Razne molitve

Kako je silna moć molitve ! Mogli bismo je usporediti s kraljicom kojoj je uvijek slobodan pristup kralju , i koja postiže sve što zamoli . Da bih bila uslišana , ne moram čitati kakvu lijepu za to formuliranu molitvu iz knjige . Kad bi tako bilo , bila bih vrijedna sažaljenja ! Ja nisam u stanju izmoliti sve molitve , a budući da ne znam koju bih trebala izabrati , radim kao dijete koje ne zna čitati : jednostavno kažem Bogu što mu želim reći ne tražeći lijepih riječi , i on me razumije . Za mene je molitva jednostavan pogled k nebu , riječ zahvalnosti i ljubavi , i kad sam u mukama i kad sam radosna . Molitva je nešto veliko . Ona oslobađa moju nutrinu i sjedinjuje me s Isusom .

Sv . Mala Terezija

Molitva vjernika





Kristu Gospodinu, koji se na
današnji dan objavio kao Spasitelj svih ljudi, uputimo svoje molitve.





1. Obasjaj sjajem svetosti
svoju Crkvu, da poput zvijezde repatice vodi narode Kristu kralju nebeskome, -
Molimo te.





2. Udijeli Gospodine ovom
svijetu svoj mir, da otpočine od tolikih razdora i ratova, strahova i
nesigurnosti, - Molimo te.





3. Ulij znanstvenicima Duha
mudrosti da te mogu prepoznati u svemu što nas okružuje, - Molimo te.





4. Potakni ljude današnjeg
vremena da te prepoznaju u tvojoj dobroti i ljepoti koju si nam dao, - Molimo
te.





5. Speri blagoslovom svoje
milosti grijeh i zlo koje nas je uprljalo, da ti čista i iskrena srca služimo,
- Molimo te.





6. Naše mlade ispuni zanosom
davnih mudraca – Bogotražitelja, da traže tvoju blizinu i ne daj da lutaju u
sjeni zla i smrti, - Molimo te.





7. Vječnom svjetlošću
zasvijetli našoj pokojnoj braći i sestrama u kraljevstvu nebeskom, - Molimo te.





Molimo Gospodine da tvoje
svjetlo spasenja u nama gori neoslabljenim žarom, pa da potpomognuti tvojim
poticajima to spasenje donesemo u srca onih u kojima boravi tama i hladnoća,
jer su se udaljili od tebe, jedinog izvora svetlosti i mira. To molimo po Kristu
Gospodinu našem. Amen.

...što o molitvi kaže papa Ivan Pavao II. (Iz knjige: "Testament za treće tisućljeće")

"Molitva je prvi izraz unutarnje čovjekove istine, prvi uvjet prave slobode duha. Crkva moli, Crkva hoće moliti, ona želi biti u službi najjednostavnijeg i istodobno najuzvišenijeg dara ljudskog duha koji se ostvaruje u molitvi. Crkva moli i želi moliti da bi odgovorila željama onog najdubljeg u čovjeku, onog što je možda tako pognuto i ograničeno okolnostima svakodnevnog života, svim onim što je prolazno, slabošću, grijehom, malodušnošću, životom koji gotovo da i nema smisla. Molitva daje smisao cijelom životu, u svakom trenutku, u svakoj prigodi.
Ako promatramo samo sebe, sa svojim ograničenjima i svojim grijesima, brzo će nas obuzeti tuga i malodušnost. Ali ako naše oči budu upravljene Gospodu, tada će se i naša srca ispuniti nadom, naš će razum biti rasvjetljen svjetlom istine, tada ćemo upoznati puninu Evanđelja sa svim njegovim obećanjima i puninom života.
Ako uistinu želite slijediti Krista, ako hoćete da vaša ljubav prema Njemu raste i traje, morate biti ustrajni u molitvi. Ona je ključ snage vašeg življenja u Kristu. Vaša vjera i vaša ljubav bez molitve će umrijeti.
Ako ste postojani u svakodnevnoj molitvi i u nedjeljnom sudjelovanju na Misi, vaša će ljubav prema Isusu rasti. I vaše će srce upoznati duboku radost i mir, radost i mir koje vam svijet nikada neće moći dati.
(...) Evanđelje nas podsjeća na to "kako valja svagda moliti i nikada ne sustati" (Lk 18,1). Posvetite, dakle, svakoga dana određeno vrijeme razgovoru s Bogom, kao iskren dokaz da ga volite, jer ljubav uvijek traži blizinu onoga koga se voli.
Prema tome, molitva treba biti ispred svega ostaloga. Onaj tko ne misli na taj način, onaj tko to ne provodi, ne može se pravdati nedostatkom vremena; ono što mu nedostaje jest ljubav.
Moliti moramo prije svega zato što smo vjernici. Molitva je doista priznanje naše ograničenosti i naše ovisnosti: dolazimo od Boga, Božji smo i Bogu se vraćamo. Prema tome, jedino što možemo učiniti jest predati se Njemu, našem Stvoritelju i Gospodu s punim i potpunim povjerenjem.
(...) Izgovarajući riječi "Očenaša" Isus je stvorio stvaran i istodobno opći model. Doista, sve što se može i mora reći nebeskom Ocu nalazi se u tih sedam molbi koje svi znamo na pamet. Ta je molitva tako jednostavna da je i malo dijete može naučiti, a istodobno je i tako duboka da čovjek može provesti cijeli život razmišljajući o njezinu značenju."

I. JUTARNJE MOLITVE



1. MOLITVA ISUSU
2. ANĐEO GOSPODNJI


- Anđeo Gospodnji navijestio Mariji


I Ona je začela po Duhu Svetom.


- Zdravo Marijo ... Sveta Marijo...


- Evo Službenice Gospodnje


Neka mi bude po riječi tvojoj.


3. DJELA NAŠA


II. VEČERNJE MOLITVE



1. PRIJE JELA

MOLITVA I USLIŠANJE

Uvod u pokajnički čin

Sastavni dio vjerničkog života je molitva.
Snagom molitve u stanju smo nadvladati svako zlo i svakog neprijatelja.
Prvo čitanje govori danas o Amalečanima koji su napali Izraelce.
Amalečani su simbol zla i nepravde, a Mojsijeve ispružene ruke simbol
su ruku ispruženih Bogu na molitvu. Isus nas u Evanđelju poučava da
naša molitva treba biti ustrajna, jer nam Bog ne uslišava svaku molbu i
molbicu, čim je izreknemo. Ali Bog će je uslišati kada i kako nama bude
najbolje. Ako u to vjerujemo, ne ćemo odustati od molitve. Danas, na
Misijsku nedjelju, u svoje molitve želimo uključiti sve navjestitelje
vjere u misijskim zemljama, posebno naše misionare i misionarke, koji u
teškim uvjetima i uz mnoge žrtve navješćuju Isusovu radosnu vijest
braći i sestrama u dalekim zemljama, pomažući im i poučavajući ih kako
što bolje urediti svoj život i na ovom svijetu, jer su i oni Božja
ljubljena djeca za koju je Isus dao svoj život. Pratimo ih, ne samo
danas, svojom molitvom, ljubavlju i darom. A sada ispitajmo svoju
savjest, priznajmo Bogu svoje grijehe i pokajmo se za njih.

Homilija

Ima ljudi kojima je vrlo teško zamoliti drugoga za neku uslugu. Radije će
se mučiti nego poći pred drugoga s molbom. Ponos im ne dopušta da se
priznaju slabima, potrebnima tuđe pomoći. Pogotovo je teško kada čovjek
pun povjerenja zamoli nekoga za uslugu, a on to odbije, iako bi mogao
učiniti. To dovodi do razočaranja, a posljedica je da će odbijeni teško
imati povjerenja u ljude i da će opet nekoga za nešto zamoliti.
U sličnoj situaciji zna se naći i vjernik sa svojim molitvama Bogu.
Nerijetko se događa da Bog ostaje gluh na naše vapaje, čini se kao da
nas zaboravlja, kao da nas ne želi uslišati. Zato rezigniramo i
smatramo da nas Bog ne uslišava zbog naših grijeha. A onda se u nama
nešto pobuni, jer nam se čini da Bog uslišava druge koji nisu ništa
bolji od nas. Ukoliko nismo nekritični prema samima sebi, a veoma
kritični prema drugima, onda je to pobuna protiv nepravde, barem kako
je mi vidimo. Bilo bi pravedno da nas Bog usliša, mislimo. Već se u
starozavjetno vrijeme spominje tjeskoba vjernika koji vidi da je
grješnik sretan i ima uspješan put, dok vjernik često mora trpjeti
(usp. Jr 12,1). Ali iskustvo je vjerniku govorilo da onaj tko živi
vjerno Gospodinu ostaje zadnji pobjednik, iako je katkada morao dugo
čekati dok se njegova molba i pravo ne ostvari. Bogu se ne žuri. A
vjernik mora naučiti da njegova molitva Bogu ne smije glasiti: budi
volja moja, nego: budi volja Tvoja.

Isus – jamstvo da će nas Bog uslišati

Isus dobro zna za ovo iskustvo vjernika. Zato govoreći o molitvi iznosi
priču o udovici koja uporno moli sudca da se zauzme za njezino pravo.
Udovica je u Izraelu bila pojam nezaštićene i jadne sirotinje, bez
obrane i zaštite. Uostalom, i danas je u tzv. socijalnoj državi,
položaj udovice ili samohrane majke težak. Ali udovica iz Isusove priče
ustrajno je nastojala doći do svoga prava, molila je i kumila,
dodijavala, dok joj sudac nije ispunio želju i zaštitio njezino pravo.
Sudac je pak ovdje prikazan vrlo negativno. Baš ga briga za udovicu, za
njezino pravo, za njezinu bijedu! Zato ju je više puta poslao kući
neobavljena posla. Bit će da je očekivao dobiti kakav dar, kako bi joj
presudio kako želi. Korupcija je uvijek bila velika napast i malo je
moćnika koji joj odole. Ali udovica se ne da. Dolazi uporno iznova i
iznova, dosađuje mu, i njemu ne preostaje drugo nego joj ispuniti
molbu, doduše ne zato što bi mu bilo stalo do njezina prava, nego do
njegova mira.
Primjer te žene iznosi Isus želeći naglasiti njezinu
upornost i sigurnost da će biti uslišana. Isus pravi usporedbu: pa kad
jedan nepravedan, korumpiran sudac uslišava molbu sirote udovice, samo
zato da ga pusti na miru, koliko će više Bog, nebeski Otac, uslišati
vapaje svojih izabranika koji mu se ustrajno i pouzdanom molitvom
obraćaju. A u molitvi valja ustrajati, ne zato da bismo Boga ipak
«nagovorili» da se smekša i smiluje nam se, nego da pokažemo kako nam
je stalo do onoga što molimo i kako smo spremni prihvatiti da Bog
odredi vrijeme kada i način kako će nas uslišati. Kad bi moglo biti
drugačije, onda bi to bila naša naredba Bogu, a ne molba. I najveći
izabranik Božji, Njegov sin Isus, zahvaljuje Ocu nakon jednog čuda što
ga je uslišao. A i On je prošao kroz muke i podnio križ. Pa i on se u
jednom trenutku oglasio vapajem s križa: «Bože moj, Bože moj, zašto si
me ostavio?» (Mk 15,34). Izgledalo je da ga je Otac napustio, da
njegova molba nije uslišana. A bio je to vapaj protiv zla, protiv
mržnje, protiv grijeha i smrti. «I bio je uslišan zbog svoje
predanosti» (Hebr 5,7), veli poslanica Hebrejima. Ustrajao je do kraja
u svome vapaju i bio je uslišan. Uslišanje je uslijedilo tek u Njegovu
uskrsnuću i proslavljenu. Da ga je Otac uslišao na križu i od križa ga
spasio, onda bi to bilo isto kao da je Isus na ruganje i provokacije
mučitelja sišao s križa – mi bismo ostali neotkupljeni, potonuli bismo
u svojim grijesima.
I naša sigurnost da ćemo biti uslišani ako
ustrajno molimo, ne znači da će Bog odmah ispuniti naše molitve i
želje, ili da će to učiniti upravo onako kako smo mi molili. Koliko put
se pokazalo da nam uopće ne bi koristilo da smo bili uslišani onako
kako smo nešto molili. Stoga Bog često pušta da čekamo, da ustrajno
molimo, s pouzdanjem u Njega i Njegovu odluku. Vjera u Boga zapravo i
nije ništa drugo nego pouzdanje u Njega i onda kad ne vidimo zašto On
nešto čini ili ne čini odmah, pouzdanje da će On sve izvesti na dobro,
da će On imati posljednju riječ. Lijepo je to rekao veliki teolog
Romano Guardini (1885.-1968.): «Vjera je snaga nositi vlastite sumnje».
Udovica je imala tu snagu.

Bez vjere nema molitve

Prve kršćanske zajednice za koje je Sv. Luka pisao svoje Evanđelje bile su u
sličnoj situaciji kao i mi danas. Kršćani su bili u manjih, raspršeni u
moru onih koji su drugačije živjeli i mislili. Neki su već počeli
malaksavati u prvotnom zanosu, u vjeri i u revnosti. Nikada pravi
kršćani nisu u većini, ali i kad bismo bili, nas ne nosi broj nego
nutarnja snaga koju dobivamo od Boga i nosimo u sebi. A za tu snagu
valja moliti. Mi smo se bili ponadali da će nakon pada bezbožnoga
komunizma sve biti bolje, da će svi postati oduševljeni vjernici, jer
nitko nas više ne progoni. A pokazuje se da onaj tko je u sebi nosio
vjeru i nastojao po njoj živjeti u vrijeme represije, čini to i danas,
a onaj tko nije, i danas je daleko od vjere, pa makar se statistički
izjašnjavao kao vjernik-katolik. Vjernik se ne postaje po krsnom listu,
nego po vjerničkom životu. Nekoć kršćanska Europa danas to više ni po
čemu nije. I danas nam se moliti da dođe Božje kraljevstvo i u
liberalnu i raskršćanjenu Europu i u sve narode. Ali obratiti nam je
pozornost i na ozbiljne Isusove riječi: «A kad Sin čovječji dođe, hoće
li naći vjere na zemlji?» (Lk 18,8). Gdje molitve nema, nema ni vjere,
a gdje vjere nema, nema smisla ni molitva. To dvoje stoji i pada jedno
s drugim.

Upute za molitvu

A kako moliti ustrajno, čak bez prestanka, kako nas potiče sv. Pavao? Nemamo li ponekad problema i
sa svojim uobičajenim molitvama, onima koje običavamo redovito moliti?
Jedan nas suvremeni duhovni pisac (Raniero Cantalamessa) potiče da u
molitvi izbjegavamo tri robovanja: ropstvo molitvenim obrascima,
ropstvo mjestima i ropstvo vremenu.
Ponajprije, kršćanska molitva
ne smije robovati molitvenim obrascima. Molitva nije samo ponavljanje,
ma kako lijepih, ali ipak tuđih, molitava. Kad nekoga volimo, želimo mu
izreći riječi koje dolaze iz srca, a ne nečije naučene ili prepisane
formule, ma kako lijepe one bile. Zar ne znam nešto reći Ocu kojega
poštujem i volim? Iznesimo Bogu svojim riječima upravo ono što nam je
na srcu, čega nam je srce prepuno, kako reče Isus (usp. Mt 12,34), i
bit će to najbolja molitva! A što ćemo moliti? To će nam reći naše
vlastito srce. Kad smo radosni, zahvalimo Bogu za tu radost, kad smo
tužni, požalimo mu se, kad doživimo nešto lijepo, podijelimo to s
Njime, kad smo u nevolji, preporučimo Mu se. Sjetimo se u molitvi i
svih onih koji su nam bliski: članova obitelji, prijatelja, Crkve,
svijeta u kojem živimo, konkretnih potreba za koje smo saznali. Tada će
i rastresenosti biti manje, jer ćemo s Bogom razgovarati upravo o onome
što nas ispunjava, zabrinjava i što inače uzrokuje rastresenost, jer
moleći neke druge molitve, u mislima uvijek dolazimo na te probleme i
pitanja. Molitvenik može biti pomoć, ali to su tuđe molitve. Uostalom,
i one su nastale kad se neki vjernik našao u određenoj prilici, pa ih
sročio po svome srcu.
U molitvi ne moramo biti vezani ni na određeno
mjesto. Crkva jest mjesto molitve zajednice koja se okuplja. Ali, zar
čekati samo kad dođemo u crkvu da bismo se molili? Vjernik moli i u
obitelji, i sam, osobno. A moliti se može na svakom mjestu, i u kući, i
na radnom mjestu, i putujući, i u bolesničkom krevetu, čak i u vrevi
čekaonice. Na pitanje Samarijanke gdje je mjesto na kojemu je najbolje
klanjati se Bogu, odgovorio je Isus da za to ne treba ići niti u
Jeruzalem niti na brdo Gerizim, jer je Bog duh i svugdje je moguće
klanjati mu se i moliti (usp. Iv 4,21). Uostalom, nije li sam Isus
češće molio u osami, u prirodi, nego u hramu, koji je bio daleko?
Ne
treba u molitvi robovati ni vremenu. Za zajedničku molitvu dobro je
imati određeno vrijeme, koliko je god moguće. Ali za pojedinačnu,
osobnu molitvu, pogodno je svako vrijeme. Najčešće se ispovijedamo ako
nismo molili jutarnju ili večernju molitvu. A tko kaže da treba moliti
samo ujutro i navečer? Kad god nam se pruži prilika za to, pogodno je
vrijeme: i u pol bijela dana, i u noći kad od brige ne možemo spavati.
Kod Boga nema uredovnog vremena, možemo mu doći s molitvom kad god
želimo.

Dobro je ugledati se na Isusa koji u Mt 6,6 kaže: «Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti.»

MOLITVA ZA MISIJE



Gospodine Isuse,

podaj puninu svoga života

svim misionarima u svijetu,

koji su se darovali za dobro

drugih u Tvojoj Crkvi,

na bilo kojem kontinentu,

da budu uvijek radosni

u svom darivanju,

neumorni u svom služenju,

velikodušni u svojoj žrtvi,

njihov primjer neka potiče

i druga srca da poslušaju

i slijede Tvoj poziv. Amen



misijski list radosna vijest

10 PRAVILA SAVRŠENE KRŠĆNSKE MOLITVE



1. Uzmi si svaki dan nekoliko minuta vremena da bi bio sam u tišini... Opusti tijelo, razum i srce.

2. Razgovaraj s Bogom jednostavno i
prirodno. Ispričaj mu sve što imaš u smo srcu. Za to ti nisu potrebne
nikakve formule, molitvenici ni tuđi način govora. Govori mu svojim
vlastitim riječima. On te sigurno razumije.

3. Vježbaj se u razgovoru s Bogom za
vrijeme svakodnevnog posla. Ti znaš da je Bog svugdje prisutan. Dosta
je na par sekundi zatvoriti oči. Gdjegod se nalazio : u trgovini, u
autobusu, u vlaku, za pisaćim stolom,... Naučit ćeš tako živjeti u
Božjoj prisutnosti.

4. Polazi od uvjerenja da te Bog
uvijek prati, da je On kod tebe i da te stalno pomaže. Zato nije
potrebno da Boga stalno oblijećeš molitvom za njegov blagoslov, nego da
mu stalno zahvaljuješ je On te uistinu stalno prati svojom ljubavlju i
blagoslovom.

5. Moli s uvjerenjem da tvoja molitva
leti iznad polja i planina, iznad rijeka i mora i da u trenu dostiže
one za koje moliš, kao što u istom trenu dopire do Božjeg srca koji ih
stalno blagoslivlja i pomaže.

6. Kad moliš moraš uvijek imati u srcu pozitivne misli, a nikako negativne.

7. Uvijek moraš u molitvi biti spreman prihvatiti Božju volju, pa kakva god ona bila:"Oče, ne moja nego tvoja volja neka bude."

8. Kad moliš, stavi sve naprosto u
Božje ruke. Moli za snagu da možeš sa svoje strane učiniti što je
najbolje, a sve ostalo prepusti s apsolutnim pouzdanjem dragom Bogu.

9. Izmoli svaki dan jednu molitvu za
one koji te ne vole, pa i za one koji su loše prema tebi postupali. To
će ti dati neopisivu snagu , odnosno Bog će te obdariti tom snagom zbog
takve molitve.

10. Svaki dan moraš se pomoliti za svoju domovinu, kao i za očuvanje općeg mira. Mir je najveći Božji dar.



A kad sabereš svih ovih 10 pravila u jedno, onda kad moliš, ponašaj
se kao dijete, koje netom što se otac ili majka vrate kući, poleti k
njemu ili njoj i sjene na krilo, pa ispriča sve što ima na srcu.



Theodor Bovet

Molitva

Koji su se uputili k tebi, Gospodine,
mnoge će tegobe iskusiti.
Takvi ne poznaju mlakost.
S neutaživom čežnjom srca uvijek su na putu,
nikad na cilju, nigdje kod kuće.

Koji su se uputili k tebi, Gospodine,
Traže suputnike.
Znaju, sam čovjek ne nalazi puta,
sam čovjek ne može ti prići.
A jer im toliko značiš,
pridružit će se svakom čovjeku koji te traži;
svakom čovjeku u kojem naslute veliku čežnju.
No putovi se razilaze i oni opet ostaju sami.

Koji su se uputili k tebi, Gospodine,
idu postrance od širokih cesta.
Na suprotnoj su strani, izazivaju protivljenja,
izlažu se opasnosti da ih krivo shvate.
Znaju, dug je put do cilja i zato,
što su bliže cilju, manje se osvrću na sredinu u kojoj žive.
Koji su se uputili k tebi, Gospodine,
mnoge će tegobe iskusiti.
Ali tvoja će im blizina donijeti nezamjenjivu radost!




Molitva

Tko će biti bič mislima mojim
i stega mudrosti srcu mojem,
nemilosrdan prestupcima mojim,
i nepopustljiv grijesima mojim,
da ne uzobiluju pogreške moje,
i ne namnože se moji grijesi;
da ne padnem naočigled
protivnika svojih
i da neprijatelj moj ne likuje
nada mnom?

Gospodine, Oče i Bože života moga,
ne daj mi oči ohole,
odvrati požudu od mene,
ne daj da podlegnem nasladi i pohoti,
ne prepusti me besramnim željama.

Isus nas uči moliti

Isus veoma mnogo i veoma konkretno govori o molitvi. Da bi se naučilo moliti, nužan je preduvjet svijest da ne znamo moliti kako valja i da želimo od Isusa učiti moliti. Tako su to osjećali apostoli. Zato su i tražili od Isusa: "Gospodine, nauci nas moliti" (v. Lk 11,1). Moliti treba učiti. Nitko po svojoj naravi nije predisponiran za molitvu. Ovdje mislim na pravu, kršćansku molitvu. Jer molitva se od molitve jako razlikuje. Nije isto kršćanska i muslimanska molitva, ili bilo koja druga molitva. Kršćanska se molitva razlikuje od svih drugih molitava. Zato ne smijemo bilo što strpati u molitvu!
Postoje dvije osnovne teškoće za molitvu. To su: formalizam i odustajanje od molitve.
Formalizam - to je molitva iz zakona, zato što je tako naređeno. To je molitva ustiju (npr. Mt 15,8), samo nabrajanje riječi. To zapravo i nije molitva. Tu je čovjek duhom odsutan. A formalizam može nastati i iz neke iskrene želje, ali krive. Takve želje u kojoj se Boga želi na neki način obavezati, ili možda otarasiti. Dakle, samo obaviti molitvu!
Odustajanje od molitve - to je najlakše i možda najčešće. Zašto dolazi do odustajanja od molitve?

Evo nekoliko odgovora:

- zbog prepuštanja djelovanju okoline koja nas vuče prema van

- zbog pretjerane zaposlenosti, žurbe, nemira, preopterećenosti, različitih napetosti...

- zbog mentaliteta koji je usmjeren samo na uspjeh, ostvarenje, usmjereno prema korisnosti - a to sužava pogled prema onome bitnome u našem životu

- pretjerana racionalnost nastala pod utjecajem znanosti i tehnike

- neprerađeni doživljaji koji se potiskuju

- druge napetosti koje nastaju zbog neispunjenih želja, briga, sukoba, zavađenosti...

- neozbiljni životni stav i život bez odricanja

- neokajana krivnja, grijeh, i svako NE onome što spoznamo kao dobro.


Što je molitva?

Molitva je razgovor, susret s Bogom. Jedno je govoriti o Bogu, a sasvim drugo je razgovarati s Bogom! Molitva je zato dijalog Boga i čovjeka. Molitva je i osluškivanje, i govorenje, i promatranje, i pjesma, i šutnja... Tek po molitvi možemo rasti u vjeri, a rastom u vjeri napredujemo i u molitvi. Vjera i molitva su u nama paralelne! Jedno bez drugoga jednostavno ne ide! - Molitva u nama nastaje iz temeljnog doživljaja Boga. Ako Boga krivo doživljavamo (kao strogog suca, npr.), tada ne možemo dobro moliti! Presudno je Isusovo iskustvo Boga. A Isus Boga doživljava s tolikim povjerenjem da ga naziva ABBA-OČE. Zato će nas Isus i učiti moliti riječima: "Oče nas..." Sva snaga Isusove (i kršćanske) molitve jest u tom iskustvu Božje ljubavi, Bog nam je Otac. U tome Isus ide tako daleko da nam kaže: "Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac sto vam treba i prije negoli ga zaištete" (Mt 6,7-8). Isusova i kršćanska molitva jest u stavu prema Bogu, prema Ocu. Ne u riječima!!!


Kako moliti?
Ne može se moliti bilo kako. Može - ali ne vrijedi! Zato nam Isus govori i o tome kako moliti. Možemo naučiti moliti samo ako slijedimo ono što Isus govori. Tako u Isusovim riječima otkrivamo preduvjete molitve. To su:

a) sabranost-vjera: mi uglavnom živimo nesabrano, izvan sebe. Čak nam je i teško biti na miru, mir nam je prebučan, ne možemo ga izdržati. Zato nam stalno mora nešto svirati, bučiti, igrati pred očima, imati nešto u rukama ili ustima, u isto vrijeme radimo više poslova, nigdje mira... A treba se sabrati, doći k sebi, smiriti se, unići u nutrinu. Isus kaže "u svoju sobu" (Mt 6,6). To znači: svu pažnju usmjeriti na Boga koji je tu, prisutan je, vidi nas i sve već znade. Vjerovati to. Možemo se sabrati na različite načine. Postoje različite kršćanske meditacije koje nam u tome pomažu. Svatko bi trebao sam pronaći svoj put ili način kako se sabrati.

b) priznati se grešnikom: o tome v. u Lk 18,9-14. Mi smo uvijek grešnici. No, shvatimo, to nije zapreka na putu do Boga. Treba se samo priznati grešnikom. Čini se da je veća zapreka naša dobrota, to što mislimo da ne griješimo. To je nepremostivi put do Boga!!! - Ne radi se samo o nekom općenitom priznanju, nego o konkretnom shvaćanju i priznanju zla u nama. Ako se ne želimo pred Bogom priznati grešnima, nikada nećemo moći kršćanski moliti.

c) oprostiti: Isus nam sasvim razumljivo i konkretno kaže: "No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga, da i vama Otac vaš koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke" (Mk 11,26). Nepraštanje je kao zid između nas i Boga. Ne možemo tražiti od Boga ono što mi drugima ne činimo. Zato će Isus reći: otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima našim (v. Mt 6,12). Kome treba oprostiti? Onome protiv koga nešto imamo! A to znači:

- Bogu: mi često za zlo u svijetu optužujemo Boga, kao da je on to htio, ili nas je kaznio i tome slično. Oprostiti Bogu znači: prihvatiti onakvoga Boga kakvoga nam u svojim prispodobama prikazuje Isus Krist. Mi se u sebi trebamo boriti za takvu viziju Boga!

- sebi: ni sebe često ne prihvaćamo, mrzimo se, preziremo, proklinjemo, želimo si zlo... Ne prihvaćamo ni svoju tjelesnost, ni psihički život, ni svoje moralne kvalitete. Najteže nam je prihvatiti sebe, oprostiti sebi. To je razlog da ni druge ne prihvaćamo!

- drugima: oprostiti svakome. Nikada nemamo pravo nepraštati! V. o tome u Mt 18,21-35 (osobito r. 33) i dr. Traži se oprostiti i zaboraviti. - Jasno da je to teško. Čak trebamo i moliti za to da možemo oprostiti. Ali shvatimo - to nas Isus uči!

d) moliti najprije za Kraljevstvo Božje: i o tome nas Isus konkretno uči i govori: "Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati" (Mt 6,33). Vidjeli smo prije u čemu je Kralj. Božje: ono je u praštanju, ljubavi, prihvaćanju, razumijevanju... To je kraljevstvo (kraljevanje!) pravde, ljubavi, istine, mira... A što nam je zaista potrebnije od toga?!

e) ustrajati: i o tome nas Isus uči. V. npr. Mt 8,5-13: Lk 11,5-10; 18,1-8 i dr. Naime, po ustrajnosti rastemo u vjeri. Mi smo veliki na riječima i mislimo da zaista vjerujemo. A ipak u sebi ne osjećamo onako kako riječima govorimo. Treba ustrajati i u tome se osloniti na Isusovu riječ. Isus nam govori o sigurnosti uslišanja molitve (v. npr. Lk 11,13).

Različitost molitve

Molitva je u sebi velika, kompleksna, duboka stvarnost. To nije samo naučiti nekoliko molitvenih formula i onda to od vremena do vremena ponavljati. Molitva je nešto drugo. Ona je veoma različita: i po sadržaju, i po vremenu, i po načinu molitve, i po sastavu molitelja... Postoji osobna molitva. To je ona u kojoj mi sami molimo. Ona mora prožimati naš život, naš dan, naš rad, naše težnje. Ona je jednostavno druženje s Bogom. Ona je naše duhovno disanje. Ne možemo duhovno živjeti bez osobne molitve. - Postoji i zajednička molitva. Tada molimo s drugima: bilo u bogoslužju (liturgiji), bilo u kakvoj molitvenoj grupi, bilo kod kuće s drugima... Moramo se učiti moliti i s drugima. Mi nismo osamljenici pred Bogom! Mi trebamo druge i drugi trebaju nas. Isus nas uči moliti Oče naš a ne moj!

Molitva je toliko osobna da je ona uvijek drugačija, uvijek je stvaralaštvo, uvijek je jednostavno otvaranje Bogu, susret s Bogom. Zato je ona veoma različita u svojoj strukturi. Postoji molitva zahvaljivanja u kojoj zahvaljujemo za nešto konkretno. U molitvi slavljenja slavimo Boga zbog njega samoga. U molitvi klanjanja izražavamo duboki stav poniznosti pred Bogom. U prozbenoj molitvi tražimo nešto konkretno (npr. ozdravljenje). U molitvi predanja predajemo sebe i sav život Bogu. I šutnja može biti molitva, šutnja u Božjoj blizini. Isto tako i pjesma, pa i plač.

Moliti možemo naučiti samo moleći. Ne dakle čitajući rasprave o molitvi, nego u istinskom susretu s Bogom. Treba uložiti truda i napora da bi se molilo. Vjerovati je teško, a u vjeri najteže je moliti. Jer to je ono konkretno: susresti se s Bogom!

fra Ivan Mikić

KAKO MOLITI ZA DRUGE - UKRATKO

Prvo uzmi Isusa za ruku i u duhu idi k toj osobi.Obrati joj se s imenom.

1. OPROSTI TI MENI - što te nisam razumjela, što o tebi mislim negativno , što sam te povrijedila, što sam te ogovarala , što te nisam uvažavala

2. OPRAŠTAM JA TEBI - opraštam ti sve tvoje uvrede , sve nepravde koje si mi nanijela, sve grube riječi, tvrdoglavost , nestrpljivost.Ne osuđujem te više.Nema više nikakve osude u meni protiv tebe.Neču se više nikada izražavati negativno o tebi, neću o tebi govoriti ni misliti negativno

3. DUBINE TOG ČOVJEKA VOLE MENE .
MOJE DUBINE VOLE TOG ČOVJEKA

4. ZAVOLI TU OSOBU.
Ne djela čovjeka nego čovjeka.Stvorite sućut za tu osobu, zavoli dušu tog čovjeka.

5. ZAHVALJUJEMO BOGU ZA TU OSOBU

6. MOLIMO BOŽJI BLAGOSLOV DA SE SPUSTI NA TU OSOBU

Molitva- meditacija


1. „Često ne znamo što je molitva i zato se često ni ne umijemo moliti. Ne, zaista nije lako znati i razumjeti što je molitva.“
Pitamo li se o razlozima zbog kojih imamo poteškoća pri molitvi, moramo prije svega priznati da nam nije teško samo moliti se, razgovarati s Bogom, već također imamo nevolja i s razgovorom među sobom.. Možda uopće ne bismo trebali najprije učiti moliti se, već bi smo trebali svladati umijeće međusobna razgovora. Tada bi nam se otvorile oči, uši, srce, a na posljetku i opet usta.


2. Ponekad je teško moliti, a moliti je tako jednostavno. Nije li po sebi razumljivo da riječ „molitva“ znači: zazivati u pomoć, nije li razumljivo da tom Ocu koji je iznad nas kažemo: „Pomozi mi“!?.
Da li se zaista moliš Ocu? Osjećaš li da je On živo uz tebe i da je On tvoj Otac? Vjeruješ li u to da se isplati trud, razgovarati iskreno sa svojim Bogom u tišini? Ako si pronašao svoga Boga, tada imaš sve! Radost, skrovitost, mir, ljubav, snagu, cilj i put.


3. Oče, klečimo pred tobom i molimo tvoju milost, da nam pomogneš kako moliti jedni za druge. Često i ne znamo da je naša molitva ponekad i onaj razgovor koji uputim svome bratu, kada mu je moja pomoć potrebna, kad moja riječ za njega znači, pomoć.


4. Da bi sve ovo mogli ostvariti pokušajmo se predati Ocu, predati sve naše manjkavosti i nečistoće. Trebamo znati da je Bog naš otac i da nas on prihvaća takve kakvi jesmo. Trebamo živjeti u vjeri i živjeti vjeru. Molimo Boga da nam učvrsti dar vjere i pouzdanja u njega, jer temelj naše vjere je molitva.

O molitvi
Razgovor s Bogom koji vodi spasenju nas i onih za koje molimo

Od samih početaka stvaranja, kako čitamo u Starom zavjetu od Abrahama, preko Mojsija, pa dalje do kraljeva i proroka, upoznajemo se sa molitvom i načinom na koji su oni susretali Boga, bila ta molitva osobna na vlastitu izgradnju ili zastupnička za narod u kojem su živjeli i kojeg im je Bog povjerio. Svi su oni na osobit način u molitvi susretali Boga, moleći Ga da se očituje u njihovim nedaćama i kušnjama.

Samo nekoliko primjera koji nam ukazuju na to:

- u Knjizi Postanka Abraham između ostalog usrdno posreduje pred Jahvom za Sodomu, ustrajan je i ne odustaje do kraja. (Post 18, 23-33).

- u Knjizi Izlaska Mojsije je zapomagao pred Jahvom (Izl 32, 11-14) i bio uslišan. Jahve je zbog njegove molbe odustao da na svoj narod svali nesreću kojom bijaše zaprijetio.

- prorok Ilija je isto tako usrdno molio Jahvu i bio uslišan. (1 Kr 18, 36-37)

Idući dalje kroz Stari zavjet vidimo da Jahve nije ostajao ravnodušan, već je uslišavao posredničku molitvu i po njoj blagoslivljao svoj narod, a u odgovorima na takvu molitvu pokazivao put spasenja. Milosrđe se Jahvino spuštalo nad narod i on je bio izbavljen.

Jahve se proslavljao odgovarajući na vapaje ubogih i potlačenih: „Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih sada ću ustati - govori Jahve- spasenje donijet onom tko ga želi!" (Ps 12,6)

U Novom zavjetu vidimo kako Isus posreduje kod Oca nebeskog za sve one koji su mu dati i koji su sve do danas (kao i mi) a i dalje u budućnosti predodređeni da se po Njemu spase. I to je najljepša molitva - Isusova svećenička molitva (Iv 17).

Isus također, poučava učenike o molitvi i upućuje ih na Oca nebeskog „Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se!" (Lk 11, 1-13)

On nas poučava na ustrajnost u molitvi (Lk 18, 1-8). Isus je dobro znao da plodovi molitve nisu isključivo: dobitak traženog, već i istinska promjena nas samih. I to je ono najljepše što nam se kroz molitvu događa. Molitva je susret s Bogom, susret koji mijenja nas i svijet oko nas.

Zato preispitajmo sebe: Koliko naša molitva mijenja nas same, naš odnos prema Bogu i odnos prema bližnjemu? (poznajem ljude koji su izmolili stotine krunica a sami se nisu promijenili)

Želimo li možda mi kroz molitvu mijenjati Boga, Njegov odnos prema nama, ili prema drugima, ili želimo istinski mijenjati sebe i dopustiti Bogu da uđe u naše živote, promijeni ih po svojoj volji i proslavi se po njima?

Zar ne molimo u Očenašu; „Otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim!" A otpuštamo li? Ili još uvijek ne možemo, a to isto tražimo od Boga - za nas.

Znamo li u molitvi ući u Božje prisustvo (Bog je uvijek prisutan) i biti prisutni kod molitve, a ne lutati i u mislima bježati od Boga. Možemo li u svijetlu Njegove ljubavi i milosrđa otkriti sve svoje slabosti i mane, kako bi ih prikazali Bogu ili samo ponavljamo već napamet naučenu molitvu i očekujemo da nas Bog usliša. Je li naša molitva - dijalog s Bogom ili je samo monolog? Dopuštamo li da i On govori, a mi da slušamo i Njegovu riječ uzmemo kao svijetlo kroz molitvu? Vjerujem da nam Bog uvijek govori, samo čujemo li mi taj glas ili smo zatvorili srce i uši, zaglušeni silnom bukom svijeta i svjetovnog?

U razgovoru s prijateljima često čujem: „Bog meni nikad ne govori" ili „Bog ne odgovara na moju molitvu."

Uvjerena sam da Bog uvijek govori, bilo u osobnoj ili zajedničkoj molitvi, samo što Ga mi ne slušamo ili još gore, ne želimo Ga čuti.

Upitajmo se zašto Bog „ne odgovara" na naše molitve. Kakav je naš osobni stav pred Bogom u molitvi? Je li to stav čovjeka - pokajnika otvorenog srca pred Gospodinom, spremnog prihvatiti sve iz Očeve ruke, pa makar to bio i pretežak križ za koji molimo, ili je to stav bahatog „pravednika" koji uvijek optužuje druge osobe, situacije u kojima se nalazi ili čak ovo teško vrijeme u kojem traži opravdanje za sebe i misli da je dovoljno što se samo udostojao moliti da bi bio uslišan. Čvrsto vjerujem da Bog čuje svaku našu iskrenu molitvu, iako odmah ne vidimo plodove, možda ih nećemo ni vidjeti, ali će se oni očitovati u budućnosti, možda čak poslije nas.

Poznajem osobu koja je bila daleko od Boga, nije puno vjerovala ni molila, doživjela je težak moždani udar, danima bila u komi, oporavila se naglo i obratila, čvrsto uvjerena da to može zahvaliti samo Bogu i svojoj majci koja je za života stalno molila za nju, ali nije doživjela plodove te molitve, a oni su se pokazali u presudnom trenutku života njene kćeri.

Zato skrušena srca, u dubokoj poniznosti stupimo pred Gospodina, otvorimo se Njegovom Svetom Duhu, neka On djeluje u nama, neka nas vodi u molitvi. Imajmo čvrstu vjeru i pouzdanje da nas Bog silno ljubi i da Mu je stalo do nas više nego nama samima. U takvom predanju izlijmo svoje srce pred Njega i on će nas uslišati. Ako nam se čini da je nebo zatvoreno i da naše molitve ne dopiru do Boga, probajmo najprije otkriti uzrok tome. Možda je to naš grijeh, slaba vjera, nepraštanje, odnos prema drugima, odsutnost u molitvi ili neki drugi razlog. Pokušajmo zamoliti Gospodina da nam to otkrije, a On će to zasigurno učiniti na osobit način kako bismo uklonili prepreku na putu do Njega.

Predajmo sve Gospodinu i prihvatimo s čvrstom vjerom da je već uslišano ono za što molimo i vidjet ćemo plod naše molitve, možda ne tako brzo kako mi očekujemo, ali nemojmo Gospodina ograničavati - On zna kad je najbolje vrijeme za nas.

Jesmo li uvijek svjesni onog što tražimo u molitvi?

Jesmo li svjesni da ponekad našom molitvom postavljamo uvjete Bogu ili Ga ograničavamo na određenu stvar ili situaciju, a On je bezgraničan, sve vidi i sve zna. Tražimo ono što mislimo da je u datom trenutku za nas najbolje, a On gleda puno više i puno dalje, i dobro zna što je na našu korist, a što nas može odvesti u propast. Često u molitvama tražimo samo tjelesno ozdravljanje a upravo nas teška bolest može dovesti Bogu i našem spasenju. Zato uvijek tražimo Božju volju, a On će znati što je za nas najbolje, jer sam nas poučava: „Tražite najprije Kraljevstvo, a sve drugo će vam se nadodati!"

Zar ponekad ne sličimo gladnome koji traži samo mrvice, koje bi ga u tom trenutku zadovoljile i održale na životu koji možda vodi u propast, a Gospodin mu nudi izobilje za sva vremena, koje vodi u Kraljevstvo nebesko gdje će spoznati da su „mrvice svijeta" bezvrijedne u odnosu na „Kruh Života".

Prepustimo sve Bogu i On će mijenjati i preoblikovati, a to su najljepši plodovi molitve. Bog od nas traži da molimo i za druge, za svoju braću, za Crkvu, za narod i za čitav svijet. Mi kršćani smo odgovorni za svijet u kojem živimo, jer kako ću se ja spasiti ako moj brat propada, ako moj narod gine iz neznanja i ako svijet kojem pripadamo vodi bezboštvu i propasti. Molitva za druge je posebno učinkovita jer kroz nju iskazujemo živu ljubav za druge tj. Božju ljubav koja je u nama. Po toj molitvi Bog će se smilovati onima za koje molimo, a nama će udijeliti poseban blagoslov i ono što je nama potrebno, jer smo nesebično svoju molitvu darovali drugima. Molimo u zajedništvu s drugima jer Isus kaže: „Gdje su dvojica ili trojica u molitvi i ja sam s njima!" (Mt 18, 19-20)

Neka naša molitva bude i zahvalna i slavljenička jer se kroz zahvaljivanje i slavu Gospodin još više proslavlja.

I ne zaboravimo - da sveti posreduju za nas u molitvi. Zamolimo ih da nam pomognu. Posebno se molimo našoj zagovornici i zaštitnici Blaženoj Djevici Mariji i ona će posredovati za nas. Sve naše molitve i prošnje položimo u njene ruke i njeno Bezgrješno Srce, a ona će ih prikazati svome Sinu za nas i sigurno će biti uslišane.

Ima li ljepše molitve pred Bogom, od molitve s Marijom i ima li ljepšeg puta k našem spasenju i spasenju svijeta od puta s Marijom? Taj put vodi k Isusu!

Neka On po Mariji usliša sve naše molitve! AMEN!

KAKO MOLITI ZA DRUGE, CDP ZAGREB, RADIO EMISIJA

Prvo i osnovno pravilo je da se mi moramo promijeniti u odnosu na osobu koju molimo.
Sebe promijeniti, znači očistiti se od svega negativnog što vidimo na toj drugoj osobi.Odlučiti se oprostiti toj osobi.Za to je potrebna sućut.
Oprostiti je puno lakše kada smo svjesni vlastitih slabosti , da i nama Bog treba puno toga oprostiti i da nam je već oprostio.
Trebamo se sjetiti činjenice da je druga osoba u svojoj biti dobra, jer ju je Bog stvorio, to je dijete Božje.
Ta osoba reagira negativno jer je i sama izranjena, zato jer je prošla kroz negativna iskustva.
Ljudi nam mogu pružiti samo ono što su sami doživljavali i iskusili na sebi.
Tako osoba koja je rasla u obitelji punoj ljubavi ona će biti ispunjena ljubavi i to joj neće biti problem da to i drugima pokaže i daje.
No osoba koja je doživljavala grubosti, osoba koju su tukli, kojoj su govorili da ništa ne vrijedi, koju su zlostavljali i omalovažavali je , moći će jedino takvo ponašanje i riječi prenositi dalje jer je jedino to što je ona naučila i za bolje ni ne zna.
Oprostiti drugima ne možemo sami , nego je za to potrebna Božja milost.
Bog čeka na našu odluku za praštanje, da kažemo , Bože , hoću oprostiti.
Ja želim ne vezati se za to.Želim biti slobodna.
Ne želim se vezati za ono negativno u toj drugoj osobi i želim biti slobodna i sretna bez obzira što se to među nama dogodilo.To puštam prošlosti i želim da me Bog ozdravi.I tada Bog ima slobodu da promjeni tu osobu kojoj smo oprostili jer naš grijeh i negativnost prema toj osobi nije više zapreka , i onda on može slobodno doći do te osobe da bi i nju obratio, da ona više nije vezana za to zlo , jer je puno gore činiti zlo nego biti žrtva zla.
Po našem oproštenju u nas teče Božja milost i ozdravlja i nas i tu osobu.
Kako moliti za osobu koju želimo promijeniti?
Prvo, u duhu toj osobi prilazimo, zajedno s Isusom, i molimo je da nam oprosti što je ne razumijemo, što o njoj mislimo negativno, što smo je ogovarali i što se vežemo za sitnice kod nje.To se često događa u braku.
Drugo, toj osobi oprostimo sve što imamo protiv nje.
Možemo u duhu reći da joj opraštamo sve one grube riječi između nas, predbacivanja, tvrdoglavost, nestrpljivost, oholost.
Isus traži u Oče našu da mi oprostimo i ako ne opraštamo, mi tu molitvu ne možemo iskreno moliti i Bog ne može nama oprostiti.
Ako prineseš dar u žrtvenik, pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom i onda dođi i prinesi dar.
Naše srce treba biti slobodno i čisto za Boba, on tada može djelovati u nama.Ako nije tako , onda je to zapreka za Boga
Kad smo oprostili, onda Bog nadoknađuje štetu i nama i toj osobi.
Sada trebamo odlučiti da se više nikada nećemo izražavati negativno o toj osobi, nećemo o njoj ni misliti negativno, a kamoli govoriti i da ćemo je zavoljeti poput malog djeteta.
Istio je tako korisno da za tu osobu zahvaljujemo, da molimo Božji blagoslov za nju, molimo Isusa da tu osobu izliječi i da je oslobodi svih tih navezanosti, grijeha, ovisnosti.
Molimo Boga da je ispuni svojim duhom, jer je to Božja snaga da ona ne mora činiti to zlo, tada Duh Sveti u njoj omogućuje da je slobodna i da je krepost Božja nosi , da nije rob grijeha.
Možemo moliti Oca nebeskog da bude njegova volja u životu te osobe , da se dogodi za nju ono najbolje što je Bog za nju zamislio.
Još se možemo za drugoga zauzeti putem Svete mise.
Svetu misu možemo prikazati ne samo za svoje vlastite slabosti nego i za grijehe i slabosti drugih ljudi, osobito ako su oni iz obitelje , među prijateljima.
Tako možemo prikazati i za ovisnosti, ako je neko alkoholičar, uzima drogu, agresivan je, da psuje, mrzi , da ne može oprostiti, da je pun strahova itd.
Bilo koji problem možemo donijeti Bogu u Svetoj misi.Kako?
Kad idemo na Svetu misu s tom nakanom, za nekoga drugoga, onda je važno da na početku Svete mise prvo priznamo svoju krivicu i za nju se pokajemo, i da zamolimo Gospodina da oprosti toj osobi.
Drugi korak je na prikazanju, kad svećenik prinosi darove, je da taj porok stavimo na oltar, i da ga predamo pod Isusovu vlast.
Isus je jači od bilo kakvog grijeha i zla.
Na svetoj pričesti se pričešćujemo s nakanom da Bog tu osobu oslobodi poroka i slabosti.
Iza svete pričesti izmolimo slijedeće. Isuse, u tvoje ime i u snazi Duha Svetoga molim neka od te osobe odstupi duh alkoholizma i duh psovke, svađe.
Na kraju svete mise zahvalimo Isusu što je potpuno oslobodio tu osobu.Zamolimo Duha Svetoga da joj da suprotnu krepost, da dođe do te preobrazbe.Ako se radi o ovisnosti, da tu osobu ispuni duh slobode.
Ako je agresivnost , molimo da se na nju spusti mir, dobrota i nježnjost.
Ako je bila u pitanju mržnja da ta osoba postane puna ljubavi.
Vjerujem u dobro u tom čovjeku.Ako je Bog stvorio tu osobu, onda je sigurno da je ona u svojo biti dobra.
Ja vjerujem u dobro u tom čovjeku.Ne želim gledati ono negativno.
Bog je jači od svakog grijeha i slabosti u toj osobi.
Preostaje nam post i odricanje, da činimo za tu osobu nešto što nam je po naravi teško.
Post, molitva i djela ljubavi Isus preporuča kao izvor milosti koja može svaku situaciju preokrenuti na dobro.
Važno je da molimo ustrajno, da ne pitamo do kad treba moliti, nego da molimo dok se god sa tom osobom ne dogodi.
Moliti treba nastaviti čak i onda kad se ništa ne mjenja ili nam se čini da je situacija još gora.

Molitva u šutnji

Šutnja ne znači samo odsutnost govora. Možemo šutjeti, a da nam u nutrini duha bude kao na tržnici. Isto tako možemo biti na tržnici, a da u nutrini ostvarimo tišinu i šutnju duha.
Boga susrećemo u tišini, u šutnji koja još više pojačava našu samoću i čini nas sposobnijima za susret s Bogom.
Poznat nam je susret proroka Ilije s Bogom na brdu Horebu. Glas reče Iliji: Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi. Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe, i stade na ulazu u pećinu. (1Kr 19, 11-13)
Oci iz pustinje imaju izvanredno iskustvo šutnje i tišine. Zgoda iz života opata Arsenija, koji je pripadao gotovo prvoj generaciji otaca iz pustinje, svjedoči nam o važnosti šutnje u našem životu. Bio je najprije odgojitelj na carskom dvoru u Rimu. Dok je bio na dvoru imao je pred sobom karijeru jer je odgajao careve sinove. Budući da je bio pobožan, znao se ovako moliti: Gospodine, vodi me na takav način da se spasim. Jednom zgodom za vrijeme molitve čuo je glas koji mu je rekao: Zašuti! To znači ostvari tišinu i šutnju u svojoj nutrini i naučit ćeš što ti je činiti.
Malo nas toga danas u svijetu potiče na šutnju i tišinu. Naprotiv, sve je usmjereno na to da nam privuče pažnju i da zaplijeni našu pozornost. Moramo se upravo boriti za trenutke šutnje i mira. Svijet je preplavljen slikama koje napajaju naše oči, pun je riječi i govora koji ispunjaju naše uši.

Preplavljeni smo pravom bujicom riječi. Nalazimo ih svugdje oko sebe: na panoima, reklamnim pločama, ekranima i vrpcama. Svud oko nas vrvi od ispisanih riječi koje svjetlucaju i privlače našu pažnju. Okruženi smo televizijskim i radio aparatima. Hodamo s vokmenima na ušima, svuda pljušte riječi i nije čudo da im više ne vjerujemo, da lako gazimo zadane riječi. Naše je vrijeme vrijeme inflacije riječi. Nije čudo što su nam riječi često puta mjed što ječi i cimbal što zveči.
Upravo zbog toga je riječ izgubila svoj smisao i značenje. Lako je izričemo ne misleći pritom na njezino stvarno značenje. Stoga toliko nesporazuma i manjka prave komunikacije. Sve dok budemo živjeli u inflaciji riječi, doživljavat ćemo devalvaciju misli. Sve dok nam riječi ne budu izlazile iz duboke šutnje, one neće ukazivati na pravi smisao. Samo iz istinske šutnje mogu izlaziti prave i smislene rječi. I sama Utjelovljena Božja Riječ je izišla iz vječne šutnje i zato je njezin govor bio tako plodan.
Moramo se znati zaustaviti, dati prostora Bogu i miru. Jedino s Bogom i u miru možemo popraviti tkivo svoje duše. Zato je potrebno zašutjeti, stvoriti u nutrini ozračje u kojem se može roditi prava riječ. Sva su se velika djela rodila u šutnji i tišini. Tako će nas šutnja naučiti govoriti i moliti.

Molitva Božanskoj Providnosti

Božanska Providnosti, moćna djeliteljice svih dobara,
klanjamo ti se i ljubimo te.
Stavljamo u tebe sve svoje pouzdanje.
Budi naša jakost i naša svjetlost,
naše blago i naša nada, naša hrana i naš život.
Izlij svoje milosrđe na nas i smiluj nam se.

Amen

MOLITVOM OČUVAJMO HRVATSKU! POKRET KRUNICE ZA OBRAĆENJE I MIR I HRVATSKI BRANITELJI!:
Poštovani i dragi vjernici,materijalnu domovinu,obranili smo s krunicom u ruci.Uspjeli smo zato jer sno čvrsto vjerovali da imamo pravo na ono što nam je Bog darovao,a Bog nam je darovao naš svetu Hrvatsku zemlju,pa nam je zato i pritekao u pmoć,kada su nam je neprijatelji željeli okupirati.Bila je to prva bitka u kojoj su mnogi branitelji položili svoje životr i prolili krv za slobodu i nezavisnost jedine nam Hrvatske.Neka ih Bog nagradi u Kraljevstvu nebeskom za tu veliku žrtvu.Uz poginule,mnogo je branitelja podnijelo ranjavanje kad su itgubili noge,ruke,oči i druge tjelesne organe i tako postali invalidi.Zahvaljujujći onima koji su dali svoje živote i onima koji su dali dijelove svoga tijela ostvarena je pobjeda.Nažalost oni koji vode našu zemlju,brzo su zaboravili da Hrvatska postoji ,zato jer su toliki za nju založili svoje živote i prkosno ju branili i obranili.Baš zbog toga trebamo početi drugu odlučujuću bitku,bitku za duhovnu obnovu u kojoj ćemo se istom odlučnošću boriti da naša Hrvatska postane zemlja pravde,blagostanja,mira,da se ponovo okupimo svi oko zajedničkih ciljeva ,a to su:da živimo u ljubavi,da se uzajamno poštujemo i da jedni drugima sve iz prošlosti oprostimo i tako izgradimo pravedno društvo za sve stanovnike koji žive u Hrvatskoj.Opet se traže dragi vjernici,ljubav,molitva,opet treba uzeti krunicu u ruke i obratiti se čvrstom vjerom i pouzdanjem Bogu kao jedinom osloncu da bismo dobili i drugu bitku,bitku za čovjeka,odnosno da bi ostvarili odlučujuću pobjedu."Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa,nego protiv Vrhovništava,protiv Vlasti,protiv upravljača ovog mračnog svijeta,protiv zlih duhova na nebesima."(Ef.6,12.) Najljepše je vrijeme u kojem se treba boriti za istinite vrijednosti.Utakvom vremenu propadaju samo oni koji nemaju vjere i hrabrosti boriti se za bolje,koji ne vjeruju da može doći nešto pravednije,da se zajedničkom borbom stvarno može ostvariti bolji svijet.Naš narod je vjerovaou to u prvoj bitci,s tom vjeom uključimo se i u ovu drugu odlučujuću bitku.Postanimo svjesni da svakog od nas ova Hrvatska domovina ponovo treba,da nas treba naša obitelj:roditelji,braća i sestre;da nas iznad svega trebaju naši supružnici i djeca.Zato prihvatimo život kao najveći Božji dar i živimo ga na slavu Božju i na radost svih naših.Na molitvi,krvi i ranama tolikih Hrvata ostvarena je naša sloboda i nezavisnost,našim zauzimanjem i uz pomoć Božju obnovimo našu voljenu Hrvatsku.
Uime udruge Branitelja i Pokreta Krunice za obraćenje i mir,pozivam vas dragi vjernici da se svakodnevno pomolite za našu Hrvatsku domovinu.! Fra SMILJAN DRAGAN KOŽUL(duhovni ravnatelj udruge)

KRUNICA ZA HRVATSKU!!
Uime Oca i Sina i Duha Svetoga.Amen!
Na križić se umjesto Vjerovanja(credo) izmoli:
ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA:
Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernost katoličkoj Crkvi.Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije.Najvjernija odvjetnice na braniku stoj čuvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom.Amen.
1.DESETICA:
Očenaš.. 10 Zdravo Marijo.. IZA RIJEČI Isus dodaje se:Koji neka nam pomogne uspostaviti pravedno društvo u skladu s Božjim zapovijedima.
Slava Ocu... O moj Isuse..Zaziv Zemljo Hrvatska Bog te blagoslovio!
2.DESETICA:
Oče naš..10 Zdravo Marijo.IZA RIJEČI ISUSdodaje se:Koji neka nam udijeli blagost i razboritost da možemo živjeti u ljubavi i miru sa svim narodima.
Slava Ocu.. O moj Isuse.. Zaziv Zemljo Hrvatska Bog te blagoslovio!
3.DESETICA:
oČENAŠ.. 10 Zdravo Marija..IZA RIJEČI ISUS dodaje se: neka iskorijeni zlo Bogopsovke iz našeg naroda i obdari nas darom blagoslivljanja.
Slava Ocu.. Omoj Isuse..Zemljo Hrvatska Bog te blagoslovio!
4.DESETICA:
Očenaš... 10 Zdravo Marijo.. iza riječi Isus dodaje se:Koji neka odagna od nas svako zlo,osobito ubijanje nerođenih,te nam umnoži potomstvo i očuva nas od izumiranja.
SlavaOcu.. Omoj Isuse..Zemljo Hratska Bog te blagoslovio!
5.DESETICA:
Očenaš.. 10 Zdravo Marijo.. iza riječi Isus dodaje se:Koji neka nam udijeli milost da se vratimo zjedničkoj i obiteljskoj molitvi.
SlavaOcu..Omoj Isuse..Zemljo Hrvatska Bog te blagoslovio!

ZAVRŠNA MOLITVA:MOLITVA Ivana PavlaII za Hrvatsku:
Sveta Marijo Majko Božja i Majko naša sjeti se svih svojih sinova i kćeri,i priteci nam u pomoć.Vodi nas na susret s Kristom, koji je Put, Istina i Život.Isprosi nam od Oca darove Duha Svetoga,zaštitu od zamki i izbavljenje od zla.pomozi nam da u svakoj prilici svjedočimo o vrijednosti ljubavi i istinskome smislu života.Nauči nas s tobom zajedno graditi kraljevstvo Tvoga Sina,Kraljevstvo pravde ,ljubavi i mira,

S dopuštenjem crkvenih vlasti:pokret Krunice za obraćenje i mir! odgovara (duhovni ravnatelj) DR.FRA SMILJAN DRAGAN KOŽUL.