Druga subota
UTJELOVLJENA RIJEČ BOŽJA I MARIJINO BEZGRJEŠNO ZAČEĆE
Riječ Božja, jedinorođeni Sin Svevišnjega, smilovao se rodu ljudskomu,
vidjevši, u kakvu je se nevolj bio strovalio nakon izgubljene milosti
Božje zbog grijeha naših praroditelja Adama i Eve. On, iz neizrecive
ljubavi prema unesrećenomu ljudskom rodu, unatoč da će poprimiti put
našu, te da tako uzmogne za nj zadovoljiti pravdi nebeskoga Oca. U tu
je svrhu želio primiti tijelo u utrobi jedne od Adamovih kćeri. Ali
kako da on, Bog, sama svetost, primi put od žene, koja je i za čas bila
okaljana grijehom, podložna sotoni? To njemu nije dolikovalo, stoga on
izabra za svoju Majku ženu, koju je otkupio još prije njezina Začeća s
obzirom na svoju neprocjenjivu krv, koju je imao da prolije za spasenje
ljudskoga roda. On odabra Mariju za milu svoju Majku!- Mi svi, Adamovi
potomci, rođeni smo sinovi srdžbe i sužnji sotone; ali zbog neizmjernih
zasluga Otkupitelja roda ljudskoga, radi njegove presvete krvi, bivamo
oslobođeni od paklenog sužanjstva, i biva nam povraćena pravednost, u
kojoj su stvoreni bili naši praroditelji. Ali naš Spasitelj nije htio,
a nije mogao ni dopustiti, da se isto zbude na njegovoj Majci u čijoj
je utrobi želio primiti tijelo; stoga je on htio, da na njoj pokaže
veliku moć otkupljenja, primjenivši na nju njegove čudotvorne plodove,
još prije prolivene svoje presvete krvi, u tolikoj mjeri, da ona bude:
ne očišćena, nego sačuvana od svake i najmanje istočne ljage još u
prvom času svoga Začeća. Jedino je marija bila ona sretna kći Adamova,
koj bijaše potpuno sačuvana i od same sjene istočnoga grijeha. To je
njoj dolikovalo kao Majci Spasiteljevoj, kao Suotkupiteljici roda
ljudskoga i kao Posrednici između nas i njezina božanskoga Sina!... To
je navelo utjelovljenu Riječ Božju da okiti dušu odabrane Majke svoje
puninom posebne milosti, koje su bile potrebite da se ona iskaže
najdostojnijom svega toga još u prvom času svoga Začeća. - Neka je
hvala, vječna slava i čast Tebi, Kriste, Kralju i Spasitelju naš, jer
si tako okitio dušu Majke svoje, Suotkupiteljice naše, Posrednice naše!
Vječna je Riječ iskazala sve svoje umjeće, svu svoju ljubav, da i mene,
da uz cijenu svoje neprocjenjive krvi, otkupi!... Dobri je Isus sve
poduzeo da me otme od sužanjstva neprijatelja paklenoga i da me k Bogu
privede. A ja, ne samo da mu nisam uvijek bio vjeran i zahvalan, nego
sam ga često još i prezirao, vrijeđao i sramotio!... Jadna li
mene!...Komu da se utječem nego neoskrvljenoj Djevici, Posrednici
našoj, da me ona raskajanog privede Otkupitelju momu, da mi se on
smiluje i da mi oprosti neharnost moju?
Bezgrješna Djevice,
Suodkupiteljice roda ljudskoga, Posrednice naša, evo mene griješnika k
Tebi. Priznajem da sam nedostojan prikazati s tvome božanskomu Sinu,
zato se Tebi utječem, da me Ti svojim svetim zagovorom k Isusu
privedeš, da mi on oprosti dosadašnje grijehe moje i neharnost moju, a
ja obećajem da ću mu od sad biti vjeran, sve dok me Tvojim zagovorom ne
primi u nebo, da ga ujedno s Tobom slavim na vijeke. Amen.
12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."
Treća subota
DUH SVETI I MARIJINO BEZGREŠNO ZAČEĆE
Već smo razmišljali kako je vječni Otac odjenuo suncem svoju ljubljenu
Mariju, suncem sjajnih povlastica i svoje ljubavi; kako je utjelovljena
Riječ izlila na nju, svoju milu majku, neizmjerne plodove odkupljenja u
tolikoj mjeri, da ju je sačuvala od svake ljage istočnoga grijeha već u
prvom času njezina Začeća. Tko bi dakle mogao i najmanje posumnjati da
se i Duh Sveti nije natjecao da i on uresi svoju zaručnicu Mariju svim
bogatstvom milosti i darova nebeskih? Duh Sveti taj posvećujući Duh,
neprestano ulijeva u duše vjernika milost i darove nebeske. Koliko
jedna duša raste u milosti pred očima Božijim, toliko i Duh Sveti
obdariva tu dušu darovima i milostima nebeskim: toliko više
rasvjetljuje njezinu pamet da upozna dobro, i potiče njezinu volju da
upozna dobra i vrši ih. Ako je Duh Sveti tako darežljiv dušama svih
vjernika, koliko li je više morao obdariti svoju Zaručnicu Mariju u
samom času njezina Začeća svim izvanrednim nebeskim darovima? Nijedan
svetac nije pred Bogom toliko uživao milost, da mu je došao Anđeo
nebeski i rekao mu kao Mariji, u ime Božije: „Zdravo milosti puna!"
Stoga ni jedan svetac, pa kako znamenit on bio, nije mogao dobiti od
Duha Svetoga sve njegove darove i milosti u tolikoj mjeri kao Marija,
naša nebeska Majka. Stoga ko može shvatiti veličinu i savršenost
darova, kojima je bila obdarena Marija od Duha Svetoga, u času svoga
Začeća?
... Štoviše, i sve druge duše, koje su u milosti Božjoj,
zaručnice su Božje, ukoliko Bog u njima prebiva i s njima je u
najtjesnijoj vezi; ali Marija je na osobit način mila Zaručnica Duha
Svetoga: To je ona Golubica, ona Prijateljica, ona jedina Zaručnica iz
knjige Pjesme nad pjesmama, jer je ona začela u u prečistoj svojoj
utrobi jedinorođenoga Sina po Duhu Svetomu! Promisli zato, kako li je
on trebao da u najvećoj mjeri okiti svim svojim darovima, da ona bude
dostojna velikoga otajstva, utjelovljenja Riječi Božje! ... Sada tek
mogu da nešto shvatim, neoskrvnjena Djevice, razlog zašto je Duh Sveti
obasuo Tvoju dušu nama tako neshvatljivom mudrosti i ljubavi njegove!
I mene je Duh Sveti toliko puta rasvijetlio i obdario raznim darovima,
a ja, kako sam mu se iskazao nezahvalnim? ... Koliko li sam ga puta
ražalostio? ... Koliko sam puta prezreo njegova sveta nadahnuća? ...
Više sam ga puta dapače potjerao iz hrama duše svoje, da se poklonim
kojemu sramotnom kumiru!
O Zaručnice Duha Svetoga, obraćam se k
Tebi, da me zagovaraš pred svojim nebeskim zaručnikom, koji je vječna
ljubav. Zagovaraj me pred njim i isprosi mi da on u me uđe sa svojim
darovima, te da duša moja postane pravim hramom njegovim, u komu nek on
ostane za života moga, i da budem dostojan biti u njegovoj vječnoj
ljubavi na vijeke. Amen.
12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."
Četvrta subota
BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I GRIJEH
Svi potomci Adamovi moraju snositi teške posljedice istočnoga grijeha.
Svi se rađaju okaljani tim grijehom, stoga netom su začeti, već su u
neprijateljstvu Božjemu, radi neposlušnosti praoca našeg Adama, koji je
iznevjerio Boga u raju zemaljskomu. Svi smo mi dakle od prvoga časa
svoga začeća sinovi srdžbe i neprijatelji Božji! Jedina je Marija, naša
nebeska Majka, još od prvoga časa svoga Začeća sačuvala prijateljstvo
Božje. Zato i jest da nju jedino Bog naziva: „Prijateljice moja!" Nju
su sve tri osobe presvetoga Trojstva okitile takvim milostima i
darovima nebeskim, da je ona radi toga ostala slobodna od ljage
istočne! Ona je jedina u prvom času svoga Začeća satrala oholu glavu
zmiji paklenoj, baš u mčasu kad je sotona k njoj pristupila, da je
podvrgne pod svoju vlast! Marija je dakle ona svijetla zvijezda, koju
ni za čas ne potamni istočni grijeh! ... Svima nama koji se rađamo u
istočnom grijehu, taj donese sobom u našu dušu slaboću, koja je uzrok
da smo uvijek skloniji zlu nego dobru; zato čovjek, i nakon oprane
ljage istočnoga grijeha u sv. Krštenju lako se poraća na grijeh. Jedino
je Marija, koja ni za čas nije bila okaljana istočnim grijehom, očuvala
u duši onu svoju prvotnu pravednost, u kojoj je Bog ptvog čovjeka
stvorio, i tako nije bila podložna ni jednom osobnom grijehu. Njezin je
um tako bio rasvjetljen da nije imala pred očima nego dobro; a volja
joj je bila tako ojačana da nije mogla nikada smalaksati niti u
najgoroj prigodi! Neoskrvnjena Djevica bila je dakle u prvom času svoga
Začeća, ne samo sačuvana od istočne ljage, nego i od svake sklonosti na
bilo koji grijeh!
A ja, kako li sam jadan! I meni je duša bila
očišćena milošću Božjom od istočnoga grijeha, a ipak sam je ja nanovo
okaljao tolikim grijesima i tako sam ne samo jednom nego i više puta
izgubio milost Božju! ... U mojoj teškoj nevolji, tješi me misao, da je
Svevišnji podjelio mojoj nebeskoj Majci tolike povlastice baš radi mene
nevoljnika; stoga, iako priznajem, da po sebi ne bih mogao zadobiti
oproštenja zbog tolikih svojih nevjernosti, utječem se tebi, mila moja
Majko, marijo.
Evo me dakle prostrta pred Tobom, bezgrješna
djevice, Posrednice naša! Ti poznaješ dobro moju slaboću, zbog koje sam
mnogo puta Boga uvrijedio, Ti mi se dakle smiluj! Ti budi pred Bogom
Odvjetnica moja, da mi on oprosti sve prestupke, da opere dušu moju od
svih grijeha mojih i da mi podjeli potrebite milosti da je više nikada
ne okaljam, nego da ju čistu očuvam na sve vjeke. Amen.
12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."
Peta subota
BEZGREŠNO ZAČEĆE I LJUDSKE STRASTI
Sretno je bilo stanje u kojem je Bog stvorio prvog čovjeka! Blaženo ej
upravo bilo to stanje! ... Ali zbog Adamova prestupka protiv zapovjedi
Božje, upade on i svi njegovi potomci u bezdno svake nevolje. Nakon
toga prekršaja svi smo podložni ne samo smrti i raznovrsnim tjelesnim
bolestima, nego je i duša naša bila upravo osakaćena! U njoj je nastao
teški preokret. One iste duševne moći, kojima je Bog uresio nevine duše
naših praotaca Adama i Eve, da se pomoću njihovom lakše zanose za onim
što je dobro i ustraju u dobru, uza sve protivnosti i poteškoće,
pretvorile su se u sadašnje naše strasti, koje zauzeše prevlast u našoj
duši, te su postale nepresušivo vrelo svih naših grijeha. Te duševne
moći, kako ih je Bog stvorio, morale su nam služiti da uvijek pravim
zanosom težimo za dobrim i svetim stvarima i da ih rado, veselo i lako
vršimo, dočim nakon istočnog grijeha, one su tako poremećene da se
najlakše povedemo za svakom neurednošću i za svakim zlim primjerom! Bog
nam je bio dao i tu duševnu moć da slijedimo dobro s velikom lakoćom uz
sve suprotnosti, dočim sada, nakon grijeha naših praotaca, tako smo u
tome oslabili, da strepimo pred križem, tugom, nevoljom u
suprotivštinama; dapače, netom nam se nešto neugodno desi, odmah se
sredimo, jadikujemo i napokon proklinjemo! ...Eto kako su se poremetile
naše duhovne moći! ... No bezgrješna Djevica i u tomu je iznimka. U
njoj su se očuvale te duševne moći u prvobitnom svom sjaju, onakve,
kakve je uživao prvi naš otac, dok je još bio u milosti Božjoj u raju
zemaljskom. Sretnih li posljedica bezgrješnog Začeća.
One iste
moći, koje su Mariji služile da postane onako velika i savršena, u nama
su danas poticale na neuredne požude! ... Ona duševna moć, koja je
Majci Božjoj, ulijevala toliku jakost i odvažnost, da je ponizno i
strpljivo podnjela one poteškoće boli za vrijeme muke i smrti svoga
jedinorođenoga Sina, tako se u nama izrodila, da ne samo da nemožemo
podnjeti nikakve muke, nepravde ili uvrede, nego da se takvoj srdžbi
prepuštamo da često više sličimo nerazumnim životinjama, negoli
razumnom biću. Sve dakle one lijepe duševne moći kojima je Bog bio
uresio prvoga čovjeka i koje su resile bezgrješnu Djevicu, u nama su se
pretvorile u strasti, koje nas sve više odalečuju od Boga, te je radi
njih duša naša neprestano nemirna, nezadovoljna, tužna i žalosna! ...
Jadnih li nas, kakve li sve nevolje nisu nam nanijeli naši praroditelji
Adam i Eva!
Priznajem da su mi strasti velika i teška zapreka
da vjerno Bogu služim! Neuredne požude, koliko li rana nisu zadale duši
mojoj! ... Neukroćena srdžba moja do kakvih li me neugodnosti ne
dovodi, , do kakvih uprav bjesnila? ... Obećajem ti, Bože moj, da ću od
sada krotiti svoje strasti. K Tebi se utječem, Prečista Djevice, da mi
pomogneš.
O Marijo, Suotkupiteljice naša, Ti si sa svojim
jedinorođenim Sinom tolike boli i muke jako i ustrpljivo podnjela za
otkupljenje duša naših, isprosi mi milost da ugušim u sebi sve neuredne
strasti, da duša moja postane jaka i ustrajna u težnji za nebom i uz
cijenu najvećih muka, trpljenja i suprotivština, te da od sada vjerno
služim Bogu i Tebi, neokaljana Djevice, na sve vijeke. Amen.
12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."
Šesta subota
BEZGREŠNO ZAČEĆE I PAKLENE SILE
Od časa kada je Bog upravio one teške riječi zmiji paklenoj, nakon što
je ona navela praroditelje naše da prekrše zapovijed Božju u raju
zemaljskomu, veleći joj da će postaviti neprijateljstvo između nje i
žene od njezinih potomaka, od onog časa paklene sile neprestano
navaljuje na ljude nebrojenim napastima, da ih od Boga odaleče i k sebi
privuku. Teška je, preteška borba koju radi toga moraju podnositi duše
naše s tim moćnim i lukavim neprijateljem! Sotona, neprijatelj naš,
kako veli sv. Petar: „ Neprestano nas obilazi, kao ričući lav,
nastojeći da nas proždre. „; stoga vjerne duše moraju napinjati sve
svoje sile, da ne upadnu u njegove zamke, da ne izgube milosti Božje.
Mi smo od prvoga časa svoga postanka bili neprijatelji Božji i robovi
paklenih sila, jer smo baštinili istočni grijeh; ali zbog dobrote i
ljubavi Spasitelja našega Isusa Krista, u svetom krštenju bili smo
oprani od te istočne ljage, i tako smo postali poslanici Božji. Paklene
sile ne mogu trpjeti to naše oslobođenje od njihove vlasti, zato nas
neizrecivo mrze i zavide, stoga napinju svoje sile da nam otmu dobivenu
nevinost i prijateljstvo Božje. Koliko teških borbi, koliko raznolikih
i zamamnih zamki ne mora kršćanska duša proći i prekoračiti, ako neće
da se u njih zaplete i da izgubi milost Božju? ... Sotona se poslužuje
svim sredstvima protiv naših duša, samo da uspije u svom naumu: on nam
buni naše vlastito tijelo, koje se neprestano podiže protiv našega
duha; huška svijet, prijatelje naše, znance naše, ne bi li nas
onizaveli svojim primjerom, svojim nagovorom i svojim nametanjem, te da
se od Boga odalečimo i zapletemo u paklenske mreže. Neprijatelj dakle
duše naše ne da nam mira ni pokoja, dok nas god ne zavede, dok nas od
Boga ne odaleči! Teška je ovo borba! Dobro veli sv. Job, da je život
naš na ovoj zemlji borba.
Neoskrvljena Djevica bila je sačuvana
od teške nevolje. Ona je u prvom času svoga Začeća već bila puna
milosti. Sotona nije ni za čas imao vlast nad njom, pa se je pred njom
svijao od muke, jer je upoznao u njoj obećanu ženu, po kojoj se ruši
njezino kraljevstvo, koja gazi glavu zmiji paklenoj.
U svojim
teškim borbama, u kojima česti i prečesto podlegnem, komu da se obratim
za pomoć? ... K tebi se, prečista Djevice utječem, da mi pomogneš u
svakoj kušnji, u svakom nasrtaju paklene zmije, i da Ti za mene satreš
glavu njezinu, da tako nigda više ne sagriješim.
Prečista
Djevice, moguća Majko moja, Ti si jedina moje ufanje, obrana moj, štit
moj! Nemoj me, mila Majko, nigda zapustiti, jer sam ja tako slab da bi
bez Tvoje pomoći odmah podlegao na radost i veselje neprijatelja duše
moje. Dopusti mi da se zaklonim pod plaštem Tvojim, da se uz moguće
odvjetovanje Tvoje s uspijehom borim protiv svih neprijatelja svojih, i
da tako jednom sretno ujedno s Tobom uživam na vijeke i vječnu slavu.
Amen.
12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."
Sedma subota
BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I VLAST NAD SAMIM SOBOM
Svemogući i milostivi Bog obqdario je čovjeka darom razuma, da može
upoznati što je dobro, da ga slijedi, da vidi što je zlo, da ga
izbjegava. Takođe uresi ga slobodnom voljom da njome vlada i bdije nad
sobom: da spriječi razumu da se ne zanese za onim što nije pravo i
dobro; da suspreže sve vlasti svoje i da se njima jedino služi da lakše
vrši ono što je Bogu ugodno; da vlada nad svim svojim duševnim moćima i
sve upravlja u smislu svrhe za koju ga je Bog stvorio. Eto zašto je
dobri Bog okitio čovjeka tim lijepim darovima! Ali zbog prvog grijeha
našeg praoca Adama i ti su se darovi izrodili! Zbog toga grijeha u
čovjeku se sad sve protivno događa. Naš razum zasljepljen je strašću,
često služi da je istinito ono što je krivo; misli da je dobro ono što
je u sebi zlo; drži svojom dužnošću da izvrši ono što ga upropašćuje! -
Istodobno volja, umjesto da ona upravlja našim bićem, daje se zavađat
od neurednih strasti tako da bi se moglo reći, strasti su one koje nama
vladaju i upravljaju, a ne volja, koju je Bog za to odredio. To su
pravi uzroci naše propasti! ... I to je dakle jedna žalosna posljedica
istočnoga grijeha! - Samo bezgrješna Djevica od toga je bila slobodna,
jer kako je od prvog časa svoga Začeća bila slobodna od grijeha, tako
se nje ne dodirnuše ni posljedice istočne ljage! ... Ona je dakle
očuvala svoj razumi svoju volju u onom zavidnom stanju u kojem se je
nalazio Adam prije nego je prekršio zapovijed Božju. Zato je njezin
razum uvijek shvaćao čisto i bistro, što je dobro i što je zlo; njezina
volja bila je gospodarica i kraljica nad svim duševnim moćima i
darovima. Ti su u svemu bili podložni njezinim zapovijedima tako da
nijedna strast nije mogla ni najmanje utjecati na odluke njezine
nepokvarene volje. Sretna si, presretna si i u tom, prečista Djevice!
Dočim ja nevoljan čamim kao rob pod vlašću svojih neurednih strasti!
One prečesto tako zasljepljuju moj razum da ja vidim zlo ondje gdje se
nalazi moje dobro; vidim svoju propast, gdje je moja prava sreća! ...
Strasti mi toliko zanašaju za sobom volju, da padam iz grijeha u
grijeh, da se sve to većma od Boga odalečujem! ... Tužno je stanje duše
moje; s toga se obraćam k Tebi, nebeska Majko moja Marijo, proseći Te
za Tvoju svetu pomoć.
Bezgrješna Djevice, Ti dobro znaš u kojoj
se tami nalazi moj razum, kako je slaba moja volja. De, pomozi mi mila
Majko moja, da se moj razum i moja volja otresu svih mojih dosadašnjih
neurednih strasti. Rasvijetli mi razum, ojačaj mi volju, da ona potpuno
zavlada mojim cijelim bićem, što ga evo posjećujem tebi i Gospodinu
Bogu za sve vijeke vjekova. Amen.
12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."
Osma subota
BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I PUNINA MILOSTI
Zdravo, milosti puna! Tako je Arhanđeo Gabrijel pozdravio bezgrješnu
Djevicu! Nijedan od sinova Adamovih nije bio tako sretan da dobije
takav pozdrav od poslanika Božjega; jer ni jedan nije bio toliko sretan
da u prvom času svoga začeća bude sačuvan od svake ljage istočnoga
grijeha. Marija je uistinu bila puna milosti, jer je njezina duša bila
svijetla kao sunce žarko koje rasvjetljuje i grije sve zvijezde oko
sebe; bila je prelijepa, prečista i sveta; jednom riječju: bila je
potpuno savršena u svakom pogledu jer nije bila osjenjena istočnim
grijehom poput ostalih duša Adamovih potomaka. Na njezinu se dušu nisu
protegle kobne posljedice istočnoga grijeha, jer ju je Bog stvorio u
prvom času njezina Začeća nevinu i svetu na svoju sliku i priliku;
stoga i je Marija, nebeska naša Majka, milosti puna. - No ona je
milosti puna ne samo zato, što joj je duša bila slobodna od zlokobnih
posljedica istočne ljage, nego još više zbog toga što ju je Vječni Otac
od vijeka bio odredio za Majku svomu jedinorođenomu Sinu, a Duh Sveti
za svoju prečistu zaručnicu, pa stoga je nju presveto Trojstvo uresilo
posebnim obiljem raznovrsnih svojih milosti još u prvom času njezina
Začeća. Ona je morala biti obdarena svakom milosti, kojom može uresiti
jednu dušu samo ljubav milostivog Boga, te da ona bude dostojna majka
Sina Božjega. Radi toga upravo Marija je uistinu puna milosti! Naš
skučeni razum zapravo ne može shvatiti veličinu i moć milosti kojima je
Marija bila ukrašena; ali znamo da je ona morala uživati velike i
neshvatljive milosti koje dolikuju Majci jedinorođenoga Sina Božjega i
Zaručnici Duha Svetoga! ... Znamo da je ona kao takva, još od prvoga
časa svoga začeća, uživala najsavršenije darove, da uvijek bude vjerna
Bogu, te izbjegava sve grijehe. Zato joj je sam Bog po svom poslaniku
poručio da je ona milosti puna! ... Kakvu dakle puninu svake milosti
nije Svevišnji udahnuo u dušu prečiste Djevice?...
Za svaku
dušu vrijedi više i najmanji dar vrhunaravne Božje milosti, negoli
čitav svijet. I ja sam od Boga dobio toliko darova njegove svete
milosti! ... A kako sam se njima služio? ... Eh, da sam uvijek bio
vjeran tim darovima, do koje li se savršenosti ne bi bio popeo? ... No,
nažalost, ja sam ih prezirao i rasipao poput sina rasipnoga! ... Sada
uviđam svoju nevjernost, stoga odlučujem da ću odsada biti vjeran
poticajima milosti Božje. Ali poznam slaboću svoju, pa stoga se utječem
Tebi, posrednice naša, da mi isprosiš od Boga sve potrebne milosti.
Bezgrješna Djevice, moje se srce neizmjerno veseli odkad je bar donekle
upoznalo kakvim Te je sve milostima Bog obdario! ... I ja s Anđelom
Gabrijelom usuđujem se da Te pozdravim: Zdravo, milosti puna! Ti si
radi Tvojih velikih darova uvijek bila najvjernija Bogu, isprosi i meni
milosti, da od sada budem i ja vjeran Bogu i da Tvojim zagovorom jednom
zadobijem rajsko uživanje na sve vijeke. Amen.
12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."
Deveta subota
BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I KREPOSTI
Kršćanske su kreposti veliki dar Božji! Beu Božje pomoći čovjek ne
može, kako veli sv. Augustin, niti započeti dobru misao, a kamoli kakvo
dobro izvršiti! ... Bog je onaj koji uljeva u našu dušu klice kreposti
u istom času kad opere dušu našu bilo od istočnoga bilo od osobnoga
grijeha. Možemo dapače reći da Bog podjeljuje krepost dušama našim,
ukoliko On uljeva u njih tolike plodonosne klice, koje, uz naše
sudjelovanje, razvijaju se i izrastu do najjačih kreposnih stabala. Kad
Bog odabere jednu dušu, da izvrši koje znamenito dijelo, on joj dade i
sve milosti potrebite za to poslanstvo; stoga, što Bog više traži od
jedne duše, to više milosti joj podjeljuje! Kad je naprimjer Bog
odredio kojega svoga Sveca, da pridigne i preporodi kršćanstvo, kakvim
li ga sjajnim krepostima nije uresio, da njima zanese duše kršćanske i
u svom poslanstvu uspije? ... Takvih primjera imamo dosta u kršćanskoj
povijesti! U tim Svecima upravo su sjale sve kreposti: bili su prožeti
dubokom vjerom, živim ufanjem, žarkom ljubavlju prema Bogu. S druge
strane bili su prama svakomu do skrajnosti pravedni, mudri i obzirni u
svojim odlukama, jaki i u najtežim poteškoćama i patnjama; strogi prama
svojem tijelu, ne dozvoljavajući mu ni najmanje neurednosti! Ako je Bog
tako velikim krepostima uresio duše Svetaca, koje su ipak za neko
vrijeme bile okaljane barem istočnim grijehom, što da zaključimo o
svojoj nebeskoj Majci Mariji? ... Ona je morala biti još u prvom času
svoga začeća urešena najsavršenijim krepostima, kojima je morala
zasjati Zaručnica Duha Svetoga i Mati jedinorođenoga Sina Božjega! Naša
pamet nije u stanju da shvati te duboke tajne mudrosti i ljubavi Božje!
... Na tu misao jedino možemo uskliknuti: Sva si lijepa, o Marijo! U
Tebi je svaka ljepota, svaka krepost i savršenost!
Moram
porumeniti od stida, kad pomislim na se! ... I meni je Bog udijelio u
svetom krštenju tolike darove, da ih uz svoje sudjelovanje razvijem do
savršenosti! ... A što sam ja učinio? ... Na darove dobrote Božje malo
sam se obazirao, jer sam često okretao leđa Bogu, te se klanjao raznim
kumirima, i tako sam gubio milost i darove Božje! ... Vrijeme je da
popravim svoju prošlost! ... Stoga ću nastojati da od sada iskoristim
sve prigode ugodne i neugodne, da uznapredujem u zaostalim krepostima,
da tako iskažem Bogu svoju zahvalnost.
Tebi se utječem,
Bezgrješna Djevice i Majko moja, da me poučiš u svakoj prigodi, da me
svojom svetom pomoći okrijepiš, da svaku prigodu iskoristim, vježbajući
se u krepostima koje su mi potrebite za spas duše moje. Mnogo se nadam
od Tvoje svete pomoći. Dapače uvjeren sam da ću Tvojom pomoći zaista
uznapredovati u kreposti i da ću jednom s Tobom uzmoći slaviti Boga na
vijeke.
Amen.
12 puta Zdravo Marijo, zatim reci: „Blagoslovljeno sveto i neokaljano Začeće blažene Djevice Marije, Majke Božje."
Portal
![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/invision/p_up_en.gif)