POČETAK - Poticaji za vrijeme došašća

Već u ovo doba, a ipak još uvijek prerano, božićna glazba se može čuti svugdje: u dućanima, na radiju, u zvonu božićnih zvona. Siguran sam da imate neke drage Božićne pjesme koje vas uvijek iznova oraspolože, a ne treba isključiti i da vam neke pjesme, iskreno govoreći, premda su božićne, lagano idu na živce. Gotovo sve hrvatske božićne pjesme meni su iznimno drage, ali ovih dana ne mogu zaboraviti tradicionalnu englesku pjesmu The First Noel (Prvi Božić) pa zato ovdje donosim dvije strofe iz pjesme u prijevodu.

Pastiri pogledaše prema nebu i vidješe zvijezdu
sjajila se na Istoku daleko iznad njih
i svojim sjajem obasjavala zemlju
i to se nastavilo i danju i noću.
Noel, Noel, Noel, Noe
Rođen je kralj Izraela!
Sada svi u jedan glas

Pjevajmo pjesmu nebeskom Gospodinu
koji je nebo i zemlju iz ničega stvorio
i svojom krvlju čovječanstvo otkupio.
Noel, Noel, Noel, Noel
Rođen je kralj Izraela!

Ako ti današnje prilike dopuštaju, ako imaš vremena i dobro vrijeme, pokušaj krenuti u šetnju nekom stazom kojom obično ne prolaziš. Kreni nekim novim putem i zamisli da si Ivan Krstitelj koji obilazi stranu zemlju divljine i tamo priprema put Gospodinu. Sjeti se moliti za svoje susjede i sugrađane koje susretneš putem.

Sin Božji, Isus, jedinorođeni je Sin Božji, ali imamo razloga zvati ga i prvorođencem među mnogom braćom. On je po naravi jedinac, a po milosti se sjedinio s ljudskim rodom da bi zajedno činili jedno. To se teološki kaže da je onima koji ga primaju dao moć da budu djeca Božja.

Tu se događa jedan obrat. Taj obrat sastoji se u tome da je postavši Sinom čovječjim, mnoge učinio sinovima Božjim. Sin Božji postaje čovjekom da bi sinovi čovječji postali sinovi Božji. Mi ljudi smo mnogi, ali po božanskom preporođenju smo jedno s Isusom. Opazimo ovo, u Isusovu rođenju mi smo preporođeni na novi život ne više kao stvorenja već djeca Božja.

Imamo jednog jedinog Sina Božjeg koji posjeduje i glavu i tijelo. To je Isus Krist jedini Sin Božji. Mnogo je sinova, ali je jedan Sin. Isus se s nama sjedinio i on koji je jedinstven postao je jedno s nama. Mi ljudi smo po svojem tjelesnom rođenju u sebi mnogi i međusobno različiti i za sebe jedinstveni, ali kao Crkva stojimo kao udovi jednog tijela kojemu je glava Isus Krist.

Lako je hodati ravnom i mirnom cestom. No kada su uvjeti otežani: pod kišom ili vjetrom, bez prikladne obuće i odjeće, po blatu, pijesku ili gustom bilju – normalno je da se brzo umoriš. I tada treba ustrajati na putu, a današnja rečenica iz Biblije savjetuje ti da sam urediš svoj put. U molitvi se možeš sjetiti ljudi koje poznaješ, a kojima je put i napredovanje u vjeri otežano zbog loših uvjeta života. Moli za Bože vodstvo da im možeš olakšati i poravnati put.

Prva nedjelja došašća donosi poruku pokore, molitve i dobrih djela. Druga nedjelja zove se Ditići, Djetići. Tada su u prvome planu djeca koju treba otkupljivati darovima s popratnom poukom o posluhu i dobroti u životu. Kod nas je Treća nedjelja došašća značajna, jer je ona proglašena Nedjeljom Caritasa, što se uklapa u adventsku i božićnu darežljivost onima kojima smo kao braća i sestre dužni pomoći. To je naša kršćanska socijalna osjetljivost. Inače Treća nedjelja nosi naslov Materice, što znači da posebnu pozornost moramo posvetiti majkama i ženama. Na ovu nedjelju imamo materinsko načelo, a ono je ljubav. Ideja Caritasa tako se izvrsno poklapa s materinstvom. Četvrta nedjelja došašća posvećena je očevima naših obitelji i zove se u narodnoj tradiciji Očići. Na Badnji dan sjećamo se prvoga roditeljskog para Adama i Eve, a odmah sutradan na Božić dominiraju našom sviješću novi Adam i nova Eva, tj. Gospa Majka i Isus Adam!

Svake nedjelje došašća, na adventskom vijencu pali se po jedna svijeća više. Četiri svijeće simboliziraju godišnja doba: zimu, proljeće, ljeto i jesen, zatim razdoblja Božjih zahvata u povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Njihov plameni kliktaj najava je božićne radosti i sreće.

Čak i ako se osjećaš pod pritiskom, čak i ako postoje ljudi koji se prema tebi odnose neprijateljski smiješ u molitvi osjetiti samopouzdanje. Bog želi da živiš slobodno i bez straha, smjelo i s pouzdanjem u njegovo obećanje da će ti pomoći u borbi protiv zla. Moli Boga da ukloni nepotrebni strah iz tvog života. Neka ovaj tjedan došašća bude u znaku otkrivanja Božje snage djelatne u tvom životu.

Svemogući Bože pomozi mi sjetiti se da nisam nikad sam sa svojim teretom već da mi ga ti pomažeš nositi. Amen.
Bože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega. Molimo te da nam bude događaj spasenja te ga radosno proslavimo svečanom službom hvale.
Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Odmori se danas. Zašto ne? Ako si ovih dana bio vrijedan i ustrajan u svojim zadaćama, priušti si jedno vrijeme odmora. Nemoguće je bez prestanka bilo što raditi. Kao što je nemoguće stalno udisati zrak bez izdisanja, tako je nemoguće živjeti u stalnom pokretu i aktivnosti.

Istina, pred čovjekom su mnogi i premnogi zahtjevi kojima treba izaći ususret, no smisao života nije u ispunjavanju zahtjeva koliko u otkrivaju životne radosti. Tu radost može se osjetiti u radu, ali život nam nudi mnogo više od samog rada. Život nam nudi spavanje i san za odmor i obnavljanje tjelesne snage, zabavne igre za razonodu, prirodu za otkrivanje životnih procesa i zakonitosti po kojima sve funkcionira.

Barem na čas zastani i divi se čudima i ljepoti svijeta oko sebe. Primijeti malene pojedinosti oko sebe koje iskaču iz običnosti, primijeti boje koje prevladavaju u tvojem ambijentu, osluhni zvukove koji do tebe dopiru, svjesno dodiruj stvari. Pronađi danas barem koju minutu za šetnju ili pogledaj u nebo. Kako je sve veličanstveno stvoreno! Kroz odmor i opuštanje moguće je potpunije iskusiti život.

Ako je život borba, onda je Bog snažni saveznik. Ako je život igra, onda je Bog iskusan suigrač. S njime na tvojoj strani i s njime u tvojoj momčadi pobjeda je zagarantirana. No bitno je staviti se na njegovu stranu. Kada to učiniš tada idi samo naprijed, snažno i hrabro jer Bog je s tobom. U ovoj molitvi možeš pokušati stisnuti šake i raširiti ih što više možeš iznad glave kao u znak pobjede. I taj pokret ruku može biti dio molitve koji ti može vratiti pouzdanje u Božju snagu.

Anđeo Božji došao je k djevojci Mariji. Ova jednostavna rečenica opisuje jedan od najsretnijih događaja u povijesti uopće. Taj anđeo Mariji je otkrio Božju tajnu da će upravo ona silom Duha Svetoga postati majka i roditi Sina Božjega. Marija nije razumjela te riječi. Nije to mogla razumjeti, ali je vjerovala anđelu i Božjoj riječi i zato je Bogu rekla da. Odgovorila je potvrdno izričući svoj odgovor: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj. U svojem srcu ona je već prihvatila Božju Riječi ta se Riječ tada začela i u njezinom krilu. Ona je, znači, i u tijelo i u srce primila Boga.

Bogu se uvijek govori da. Zlu nikada. Grijehu nikada. Ali ako Bog nešto traži, kako bi ne moglo biti ispravan odgovor. To je nemoguće. Bogu se može reći 'ne', ali ako se ugledamo u Mariju vidjet ćemo da je cijeli njezin život bio da Bogu. Ako se ugledamo u Isusa, vidjet ćemo da je i njegov cijeli život bio da nebeskom Ocu. Ako se ugledamo u svemogućeg Boga, vidjet ćemo da on uvijek djeluje u pozitivnom smislu.

Ovog došašća očekujemo rođenje djetešca Isusa. Pravi pristup kojim ćemo ga dočekati je da budemo otvoreni i da mu kažemo da, da ga prihvatimo u svoje srce i živimo s njime. Poput Marije.

Svaki čovjek tu i tamo susretne se s ljudima koji nisu prihvaćeni kao ravnopravni članovi društva: osobe s posebnim potrebama, siromašne, prezrene javne grešnike – to su ljudi u čijoj se blizini osjećamo neugodno. Kako se ti odnosiš prema tim ljudima? Pokušavaš li sa svakim razgovarati na pozitivan način ili još potenciraš njihov osjećaj odbačenosti i odvojenosti.

Jeste li kad ovako razmišljali: Bog nije htio ostati samo Bog. Zato je stvorio čovjeka, koji ga je spreman primiti. Zato čovjek postiže svoj potpuni smisao tek kad postane Božja posuda, tj. onaj koji će se dati ispuniti Bogom. Moguće da ste se koji put zapitali zašto uopće Božić, zašto je Bog postao čovjek. Tim nevjerojatnim činom Bog nam pokazuje za što je sve sposoban. Može sam sebe učiniti posve drugim: čovjekom kao što smo mi, ne prestajući biti Bog.

a) Da nas spasi pomirujući nas s Bogom: - Radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao je s nebesa i utjelovio se.

b) Da bismo spoznali ljubav Božju - U ovom se očitovala ljubav Božja u nama: Bog je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Iv 3, 16)

c) Da nam bude uzor - Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. (Iv 15, 12)

d) Da postanemo zajedničari Božanske naravi - On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom. (Fil 2, 5-8)

Za ovu molitvu dobro je sjetiti se trenutka kada si bio jako žedan, možda čak na rubu dehidriranosti. Kada si došao do vode, osjetio si kako ti se tijelo na očigled oporavlja. I u ovoj molitvi smiješ popiti vode posvješćujući si kako te ona krijepi i razmišljajući kako je to lijepa metafora spasenja koje nam je potrebno kao voda žednoj osobi.

Bože stvoritelju, hvala ti za svaku duhovnu okrjepu kojom sitiš žeđ moje duše. Amen. Svemogući Bože, daj da nam skori blagdani tvoga Sina budu izvor snage u sadašnjem životu i predokus vječne sreće. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

U čovjekovoj naravi usađena je čežnja uvijek nešto priželjkivati ili jednostavno nastojati imati više nego što imam sada. U vrijeme blagdana ili posebnih osobnih slavlja i obljetnica, čovjekove želje, pogotovo one materijalne, postaju još veće. Među najosnovnije želje koje su zapravo temeljne ljudske potrebe možemo ubrojiti potrebu za hranom, stanom, odjećom… ali i potrebu biti voljen prihvaćen, imati prijatelje… osobe pogođene siromaštvom i oskudicom osjećaju neprekidnu potrebu za onim što im nedostaje, a ne mogu si priuštiti. Ljudi okruženi materijalnim bogatstvom i raskoši žele još i više jer im uvijek usred svega nedostaje "poneka sitnica".

Naše su želje obojene raznolikošću, u njima se ogleda naša mašta i ocrtava dubina našega bića. Želje ponekad iščeznu prije nego postanemo svjesni njihova postojanja, a neke godinama neostvarenim čeznućem ispunjaju naše srce.

Postoje i želje za koje se isplati boriti i žrtvovati. Takve želje iz najskrovitijih dijelova srca probijaju se u stvarnost. Njihovim ostvarenjem naše biće raste, ispunja se ljubavlju i plemenitošću, postajemo otvoreni prema sebi, bližnjima i prema manje bliskima. Ispunjajući ih možemo drugima dati nadu da i njihove želje mogu postati stvarnost.

To što je Gospodin blizu i to što nas njegova snaga želi ispuniti ne smije nikad biti razlog uobraženosti i oholosti već se njegova prisutnost treba ponajviše iskazati u našoj ljubaznosti prema svima, i dobrima i zlima. I u borbi za Božju stvar neka nam je glavno oružje ljubaznost i blagost. Ispitaj se koliko razumijevanja, strpljenja i blagosti imaš prema svojim poznanicima, a posebno neistomišljenicima.

Vratio sam se s polnoćke i čestitao Božić preko mobitela mnogim ljudima. A mnogi su na sličan način čestitali i meni. Ispalo je to vrlo lijepo. Onda sam legao spavati i probudio se kako bih prisustvovao na dvije božićne mise. I to je bilo lijepo. Zatim smo svi skupa ručali itd. Uglavnom cijeli je dan protekao nekako posebno lijepo. Svi ukućani proveli su dan oduševljeni božićnim poklonima, okićenim borom i bogatim stolom, a naravno, svi vjeruju u Djeda Božićnjaka. Nemam ništa protiv njega i s jedne strane mi je baš super. Pogotovo kad znamo da u prijevodu s eng. Djed Božićnjak (Santa Clauss) znači Sveti Nikola i danas mu nedostaje jedino križ na kapi da bi dostojno zamijenio tu osobu. No što bismo onda učinili s Židovima, budistima i ostalima – kako je lijepo pitala moja seka. Iako se čini da nam Djedica krade kršćanski Božić, kad njega ne bi bilo nitko ne bi mogao doći k onima drugih religija jer oni nemaju svetog Nikolu. Djed Božićnjak je nešto kao izmiritelj ljudi koji će svim ljudima dobre volje donijeti poruku mira, sreće i ljubavi. Tko nije protiv nas, za nas je. Nek' on obavi svoje, a mi ionako znamo da nama Isus u srcu za svoj rođendan ostavlja još ljepše, iskrenije i korisnije poklone.

Moliti kroz došašće: dan 20 – Filipljanima 4,6-7

Filipljanima 4,6-7 – Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.

Došašće je kratko vrijeme. Ono je kao jedno malo putovanje koje se uklapa u veću cjelinu tvojeg života. I na tom, kao i na svakom putovanju, korak će ti biti čvršći, a prepreke lakše savladljive, ako ne putuješ sam. Bog je oduvijek s tobom i želi da s njime komuniciraš o svojim potrebama, da ga moliš i tražiš i to zato jer te u tvojoj molbi želi uslišati. Zato ne trebaš strahovati. Opusti se i predaj Bogu svoje molbe.

Svi se ljudi vesele poklonima. U tome nisam nikakva iznimka. Svejedno mi je dobijem li nešto što mi je potrebno ili tek ukrasnu vrpcu kao znak pažnje; pokloni mi uvijek izazovu osjećaj radosti. Oni dokazuju da je nekome stalo i da misli na mene.

Dočekujući Božić, a pod pritiskom potrošačkog mentaliteta padamo u šoping groznice, a sam čin darivanja pretvaramo u obavezu. Najgore je što sve misli o Božiću potrošimo na planiranje, kupnju i spremanje darova. Većinu vremena provedemo u mislima koga ćemo sve iznenaditi poklonom, a pritom se osmjehnemo prisjećajući se onih igračaka po kojima pamtimo Božiće djetinjstva. Zato i mi želimo našim najdražima priskrbiti nezaboravan poklon po kojem će pamtiti Božić.

Božići se pamte po poklonima. Koliko je to sretna činjenica, prosudite sami. Ljubav i blizinu na Božić iskazujemo i mjerimo darežljivošću i kreativnošću kod darivanja. Zato ću samo pripomenuti kako je od poklona važnije kako i zašto nešto poklanjamo, važnije od poklona je donositi radost noseći je na svom vlastitom licu i onda šireći dalje. Nije dobro kada osjećamo da svoju ljubav moramo dokazivati poklonima, ali smo pozvani svoju ljubav na djelu dokazati.

Božićno vrijeme je vrijeme darivanja. U tom kontekstu ovu rečenicu možeš uzeti doslovno. Razmisli o tome što posjeduješ, a zapravo ti je višak i moglo bi pomoći nekome drugome. Sigurno znaš nekoga koga bi obradovao svojim poklonom. Također, sjeti se svojih bližnjih i u molitvi razmisli kojim bi ih poklonima mogao razveseliti.

Nerođena djeca živa pod krilom majki, najnevinija su živa bića koja treba čuvati svim snagama i mogućnostima. Gospodin Bog je začetnik i otac svakog života koji surađuje s roditeljima u stvaranju novih ljudi. Sin Božji, jedno s njime u svemu, utjelovio se, uzeo je ljudsko tijelo i rodio od Blažene Djevice Marije. To je otajstvo koje slavimo u blagdanu Božića. I on, Isus, je živio u majčinoj utrobi. Ta nam činjenica osvjetljava shvaćanje da svako začeto dijete ima puno ljudsko
dostojanstvo od trenutka začeća i da ga treba braniti kao najvrednije dobro.

Mi u došašću čekamo Isusovo rođenje. On je, na neki način, u ovom vremenu nerođeno dijete koje radosno čekamo, pripremajući mu svoja srca kao dom u kojem će prebivati. Njegov je Otac naš stvoritelj, a prihvatio je biti i Otac svih ljudi. Svi su ljudi, pa i oni još nerođeni, Božja djeca. Dobro je zato i u ovom kontekstu otvoriti oči i obratiti pažnju na izvana nevidljivi život koji majke čuvaju za vrijeme trudnoće. U tim životima malene djece skriva se, otkriva i objavljuje tajna života, čudo stvaranja i dar Božje ljubavi prema ljudima.

Betlehem je bio najmlađi Izraelov sin i njegovo je potomstvo bilo najmanje, ali baš iz Benjaminova plemena izašao je Isus, spasitelj svijeta. Možda se i ti ponekad osjećaš nevažnim za svijet no budi svjestan da Bog može učiniti velike stvari preko najmanjih i najneznatnijih – uključujući tebe. Moli danas i ovog posljednjeg tjedna došašća za otvorenost Božjem pozivu i suradnji.

Malenost je Božja mjera veličine. Iz najmanjeg mjesta u Izraelu, najmanjeg kneževstva, iz Betlehema Judejskog, došao je Najveći, onaj čija je veličina dopirala do Boga i s njom ravna bila. I tom Velikom, Najvećem nikad nije bilo dosta malenosti, neznatnosti, napuštenosti. Nije bilo dovoljno što je Betlehem najmanje mjesto: on je izabrao roditi se i izvan Betlehema, na rubu, ne u kući – ni u najmanjoj – nego u špilji, u staji, gotovo nigdje. I takav Najmanji, Najnapušteniji,
Najbeskorisniji, uskrsnuo je, probio vrata smrti i koraknuo k Bogu da i mi Njegovim stopama mognemo nekad doći do jedinog pravoga cilja života. Takav nam je prenio poruku u kojoj se krije jedina prava životna mudrost: Samo maleni dopiru do Boga!

Prisjetimo se da je Isus najviše brinuo o najmanjima, i on je taj koji će sve ponižene i neznatne uzvisiti i utvrditi. Kod Boga mjerljiva veličina nije bitna jer on svakoga želi uzvisiti do vječnog spasenja.

Mariji je Gospodin učinio velika djela. Sjeti se samo što sve o njoj ispovijedamo: ona je sama bezgrešno začeta, ostala je djevica i kao majka Isusova, po tome je i Bogorodica, a na kraju života je na nebo uznesena. Ona je zbog toga veličala Gospodina. Kao dio svoga razmatranja, razmišljaj o darovima koje je tebi Bog darovao i zahvali Bogu za sve što ti je učinio.

Naša srca ne bi smjela biti pretjerano opterećena zemaljskim brigama i neumjerenostima, već iako njima okružena, od njih slobodna. Kad se kaže u Bibliji da pazimo da nam srca ne otežaju u zemaljskim brigama i u proždrljivosti, uči nas se da nas te stvari odvajaju od Boga. Naše se srce treba uzdići k nebu, ali ako nam je srce otežalo zemaljskim stvarima neće moći poletjeti. Bit će preteško da bi se uzdiglo Gospodinu.

Imamo, dakle, dvije strane: zemaljske stvari s jedne strane i Gospodina Isusa s druge. No one nisu uvijek u suprotnosti. Zemaljske stvari čuvaju naše srce za Gospodina sve dok s njima ne pretjeramo. Isus nije nikad rekao da ne jedemo i da ne pijemo već je rekao da ne budemo proždrljivi i pijani. Znači da ne pretjeramo. On će od nas tražiti da se odvojimo od ovog svijeta, a to nećemo moći ako ćemo voljeti stvari na ovog svijeta više od njega. Mi smijemo i trebamo voljeti ukusnu hranu, mi se smijemo igrati, smijemo trenirati neku posebnu vještinu po kojoj će nam se drugi moći diviti, … no nije dobro ako bilo koju stvar ovog svijeta smatramo životno važnom. Ne samo da će nam te stvari onda dati puno zemaljskih briga već će nas te stvari spriječiti da se mognemo susresti s Gospodinom kada bude došao k nama.

Čak i u blagdanskom obilju dobro je imati na umu odnos Boga prema stvarima. Bog je uvijek blizu onima koji znaju slaviti ponizno i s mjerom, on će učiniti Božić savršenim onima koji ga sami ne mogu usavršiti, dok bi nas, s druge strane, pretjerano obilovanje, moglo udaljiti od ispravnog blagdanskog duha.

Kako ostvariti susret s Gospodinom? Djeca se često igraju lovice i trče jedan za drugim i često se ne zna tko zapravo koga lovi. Pogotovo kad dječak lovi djevojčicu. Ako usporedimo igru djece s čovjekovim traženjem Boga, mislim da nećemo znati najbolje: čekamo li mi Gospodina ili on čeka nas. Nekad kad se djevojčica skriva od dječaka, sakrije se (prividno) iza grane bez lišća, a onda je sretna i iznenađena kad ju dječak pronađe. Mislim da je tako s Gospodinom. On je pred nama skriven, a opet skriva se na takav način da ga svatko tko želi može pronaći. Na mjestima hodočašća, kod slavlja svetih misa, u drugim ljudima, u životu prirode, u kisiku kojeg udišemo, u dubini vlastitog srca. Skriva se gdje god pogledamo. Zašto nam ga je onda teško pronaći? Trebamo prvo pitati sebe, gdje smo se mi sakrili? U mnoštvu posla i obaveza, u mnoštvu briga i problema, u mnoštvu nesporazuma i nerazumijevanja, u mnoštvu zemaljskih stvari iz kojih ne znamo izaći. Bog se skriva iza grane bez lišća uzbuđen što ga možemo bilo kad pronaći, a mi se skrivamo iza svojih maski i obaveza. Kako se onda susresti? Kako svoja srca olakšati i pogled dignuti prema grani iza koje nas čeka Bog žudeći za tim da ga nađemo.

Gospodin te je odjenuo haljinom spasenja. Dok se ti približavaš njemu, on je već na neki način prisutan i iskazuje ti svoju blizinu, on povećava tvoju radost, donosi ti sigurnost spasenja, utvrđuje te u pravednom djelovanju. Bog nije nikad odsutan već uvijek na čudesan i jedinstven način s tobom. Gdje je sada Bog?

Primijetio sam kako je prošlih godina bilo popularno čestitati Sretan X-mas, stavljajući X na mjesto gdje bi trebao biti Krist (Christ-mas) s nakanom da se Božić pretvori u slavlje bez djeteta Isusa, a s X značenjem koje je za svakoga onakvo kakvo si on to učini. Tako je Božić blagdan svega i svačega, samo ne onoga što bi stvarno trebao biti.
Spomenuo bih ovdje ipak kako situacija s tim nazivom nije nužno pogrešna jer X je zapravo znak križa, znak Isusa Krista. Znamo da su se prvi kršćani tim skrivenim znakom prepoznavali, a koristili su ga kako ih ne bi našli progonitelji kršćanske vjere. I ja dok pišem, a kako bih si skratio pisanje, umjesto zapisivanja cijele riječi Isus Krist jednostavno stavim znak X čitajući ga kasnije kao spomenuto ime našeg spasitelja. Tako pokušaji modernih usmjeravatelja društva koji žele izbaciti Krista iz Božića s običnim X-om nemaju smisla jer Krist ostaje prisutan i u takvom načinu čestitanja, kao što niti Djed Božićnjak nije uspio zamijeniti Isusa kao onoga koji dijeli poklone jer makar je on taj koji ih stavlja ispod bora, mi za njih kao i za sve dobro, možemo zahvaliti Bogu. Možemo, dakle bježati od pravog smisla Božića, ali bez brige, on će nas već pronaći i uloviti.

Za svaki Božić imamo velika očekivanja, mnogo želja i planova da ga proživimo što savršenije. Nadamo se poklonima, ukusnoj hrani i ugodnim druženjima no što je s tvojom nadom spasenja i mira u Bogu? U molitvi razmatraj koliko se ovog Božića raduješ i nadaš Bogu samom koji je povod i svrha ovih blagdana.

Još nas samo trenutak dijeli od Božića. Došli smo do posljednjeg dana došašća. Do sad smo slušali o iščekivanju, nadi i obećanju Spasitelja no sada svu svoju pozornost usmjeravamo na slavlje Božića. No iako se vrijeme skratilo, nemojmo se žuriti. Nemamo kamo zakasniti. Isus će se roditi upravo ondje gdje se nađemo u trenutak njegova rođenja. Slobodno možemo usporiti, disati dublje i vjerujući da će ovi blagdanski dani zaista biti blagoslovljeni. Tada, kad si dopustimo biti ono što jesmo možemo tiho moliti: Dođi Gospodine. Tu molitvu možemo proširiti izgovarajući je u tišini na osobnoj razini:
Dođi Gospodine u MOJ život. Vjerujem da ti neće smetati ako je još uvijek neuredno unutra jer ne pronalazim snage očistiti se kako bih trebao. Znam da ćeš pronaći put do mojega srca. Dođi i ispuni me svojim mirom i svojom ljubavlju. – Jer Isus nam je u životu potreban.

Jadni mi ako nam ništa ne treba, posebno ako nam ne treba Božja prisutnost. Tako, prije nego smo stavili ijednu kuglicu na bor ili zapalili prve lampice iznad ulaznih vrata već smo se pripremili za Božić na temelju vjere. Bog želi biti s nama, a došašće želi omogućiti da se Božja volja izvršava u našim srcima i svakodnevnim životima.

Tvoje putovanje ovog došašća došlo je do kraja, ali tvoje putovanje s Bogom sada iznova započinje. Utjelovljeni Bog će biti ovdje uskoro. Budi ustrajan u molitvi, blag u odnosu s ljudima i znaj da je Bog, stvoritelj, uz tebe danas i uvijek. U molitvi se prisjeti glavnih plodova koji su niknuli u tvom životu ovog došašća.

Božić je već sasvim blizu. Kuca na vrata i želi ući. Kuca na vrata srca i vrata duše. Preduvjet za rađanje Boga u nama je mir, pomirenje. Kada u sebi odaberemo mir, tada Badnja noć postaje sveta noć i možemo uskliknuti: Isuse ti si tu! Mir svim ljudima dobre volje! Blagoslovljeni oni koji su te budni i spremni dočekali!

I na Božić neki zaboravljaju na Boga i radije čekaju Djeda Božićnjaka, dive se darovima, raduju snijegu i uživaju u blagdanskom obilju. Sve je to u redu, i može pozitivno obogatiti blagdanski ugođaj, ali prije svega: naš je radot to što je Bog je došao, što se je Isus rodio. Pogledajmo ga, poklonimo mu se i primimo ga!

Svemogući Bože, ti nas obasjavaš novim svjetlom svoje utjelovljene Riječi. To nam svjetlo po vjeri sja u srcu: molimo te da odsijeva i u našem življenju.
Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Dočekali smo Božić. Jasno, time je hod došašća i vrijeme iščekivanja dovršeno. No jasno je da Božić nije ništa dokinuo. Božić je ostvarena veza čovjeka i Boga, sada treba učiti to zajedništvo živjeti, sada treba hod prema i zajedno s Isusom nastaviti. Zato ovo nije završetak već još jedan početak. Počinje novi život u slobodi i istini.

Hvaljen Isus i Marija, lijep pozdrav svima i preporučio bih svima uključiti se u pripravu za najljepši kršćanski blagdan, Božić. Prošle godine smo se pripremali u vremenu Došašća prema ovim prekrasnim razmatranjima koja nam je ustupio objaviti na forumu, dragi naš Velečasni Anđelko Katanec, kojem još jednom zahvaljujem. Vjerujem kako je bilo lijepo svima koji su prošle godine razmatrali prema ovom predlošku, jer tu imamo neke konkretne zadatke za svaki dan u Došašću, zadatke smo izrezal i iizvlačili svaki dan jedan listić, tako da nije bilo mogućnosti odabiranja zadatka, a svaki zadatak je jednostavno zahtijevao punu predanost i tako nas na poseban način usmjeravao i pripremao na blagdan rođenja Spasitelja svijeta. Preporučujem da ovo Došašće bude vrijeme milosno i opet jedan novi POČETAK života u Kristu za sve nas...

Bilo bi mi posebno drago da ste i u ovom svetom vremenu Došašća s nama započeli pripravu za Božić, blagadan Kristova rođenja, jer je to najljepši blagdan, na poseban način obiteljski blagdan, upravo stoga što se Isus rodio u ljudskoj obitelji, u zajednici muškarca i žene, i na taj način je posvetio sve naše obitelji. Zato, je ovo vrijeme prilika da se što bolje pripravimo za taj središnji događaj ljudske povijesti, kad je sam Bog uzeo ljudsko obličje, Utjelovio se, i bio nam u svemu nalik osim u grijehu, te nam svojim životom, smrću i uskrsnućem pokazao put k Ocu. Pripravimo se, poravnajmo sve što je loše i nastojmo svima oprostiti, obradovati jedni druge, nastojmo svakodnevno učiniti nešto lijepo za bližnjega, neka ovo vrijeme bude za sve nas ispunjeno duhovnim rastom.

Napomena: Oprostite što nisam i ranije istakao ovu temu jer bi možda bilo i više onih koji žele sudjelovati u ovakvom načinu priprave za Božić, ali sam jednostavno zbog smrti člana obitelji bio malo manje na forumu, premda sam na vrijeme započeo s poticajima koji se nalaze u ovoj izuzetno vrijednoj knjižici...