dakle
kontemplativna molitva, vlč. Zlatko
Sudac:
Ja bih vas sada pozvao da sjednete na te klupe udobno, namjestite se,
ravno kičmu, ruke u krilo, da se ne morate micati barem pola dana najmanje…
Tako. Sada bih vas pozvao da zatvorite oči. Odmah da vas pripremim na galamu i
buku oko vas. Neka vas to ne ometa. Ja baš volim sa grupama meditirati tamo
gdje ima puno prometa. Zašto? Zato jer je čitav taj svijet pjeva pjesmu o Bogu.
I ljudi i motori i ptice i brujanje i topovi i avioni i sve pjeva i svjedoči da
je Bog živ, jer ništa ne postoji bez njega. Zato neka vas to ne ometa. To vam
samo može pomoći da idete putem svoga srca.
Pet minuta ulaženja u meditaciju. Počinje se tako da osjećate svoje
disanje. Kad kažem osjeti sebe, onda kad sam vam rekao: postani živ, čovječe, a
živ si dok je dah u tebi. To je taj dah 'Ruah Elohim' – Duh Gospodnji udahnut u
svako ljudsko biće. Kad budeš na kraju onaj zadnji 'aaah' znaj da više nema
života u tebi. Dok dišeš, živ si. Osjećaj svoje disanje i ništa više. Odmori
se. S vremenom ćete vidjeti da je to najobičnije disanje simfonija, pjesma
Bogu. Osjećaj tisuće nijansi osjećaja koje budi najobičnije disanje. Koji su
osjećaji na primjer? Strujanje zraka kroz nosnicu. Na lijevoj nosnici
drugačije, desnoj drugačije. Hladni zrak ulazi, topli izlazi. Primijeti
razliku. Strujanje zraka niz tvoje grlo, širenje vaših pluća. Kako se pluća
šire, grudi dodiruju vašu odjeću i stvaraju nove osjete. Taj kisik se raspada,
prelazi u krv i hrani vaše tijelo. Milijardu osjeta. Opustite se. Ne bojte se.
Zatvorite oči. Prepustite se Bogu. Osjećajte disanje. Pet minuta, a već su tri
prošle. Važno je da niti ne ubrzavate, niti ne usporavate, niti dublje, niti
pliće, nego onako kako dišeš. Jednostavno otkrij kako dišeš. Osjećaj. Ništa ne
pitaj. Samo uživaj. Osjećaj disanje.
Sada jeste malo pribraniji. Sada ćete u to disanje ubaciti najsvetiju
riječ i ime našeg Boga. Isus.. Dišite Isusa. Svaki put izgovaraj I-sus, I-sus,
I-sus… Onako kako dišeš. Ponavljaj Isus, a tijelo neka ti ga diše. To je kucaj
kojim će on otvoriti vrata svoga srca. Svakim izgovorom Isusa, kucate na
njegovo srce. Odgovorit će vam jako brzo. Svako izgovoreno ime na takav način,
sabrano, predano… da budete mudre djevice kad on dođe. Doći će vam brige u
glavu. Ništa. Samo se mirno vratite na ponavljanje Isusa. Ako je itko od vas
vizualan tip, a ima vas dosta i imate problema s mislima, zamislite da ste u
pijesku napisali ime Isus. Pijeskom, prstom na pijesku. Gledaj u to, a tijelom
diši Isusa. To će ti jako pomoći da zavežeš misli. Nekima to neće biti
potrebno. Nekima je dovoljno ponavljanje Isusa. Sad ću vas pustit, a kad dođe
dvadeset minuta, onda ću vas voditi van. Vi se prepustite milosnim trenutcima.
Samo mirno diši Isusa.
Prestanite ponavljati. Ostanite u tome. Polako izlazite iz meditacije.
Mičite malo glavu lijevo, desno. Ispružite ruke prema koljenima. Podignite
ramena, kao da ćete kičmu ispraviti. Udahnite. Sad se nagnite prema naprijed i
polako otvarajte oči.
Ova meditacija nije za sve. Ne može se generalizirati. Zato bih vas
molio one časne kojima je jako teško biti u ovome, koje čak nisu mogle ni oči
zatvoriti, da nastave s onom molitvom koju su do sada činile. Neka se ne opterećuju
da ovo ne mogu. To je u Božjoj volji. Ja bih vam savjetovao: sve molitve koje
ste do sada, pobožnosti, časoslov, krunicu, sve zadržite, a ovo ubacite. To vam
je kao podmazivanje, kao ulje. I što će se dogoditi? Ako budete ustrajni.
Dogodit će se to da ćete poludit, da će biti lakše sve drugo raditi osim tih
dvadeset minuta ili pola sata odsjedit i meditirat. Upravo ćete tu vidjeti
koliko je to kvalitetna stvar.Ako izdržite prvim napastima događat će se
katarze,čišćenja najprije na vašoj tjelesnoj razini,zatim na psihološkoj razini
i zatim duhovna razina.
kontemplativna molitva, vlč. Zlatko
Sudac:
Ja bih vas sada pozvao da sjednete na te klupe udobno, namjestite se,
ravno kičmu, ruke u krilo, da se ne morate micati barem pola dana najmanje…
Tako. Sada bih vas pozvao da zatvorite oči. Odmah da vas pripremim na galamu i
buku oko vas. Neka vas to ne ometa. Ja baš volim sa grupama meditirati tamo
gdje ima puno prometa. Zašto? Zato jer je čitav taj svijet pjeva pjesmu o Bogu.
I ljudi i motori i ptice i brujanje i topovi i avioni i sve pjeva i svjedoči da
je Bog živ, jer ništa ne postoji bez njega. Zato neka vas to ne ometa. To vam
samo može pomoći da idete putem svoga srca.
Pet minuta ulaženja u meditaciju. Počinje se tako da osjećate svoje
disanje. Kad kažem osjeti sebe, onda kad sam vam rekao: postani živ, čovječe, a
živ si dok je dah u tebi. To je taj dah 'Ruah Elohim' – Duh Gospodnji udahnut u
svako ljudsko biće. Kad budeš na kraju onaj zadnji 'aaah' znaj da više nema
života u tebi. Dok dišeš, živ si. Osjećaj svoje disanje i ništa više. Odmori
se. S vremenom ćete vidjeti da je to najobičnije disanje simfonija, pjesma
Bogu. Osjećaj tisuće nijansi osjećaja koje budi najobičnije disanje. Koji su
osjećaji na primjer? Strujanje zraka kroz nosnicu. Na lijevoj nosnici
drugačije, desnoj drugačije. Hladni zrak ulazi, topli izlazi. Primijeti
razliku. Strujanje zraka niz tvoje grlo, širenje vaših pluća. Kako se pluća
šire, grudi dodiruju vašu odjeću i stvaraju nove osjete. Taj kisik se raspada,
prelazi u krv i hrani vaše tijelo. Milijardu osjeta. Opustite se. Ne bojte se.
Zatvorite oči. Prepustite se Bogu. Osjećajte disanje. Pet minuta, a već su tri
prošle. Važno je da niti ne ubrzavate, niti ne usporavate, niti dublje, niti
pliće, nego onako kako dišeš. Jednostavno otkrij kako dišeš. Osjećaj. Ništa ne
pitaj. Samo uživaj. Osjećaj disanje.
Sada jeste malo pribraniji. Sada ćete u to disanje ubaciti najsvetiju
riječ i ime našeg Boga. Isus.. Dišite Isusa. Svaki put izgovaraj I-sus, I-sus,
I-sus… Onako kako dišeš. Ponavljaj Isus, a tijelo neka ti ga diše. To je kucaj
kojim će on otvoriti vrata svoga srca. Svakim izgovorom Isusa, kucate na
njegovo srce. Odgovorit će vam jako brzo. Svako izgovoreno ime na takav način,
sabrano, predano… da budete mudre djevice kad on dođe. Doći će vam brige u
glavu. Ništa. Samo se mirno vratite na ponavljanje Isusa. Ako je itko od vas
vizualan tip, a ima vas dosta i imate problema s mislima, zamislite da ste u
pijesku napisali ime Isus. Pijeskom, prstom na pijesku. Gledaj u to, a tijelom
diši Isusa. To će ti jako pomoći da zavežeš misli. Nekima to neće biti
potrebno. Nekima je dovoljno ponavljanje Isusa. Sad ću vas pustit, a kad dođe
dvadeset minuta, onda ću vas voditi van. Vi se prepustite milosnim trenutcima.
Samo mirno diši Isusa.
Prestanite ponavljati. Ostanite u tome. Polako izlazite iz meditacije.
Mičite malo glavu lijevo, desno. Ispružite ruke prema koljenima. Podignite
ramena, kao da ćete kičmu ispraviti. Udahnite. Sad se nagnite prema naprijed i
polako otvarajte oči.
Ova meditacija nije za sve. Ne može se generalizirati. Zato bih vas
molio one časne kojima je jako teško biti u ovome, koje čak nisu mogle ni oči
zatvoriti, da nastave s onom molitvom koju su do sada činile. Neka se ne opterećuju
da ovo ne mogu. To je u Božjoj volji. Ja bih vam savjetovao: sve molitve koje
ste do sada, pobožnosti, časoslov, krunicu, sve zadržite, a ovo ubacite. To vam
je kao podmazivanje, kao ulje. I što će se dogoditi? Ako budete ustrajni.
Dogodit će se to da ćete poludit, da će biti lakše sve drugo raditi osim tih
dvadeset minuta ili pola sata odsjedit i meditirat. Upravo ćete tu vidjeti
koliko je to kvalitetna stvar.Ako izdržite prvim napastima događat će se
katarze,čišćenja najprije na vašoj tjelesnoj razini,zatim na psihološkoj razini
i zatim duhovna razina.