POČETAK - Poticaji za vrijeme došašća

Malenost je Božja mjera veličine. Iz najmanjeg mjesta u Izraelu, najmanjeg kneževstva, iz Betlehema Judejskog, došao je Najveći, onaj čija je veličina dopirala do Boga i s njom ravna bila. I tom Velikom, Najvećem nikad nije bilo dosta malenosti, neznatnosti, napuštenosti. Nije bilo dovoljno što je Betlehem najmanje mjesto: on je izabrao roditi se i izvan Betlehema, na rubu, ne u kući – ni u najmanjoj – nego u špilji, u staji, gotovo nigdje. I takav Najmanji, Najnapušteniji,
Najbeskorisniji, uskrsnuo je, probio vrata smrti i koraknuo k Bogu da i mi Njegovim stopama mognemo nekad doći do jedinog pravoga cilja života. Takav nam je prenio poruku u kojoj se krije jedina prava životna mudrost: Samo maleni dopiru do Boga!

Prisjetimo se da je Isus najviše brinuo o najmanjima, i on je taj koji će sve ponižene i neznatne uzvisiti i utvrditi. Kod Boga mjerljiva veličina nije bitna jer on svakoga želi uzvisiti do vječnog spasenja.

Mariji je Gospodin učinio velika djela. Sjeti se samo što sve o njoj ispovijedamo: ona je sama bezgrešno začeta, ostala je djevica i kao majka Isusova, po tome je i Bogorodica, a na kraju života je na nebo uznesena. Ona je zbog toga veličala Gospodina. Kao dio svoga razmatranja, razmišljaj o darovima koje je tebi Bog darovao i zahvali Bogu za sve što ti je učinio.

Naša srca ne bi smjela biti pretjerano opterećena zemaljskim brigama i neumjerenostima, već iako njima okružena, od njih slobodna. Kad se kaže u Bibliji da pazimo da nam srca ne otežaju u zemaljskim brigama i u proždrljivosti, uči nas se da nas te stvari odvajaju od Boga. Naše se srce treba uzdići k nebu, ali ako nam je srce otežalo zemaljskim stvarima neće moći poletjeti. Bit će preteško da bi se uzdiglo Gospodinu.

Imamo, dakle, dvije strane: zemaljske stvari s jedne strane i Gospodina Isusa s druge. No one nisu uvijek u suprotnosti. Zemaljske stvari čuvaju naše srce za Gospodina sve dok s njima ne pretjeramo. Isus nije nikad rekao da ne jedemo i da ne pijemo već je rekao da ne budemo proždrljivi i pijani. Znači da ne pretjeramo. On će od nas tražiti da se odvojimo od ovog svijeta, a to nećemo moći ako ćemo voljeti stvari na ovog svijeta više od njega. Mi smijemo i trebamo voljeti ukusnu hranu, mi se smijemo igrati, smijemo trenirati neku posebnu vještinu po kojoj će nam se drugi moći diviti, … no nije dobro ako bilo koju stvar ovog svijeta smatramo životno važnom. Ne samo da će nam te stvari onda dati puno zemaljskih briga već će nas te stvari spriječiti da se mognemo susresti s Gospodinom kada bude došao k nama.

Čak i u blagdanskom obilju dobro je imati na umu odnos Boga prema stvarima. Bog je uvijek blizu onima koji znaju slaviti ponizno i s mjerom, on će učiniti Božić savršenim onima koji ga sami ne mogu usavršiti, dok bi nas, s druge strane, pretjerano obilovanje, moglo udaljiti od ispravnog blagdanskog duha.

Kako ostvariti susret s Gospodinom? Djeca se često igraju lovice i trče jedan za drugim i često se ne zna tko zapravo koga lovi. Pogotovo kad dječak lovi djevojčicu. Ako usporedimo igru djece s čovjekovim traženjem Boga, mislim da nećemo znati najbolje: čekamo li mi Gospodina ili on čeka nas. Nekad kad se djevojčica skriva od dječaka, sakrije se (prividno) iza grane bez lišća, a onda je sretna i iznenađena kad ju dječak pronađe. Mislim da je tako s Gospodinom. On je pred nama skriven, a opet skriva se na takav način da ga svatko tko želi može pronaći. Na mjestima hodočašća, kod slavlja svetih misa, u drugim ljudima, u životu prirode, u kisiku kojeg udišemo, u dubini vlastitog srca. Skriva se gdje god pogledamo. Zašto nam ga je onda teško pronaći? Trebamo prvo pitati sebe, gdje smo se mi sakrili? U mnoštvu posla i obaveza, u mnoštvu briga i problema, u mnoštvu nesporazuma i nerazumijevanja, u mnoštvu zemaljskih stvari iz kojih ne znamo izaći. Bog se skriva iza grane bez lišća uzbuđen što ga možemo bilo kad pronaći, a mi se skrivamo iza svojih maski i obaveza. Kako se onda susresti? Kako svoja srca olakšati i pogled dignuti prema grani iza koje nas čeka Bog žudeći za tim da ga nađemo.

Gospodin te je odjenuo haljinom spasenja. Dok se ti približavaš njemu, on je već na neki način prisutan i iskazuje ti svoju blizinu, on povećava tvoju radost, donosi ti sigurnost spasenja, utvrđuje te u pravednom djelovanju. Bog nije nikad odsutan već uvijek na čudesan i jedinstven način s tobom. Gdje je sada Bog?

Primijetio sam kako je prošlih godina bilo popularno čestitati Sretan X-mas, stavljajući X na mjesto gdje bi trebao biti Krist (Christ-mas) s nakanom da se Božić pretvori u slavlje bez djeteta Isusa, a s X značenjem koje je za svakoga onakvo kakvo si on to učini. Tako je Božić blagdan svega i svačega, samo ne onoga što bi stvarno trebao biti.
Spomenuo bih ovdje ipak kako situacija s tim nazivom nije nužno pogrešna jer X je zapravo znak križa, znak Isusa Krista. Znamo da su se prvi kršćani tim skrivenim znakom prepoznavali, a koristili su ga kako ih ne bi našli progonitelji kršćanske vjere. I ja dok pišem, a kako bih si skratio pisanje, umjesto zapisivanja cijele riječi Isus Krist jednostavno stavim znak X čitajući ga kasnije kao spomenuto ime našeg spasitelja. Tako pokušaji modernih usmjeravatelja društva koji žele izbaciti Krista iz Božića s običnim X-om nemaju smisla jer Krist ostaje prisutan i u takvom načinu čestitanja, kao što niti Djed Božićnjak nije uspio zamijeniti Isusa kao onoga koji dijeli poklone jer makar je on taj koji ih stavlja ispod bora, mi za njih kao i za sve dobro, možemo zahvaliti Bogu. Možemo, dakle bježati od pravog smisla Božića, ali bez brige, on će nas već pronaći i uloviti.

Za svaki Božić imamo velika očekivanja, mnogo želja i planova da ga proživimo što savršenije. Nadamo se poklonima, ukusnoj hrani i ugodnim druženjima no što je s tvojom nadom spasenja i mira u Bogu? U molitvi razmatraj koliko se ovog Božića raduješ i nadaš Bogu samom koji je povod i svrha ovih blagdana.

Još nas samo trenutak dijeli od Božića. Došli smo do posljednjeg dana došašća. Do sad smo slušali o iščekivanju, nadi i obećanju Spasitelja no sada svu svoju pozornost usmjeravamo na slavlje Božića. No iako se vrijeme skratilo, nemojmo se žuriti. Nemamo kamo zakasniti. Isus će se roditi upravo ondje gdje se nađemo u trenutak njegova rođenja. Slobodno možemo usporiti, disati dublje i vjerujući da će ovi blagdanski dani zaista biti blagoslovljeni. Tada, kad si dopustimo biti ono što jesmo možemo tiho moliti: Dođi Gospodine. Tu molitvu možemo proširiti izgovarajući je u tišini na osobnoj razini:
Dođi Gospodine u MOJ život. Vjerujem da ti neće smetati ako je još uvijek neuredno unutra jer ne pronalazim snage očistiti se kako bih trebao. Znam da ćeš pronaći put do mojega srca. Dođi i ispuni me svojim mirom i svojom ljubavlju. – Jer Isus nam je u životu potreban.

Jadni mi ako nam ništa ne treba, posebno ako nam ne treba Božja prisutnost. Tako, prije nego smo stavili ijednu kuglicu na bor ili zapalili prve lampice iznad ulaznih vrata već smo se pripremili za Božić na temelju vjere. Bog želi biti s nama, a došašće želi omogućiti da se Božja volja izvršava u našim srcima i svakodnevnim životima.

Tvoje putovanje ovog došašća došlo je do kraja, ali tvoje putovanje s Bogom sada iznova započinje. Utjelovljeni Bog će biti ovdje uskoro. Budi ustrajan u molitvi, blag u odnosu s ljudima i znaj da je Bog, stvoritelj, uz tebe danas i uvijek. U molitvi se prisjeti glavnih plodova koji su niknuli u tvom životu ovog došašća.

Božić je već sasvim blizu. Kuca na vrata i želi ući. Kuca na vrata srca i vrata duše. Preduvjet za rađanje Boga u nama je mir, pomirenje. Kada u sebi odaberemo mir, tada Badnja noć postaje sveta noć i možemo uskliknuti: Isuse ti si tu! Mir svim ljudima dobre volje! Blagoslovljeni oni koji su te budni i spremni dočekali!

I na Božić neki zaboravljaju na Boga i radije čekaju Djeda Božićnjaka, dive se darovima, raduju snijegu i uživaju u blagdanskom obilju. Sve je to u redu, i može pozitivno obogatiti blagdanski ugođaj, ali prije svega: naš je radot to što je Bog je došao, što se je Isus rodio. Pogledajmo ga, poklonimo mu se i primimo ga!

Svemogući Bože, ti nas obasjavaš novim svjetlom svoje utjelovljene Riječi. To nam svjetlo po vjeri sja u srcu: molimo te da odsijeva i u našem življenju.
Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Dočekali smo Božić. Jasno, time je hod došašća i vrijeme iščekivanja dovršeno. No jasno je da Božić nije ništa dokinuo. Božić je ostvarena veza čovjeka i Boga, sada treba učiti to zajedništvo živjeti, sada treba hod prema i zajedno s Isusom nastaviti. Zato ovo nije završetak već još jedan početak. Počinje novi život u slobodi i istini.

Hvaljen Isus i Marija, lijep pozdrav svima i preporučio bih svima uključiti se u pripravu za najljepši kršćanski blagdan, Božić. Prošle godine smo se pripremali u vremenu Došašća prema ovim prekrasnim razmatranjima koja nam je ustupio objaviti na forumu, dragi naš Velečasni Anđelko Katanec, kojem još jednom zahvaljujem. Vjerujem kako je bilo lijepo svima koji su prošle godine razmatrali prema ovom predlošku, jer tu imamo neke konkretne zadatke za svaki dan u Došašću, zadatke smo izrezal i iizvlačili svaki dan jedan listić, tako da nije bilo mogućnosti odabiranja zadatka, a svaki zadatak je jednostavno zahtijevao punu predanost i tako nas na poseban način usmjeravao i pripremao na blagdan rođenja Spasitelja svijeta. Preporučujem da ovo Došašće bude vrijeme milosno i opet jedan novi POČETAK života u Kristu za sve nas...

Bilo bi mi posebno drago da ste i u ovom svetom vremenu Došašća s nama započeli pripravu za Božić, blagadan Kristova rođenja, jer je to najljepši blagdan, na poseban način obiteljski blagdan, upravo stoga što se Isus rodio u ljudskoj obitelji, u zajednici muškarca i žene, i na taj način je posvetio sve naše obitelji. Zato, je ovo vrijeme prilika da se što bolje pripravimo za taj središnji događaj ljudske povijesti, kad je sam Bog uzeo ljudsko obličje, Utjelovio se, i bio nam u svemu nalik osim u grijehu, te nam svojim životom, smrću i uskrsnućem pokazao put k Ocu. Pripravimo se, poravnajmo sve što je loše i nastojmo svima oprostiti, obradovati jedni druge, nastojmo svakodnevno učiniti nešto lijepo za bližnjega, neka ovo vrijeme bude za sve nas ispunjeno duhovnim rastom.

Napomena: Oprostite što nisam i ranije istakao ovu temu jer bi možda bilo i više onih koji žele sudjelovati u ovakvom načinu priprave za Božić, ali sam jednostavno zbog smrti člana obitelji bio malo manje na forumu, premda sam na vrijeme započeo s poticajima koji se nalaze u ovoj izuzetno vrijednoj knjižici...