale se da će ako ozdravi bosonoge pohoditi
Gospino svetište. Spomenutog dana radosne su izvršile zavjet, jer je ta opasna bolest potpuno iščezla ne ostavivši nikakvih posljedica.
Dirljivo je čitati u don Mijinoj kronici o hodočašću skupine slatinskih povratnika iz vojske. Oni su 14.travnja 1941 svi bosi došli u Prizidnicu zahvaliti Bogu i zagovoru Marijnu, što su se živi vratili.
Anka Čarija žena Ivanova rođena Miše, koja je živjela u gradu Buenos Aire u Argentini nenadano se teško razboljela. Liječnicu su nakon što su izvršili detaljne pretrage , zaključili da joj nema spasa, dapače prognozirali su vrlo skoru smrt. Kad je shvatila da su je oni „prekrižili“, rasplakala se, izljubila i izgrlila svoje dvoje djece poručujući mužu da im bude i otac i majka te zatim zapala u mrtvilo. Liječnik je rukom pipao njezino bilo i čekao kad će srce prestati sa kucanjem. Ona je iznenada došla k sebi skupila snage i povikala mužu „Ivo
daj mi sliku Gospe od Prizidnice.“Kad je on to izvršio stala je pred slikom vapiti “Gospe moja od Prizidnice, moli sad moli nikad, pomozi mi da ostanem živa.“ Uz te i druge vapaje zavjetovala se da će poslati nešto svetištu i dati ondje služiti jednu svetu misu. Nedugo nakon toga iznenada se potpuno razabrala i zatražila hranu. Iznenađenim liječnicima pričala je o Prizidniučkom svetištu i Gospinoj milosnoj slici dodajući: I ja sam k njoj išla, dok sam bila u svom kraju. To je župniku Dražijaninu ispripovijedala Ankina majka . Kćerino je pismo primila 12. svibnja 1934., a već četiri dana nakon toga došla je u Prizidnicu izvršiti kćerin zavjet. Zagovoru Gospe od Prizidnice posebno su žarko nadali i njoj zavjetovali pomorci, kad su se našli u olujnom moru koje je prijetilo da proguta njih i njihov brod. O tom najočitije svjedoče mnogi modeli brodova koje su oni darovali njezinu svetištu nakon što su sretno živi i zdravi vratili svojim kućama i obiteljima.
Preuzeto sa stranica: Kraljica Mira- hodočasničko putnička agencija
SVETIŠTE GOSPE OD PRIZIDNICA
SVETIŠTE GOSPE OD PRIZIDNICA
Trogir - Hrvatska
Prizidnička Gospe čuva naše more
Čuva naše more i naše mornare
Razrušene puste manastirske dvore
I brodove bijele, što morem krstare....
(Gospe od Prizidnica, Danko Anđelinović)
"Gospino svetište posvećeno bezgrešnom začeću,
Blagdan bezgrešnog Začeća slavi se u Prizidnici 308 godina prije nego što se
počelo slaviti u Lurdu, te 308 godina prije nego što je crkva proglasila dogmu
Bezgrešnog Začeća."
Na južnoj strani otoka Čiova, u Prizidnicama, među strmim stijenama iznad samog mora, prije gotovo pet stoljeća podignuta je crkva Gospe od Prizidnice. Nad vratima crkve uzidane su dvije kamene ploče, a ona starija svjedoci o povijesti svetišta.
"Svećenik Juraj Stoidražić dođe u ovu pustinju i sagradi ovaj hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546 god."
Uz crkvu, u skromnim nastambama "pri zidu", povučeni od svijeta, smjestili su se svećenici pustinjaci, provodeći život u molitvama i pokori.
Sve do sredine 19 stoljeća neprekidno ili sa kraćim prekidima boravili su svećenici glagoljaši, ali i svećenici latinskog obrednog jezika.
Crkva je ukrašena milosnom Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Slika milosne Gospe potjece iz 14 stoljeca od čuvene slikarske škole na otoku Kreti.
Slika Gospe od Prizidnica se po prvi puta spominje 1750. godine za službenog posjeta Svetištu nadbiskupa Pacifik Bizza .
"Crkva, nedavno nanovo sagrađena i dobro sazidana, ima jedan oltar, a taj je od mramornih komada, s dva stupa od mandolata i slikom bl. Djevice koju je naslikao dobar umjetnik bizantskog slikarstva, dovoljno obskrbljen dobrim priborom.....".
Godine 1928. donesena je odluka da Gospinim svetištem u Prizidnicama redovito upravlja slatinski župnik koji već bude uz pomoć dvaju crkovinara.....
Posebnu brigu za svetište i svu njegovu imovinu vodi slatinska porodica Nakir, ".....koji su već u dokumentu iz godine 1857. navedeni kao težaci glavnih imanja toga Svetišta....
Slatine na otoku Čiovu, nadaleko poznate po svom svetištu Milosne Gospe od Prizidnice, hodočaste slatinski vjernici i hodočasnici iz bližih i dalekih krajeva, četiri puta godišnje:
Na Uskrsni ponedjeljak, Na Ime Marijino (prva nedjelja iza Male Gospe)
Na Duhovni ponedjeljak, Na gospu od Bezgrešnog začeća, 8.prosinca
Gospina Milosna Slika i njezino čašćenje:
Slika je naslikana na dasci, postavljena na gredu i na taj način doplovila do obale Čiova gdje je pronađena u davna vremena. Odatle se prenijela u crkvu u Prizidnici gdje obitelj Dinarčić imala patronatsko pravo. Slika je očitim čudesima sebi privukla skupljanje puka tako da se na blagdan bezgrešnog začeće hodočastilo sa otoka iz Dalmacije u Prizidnicu.
Tako dragocjenoj stečevini bili su zavidni stanovnici Slatina pa su sliku bili potajno ugrabili, ali stigavši na vrh brijega koji je otprilike na pola puta, sveta je slika postala tako nepomična i teška da se ljudskom snagom više nije mogla nositi. Stoga su je seljaci, prestrašeni tim čudom i podlažući se Božjoj volji , odmah vratili na mjesto, odakle su je uzeli.
Božja svemogućnost nadodavala je čudo na čudo, jer na mjestu na kojem se zaustavila sveta slika iz živog su kamena nikla dva plodna šipka, koja su tu još i danas i donose plodove.
Neki je svećenik nakon mise koju je služio na tom oltaru uzeo jednu zlatnu naušnicu, ali se nakon toga nije mogao nikako pomaknuti s mjesta, dok nije, raskrajan zbog svetogrdnog čina, časnoj slici vratio ukradeni ures.
Treba ovdje spomenuti i otpis (breve) pape Leona XIII. Izdan u Rimu 14. prosinca 1883. kojim je on „svim iskreno okajanim, ispovjeđenim i pričešćenim kršćanskim vjernicima koji na blagdan bl. Marije Djevice i na Duhovski utorak pobožno pohode crkvu ili svetište bl. Djevice Marije u mjestu koje se pučki zove Prizidnica u Splitskoj biskupiji“ dao potpuni oprost svih vremenitih kazni koje su svojim grijesima zaslužili pod uvjetom da se pomole za slogu kršćanskih vladara, iskorijenjene zabluda, obraćenje grijeha i uzvišenje sv. Crkve“ s tim da se taj oprost može namijeniti i za duše u čistilištu“ na način zagovora“. Taj je dokument dokaz da je ovo svetište i u 19. stoljeću privlačilo mnoge hodočasnike te da mu je najvišu crkveni autoritet pridavao veliko značenje i važnost.
Navest ćemo opise nekih pojedinačnih hodočašća koje je zabilježio don. Dražin i don Mijo:
18.rujna 1936. došle su u Prizidnicu da izvrše zavjet dvije gospođe iz Splita. Jedna od njih bila je majka čiji je sin Emil bio obolio od meningitisa. Majka i dječakova teta moleći zavjetovale se da će ako ozdravi bosonoge pohoditi
Gospino svetište. Spomenutog dana radosne su izvršile zavjet, jer je ta opasna bolest potpuno iščezla ne ostavivši nikakvih posljedica.
Dirljivo je čitati u don Mijinoj kronici o hodočašću skupine slatinskih povratnika iz vojske. Oni su 14.travnja 1941 svi bosi došli u Prizidnicu zahvaliti Bogu i zagovoru Marijnu, što su se živi vratili.
Anka Čarija žena Ivanova rođena Miše, koja je živjela u gradu Buenos Aire u Argentini nenadano se teško razboljela. Liječnicu su nakon što su izvršili detaljne pretrage , zaključili da joj nema spasa, dapače prognozirali su vrlo skoru smrt. Kad je shvatila da su je oni „prekrižili“, rasplakala se, izljubila i izgrlila svoje dvoje djece poručujući mužu da im bude i otac i majka te zatim zapala u mrtvilo. Liječnik je rukom pipao njezino bilo i čekao kad će srce prestati sa kucanjem. Ona je iznenada došla k sebi skupila snage i povikala mužu „Ivo
daj mi sliku Gospe od Prizidnice.“Kad je on to izvršio stala je pred slikom vapiti “Gospe moja od Prizidnice, moli sad moli nikad, pomozi mi da ostanem živa.“ Uz te i druge vapaje zavjetovala se da će poslati nešto svetištu i dati ondje služiti jednu svetu misu. Nedugo nakon toga iznenada se potpuno razabrala i zatražila hranu. Iznenađenim liječnicima pričala je o Prizidniučkom svetištu i Gospinoj milosnoj slici dodajući: I ja sam k njoj išla, dok sam bila u svom kraju. To je župniku Dražijaninu ispripovijedala Ankina majka . Kćerino je pismo primila 12. svibnja 1934., a već četiri dana nakon toga došla je u Prizidnicu izvršiti kćerin zavjet. Zagovoru Gospe od Prizidnice posebno su žarko nadali i njoj zavjetovali pomorci, kad su se našli u olujnom moru koje je prijetilo da proguta njih i njihov brod. O tom najočitije svjedoče mnogi modeli brodova koje su oni darovali njezinu svetištu nakon što su sretno živi i zdravi vratili svojim kućama i obiteljima.
Preuzeto sa stranica: Kraljica Mira- hodočasničko putnička agencija
![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/invision/p_up_en.gif)