Devetnica Svetoj Angeli Merici - moli se od 18. do 26. siječnja

Na stranicama HRVATSKA PROVINCIJA URŠULINKI RIMSKE UNIJE (URŠULINKE), pronašao sam izuzetno nadahnutu devetnicu u čast svete Angele Merici, utemeljiteljice reda sv. Uršule. Tekst devetnice napisala S. Koraljka Kos, OSU 2001. g. Ova devetnica mi se posebno svidjela, jer je usudio bih se reći, po meni kao jedna mala duhovna obnova u društvu svete Angele. Uz tekstove koji prate ŽIVOT Svete Angele Merici, imamo nadahnuto i poticajno RAZMIŠLJANJE u kojem se svatko od nas može malo zaustaviti, zastati, i u tekstu razmišljanja ući u sebe, u svoju dušu i o onom što nas tekst upućuje malo razmisliti... Iza toga slijedi MOLITVA u kojoj imamo priliku Gospodinu zahvaliti za puno toga... Nadam se da mi časne sestre neće zamjeriti što sam stavio ovu devetnicu, naveo sam linkove na njihovu stranicu s koje je devetnica preuzeta, naveo autoricu devetnice časnu sestru Uršulinku, S. Koraljku Kos, i vjerujem da će im biti drago što ćemo na ovaj način i mi biti u molitvenom zajedništvu s njima u molitvi devetnice u čast njihove utemeljiteljice reda.

Predložio bih da ova devetnica svetoj Angeli bude po vašim osobnim nakanama, a zamolio bih da te nakane uskladite s nakanama svetog Oca Pape Benedikta XVI za mjesec siječanj:
Opća nakana: Da tijekom ove "godine vjere" kršćani prodube svoje znanje o Kristovom otajstvu i da radosno svjedoče svoj dar vjere u Njega.
Misionarska nakana: Da kršćanske zajednice Srednjeg Istoka, koje često trpe diskriminaciju prime od Duha Svetoga snagu vjernosti i ustrajavanja u vjeri.

B.Davila, A. Merici, ulje na platnu

Slika se nalazi na stranicama HRVATSKA PROVINCIJA URŠULINKI RIMSKE UNIJE

Rođena je 1474. u Italiji, koja je na kraju 15. stoljeća bila u cvatu i gramzivosti. Raskoš renesanse i bogatstvo elite ne mogu sakriti opasne i trajne probleme društva, kojeg bez prestanka salijeću bolesti, glad, ratovi…

Anđela je već od svoje mladosti duboko obilježena nekim nutarnjim zovom ili vizijom.
Njezin životopis nam ne dopušta da to promatramo, ali svjedočanstva o njezinoj dobi od 40 godina otkrivaju da je ona:
- žena molitve, zahvaćena ljubavlju prema Kristu, prožeta franjevačkom duhovnosti;
- žena srca, otvorena za društvene probleme, koje s drugima laicima nastoji iscjeljivati.
Njezino, isprva diskretno djelovanje, malo pomalo budi poštovanje i divljenje njezine okoline. Postala je tako poznatom, da je prozvana »LA MADRE« i njoj su dolazile tražiti savjet osobe iz svih društvenih sredina.
Njezino sve veće ižarivanje temelji se:
- na dubokom jedinstvu života duboko usredotočenog na Bogu;
- na izvanrednom daru izmirivanja i ujedinjavanja srdaca;
- na njenoj zaraznoj vedrini, koja je znak uravnoteženosti i mira u tom burnom vremenu vjerskih sumnji i nemira.
Poslije godine 1515., kad je Italija bila opustošena ratovima, Anđela postaje »smjerokaz«, a svoju snagu i svoj autoritet crpi u Evanđelju, koje je izvor njezinog djelovanja.
Ukorijenjena u svoju sredinu, ona realistički gleda društvo svog vremena. Obdarena začudnim darom uspostavljanja odnosa, ona je prihvatila prenošenja poruke nade i radosti, od kojih je i sama živjela.
Božji je zov ostao uporan. Godine 1535. Anđela, bogata iskustvom, konačno osniva »Družbu svete Uršule.« U svoje posve originalno »Pravilo« ona daje upisati ono što je već živjela sa svojim družicama:
- u vremenu kad je bio običaj da redovnice žive u samostanu, odijeljene od svijeta, ona odlučuje da uršulinke žive svoju posvetu u svojoj životnoj sredini;
- u društvu, u kojem su imali prevlast muškarci, ona naglašava važnost ženine uloge u čuvanju i prenošenju osnovnih vrijednosti;
- u društvu s pregradom, koja je dijelila one što se bore, one što mole i one koji rade, ona otvara »proboj« pozivajući laike i posvećene osobe da zajedno rade u službi Evanđelja. Te mirne smionosti uznemiruju. Nekoliko godina kasnije, Crkva i društvo prisilit će uršulinke da se uvrste u monastičke Redove onoga vremena.
Uzalud bismo tražili točno određeni apostolat Anđeline Družbe. »Biti zaručnica i majka: to je identitet Anđele i njezinih kćeri u svim vremenima i prostorima.« Anđelina kćer treba prvenstveno biti, bez obzira što radila. Ipak, kroz stoljeća, ono po čemu su uršulinke postale karakteristične, i što je i danas prepoznatljivo, jest »misija odgoja u različitim oblicima u vidu evangelizacije.«
To će početi u Francuskoj godine 1607. U tom će se obliku Red rasijati najprije u Europi, zatim u Americi i Aziji. Međutim, bule za osnivanje uršulinskih samostana naglašavaju da je »poučavanje djevojčica« glavni cilj Reda. Tako ti samostani otvaraju vrata konvikticama, dok »vanjske« učenice hrle u pripojene prostorije besplatnih razreda.

Gospodine moj, moj jedini živote i nado, molim te, udostoj se primiti ovo moje tako jadno i nečisto srce i spaliti svaki njegov zao osjećaj i strast u žarkoj peći svoje božanske ljubavi.
Molim te, primi moje osobno rasuđivanje, svaki čin moje vlastite volje, koja sama po sebi, jer je okužena grijehom, ne zna razlikovati dobro od zla.
Primi svaku moju misao, riječ i djelo, konačno, sve što imam u sebi i izvan sebe: sve to prinosim pred noge tvojega božanskog Veličanstva. I molim te da se udostojiš sve to primiti, iako toga nisam dostojna. Amen.

ŽIVOT: Sveta Angela Merici, rođena je 1474.g. u Desenzanu, na obali Gardskog jezera, u sjevernoj Italiji. Budući da se u molitvi okupljamo promatrajući ovu sveticu, možemo se pitati. Zašto nam je Crkva stavlja za uzor i koju poruku Bog želi uputiti meni kroz dar života ove žene. Temeljna potreba čovjeka da bi mogao živjeti je BITI VOLJEN. Bog je stvarajući čovjeka tako zamislio da čovjek može rasti i razvijati se samo u toj cirkulaciji Božje ljubavi, a to je u krugu obitelji, između oca i majke. Božja ljubav dolazi k djetetu kroz oca i majku. Anđela je rođena u katoličkoj obitelji i prvo iskustvo Božje ljubavi, primila je kroz ljubav svojih roditelja. Anđela je imala jednu sestru, možda i brata. Kako je dijete raslo, uključilo se u obiteljsku molitvu i rad. Njezini roditelji bili su zemljoradnici i djeca su od malena naučila marljivo raditi, uzdati se u Boga i pomagati potrebnima. Svu vjersku pouku, Anđela prima u krugu obitelji. Nikad nije išla u školu, naučila je samo čitati, ne i pisati. U njezino sjećanje duboko su utisnute duge zimske večeri kada su svi sjeli oko vatre, a otac im je čitao iz knjige živote svetaca. Iskustvo ljubavi Božje i životni vjeronauk njezinih roditelja pripravljali su put za Anđelin budući poziv.

RAZMIŠLJANJE: Dozovi sada u sjećanje svoje djetinjstvo tako daleko koliko se sjećaš. Čega se najradije sjećaš? A što bi volio zaboraviti? Kako si ti doživio ljubav Božju kroz svoje roditelje? Tko je tebi dao temelje vjere? Otac, majka, baka, djed, rođaci, susjedi, svećenik, sestra? Sjeti se svojih prvih susreta s Gospodinom, prvih molitava u obitelji ili u župskoj zajednici, na svetoj misi. Sjeti se svog krštenja, prve ispovijedi i pričesti, krizme. Sjeti se blagoslova i uslišanih molitava i kako se Bog za tebe brinuo.

MOLITVA: Gospodine Isuse, zahvaljujem ti što si me pozvao u život. Zahvaljujem ti za trenutak moga začeća kad si samo ti znao za me i volio me, za 9 mjeseci pod srcem moje majke. Zahvaljujem ti što si bio sa mnom u času moga rođenja, u prvim danima, mjesecima i godinama moga života, u danima kad sam krenuo u školu, u danima mojih borbi rasta i sazrijevanja. Zahvaljujem ti za mojega oca i moju majku koje si mi dao i za svu ljubav koju si mi kroz njih darovao. Zahvaljujem ti za svaku osobu koja mi je pomogla da bolje upoznam i zavolim tebe, da rastem u vjeri, da doživim tvoju ljubav i brigu. Molim te, Isuse, u ovoj svetoj misi, kao što te molila i sveta Anđela, uđi u moj život, u moju prošlost, u svaki trenutak, osobito u one trenutke i razdoblja koja me bole jer sam možda doživio da sam manje voljen. Ispuni tu prazninu, taj manjak ljubavi, izliječi tu bol u meni, a to te molim i za svaku osobu ovdje, za članove naših obitelji koji su ostali kod kuće, za sve prijatelje i znance, jer u tebe stavljam svu svoju nadu. Amen.

ŽIVOT: Iz onog što smo jučer čuli, može nam se činiti da je sveta Anđela imala sjajno djetinjstvo, ali ipak nije tako. Ona sama govori da je u svom životu hodala i tvrdim, strmim i kamenitim putevima, koji su se, jer se uzdala u Boga, okrenuli u ravne i cvijećem posute, te je doživjela naklonost neba, ljubav Gospodina Isusa, Marije, Josipa i svih svetaca i anđela. U Anđelinoj obitelji dogodila se tragedija koja je u njoj ostavila duboku ranu. Kao mlada djevojka izgubila je oca, razboljela se i umrla joj sestra, a zatim i njezina majka. Sa 17 godina, Anđela je ostala posve sama, bez svojih najbližih, bez zaštite i blizine onih koje je toliko voljela. Osjećala se ostavljena, napuštena od svih, ali u svojoj boli nije pala u očaj. Okrenula se Isusu i njemu povjeravala i predavala svoju bol, svoju muku. Govorila mu je: "Gospodine moj, jedini Živote i moja Nado, primi moje srce." Tražila je utočište pod križem, do njegovih nogu. U svojoj nadi nije se prevarila. Božja ljubav ne razočarava, on sve okreće na dobro. On će joj u svemu pomoći. Bilo je posve jasno da mlada djevojka ne može ostati sama na očevu imanju. To je vrijeme ratova, progona, razbojnika, vrijeme gladi, kuge, nemorala i svakakvih zala. Anđelin ujak i ujna uzeli su Anđelu u svoju kuću, i tu počinje za nju novo razdoblje života.

RAZMIŠLJANJE: Možda sam i ja u svom životu prolazio tvrdim i strmim putovima. Mi ćemo sada u molitvi Isusu predati sve što je bilo tvrdo i teško, kao Anđela. Dok budem govorila riječi molitve, ako netko osjeća da to njega ide, neka odmah to preda Isusu: Isuse predajem ti to. Moramo mu povjeriti sve što imamo..

MOLITVA: Gospodine, i ja sam u nekim trenucima doživio da sam napušten, ostavljen, da sam manje voljen. Gospodine, uđi u vrijeme kad sam izgubio dragu osobu, oca, majku, dijete, muža, ženu, prijatelja ili bio ostavljen od njih. Uđi, Gospodine, u moju obitelj koja je ranjena ratom, progonstvom, rastavom braka, alkoholizmom, nasiljem, drogom, magijom. Izliječi, Gospodine, onu bol jer sam kao dijete bio dugo odijeljen od oca i majke jer su morali puno raditi ili jer sam bio bolestan i u bolnici, ili sam kao roditelj ostavljen od svoje djece koji su otišli u daleku zemlju u potrazi za boljim životom. Zbog svega toga, Gospodine, osjećam se prevaren, odbačen, napušten, kao da me nitko ne voli ili da moj život nema smisla. Gospodine, možda mi je netko namjerno učinio neko zlo, nepravdu ili sasvim slučajno, možda roditelji, rođak, učitelj, nadređena osoba, možda to izgleda tako maleno i nevažno, a ja zbog toga toliko patim. Tebi ništa nije nevažno. Možda sam i ja nekome nešto nažao učinio pa me muči krivnja i kažnjavam sam sebe i bježim od ljudi, od Crkve, od tebe. A ti me zoveš, ti me ljubiš. Sve sam to možda već zaboravio, ali ostala je duboka rana, zbog koje osjećam kao da me ni Bog ni ljudi ne vole i ne znam voljeti sam sebe. Anđela je prošla kroz to iskustvo. Gospodine Isuse, dođi u cijeli moj život. Svojim svetim ranama, svojom Presvetom Krvlju u ovoj svetoj misi dotakni moje rane, dotakni ono što me boli u meni, kod drugih, u mome sjećanju. Osobito te molim za ono što je meni samom nemoguće: dodirni moje srce svojom ljubavlju da se odvažim učiniti jedan korak i ući u proces opraštanja osobama koje su me ranile u duši ili tijelu, kojima još uvijek ne mogu oprostiti. Molim te da ih blagosloviš. Posebno te to molim za moje roditelje, kako bih mogao sada u svoj život primiti ono preobilje tvoje ljubavi, kojom me liječiš i vraćaš nadu, daješ novi život. Amen.

ŽIVOT: Nakon smrti svojih najbližih, Anđela odlazi u gradić Salo kod ujaka i ujne. Primili su je s velikom ljubavlju i ubrzo su otkrili da je ova djevojka pravi blagoslov za njihov dom. Bili su vrlo bogati. Imali su više djece. Često su priređivali primanja i zabave za mlade. Anđelina prisutnost, njezina molitva, marljivost i pomoć, podsjećali su ih da ne zaborave na Boga. Mnoge Anđeline vršnjakinje već su bile udate ili barem zaručene. Anđela je bila vrlo lijepa djevojka plave kose i mladići su joj se divili, a djevojke pomalo zavidjele. To je bilo vrijeme kad je Anđela trebala donijeti odluku o svom budućem pozivu. Veoma je cijenila poziv na brak i u svojoj obitelji imala je pozitivan uzor. Bila je vrlo spretna u kućanskim poslovima i imala je mogućnost za dobru udaju. Ali, nju nisu veselile zabave, nije osjećala pravu radost i mir u tom ozračju. Povlačila se u samoću i govorila Isusu: "Isuse, svi ovi mladići su lijepi, ali ja se želim posvetiti samo tebi." Svakodnevna molitva pojačavala je njezinu čežnju da Kristu Zaručniku daruje sav svoj život u djevičanstvu. U ono vrijeme ljudi su se rijetko pričešćivali, možda 2-3 puta godišnje, na velike blagdane, a Anđela je htjela Isusa češće primiti. Gospodin joj je otvorio vrata. Ušla je u Treći Red svetog Franje, s nakanom da se češće pričešćuje i živi dublje duhovni život. Tamo je položila i zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti, te nastavila živjeti svoje posvećenje Kristu u svijetu.

RAZMIŠLJANJE: U nekom razdoblju tvog života i ti si počeo ozbiljno razmišljati o svom budućem pozivu, o braku, svećeništvu, redovničkom životu. Možda si osjećao jedan poziv, a na kraju si izabrao drugi. Možda misliš da si bio nevjeran prvom pozivu, da si trebao biti svećenik ili sestra, ili oženiti se, udati. Gospodin ne misli tako. Ponekad se u životu pojavi jedan poziv, jedna osoba, koje ti Gospodin šalje radi tvoga rasta u ljubavi, i to je put do zrelosti da bi mogao kao zrela osoba učiniti izbor. Sjeti se sada prvih dana tvoje ljubavi, tvoga zaručništva, odluke za brak, dana vjenčanja, godina braka, onog lijepog i teškog. Svećenik se može sjetiti kad je osjetio Božji poziv, svoje odluke za svećeništvo, mlade mise. Ja se kao sestra sjećam svoga poziva, odluke za redovnički život, novicijata, zavjeta. Sjetimo se kako nas je Gospodin ljubio i vodio.

MOLITVA: Zahvaljujem ti, Gospodine, za rast, sazrijevanje, za svjetlo koje si mi dao u izboru mog životnog poziva. Hvala ti za sve pozitivne uzore koji su me ohrabrili. Molim te da mi i danas, kada ima 30, 40, 50, 60, 70, 80, ili više godina jačaš onaj žar da ustrajem u ljubavi i vjernosti u svom braku, obitelji, svećeništvu, u samostanu i liječiš sve ono što me boli i priječi u toj ljubavi. Molim te za mlade ljude koji se teško odlučuju za brak ili duhovno zvanje jer su opterećeni tolikim zlim primjerima. Molim te, da upoznaju ljepotu čistoće, ljepotu braka i obitelji. Molim te, da upoznaju ljepotu i radost svećeničkog i redovničkog života svi oni koje pozivaš i da se po zagovoru svete Anđele odvaže učiniti taj korak vjere u velikoj avanturi ljubavi s tobom. Amen.

ŽIVOT: Anđela je ušla u Treći Red svetog Franje. Nosila je siromašno odijelo i koprenu, znak posvećenja Kristu u čistoći, siromaštvu i poslušnosti. Imala je možda 20 godina. Što se događalo slijedećih 20 godina njezinog života, ostaje nam tajna. Do svoje 40-te godine, Anđela živi skrovitim životom, kao sveti Josip, kao Marija, kao Isus 30 godina u Nazaretu. Ona radi i moli, posvećuje sivu svakodnevicu. I čini se da se ništa, baš ništa ne događa. Nije Anđela osamljena među svecima u tom iskustvu Nazareta. Pa i sveti Pavao, veliki Apostol naroda, nakon obraćenja proveo je više godina u arapskoj pustinji i u Tarzu izrađujući šatore, sve dok ga Gospodin nije pozvao preko Barnabe. Čini se da u Anđelinom životu Bog šuti. "Gospodine, što namjeravaš učiniti sa mnom?" Odgovor je stigao jednog vrućeg srpanjskog dana u vrijeme žetve u Brudazzu. Dok su se ostale žene i djevojke odmarale za ljetne žege, Anđela se malo udaljila, povukla se na molitvu. I tada joj je Gospodin kroz jednu viziju pokazao svoj plan s njom: Anđelo, želim da u Brescia-i osnuješ Družbu djevica koje će se meni posvetiti i ljudima pokazivati put k meni." Anđela je iznenađena takvim zahtjevom. "Zar ja, Gospodine? Ostaviti djevojke u svijetu, u takvom svijetu, usred tolikih zamki i opasnosti?" Anđela se bori, moli, traži jasnoću, traži Božje svjetlo, savjetuje se sa svećenicima, oklijeva, čeka. Ali, sjeme je posijano. Sad je vrijeme zrenja, rasta, a u svoje vrijeme donijet će plod. Ne boj se, Anđelo, samo vjeruj!

RAZMIŠLJANJE: Pogledaj malo svoj sadašnji život. Nije li u mnogim stvarima sličan životu u Nazaretu? Život jedne domaćice, svaki dan isti poslovi, iste brige. Kad djeca odrastu i odu svojim putem, život postaje još jednoličniji. Ili, ako radiš svaki dan isti posao. Ili, ako tražiš posao, kao tisuće drugih, i čekaš, i čekaš. I čini ti se da život prolazi mimo tebe, da si beskoristan, da nikome više ne trebaš. Ako još ideš u školu ili studiraš, možda već osjećaš neku prazninu i tjeskobu zbog neizvjesne budućnosti. A Bog šuti. Zar je i on na mene zaboravio?

MOLITVA: Gospodine, nauči nas čekati! Nauči nas sazrijevati u tajnosti. Nauči nas slušati Tvoje tihe pozive u srcu koje nam svaki dan upućuješ usred sive svakodnevice. Oprosti mi što se često oglušim na tvoj poziv jer je tako tih, blag i nenametljiv. Oprosti mi što tražim buku, što se tješim često bezvrijednim filmovima i časopisima koji mi nude sve moguće razonode, a zauzvrat tjeraju tebe iz mog života. Oprosti mi moju malodušnost, rezignaciju i tugu i što ponekad mislim da sam kao stara krpa koju više nitko ne treba. Ne daj, Gospodine, da zaboravim dostojanstvo svoga očinstva i majčinstva koje nije prestalo odrastanjem moje djece, nego sam im sada potrebniji nego ikada svojom prisutnošću i duhovnom zrelošću. Ne daj da gubim nadu zbog nezaposlenosti, siromaštva, jednoličnosti života, nesigurne budućnosti. U času kad i ne mislim, doći će tvoj poziv: "Trebam te, pođi za mnom! Idi i opet ljubi!" Amen.

ŽIVOT: I poziv je došao, bez ikakvih bučnih izvanrednih događanja. Jednoga dana 1516. Godine, Anđela je bila poslana od svojih franjevačkih poglavara u grad Brescia-u k udovici Katarini Patengola. Ta jadna žena izgubila je u ratu muža i dva sina, i ostala sama s malom kćerkom. Anđelin zadatak bio je da pomogne i utješi tu ženu. Kad je stigla u grad ubrzo je vidjela katastrofalnu situaciju. Grad je bio teško razoren, ali mnogo teže od srušenih kuća bile su ruševine ljudskih bića. Alkoholizam, krajnje siromaštvo i bijeda, krađe, razbojstva, ubojstva, nemoral, prostitucija, nasilje, zlostavljanje djece u obiteljima, siročad na ulicama, razorene obitelji, teške zarazne bolesti i glad, glad. Ljudi i djeca prose hranu po ulicama, u narodu nevjera, crna magija, izrugivanje svetinja i uz to navala onih koji propovijedaju druge religije i odvraćaju ljude od poštenog života. Anđela se nastanila kod gospođe Katarine. Radila je, molila, razgovarala s tom ženom tješeći je utjehom vjere. Dolazile su i prijateljice te žene, i same udovice, i zvale je na raskošne zabave i na slobodan život. Ali, ona im je smireno odgovarala: "Ne, ne, meni sestra Anđela daje drugačiju utjehu." Anđela je ovu ženu izvukla iz očaja, te je i sama kasnije pomagala mnogim osobama, i materijalno i duhovno. Anđela nastavlja ustrajno moliti u ovom razorenom gradu: "Gospodine, razdire mi se srce zbog tih jadnih ljudi, koji te ne poznaju, te bih rado prolila i svoju vlastitu krv, kad bih to mogla, da se izliječe od sljepoće svoga duha. Gospodine, primi moje srce!"

RAZMIŠLJANJE: U što ja stavljam svoju nadu i radost? Gdje ja tražim utjehu u žalosti i nevolji? U televiziji, novinama, praznim razgovorima, ogovaranju? Čime mene ljudi obično tješe? A čime ja tješim druge? Gdje naći pravu utjehu? Dok budem večeras, vraćajući se kući, prolazio ovim gradom, dobro je da malo razmislim o životnim teškoćama ljudi koji žive iza ovih tisuća rasvjetljenih ili mračnik prozora. Nemaju svi utjehu vjere koju ja imam. Nemaju svi tu snagu, to svjetlo, to poslanje koje ja imam kao kršćanin. Vrijeme je da prestanem proklinjati tamu, a počnem blagoslivljati ljude koji pate iza ovih prozora i vrata, tisuće onih koji trpe glad, hladnoću, nepravdu, nezaposlenost, urok, nasilje u obitelji, alkoholizam, drogu, samoću, starost, bolest i tisuće drugih neshvatljivih strašnih trpljenja. Kad bi Isus danas došao u naš grad, sigurno bi plakao, kao što je plakao nad Jeruzalemom.

MOLITVA: Gospodine, pogledaj na mene i zapali opet moju svjetiljku. Nauči me blagoslivljati ljude dok prolazim ulicama, u srcu blagoslivljati svaku osobu koju susretnem. Nauči me, poput svete Anđele, u molitvi se zauzimati za sve ljude koji trpe i daj mi ustrajnosti u toj molitvi, unatoč tami koja je sve veća. U tvoju Predragocjenu Krv uranjam sebe, nas ovdje i sve te ljude koji pate, i one koji im nanose zlo, znane i neznane, iz svake vjere i naroda, sve ljude – moju braću i sestre, i molim te da nam grijehe oprostiš, da nam rane izliječiš, da nas od svakog zla oslobodiš, da nas blagosloviš i posvetiš. Amen.

ŽIVOT: U Anđelino vrijeme ljudi su bili često jako zavađeni. Vodili su se ratovi ne samo između država, nego između pojedinih plemićkih obitelji. Dosta je bila neka neznatna stvar, da muškarci jedan drugog izazovu na dvoboj mačevima. To je bila borba na život i smrt, a najviše su trpjele žene i djeca, jer bi izgubili muža i oca. To je samo pojačavalo mržnju i osvetu i krvoprolića su se nastavljala iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće. Zlo se nije zaboravljalo i u njihovim srcima nije bilo mjesta za oproštenje. Grad Brescia nije se po tome razlikovao od drugih gradova i takvi dvoboji još su više otežavali ionako strašnu poratnu situaciju u gradu. Nerijetko se to događalo i među prijateljima. Jednog dana dotrčale su k Anđeli dvije žene: "Majko, naši muževi su se posvađali i izazvali na dvoboj. Ubit će jedan drugog! Jadna naša djeca! Pomozi nam, Majko!" "Doći ću." Anđela se povukla na molitvu, a zatim je došla na mjesto dvoboja. Prije nego su započeli, pozvala je svakog posebno na stranu i razgovarala s njima. Gledatelji su očekivali dvoboj, ali umjesto krvavog prizora, ova dva plemića bacili su svoje mačeve i zagrlili su se kao braća. Postali su najbolji prijatelji. U čemu je tajna Anđelina uspjeha? Tajna je u Isusovoj molitvi na križu: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" Isus je oprostio svojim mučiteljima.

RAZMIŠLJANJE: A kako ja rješavam problem praštanja? Jesam li možda od onih koji uvjeravaju sebe i druge da su sve oprostili, a zapravo se u njihovu srcu nije ništa promijenilo? Ili sam možda od onih koji ne žele ni čuti o opraštanju, nego u svemu traže priliku za osvetu, makar ogovaranjem? Većina ljudi ne želi o tome razmišljati, jer ih to jako boli. U srcu nose gorčinu ili čak mržnju koja s vremenom prelazi u neku fizičku bolest, npr. kamence, bolesti zglobova i kičme ili što gore. Tako se tvoje biće koje vapije za pravdom osvećuje i to na samo sebi, i to zato jer se nisi ozbiljno dao na rješenje tog problema. Ako si spreman, učini prvi korak: moli Gospodina Isusa onu snagu, milost i ljubav da ti možeš oprostiti svojim neprijateljima. Jer, ne zaboravi: On je za tebe i za mene na križu molio još dok smo bili njegovi neprijatelji. Moji i tvoji grijesi njega su proboli. Počni moliti još danas. Ta milost praštanja prima se na koljenima. Napravi popis svojih neprijatelja, 500, 600, i donesi Isusu i blagoslivljaj svakog svaki dan.

MOLITVA: Gospodine Isuse, koji si iz ljubavi prema meni grešniku za mene dao život na križu, daj mi milost da mogu oprostiti svakome tko me na bilo koji način povrijedio, učinio nepravdu, svakome na koga se ljutim i možda i nesvjesno osvećujem. Svjestan sam, Gospodine, da je to najveća zapreka tvojoj ljubavi u mojem srcu i da to priječi uslišanje mojih molitava i čini me bolesnim i nesretnim. I pomozi mi da ustrajem u toj molitvi, makar molio dvije, pet ili deset godina. I oprosti onima koji mi čine zlo, blagoslovi ih i spasi, jer to su moja braća i sestre i svi smo tvoja djeca. Amen.

ŽIVOT: Anđela je žena nade. U svom životu prolazila je kroz mnoge teškoće, proživjela je rat, morala je u izbjeglištvo, susretala se s velikim patnjama ljudi, ali nikad nije izgubila vjeru i nadu u Boga. Suvremenici su o njoj govorili: "Kad bi nestalo vjere na zemlji, mogli bismo je naću u Sestri Majci Anđeli." Osobito je snašan njezin pristup ljudima, jer nikad nije gubila nadu u ljude, kao što ni Bog nikad ne gubi nade, nego je pun povjerenja prema svojoj djeci. O tome i sama svjedoči u svojim Spisima koje je ostavila svojim kćerima: "Ljubite jednako sve svoje kćeri ne cijeneći jednu više nego drugu, jer sve su Božja stvorenja. I ne znate što Bog želi od njih učiniti. Jer na koji način vi možete znati da one koje se vama čine manje nadarene i neznatne, neće postati velikodušnije i ugodnije njegovu Veličanstvu? A k tome, tko može prosuđivati srca i tajne misli u dubini stvorenja? Stoga, prigrlite ih i podnosite sve jednako, jer ne spada na vas da prosuđujete službenice Božje. On dobro zna što od njih želi učiniti, jer on, kako kaže Pismo, od kamenja može učiniti sinove nebeske. Vi ih ispravljajte s ljubavlju i dobrohotno ako vidite da su upale u koju pogrešku zbog ljudske slabosti, i tako ćete gajiti ovaj vinograd koji vam je povjeren. A zatim prepustite Bogu koji će u svoje vrijeme učiniti divne stvari, kad mu se bude svidjelo." (8. Spomen) Anđelin stav privlači. Oko nje se okupljaju djevojke iz Brescia-e koje Gospodin poziva. 25.11.1535. Anđela osniva Družbu svete Uršule u koju ulazi prvih 28 djevojaka, i one izabiru Anđelu za prvu Majku Družbe.

RAZMIŠLJANJE: Koliko ja cijenim sebe i druge? Jesam li optimista ili pesimista? Doživljavam li ljude pozitivno ili negativno? Osjećam li se nekad manje vrijedan i zato nesretan ili ljubomoran? Možda sam nekad bio ponižen od ljudi i sad me nešto sili da se stalno dokazujem da nešto vrijedim i osjećam kao da nisam vrijedan ni Božje, ni ljudske ljubavi.

MOLITVA: Gospodine, ispuni me Duhom nade koji je vodio svetu Anđelu, da mogu ići kroz život s pouzdanjem u tebe koji me ljubiš i želiš i računaš sa mnom baš takvim kakav jesam, jer slabe svijeta izabra Bog. Daruj mi srce puno povjerenja u ljude, srce koje prihvaća i cijeni naše različitosti. Gospodine, ako sam nekad u životu bio ponižen od ljudi, oprosti im, a mene ozdravi, da mogu svaki dan ponovo u srcu čuti tvoj glas nade i ljubavi: "Ne boj se, dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim!"

ŽIVOT: Prije nego je utemeljila Družbu svete Uršule, Anđela je hodočastila u Svetu Zemlju. Na putu je oslijepila, te je samo očima srca mogla gledati ona sveta mjesta gdje je naš Spasitelj podnio Muku i Smrt iz ljubavi prema nama. Anđela se nije bojala opasnosti puta koje u ono vrijeme nisu bile male. Putovalo se brodom na jedra u stalnoj opasnosti od oluje, razbojnika i gusara. Osim ovog, Anđela je poduzela jedno drugo mnogo teže hodočašće, a to je hodočašće u svoje vlastito srce. Tu, u tajnosti svoga srca, suočila se s tolikim svojim pogreškama, rugobama i manama, prepoznala ih je kao strašne životinje i predodžbe i neprestano je molila Gospodina da joj oprosti grijehe, kao i grijehe njezinog oca, majke, rođaka, prijatelja i cijeloga svijeta. Svjesna tolikih zamki i opasnosti protiv nas, upozorava svoje sestre da đavao obilazi kao ričući lav i motri i traži kako bi proždro koju od njih tolikim svojim podmetanjima i lukavstvima, koja nitko ne može prebrojiti. Ipak, hrabri ih da se ne prestraše, jer budu li vjerno živjele i držale Božja pravila u svom životu, izići će kao pobjednice u toj borbi. Zato, neka budu odvažne poput svete Judite koja je smiono odsjekla glavu Holofernu, tj. đavlu. Također ih potiče na često primanje sakramenata ispovijedi i pričesti, jer je ispovijed tako potreban lijek ranama naših duša. Hodočasteći u svoje srce, Anđela je uočila grijehe i rane svojih i tuđih grijeha, a u Gospodinu Isusu, u Crkvi, našla je i lijek. Gospodin liječi srca slomljena.

RAZMIŠLJANJE: A gdje ti tražiš lijek za rane tvoje duše? Koja je tvoja mirna luka za životnih oluja? Kako se osjećaš kad si posve sam? Osjećaš li tugu, samoću, strah, krivnju, beskorisnost, odbačenost, srdžbu? Jesi li možda zbog svojih nutarnjih muka postao ovisnik o drogi, alkoholu, tabletama ili čemu drugom? Gospodin dolazi liječiti slomljena srca. Ne varajte se! Živimo u vremenu kada nam se putem medija nude kojekakvi iscjelitelji i tzv. alternativna medicina, a iza njih se kriju ili otvoreno nastupaju bezbrojni pokreti s Dalekog istoka, nudeći svoje magijske prakse, nastojeći izbrisati iz vaše svijesti sve vaše prošlo iskustvo vjere i života. Mnogi ljudi nudit će vam usluge horoskopima, vračanjem, gatanjem, urocima, crnom i bijelom magijom, i izvući će iz vas puno novaca, a vama će biti sve gore. Ne varajte se! To su sve đavolske zamke kojima vas želi prevariti i uništiti. Ne igrajte se s đavlom! On je lažac i ubojica ljudi od početka, kaže Isus. Budni budite i zaštitite se.

MOLITVA: Gospodine Isuse, svatko od nas čezne za srećom i svatko se susreće sa svojim grijesima i ranama. Hvala ti, Gospodine, što si došao na svijet izliječiti naša slomljena srca i osloboditi nas od ropstva zla. Tvoje nas rane izliječiše. Molim te, uđi u moj život, u život svake osobe u ovoj crkvi, u ovom gradu, u ovoj zemlji, budi naš Gospodin i Gospodar. Rasvijetli tmine naših srdaca da možemo razlikovati dobro od zla. Odričemo se bilo kakvog štovanja idola i magije, i molimo te da nam oprostiš svaki grijeh protiv 1.Božje zapovijedi. Oslobodi nas od svakog utjecaja Zloga i daj nam milost češćeg primanja sakramenata ispovijedi i pričesti, te da se s vjerom znamo služiti blagoslovinama Crkve koje si nam dao za zaštitu i lijek, da tako ojačani iz ove duhovne borbe iziđemo kao pobjednici i dođemo k tebi u nebo, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

ŽIVOT: Anđela je prošla zemljom čineći dobro. Svoj životni put završava 27. Siječnja 1540.g. u Brescia-i. Gospodin je sačuvao njezino tijelo neraspadnuto sve do danas i čuva se u njezinoj crkvi u Brescia-i. Osjećajući da joj se bliži kraj i gledajući Božje djelo – Družbu svete Uršule kako raste, Anđela po Božjem nadahnuću diktira u pero tajniku Družbe svoje Spomene i Ostavštine. U njima savjetuje svoje sestre, opominje, upozorava na opasnosti, hrabri, tješi, oduševljava i potiče na rast u ljubavi, prenoseći im svoje bogato duhovno iskustvo koje je stekla u svojoj povezanosti s Isusom i u susretima s ljudima. Poslušajmo i njenu posljednju riječ.
"Evo i moje posljednje riječi kojom vas zaklinjem vlastitom krvlju: budite sve složne, međusobno sjedinjene, jednog srca i jednog htjenja. Budite povezane jedna s drugom vezom ljubavi, cijeneći se i pomažući, podnoseći se u Isusu Kristu. Budete li se oko toga trudile, bez sumnje će Gospodin Bog biti među vama. Bit će vam sklona Majka Božja, Apostoli, svi sveci i svetice, anđeli i konačno cijelo nebo i sve stvoreno. Jer, Bog je tako odredio "ab aeterno" da one koji su složni u dobru zbog njegove časti prati svaki napredak i da ono što rade dobrim urodi, budući da uživaju naklonost Boga i svih njegovih stvorenja. Pogledajte, dakle, koliko je važno to jedinstvo i ta sloga. Stoga, čeznite za njom, tražite je, prigrlite je, sačuvajte je svom svojom snagom, jer kažem vam, ostanete li tako međusobno srcem sjedinjene, bit ćete kao najtvrđa stijena ili neosvojiva tvrđava protiv svih suprotivština i progona i đavolskih varki. Jamčim vam također da ćete zasigurno primiti svaku milost koju budete molile od Boga. A ja ću biti uvijek među vama podupirući vaše molitve. Stoga ih oduševljavajte da zdušno nastavljaju započeti pothvat, i zajedno se radujte, jer će nesumnjivo biti tako kako vam kažem, osim još silne i neprocjenjive milosti moga, tj. našega Ljubljenoga, koju će vam on iskazati u zadnjem času na samrti, jer se pravo prijateljstvo najbolje vidi u velikim teškoćama. I vjerujte zasigurno da ćete tada najbolje uvidjeti da sam vam prava prijateljica. Sada vas ostavljam; utješite se i imajte živu vjeru i nadu. No prije toga želim vas blagosloviti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen." (Zadnji Spomen)

RAZMIŠLJANJE: Kćeri svete Anđele, sestre uršulinke, danas raširene po cijelom svijetu, nastavljaju Anđelino djelo svojom molitvom, raznim oblicima odgoja u vidu evangelizacije i radosnim zajedništvom. Njegujući jedinstvo u različnosti, one svjedoče katolicitet Crkve. I tebe Gospodin danas poziva da se pridružiš tom velikom djelu ljubavi. Nije važno koliko imaš godina i kojeg si staleža. Možeš se pridružiti svojom molitvom, svojom patnjom, suradnjom, svjedočanstvom ljubavi i tako mnoge koji još ne vjeruju dovesti Gospodinu. A možeš, ako te Gospodin zove, predati cijeli svoj život Kristu u čistoći, siromaštvu i poslušnosti i postati Anđelina kći.

Napisala S. Koraljka Kos, OSU 2001. g.

»Gospodine moj, prosvijetli tmine mojeg srca i daj mi milost da radije umrem negoli da danas ikako uvrijedim tvoje božansko Veličanstvo.
I učvrsti moje osjećaje i osjetila da me ne zavedu ni nadesno ni nalijevo, niti me odvrate od tvojeg presjajnog lica koje razveseljuje svako ožalošćeno srce.
Jao! Jadne li mene, dok ulazim u tajnost svojeg srca, ne usuđujem se od stida podići oči prema nebu, jer sam zaslužila da me ovako živu proguta pakao, videći u sebi tolike pogreške, tolike rugobe i niskosti, tolike grozne i zastrašujuće zvijeri i predodžbe.
Stoga sam primorana da danju i noću, dok hodam, stojim, radim ili mislim, vapim i vičem prema nebu i molim milosrđe i vrijeme za pokoru.
Udostoj se, o predobrostivi Gospodine, oprostiti mi tolike uvrede i svaki moj grijeh koji sam ikada počinila od dana svetoga krštenja sve do sada.
Jao! Udostoj se oprostiti također i grijehe mojega oca i majke, mojih rođaka i prijatelja i čitavoga svijeta.
To te molim po tvojoj presvetoj Muci i predragocjenoj Krvi prolivenoj iz ljubavi prema nama, po tvojem svetom Imenu, koje neka je blagoslovljeno više negoli je morskog pijeska, više nego što ima kapi vode, iznad mnoštva zvijezda.
Žao mi je što sam toliko otezala da započnem služiti tvojemu božanskom Veličanstvu.
Jao, sve do sada nisam prolila ni kapljicu svoje krvi iz ljubavi prema tebi,
niti sam ikada bila poslušna tvojim božanskim nalozima,
te mi je bila teška svaka suprotivština zbog moje malene ljubavi prema tebi.
Gospodine, umjesto onih jadnih stvorenja koja te ne poznaju
i koja se ne brinu da sudjeluju u tvojoj presvetoj muci,
meni se razdire srce, te bih rado, kad bih mogla, prolila i vlastitu krv da otvore slijepe oči svojega duha.
Stoga, Gospodine moj, moj jedini živote i nado, molim te, udostoj se primiti ovo moje tako jadno i nečisto srce i spaliti svaki njegov zao osjećaj i strast u žarkoj peći svoje božanske ljubavi.
Molim te, primi moje osobno rasuđivanje, svaki čin moje vlastite volje, koja sama po sebi, jer je okužena grijehom, ne zna razlikovati dobro od zla.
Primi svaku moju misao, riječ i djelo, konačno, sve što imam u sebi i izvan sebe: sve to prinosim pred noge tvojega božanskog Veličanstva. I molim te da se udostojiš sve to primiti, iako toga nisam dostojna.
Amen.«