Takodjer sam vise puta bila u Medjugorju,i jednom smo samo bili u prolazu,bili smo navratili kuci,pa krenuli na more na godisjni,i usput u prolazu navratili u Medjugorje ,prespavali smo jednu noc..i proveli dva dana ,malo da se obnovimo..
Bio je "Susret mladih"..dosli smo negdje oko podne,obisle sve okolo i poceli traziti za "Ispovjed",nema nitko na Hrvatskom,i bio jedan
koji je ispovjedao na Spanjolskom,i Njemackom i ja odem kod njega... a moj muz nije htio ,on hoce bas na hrvatskom...(On je ostao cekati 2 sata,da dodje netko,da ispovjeda na hr..) moj muz je otisao da trazi mjesto za Ispovjed…a
ja sam otisla do Oltara,(a predhodno samo se dogovorili,da cemo se naci,tamo gdje su Austrijski hodocasnici) tako sam s Hodocasnicima ,molila Krunicu,trebala je da zapocne Sv.Misa...i odjedno su
Samarita,Maltezi...dosli sa mladezi u invalidskim kolicima,i bas stajali ispred nas,i jedna djevojka ispred mene u kolicima, imala je dvije pratilje,a i ostali hodocasnici su bili sa Samarita.....
I kad je mladez pocela pjevati,plesati,dizati ruke,spustati,pljeskati...
Djevojka u invalidskim kolicima ,
"Odjednom dize se i poce pjevati,njihati u obliku plesa,cak se odmakla i korak ,dva od kolica "
A njeni Malteza ,pazitelji svi poskakali i potrcali do nje,da je pridrze i spuste ponovno u kolica…...
No ona i dalje ostaje da pjeva iz sveg glasa,kada je pjesma zavrsila djevojka sjede,i netko povice "Cudo",a u tom trenutku..meni su pocele suze da teku kao potok...bila sam sretna,zbog nje...iako ju ne znam..Svi iz njene grupe,svi su plakali od radosti…
Ali cijela ta Misa,i samo Evanjdjelje i propovjed,je bila takva...kao da je meni netko "pripremio", i ne samo meni nego i mojem muzu,dobila sam na sva pitanja odgovore,za to vrijeme ,koje nije bilo lako,i ono sto sam trazila...i cijelu Misu su mi suze navirale, imala sam osjecaj ,kako me pali i dira u srce...
osjecala sam blagoslov i veliki mir...neku toplinu..
KraljiceMira moli za nas,grijesnike ,i za nase obracenje....!
"Draga djeco, kad bi znali koliko vas ljubim plakali bi od radosti." ... Na tisuce katolika hodocaste u Kraljici Mira iz cijelog svijeta.Nisam imala namjeru ici te godine…pogotove ne ona,prije dvije godine..Eto, "netko se pobrinuo za to …da sam dobila to iznenada.."
Cak sam prije mjesec dana sama sebi rekla,to je nemoguce..Nisam nista trazila,nista planirala,jednostavno sam pustila sve Bozjoj volji. i cekala..To mi je jedan veliki dar,koji necu lako zaboraviti..Bas zato sto je doslo iznenada i na ovakav nacin ,kako je doslo…To je moje prvo hodocasce,na koje sam isla sama…
Ovo nije prvi puta... kako bi na ovom svetom mjestu pronasla vlastiti mir, utjehu i snagu za prevladavanje svakodnevnih problema, trazenja odgovora..i kroz molitvu i post ,pronasla svoj unutarnji mir..krenula sam s molitvom i zahvalom .,da bi dobila odgovore na neka pitanja.,da bi pronasla sebe,onu moju pravu nutrinu…koja govori tko sam ja.Ja u orginalu..s nikakvom maskom.Da olaksam sve ono sto se u zadnje vrijeme nakupilo….Inace volim da odem na.znacajna mjesta molitve, na kojima se mole hodocasnici a to su brdo Krizevac, Brdo ukazanja (Podbrdo) te zupna crkva Sv. Jakova Apostola-zastitnika hodocasnika.Cim sam dosla Kraljici Mira, osjetila sam Gospinu ljubav koju siri neizmjerno za sve nas , toliko sam plakala od srece u vise navrata ,ne mojom voljom.nego…samo od sebe je teklo.Odmah poslje podne u 16 sati bilo je molenje sv.krunice I islo se na podbrdo…Bilo mi je malo tesko hodati,nisam bila spremna za to…ali sam izdrzala..i odjednom je pocelo sve polako da se samo od sebe otvara.,i da se samo od sebe,nadovezuje….
.Vec prilikom ispovjedi potekle su suze.i ako se redovito i cesto ispovjedam,kad god imam priliku i potrebu za to,ipak ova ispovjed je bila nesto posebno.Htjela sam obaviti zivotnu ispovjed,ali me stalno nesto sprijecavaloZnala sam da grijesi koji su jednom ispovjedani,nema potrebe vise ispovjedati…ali ipak mi je bila zelja,da jednom obavim ispovjed…da sve ispraznim iz meine, a to mi je urodilo velik plodom…jer je bilo bas ono sto sam trazila..i mislim ,da necu vise imati potrebe za tako nesto.…jer Isus u svakoj ispovjedi oprasta..…… Nakon sto sam se toliko isplakala jer mi je bilo toliko tesko zbog svega onoga u mojem zivotu ,odjednom sam osjetila , toliku ljubav i mir u srcu, toliku povezanost sa svakim covjekom, svakim bratom i sestrom..i svim koji je bio toga trenutka tamo samnom i sa svim ljudima sirom svijetai i
Vjerojatno mnogi ljudi jos nisu dozivjeli ,ili bolje reci shvatili ,sta pruza jedno Hodocasce,koje na pravi nacin,daje sve ono covjeku,da isprazni svoje srce i da ga ponovno napuni…kao akomulator.. a neki ga mozda nikada nece ni dozivjeti, jer mozda misle da to nije za njih, da je to za nekog drugog covjeka, neku drugu vjeru.ili nesto desto,Meni je bilo vazno da osjetim Duha Svetoga da me obnovi..Stujem .Majku moju Nebesku,koja me na poseban nacin ljubi,koja mi pomaze…….
,uvjerila sam se u Gospine Milosti koje mi je udjelia,prilikom Hodocasca i molitve.i na drugim Hodocascima…na koja sam isla u druga mjesta u Europi...
Susret sa Zivim Isusom sam ostvarila preko mnogih Hodocasca ,na koijima sam bila . Isus mi kaze da se covjekova sreca nalazi u poniznosti! Nebeska placa je tocno onolika koliko dobra cinimo ljudima oko sebe . Obracenje je proces koji traje cijeli zivot.To obracenje mi je povremeno potrebno.. To je domaci rad koji nam Isus svaki dan zadaje i za koji nas nagradjuje i djeli Milosti...Znam da je covjek najveci protivnik sam sebi,. Nekada i nije dobro imati slobodnog vremena, jer ga mi gotovo uvijek zloupotrijebimo u ljencarenju ili nekom poroku. Mi uvijek za sebe ukrademo slobodno vrijeme vise nego nam je stvarno potrebno. Slobodno vrijeme postoji da cinimo dobro drugima, a ne da se izlezavamo,ili da brbljamo preko medijski kanala ..itd... Znam ako svoje slobodno vrijeme iskoristim da pocistim smece oko sebe, vec sam ucinila dobro djelo, jer ako ga sama ne ocisti, nece ga nitko umjesto meine ocititi.. Bio mi je potreban ,pravi ispit savjesti,pravo pokajanje…i dobre odluke..,nove odluke..….
Imala sam osjecaj kao da tamo vrijeme stoji, ta tolika ljubav koja se siri, mir u srcu, osjecaj da nikada , bas nikada nisi sam i da su ti svi ljudi braca i sestre taj osjecaj i dozivljaj ja ne bih nikada i nizasto izbacila iz svoga srca.To je radost..koja daje snagu i hrabrost..za novi put..
Mogu reci da mi je ovo hodocasce pomoglo mnogo,da pronadjem mir,da promadjem sebe,da se predam u tisini i razmisljanju i tako lakse prihvatila odgovore, na pitanja zbog kojih sam dosla…Uz pomoc jedne dobre duse iz Medjugorja..koja me prihvatila,koja me vodila i pokazivala mi veliku ljubav ,da sam uspjela doci i do vidjelice…
Vidjelica Marije,bila je posbna milost..Prilikom molenja sv.krunice…Marija je odjednom kleknula pred Kip Gospe..nastavila da moli..a ja sam dobila sansu da odem do nje i da kleknem uz nju..To sam ucinila..Kada sam kleknula i pocela da molim,par minuta kasnije je Vidjelica Marija..usutjela…U tom trenutku,obuhvatila me neka hladnoca,tresla sam se…probio me znoj.Znala sam da je Gospa predamnom…predala sam joj sve moje nakane,"zahvalila sam se za sve primljene milosti",i postavila pitanje…i tu sam prestala da razmisljam..Odjednom je potekla rijeka suza…koje nisam mogla zaustaviti…U toj tisini, sam osjetila,cula…"sve ce biti dobro"..da "sve ce biti dobro"
Ne mogu da to opisem rijecima,onako kako sam to osjetila.Nesto ,sto se ne da opisati…Ovdje zelim zahvaliti…dvijema sestrama..u kristu,koje su me dovele na ovo mjesto…i koje su pustile mene,da bas budem ja ta….koja ce ici naprijed..
Plan za sutrasnji dan je bio,da idemo na Brdo Krizevac..…Ja sam ocekivala pomoc,ni sama ne znam kakvu,ali Bog mi je poslao..pratilju,nepoznatu,koju sam upoznala kod kipa Gospe… s kojom podjoh na brdo…Vec u sammom pocetku,kada sam ugledala koliko je daleko,koliko je viso…pomislila sam…o …je….Boze mili dali cu moci to izdrzati..I onda sam sama sebi rekla,Isuse vodime,Majko moja Nebeska cuvaj me…i tako krenusmo…uzbrdo..Cijeli put,odprilike dva sata..provela sam u tisini i razmisljanju.bez pause, bez poteskoca..s moja dva operisana koljena, bolovima stopala i pete,ne mogu hodati..uspjela sam doci na vrh brda…kod samog kriza Krizevac…Tu smo se odmah izmolile,predale nase nakane i zahvale.preporucile,i zatrazile. Ozdravljenje za sve one koji pate…I pomoc za sve one koji trpe.
Zatim smo sjele samo ,malo dalje u hladovinu,kod jednog drveta…odlucile smo da pocnemo da molimo zajedno i na glas,ali u medjuvremenu je dosao neki hodocasnik iz Maroka,i poceo iz svega srca,na glas…"Osobnu molitvu zahvale"…Slusale smo,molio je jako dugu…tako je to lijepo rekao,da nas je dirnulo u srce…Razmisljale smo jedno vrijeme, i onda i mi odlucismo da takodjer…svojim rijecima molimo…da prinesemo sve sto imamo,da se zahvalimo,i da Slavimo Gospodina Isusa Krista,i nasu Nebesku Majku,Kraljicu Mira i Ljubavi.…Nakon duzeg vremena,posle smo dolje ,nazad…pjevajuci…hodajuci skakajuci…Nista nam nije bilo tesko…naidjismo,na mladice koji bosi hodaju i mole krunicu,malo smo ih pohvalile,i pocele s njima moliti zajedno..Kada je bilo gotovo..decki se zahvalise na glas…Zahvalih se i ja…Podigla sam pogled u nebe, digla obadvije ruke u zrak…i zavapila……Hvala Ti Gospodine Isue,Slavim Te Isue,Castim Te Isuse,o Hvala Ti moja nebeska Majko,Hvala…Aleluja,Aleluja….
I u tom trenutku,sam se okliznula s kamena…posrnula naprijed…ali se ipak odrzala,gdje me je draga sestra Ljiljana prihvatila..To mi je bila poruka,da jos vise moram zahvaljivati,jer moj Andjeo Cuvar…bio je uz mene,i spasio me od onoga sto se moglo dogoditi..Hvala Ti moj Andjelu Cuvaru,Hvala…Poslje toga,otisle smo u Crkvu…na sv.misu..poslje podne je bilo slobodno,malo odmora i druzenja izmedju nas.nasih dragih prijatelja…Uvecer,ponovno na sv.misu,molenje sv.krunice…I izlaganje Presvetoga…Kada smo posle na spavanje, odlucismo da sutra odemo jos jednom na Podbrdo…No sutra dan kada smo se srele, odlucismo drugacije…da ipak ne bude previse,jer sutra dan se vracamo i na Tisucu i vise kilometra..ceka nas put.i tako odlucimo da podjemo samo do Plavog Kriza…U medjuvremenu smo saznale da Vicka ima tu kucu..i bas dok je Molila i polagala ruke za ozdravljenje,naisle smo i mi..Vicka nam je polaga ruke na glavu,i molila molitvu za ozdravljenje.trajala je nekoliko minuta,da bi osjetile milosti,kako nista nije slucajno,kako nista nije bilo s nasom voljom…nego ,nas je Duh Sveti vodio…spoznasmo,koliko smo imale srece,koliko radosti i vjere, zive vjere primismo u tako kratkom vremenu..
Tada smo odlucile da zajedno kupimo jedn "Kip,Milosrdni Isus,Bozansko Milosrdje"s kojim smo zahvalile,I namjenile za sve dobrocinitelje i potrebe onih koji trpe..…Eto,ako netko ide tamo,znajte…da je to dar od svih nas..svih onih koje smo preporucile u molitve,I za sve one koje smo molile, a molile smo za sve…Sve propovjedi prilikom sv.misa....kao da su bile pripremljene za nas...Dobismo,mnoge spoznaje i odgovore...
Stavismo ga u kamen kod ovoga Plavoga kriza...
Svaki dan smo posjetile,kip Isusa,iz kojega teku suze,iz desnog koljena……Evo vec nekoliko vremena stalno razmisljam o tome,i ne mogu sama sebi vjerovati…da sam upravo,sve ja to dozivjela…primila,i da mi je to sve darovano…To sve svjedoci,kolika je Milost i ljubav nase Nebeske Majke,Kraljice Mira i ljubavi ,i Njezinog Predragoga Sina,koji je stalno s nama…
Hvala Ti Isuse,Hvala Ti Majcice…Hvala za sve…Kriste ,za zivot snagenam daj…Aleluja..
Portal
![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/invision/p_up_en.gif)
