Portal
DEVETNICA U ČAST SV. VIDU
Prvi dan
PONIZNOST
Sv. Vid je bio ponizan, mrzio je sve što je neuredno, a cijenio I činio sve što je dobro.
Da
je sv. Vid bio ponizan, pokazuje se po tom što iako je bio sin poganina
Hilasa, odličnog rimskog senatora, te imao lepršavu budućnost
ovozemaljske sreće I slev, Vid je prigrlio križ svete vjere I s njim
pošao u smrt, koji mu je dodijelio sam njegov otac, koji nije htio
imati u svojoj kući kršćanina.
Poniznost koju je sv. Vid odabrao svakako je Isusova poniznost.
Zar ne veli Duh Sveti da je početak svim grijesima oholost.
Bog se protivi oholima, a poniznima daje svoju milost.
Te
stvari još više je poznavala sv. Krescencija, koja je Vida odgajala u
katoličkoj vjeri umjesto njegove majke koja ga rano ostavi umrijevši
mlada.
Divna li primjera!
Eto Božjih ugodnika, slijedimo ih u njihovoj poniznosti!
Zaključimo prvi dan devetnice molitvom:
Pomolimo se:
Gospodine
daj nam po zagovoru tvojih svetih mučenika Vida, Krescencije I Modesta
da se ne vladamo oholo, nego napredujemo u tebi miloj poniznosti I sve
neuredno mrzimo, a sve dobro vršimo u slobodi tvoje ljubavi.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Drugi dan
JAKI MUČENIK KRIŽA
Upravo
se to može reći za Vida, Krescenciju I novu osobu koja je usko vezana
uz Vida, koja ga je isto usmjeravala k svjedočenju za Krista, a to je
Modesto, muž sv. Krescencije.
Kako je bila jaka ta trojka.
Zavirimo malo u njih.
Njih troje nisu pokleknuli ni u najstrašnijim mukama.
Vida su prvo šibali, bacali pred lavove.
Kad mu se ni tu ništa ne dogodi, mišljahu njegovi mučitelji da će napokon završiti u vrelom ulju.
On I odatle izađe nepobijeđen.
Tada
zgrabiše bijesni bezbožnici Vida. Modesta I Krescenciju I staviše ih na
strahovito mučilo gdje im slomiše tijelo, ali duh ne uništiše.
Vid je tada bio još u nedorasloj dobi.
Mladi, gdje ste?
Koliko bi danas bili spremni žrtvovati se za svetu vjeru Isusovu?
Bili poput svojih pređa bili pripravni danas žrtvovati svoj život za krst časni I slobodu zlatnu?
Sveti Vid vam je uzor.
Ne bojmo se križa, jer Isus reče: ” Tko ne uzme svoj križ I ne slijedi me, nije mene dostojan.”
Slijedimo ga, nećemo se pokajati.
Zaključimo drugi dan devetnice molitvom:
Pomolimo se:
Bože! Da se proslavi Tvoja Crkva, podijelio sis v. Vidu pobjedničku palmu mučeništva.
Slijedeći Raspetoga Spasitelja strpljivo je podnio najstrašnija mučenja.
Daj
nam milostivo da u nevoljama I patnjama ovozemnog života hrabro stupamo
njegovim stopama I da kao on primimo nagradu koja je obećana onima što
strpljivo nose svoj križ.
To te molimo po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Treći dan
VJERA
Radi ispovijedanja vjere sv. Vid je dobio krunu mučeništva.
To je najveće što čovjek može za nekoga dati: život – et sv. Vid ga je dao.
Za koga? Za Krista, za raspetog I uskrslog Spasitelja.
Blago njemu I onima koji ga slijede u vjernosti Kristu.
Čovjek bez svete vjere naprosto gubi dosojanstvo.
Zato tolika ubojstva, ratovi, zla na svijetu.
To su uvidjeli mudri ljudi prije nas pa su ponavljali: vjeruj, vjeruj, spasit će te tvoja vjera, ali popraćena djelima.
Naša vjera ne smije biti mrtva, hladna, nego živa.
Mora se pokazati u krepostima I kreposnom djelovanju.
Ni jedno trulo I suho drvo neće uroditi plodom.
Mlaka I mlitava vjera nije nizašta.
Ugledajmo
se u svoju svetu trojku kojima obavljamo devetnicu, koji su dobro znali
što će ih snaći ako budu ustrajni u svetoj vjeri.
Zar mi danas ne smijemo slobodno ispovijedati svoju vjeru?!
Izgleda nam da smo sami sebi dovoljni.
Kakva zabluda!
Molimo sv. Vida, Modesta I Krescenciju da nam isprose dar svete, žive djelotvorne vjere.
Pomolimo se:
Svemogući
I milosrdni Bože koji si snagom svoje Riječi sve stvorio da otkupiš
čovjeka, htio si da se ta ista Riječ, kojom je sve stvoreno, utjelovi.
Bože
koji si neizmjeran, čudotvoran I hvale vrijedan, od koga su sv. Vid ,
Modesti I Krescencija zadobili krunu mučeništva zbog ispovijedanja
vjere, ne bojeći se raznih muka, ponizno te molimo, da nas sve koji se
tebi utječemo, na njihov zagovor, sačuvaš od svakoga zla duše I tijela
te da te havlimo I slavimo tvoje sveto I dično ime, koje neka je
blagoslovljeno po sve vijeke vjekova.
Amen.
Četvrti dan
IZBJEĆI OSUDU
U pojam vječne muke teško se zadubiti I teško je objasniti što je vječna muka.
Mi kršćani vjerujemo da se vječnost nastavlja nakon našeg ovozemnog života.
Kako
će ona izgledati to isto ne znamo, ali znamo to da je vječnost u paklu
strašna I da je tamo plač I škrgut zuba kako nas upozorava Sveto
Evanđelje.
Izgleda da je sv. Vid dobro znao te Kristove riječi.
Zato
se je svim svojim bićem od najmlađih dana zauzeo da izbjegne vječnu
osudu koja bi ga dijelila od njegova Stvoritelja I Otkupitelja.
Toliko toga nam ograničava našu slobodu da se potpuno predamo Bogu.
Htjeli mi ili ne, naš nas svakodnevni ubrzani tempo života tjera da često radimo protiv svoje volje, protiv svoje savjesti.
No, imamo tog Kristovog velikana pred sobom.
On neka nam bude zvijezda vodilja, on neka nam pokaže put do vječne sreće.
Ali nije dovoljan samo putokaz.
Potrebna
je I naša puna zauzetost da taj put prihvatimo, te sve sile
upotrijebimo da dođemo do onog cilja kojem nas taj put vodi.
Sklad svi prometni znakovi na cestama kako putokazi do cilja, ako ih nećemo poštovati, slijediti.
Zato
uvijek već od sada govorimo samo sebi: moj glavni cilj je Krist, a
putokazi do tog cilja su primjeri svetaca, crkveno učiteljstvo, moja
savjest.
Da tako bude u našem životu molimo našeg miljenika da nas zagovara na putu do vječnog života I vječne sreće.
Pomolimo se:
Svemogući I milosrdni Bože!
Tebe
ponizno molimo, da sve nas koji se tebi utječemo ne obazirući se na
naše pogreške, oslobodiš od vječnih muka po zagovoru I zaslugama sv.
Vida.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Peti dan
MLADIĆ – MOLITELJ
Nalazimo se pred razmatranjem petog dana svoje devetnice.
Može li se danas uopće govoriti o mladiću molitelju?
Kome danas pada na pamet moliti u naponu snage I zdravlja?
To se čini zaostalo, upriličeno bakama, djedovima I mamama.
Oni neka mole, a mladi priželjkuju sve što im može pružiti ovozemaljski život.
Da. Tako mnogi misle.
Rijetko se tko osvrće na onu Kristovu: “Bdijte I molite jer I kad ne mislite doći će Sin Čovječji.”
Dakle sam Krist nas na to upozorava.
Jao nama ako nas nađe nespremne.
Čini se da je u molitvi naš junak sv. Vid crpio svu svoju snagu da podnese onako strašna mučenja.
Molitva I pouzdanja u dobroga Boga I promatranje strpljivog Isusa davali sum u snagu I nadnaravnu moć.
Imao sam prilike vidjeti skupinu mladih u Rimu kako mole.
Tu čovjek osjeća nešto veliko, nešto što zaokupljuje cijelo njegovo biće.
Zar ti mladi ljudi koji kleče I upiru pogled u Krista nisu zemaljska bića?
Da.
Ali oni vide I nalaze smisao svog života I svoje vjere baš u molitvi,
žrtvi za druge, jer isti Krist reče: “Štogod ste učinili jednome o dove
moje najmanje braće, meni ste učinili.”
Treba li nam bolji I jači primjer mladića molitelja nego je sv. Vid.
Zar bi sv. Krescencija I Modesto uspjeli odgojiti tako sv. Vida samo ljudskim sposobnostima?
Molitva je bila sredstvo pomoću kojega su oni sav njegov život usmjeravali Bogu.
Zato molimo I utecimo se sv. Vidu da nas zagovara kod Boga.
Pomolimo se:
Neka
se veseli tvoja Crkva, Bože, potpomognuta potporom sv. Vida, jer si ga
u mladoj dobi utvrdio žarom vjere I muževnom stalnošću.
Po njegovoj molitvi I zagovoru, izlij milosrdno obilje svoga blagoslova na sve nas koji se Tebi utječemo.
To te molimo po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Šesti dan
VJEČNA SVJETLOST
Odmah
na početku ovog dana nameće nam se pitanje: kakva je to vječna
svjetlost, gdje je izvor te svjetlosti, I tko daje snagu da ona vječno
svjetli?
Je lit a svjetlost kao purpurni ljetni izlaz sunca koji ostavlja neizbrisivu uspomenu na onoga tko taj izlazak promatra?
Je
lit a svjetlost kao svjetlost kristalnog lustera od kojeg se odbija
električna svjetlost kao danje svjetlo koje ugleda slijepac svojim
rođenim očima koje su bile slijepe, a Božjim darom su progledale?
Nijedna od tih slika ne može se usporediti s vječnom svjetlošću.
Za mene bi ta vječna svjetlost bila svjetlost bila svjetlost mirne I čiste savjesti.
Kad je čovjek miran I bezbrižan, a takvih trenutaka u životu ima, tad uživa u svojoj nutarnjoj sreći dijeleći je s drugima.
To
je za mene tek jedna zraka vječne svjetlosti koja prodire u dubinu
bitka svakog čovjeka, jer Bog je vječno Svjetlost, a Krist je svjetlo
Božje ljudima, toga se svjetla nauživajmo.
Upravo sv. Vid ju je posjedovao, a sada je ima u posjedu u punini.
Zar
ga nije ta vječna svjetlost obasjala I kao nagradu mud ala dar vjere,
ljubav prema čovjeku, a po čovjeku, ljubav prema Kristu.
Zar ga nije
ta svjetlost obasjala u trenucima najtežih progona I dala mu kao dar
palmu mučeništva za vjeru svetu, kao što pjevamo u himni sv. Vida.
Da
bismo I mi imali vječnu svjetlost već sada na zemlji, moramo moliti te
velike Kristove sljedbenike koji su bili I koji jesu I sada kao svijeća
koja gori, s koje zrake svjetlosti ulaze u nas I u nama ostaju.
Za tu vječnu svjetlost molimo ih posebno danas ovog šestog dana naše devetnice.
Pomolimo se:
Bože,
koji sip o sv. Vidu mučeniku svom, obećao zaštitu svoje svemoguće
desnice dopusti, molimo te, da se mi, koji ga ljubimo I štujemo I
spominjemo, oslobodimo od sljepoće duševne I tjelesne, te se njegovim
zagovorom pripremimo na uživanje I posjedovanje vječne svjetlosti.
To te molimo po Kristu Gospodinu.
Amen.
Sedmi dan
DUHOVNA I TJELESNA BOLEST
Samo spominjanje bolesti daje čovjeku neku nelagodnost, sažaljevanje prema onomu tko je bolestan
Odmah si zamislimo čovjeka obučena u pidžamu u krevetu kako mirno leži ili viče u očaju od boli.
Hitamo da ga pohodimo, dam u kažemo koju lijepu riječ utjehe I sve poduzimamo da mu olakšamo težak I patnički bolesnički život.
To je što se tiče tjelesne bolesti.
A što je to duhovna bolest?
To je grijeh koji svakodnevno izgriza ono svjetlo posvetne milosti koju smo dobili na krštenju.
I
što više griješimo I što više zapadamo u bolest, to više Isus kao naš
dragi, vječni I iskreni prijatelj trči oko nas I sređuje sve dokumente
za liječenje u nekoj duhovnoj bolnici.
Ta duhovna bolnica mogu biti
I ovih devet dana u koje smo ušli kao neke duhovne vježbe, da
promatramo lijek jednog od Kristovih bolničara.
Glavni pencilin, glavni lijek duhovne bolesti jest sveta ispovijed.
Teško je ići liječniku I dati mu da ti bode tvoje vlastito tijelo.
Ali to će pomoći da ozdraviš, pa se pomiruješ s tim.
Oslobodi se pritiska I odbojnosti ona mračne sobice u kojoj sjedi od Krista I Crkve poslani liječnik.
Idi
k njemu I primi lijek odrješenja od svojih bolesti koje su te toliko
udaljavale od tvog prijatelja I glavnog liječnika duše – Isusa Krista .
Znam, što si bolesniji sve više padaš u očaj I gubiš nadu u ozdravljenje.
Ne boj se!
Kreni I vidjet ćeš kakvo će sunce sreće zasjati u tvome srcu I u tvojoj savjesti kada se vratiš kao ljiljan čist I zdrav.
To
je teško, ali zato molimo za pomoć Kristove miljenike, sv. Vida da nam
pomogne te se I mi u toj odluci I takvom životu priključimo njemu.
Pomolimo se:
Kriste,
obećao si svima onim akoji se obrate I uzvjeruju tvome Evanđelju dati
vječnu nagradu I radost u vječnoj domovini gdje sija vječno svjetlo.
Daj
molimo te oslobodi nas od vječne I tjelesne bolseti po zagovoru tvojeg
svetog mučenika Vida te da tako u tebi nađemo izvor života, zdravlja I
svetosti.
To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Osmi dan
VREMENSKE NEPOGODE
Dobro nam je poznata svaka vremenska nepogoda.
Od svog rođenja pa sve do smrti moramo se boriti I strepiti nad onim svojim blagom što ga imamo od Gospodina.
Ako nam suša dođe, sve pogori, sve vapi za vodom.
Sasuši se I uvene kao što biva sa svakim poljskim cvijetom.
Što će jadno stanovništvo toga kraja?
Mora oskudijevati, jer je svuda u tom kraju zavladala glad..
Stariji će se dobro sjećati 1950. u našem kraju.
Ako
nam obline padavine dođu u nepovoljno vrijeme, poplave I odnesu sve ono
što smo s mukom stjecali, a vodena stihija se poigrava s tim kao valovi
s orahovom ljuskom.
Sjetimo se 1932. ili u Europi 2002. kada su harale strašne poplave.
Ako
nam dođe tuča, sve omlati, ništa drug one ostane nego pusto I golo
korijenje od naših usjeva koje zjapi u plavetne visine I očajno,
bespomoćno moli pomoć za životom koji se gasi.
Opet prevelika bijeda
prijeti svim onima koji su je pretrpjeli I nagoni ih u stravu
iščekivanja, neizvjesnosti što će opet biti ako se pojave sivo-žućkasti
oblaci na nebeskom horizontu.
Teški su to trenuci života, duševne napetosti, psovke s jedne strane I pobožne molitve I pouzdanja u Bogu s druge strane.
Upravo kako nam predaja pripovijeda sv. Vid je bio čudotvorac baš u takvim prilikama.
Zauzimao se kod Boga, kao njegov poslanik na zemlji, da poštedi svoj narod od tih vremenskih bičeva.
Ne
zaboravimo mu se uteći u zagovor u svim vremenskim nepogodama da nas od
njihovih posljedica oslobodi svojim moćnim zagovorom kod Boga.
Pomolimo se:
Ukaži
nam Gospodine neizrecivo svoje milosrđe, ten as po molitvi I zaštiti
sv. Vida izbavi od sviju grijeha, a naše kuće, zgrade, usjeve, šume,
stada, brda sačuvaj od groma, leda, suše, poplave, zla vremena I drugih
nepogoda.
To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Deveti dan
TJELESNE BOLSETI
Otvorimo malo stranice Evanđelja ovih dana pa pogledajmo kako je sam Krist suosjećao s bolesnicima.
Ustani s te postelje I idi!
Vjera te tvoja spasila.
Očisti se od gube!
Progledaj!
Ustani I hodi!
Evo ti majko sina!
Tebi djevojko kažem ustani!
To su divni trenuci nad kojima se čovjek mora zaustaviti I pogledati Krista puna suosjećanja prema bližnjemu.
Tu svoju moć liječenja tjelesnih bolseti predao je I apostolima, a apostolic opet svojim nasljednicima do dana današnjega.
Čudesa se u svijetu I danas događaju, vjerovali mi u njih ili ne.
Dosta je za primjer navesti Lurd.
I sv. Vid je primio tu karizmu kršćanske zajednice prvih stoljeća.
Poznato je da je izliječio sina cara Dioklecijana, a taj isti ga je car svejedno dao ubiti u najstrašnijim mukama.
Vid ih hrabro I junački podnese.
U svijetu se njemu zavjetuju tisuće I tisuće ljudi s svim vrstama bolesti.
Mnoge uslišava.
Ni mi ne budimo po strain.
Zamolimo I čvrsto vjerujmo u Vidov zagovor, da će se Bog smilovati I osloboditi nas od svake tjelesne nevolje.
Ako nam se molba ne usliša, budimo zahvalni Bogu I molim osv. Vida da strpljivo nosimo svoj križ.
U vječnosti ćemo primiti nagradu za svoje patnje kao što je I on primio.
Pomolimo se:
Usliši
pravedni Gospodine Bože, našu molitvu koju ti prikazujemo na čast sv.
Vida, tvojeg mučenika, da se po njegovim molbama, što svojim zaslugama
nismo zavrijedili, sačuvamo I oslobodimo od bolesti očiju, ruku, nogu I
cijeloga tijela.
To te molimo po Kristu našemu Gospodinu. Amen.
Prvi dan
PONIZNOST
Sv. Vid je bio ponizan, mrzio je sve što je neuredno, a cijenio I činio sve što je dobro.
Da
je sv. Vid bio ponizan, pokazuje se po tom što iako je bio sin poganina
Hilasa, odličnog rimskog senatora, te imao lepršavu budućnost
ovozemaljske sreće I slev, Vid je prigrlio križ svete vjere I s njim
pošao u smrt, koji mu je dodijelio sam njegov otac, koji nije htio
imati u svojoj kući kršćanina.
Poniznost koju je sv. Vid odabrao svakako je Isusova poniznost.
Zar ne veli Duh Sveti da je početak svim grijesima oholost.
Bog se protivi oholima, a poniznima daje svoju milost.
Te
stvari još više je poznavala sv. Krescencija, koja je Vida odgajala u
katoličkoj vjeri umjesto njegove majke koja ga rano ostavi umrijevši
mlada.
Divna li primjera!
Eto Božjih ugodnika, slijedimo ih u njihovoj poniznosti!
Zaključimo prvi dan devetnice molitvom:
Pomolimo se:
Gospodine
daj nam po zagovoru tvojih svetih mučenika Vida, Krescencije I Modesta
da se ne vladamo oholo, nego napredujemo u tebi miloj poniznosti I sve
neuredno mrzimo, a sve dobro vršimo u slobodi tvoje ljubavi.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Drugi dan
JAKI MUČENIK KRIŽA
Upravo
se to može reći za Vida, Krescenciju I novu osobu koja je usko vezana
uz Vida, koja ga je isto usmjeravala k svjedočenju za Krista, a to je
Modesto, muž sv. Krescencije.
Kako je bila jaka ta trojka.
Zavirimo malo u njih.
Njih troje nisu pokleknuli ni u najstrašnijim mukama.
Vida su prvo šibali, bacali pred lavove.
Kad mu se ni tu ništa ne dogodi, mišljahu njegovi mučitelji da će napokon završiti u vrelom ulju.
On I odatle izađe nepobijeđen.
Tada
zgrabiše bijesni bezbožnici Vida. Modesta I Krescenciju I staviše ih na
strahovito mučilo gdje im slomiše tijelo, ali duh ne uništiše.
Vid je tada bio još u nedorasloj dobi.
Mladi, gdje ste?
Koliko bi danas bili spremni žrtvovati se za svetu vjeru Isusovu?
Bili poput svojih pređa bili pripravni danas žrtvovati svoj život za krst časni I slobodu zlatnu?
Sveti Vid vam je uzor.
Ne bojmo se križa, jer Isus reče: ” Tko ne uzme svoj križ I ne slijedi me, nije mene dostojan.”
Slijedimo ga, nećemo se pokajati.
Zaključimo drugi dan devetnice molitvom:
Pomolimo se:
Bože! Da se proslavi Tvoja Crkva, podijelio sis v. Vidu pobjedničku palmu mučeništva.
Slijedeći Raspetoga Spasitelja strpljivo je podnio najstrašnija mučenja.
Daj
nam milostivo da u nevoljama I patnjama ovozemnog života hrabro stupamo
njegovim stopama I da kao on primimo nagradu koja je obećana onima što
strpljivo nose svoj križ.
To te molimo po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Treći dan
VJERA
Radi ispovijedanja vjere sv. Vid je dobio krunu mučeništva.
To je najveće što čovjek može za nekoga dati: život – et sv. Vid ga je dao.
Za koga? Za Krista, za raspetog I uskrslog Spasitelja.
Blago njemu I onima koji ga slijede u vjernosti Kristu.
Čovjek bez svete vjere naprosto gubi dosojanstvo.
Zato tolika ubojstva, ratovi, zla na svijetu.
To su uvidjeli mudri ljudi prije nas pa su ponavljali: vjeruj, vjeruj, spasit će te tvoja vjera, ali popraćena djelima.
Naša vjera ne smije biti mrtva, hladna, nego živa.
Mora se pokazati u krepostima I kreposnom djelovanju.
Ni jedno trulo I suho drvo neće uroditi plodom.
Mlaka I mlitava vjera nije nizašta.
Ugledajmo
se u svoju svetu trojku kojima obavljamo devetnicu, koji su dobro znali
što će ih snaći ako budu ustrajni u svetoj vjeri.
Zar mi danas ne smijemo slobodno ispovijedati svoju vjeru?!
Izgleda nam da smo sami sebi dovoljni.
Kakva zabluda!
Molimo sv. Vida, Modesta I Krescenciju da nam isprose dar svete, žive djelotvorne vjere.
Pomolimo se:
Svemogući
I milosrdni Bože koji si snagom svoje Riječi sve stvorio da otkupiš
čovjeka, htio si da se ta ista Riječ, kojom je sve stvoreno, utjelovi.
Bože
koji si neizmjeran, čudotvoran I hvale vrijedan, od koga su sv. Vid ,
Modesti I Krescencija zadobili krunu mučeništva zbog ispovijedanja
vjere, ne bojeći se raznih muka, ponizno te molimo, da nas sve koji se
tebi utječemo, na njihov zagovor, sačuvaš od svakoga zla duše I tijela
te da te havlimo I slavimo tvoje sveto I dično ime, koje neka je
blagoslovljeno po sve vijeke vjekova.
Amen.
Četvrti dan
IZBJEĆI OSUDU
U pojam vječne muke teško se zadubiti I teško je objasniti što je vječna muka.
Mi kršćani vjerujemo da se vječnost nastavlja nakon našeg ovozemnog života.
Kako
će ona izgledati to isto ne znamo, ali znamo to da je vječnost u paklu
strašna I da je tamo plač I škrgut zuba kako nas upozorava Sveto
Evanđelje.
Izgleda da je sv. Vid dobro znao te Kristove riječi.
Zato
se je svim svojim bićem od najmlađih dana zauzeo da izbjegne vječnu
osudu koja bi ga dijelila od njegova Stvoritelja I Otkupitelja.
Toliko toga nam ograničava našu slobodu da se potpuno predamo Bogu.
Htjeli mi ili ne, naš nas svakodnevni ubrzani tempo života tjera da često radimo protiv svoje volje, protiv svoje savjesti.
No, imamo tog Kristovog velikana pred sobom.
On neka nam bude zvijezda vodilja, on neka nam pokaže put do vječne sreće.
Ali nije dovoljan samo putokaz.
Potrebna
je I naša puna zauzetost da taj put prihvatimo, te sve sile
upotrijebimo da dođemo do onog cilja kojem nas taj put vodi.
Sklad svi prometni znakovi na cestama kako putokazi do cilja, ako ih nećemo poštovati, slijediti.
Zato
uvijek već od sada govorimo samo sebi: moj glavni cilj je Krist, a
putokazi do tog cilja su primjeri svetaca, crkveno učiteljstvo, moja
savjest.
Da tako bude u našem životu molimo našeg miljenika da nas zagovara na putu do vječnog života I vječne sreće.
Pomolimo se:
Svemogući I milosrdni Bože!
Tebe
ponizno molimo, da sve nas koji se tebi utječemo ne obazirući se na
naše pogreške, oslobodiš od vječnih muka po zagovoru I zaslugama sv.
Vida.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Peti dan
MLADIĆ – MOLITELJ
Nalazimo se pred razmatranjem petog dana svoje devetnice.
Može li se danas uopće govoriti o mladiću molitelju?
Kome danas pada na pamet moliti u naponu snage I zdravlja?
To se čini zaostalo, upriličeno bakama, djedovima I mamama.
Oni neka mole, a mladi priželjkuju sve što im može pružiti ovozemaljski život.
Da. Tako mnogi misle.
Rijetko se tko osvrće na onu Kristovu: “Bdijte I molite jer I kad ne mislite doći će Sin Čovječji.”
Dakle sam Krist nas na to upozorava.
Jao nama ako nas nađe nespremne.
Čini se da je u molitvi naš junak sv. Vid crpio svu svoju snagu da podnese onako strašna mučenja.
Molitva I pouzdanja u dobroga Boga I promatranje strpljivog Isusa davali sum u snagu I nadnaravnu moć.
Imao sam prilike vidjeti skupinu mladih u Rimu kako mole.
Tu čovjek osjeća nešto veliko, nešto što zaokupljuje cijelo njegovo biće.
Zar ti mladi ljudi koji kleče I upiru pogled u Krista nisu zemaljska bića?
Da.
Ali oni vide I nalaze smisao svog života I svoje vjere baš u molitvi,
žrtvi za druge, jer isti Krist reče: “Štogod ste učinili jednome o dove
moje najmanje braće, meni ste učinili.”
Treba li nam bolji I jači primjer mladića molitelja nego je sv. Vid.
Zar bi sv. Krescencija I Modesto uspjeli odgojiti tako sv. Vida samo ljudskim sposobnostima?
Molitva je bila sredstvo pomoću kojega su oni sav njegov život usmjeravali Bogu.
Zato molimo I utecimo se sv. Vidu da nas zagovara kod Boga.
Pomolimo se:
Neka
se veseli tvoja Crkva, Bože, potpomognuta potporom sv. Vida, jer si ga
u mladoj dobi utvrdio žarom vjere I muževnom stalnošću.
Po njegovoj molitvi I zagovoru, izlij milosrdno obilje svoga blagoslova na sve nas koji se Tebi utječemo.
To te molimo po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Šesti dan
VJEČNA SVJETLOST
Odmah
na početku ovog dana nameće nam se pitanje: kakva je to vječna
svjetlost, gdje je izvor te svjetlosti, I tko daje snagu da ona vječno
svjetli?
Je lit a svjetlost kao purpurni ljetni izlaz sunca koji ostavlja neizbrisivu uspomenu na onoga tko taj izlazak promatra?
Je
lit a svjetlost kao svjetlost kristalnog lustera od kojeg se odbija
električna svjetlost kao danje svjetlo koje ugleda slijepac svojim
rođenim očima koje su bile slijepe, a Božjim darom su progledale?
Nijedna od tih slika ne može se usporediti s vječnom svjetlošću.
Za mene bi ta vječna svjetlost bila svjetlost bila svjetlost mirne I čiste savjesti.
Kad je čovjek miran I bezbrižan, a takvih trenutaka u životu ima, tad uživa u svojoj nutarnjoj sreći dijeleći je s drugima.
To
je za mene tek jedna zraka vječne svjetlosti koja prodire u dubinu
bitka svakog čovjeka, jer Bog je vječno Svjetlost, a Krist je svjetlo
Božje ljudima, toga se svjetla nauživajmo.
Upravo sv. Vid ju je posjedovao, a sada je ima u posjedu u punini.
Zar
ga nije ta vječna svjetlost obasjala I kao nagradu mud ala dar vjere,
ljubav prema čovjeku, a po čovjeku, ljubav prema Kristu.
Zar ga nije
ta svjetlost obasjala u trenucima najtežih progona I dala mu kao dar
palmu mučeništva za vjeru svetu, kao što pjevamo u himni sv. Vida.
Da
bismo I mi imali vječnu svjetlost već sada na zemlji, moramo moliti te
velike Kristove sljedbenike koji su bili I koji jesu I sada kao svijeća
koja gori, s koje zrake svjetlosti ulaze u nas I u nama ostaju.
Za tu vječnu svjetlost molimo ih posebno danas ovog šestog dana naše devetnice.
Pomolimo se:
Bože,
koji sip o sv. Vidu mučeniku svom, obećao zaštitu svoje svemoguće
desnice dopusti, molimo te, da se mi, koji ga ljubimo I štujemo I
spominjemo, oslobodimo od sljepoće duševne I tjelesne, te se njegovim
zagovorom pripremimo na uživanje I posjedovanje vječne svjetlosti.
To te molimo po Kristu Gospodinu.
Amen.
Sedmi dan
DUHOVNA I TJELESNA BOLEST
Samo spominjanje bolesti daje čovjeku neku nelagodnost, sažaljevanje prema onomu tko je bolestan
Odmah si zamislimo čovjeka obučena u pidžamu u krevetu kako mirno leži ili viče u očaju od boli.
Hitamo da ga pohodimo, dam u kažemo koju lijepu riječ utjehe I sve poduzimamo da mu olakšamo težak I patnički bolesnički život.
To je što se tiče tjelesne bolesti.
A što je to duhovna bolest?
To je grijeh koji svakodnevno izgriza ono svjetlo posvetne milosti koju smo dobili na krštenju.
I
što više griješimo I što više zapadamo u bolest, to više Isus kao naš
dragi, vječni I iskreni prijatelj trči oko nas I sređuje sve dokumente
za liječenje u nekoj duhovnoj bolnici.
Ta duhovna bolnica mogu biti
I ovih devet dana u koje smo ušli kao neke duhovne vježbe, da
promatramo lijek jednog od Kristovih bolničara.
Glavni pencilin, glavni lijek duhovne bolesti jest sveta ispovijed.
Teško je ići liječniku I dati mu da ti bode tvoje vlastito tijelo.
Ali to će pomoći da ozdraviš, pa se pomiruješ s tim.
Oslobodi se pritiska I odbojnosti ona mračne sobice u kojoj sjedi od Krista I Crkve poslani liječnik.
Idi
k njemu I primi lijek odrješenja od svojih bolesti koje su te toliko
udaljavale od tvog prijatelja I glavnog liječnika duše – Isusa Krista .
Znam, što si bolesniji sve više padaš u očaj I gubiš nadu u ozdravljenje.
Ne boj se!
Kreni I vidjet ćeš kakvo će sunce sreće zasjati u tvome srcu I u tvojoj savjesti kada se vratiš kao ljiljan čist I zdrav.
To
je teško, ali zato molimo za pomoć Kristove miljenike, sv. Vida da nam
pomogne te se I mi u toj odluci I takvom životu priključimo njemu.
Pomolimo se:
Kriste,
obećao si svima onim akoji se obrate I uzvjeruju tvome Evanđelju dati
vječnu nagradu I radost u vječnoj domovini gdje sija vječno svjetlo.
Daj
molimo te oslobodi nas od vječne I tjelesne bolseti po zagovoru tvojeg
svetog mučenika Vida te da tako u tebi nađemo izvor života, zdravlja I
svetosti.
To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Osmi dan
VREMENSKE NEPOGODE
Dobro nam je poznata svaka vremenska nepogoda.
Od svog rođenja pa sve do smrti moramo se boriti I strepiti nad onim svojim blagom što ga imamo od Gospodina.
Ako nam suša dođe, sve pogori, sve vapi za vodom.
Sasuši se I uvene kao što biva sa svakim poljskim cvijetom.
Što će jadno stanovništvo toga kraja?
Mora oskudijevati, jer je svuda u tom kraju zavladala glad..
Stariji će se dobro sjećati 1950. u našem kraju.
Ako
nam obline padavine dođu u nepovoljno vrijeme, poplave I odnesu sve ono
što smo s mukom stjecali, a vodena stihija se poigrava s tim kao valovi
s orahovom ljuskom.
Sjetimo se 1932. ili u Europi 2002. kada su harale strašne poplave.
Ako
nam dođe tuča, sve omlati, ništa drug one ostane nego pusto I golo
korijenje od naših usjeva koje zjapi u plavetne visine I očajno,
bespomoćno moli pomoć za životom koji se gasi.
Opet prevelika bijeda
prijeti svim onima koji su je pretrpjeli I nagoni ih u stravu
iščekivanja, neizvjesnosti što će opet biti ako se pojave sivo-žućkasti
oblaci na nebeskom horizontu.
Teški su to trenuci života, duševne napetosti, psovke s jedne strane I pobožne molitve I pouzdanja u Bogu s druge strane.
Upravo kako nam predaja pripovijeda sv. Vid je bio čudotvorac baš u takvim prilikama.
Zauzimao se kod Boga, kao njegov poslanik na zemlji, da poštedi svoj narod od tih vremenskih bičeva.
Ne
zaboravimo mu se uteći u zagovor u svim vremenskim nepogodama da nas od
njihovih posljedica oslobodi svojim moćnim zagovorom kod Boga.
Pomolimo se:
Ukaži
nam Gospodine neizrecivo svoje milosrđe, ten as po molitvi I zaštiti
sv. Vida izbavi od sviju grijeha, a naše kuće, zgrade, usjeve, šume,
stada, brda sačuvaj od groma, leda, suše, poplave, zla vremena I drugih
nepogoda.
To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Deveti dan
TJELESNE BOLSETI
Otvorimo malo stranice Evanđelja ovih dana pa pogledajmo kako je sam Krist suosjećao s bolesnicima.
Ustani s te postelje I idi!
Vjera te tvoja spasila.
Očisti se od gube!
Progledaj!
Ustani I hodi!
Evo ti majko sina!
Tebi djevojko kažem ustani!
To su divni trenuci nad kojima se čovjek mora zaustaviti I pogledati Krista puna suosjećanja prema bližnjemu.
Tu svoju moć liječenja tjelesnih bolseti predao je I apostolima, a apostolic opet svojim nasljednicima do dana današnjega.
Čudesa se u svijetu I danas događaju, vjerovali mi u njih ili ne.
Dosta je za primjer navesti Lurd.
I sv. Vid je primio tu karizmu kršćanske zajednice prvih stoljeća.
Poznato je da je izliječio sina cara Dioklecijana, a taj isti ga je car svejedno dao ubiti u najstrašnijim mukama.
Vid ih hrabro I junački podnese.
U svijetu se njemu zavjetuju tisuće I tisuće ljudi s svim vrstama bolesti.
Mnoge uslišava.
Ni mi ne budimo po strain.
Zamolimo I čvrsto vjerujmo u Vidov zagovor, da će se Bog smilovati I osloboditi nas od svake tjelesne nevolje.
Ako nam se molba ne usliša, budimo zahvalni Bogu I molim osv. Vida da strpljivo nosimo svoj križ.
U vječnosti ćemo primiti nagradu za svoje patnje kao što je I on primio.
Pomolimo se:
Usliši
pravedni Gospodine Bože, našu molitvu koju ti prikazujemo na čast sv.
Vida, tvojeg mučenika, da se po njegovim molbama, što svojim zaslugama
nismo zavrijedili, sačuvamo I oslobodimo od bolesti očiju, ruku, nogu I
cijeloga tijela.
To te molimo po Kristu našemu Gospodinu. Amen.
![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/invision/p_up_en.gif)
