Snažna Molitva za financijski blagoslov

Financijski blagoslov?! Hm... Neznam što reći za ovu molitvu, koju bih najradije obrisao?! Da obrisati treba, obrisano!!!

Malo pročitaj ovaj tekst svetog Evanđelja po Luki, premda nije bilo ovo evanđelje na misi danas na blagdan Tijelova:

Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."
(Luka 10, 38-42)

Evanđelist Luka opisuje scenu između Marte i Marije za vrijeme dok je Isus u posjetu kod njih, nakon uskrišenja njihovog brata Lazara, u kojoj Isus kaže: "Marta brineš se i uznemiruješ zbog mnogo toga, a samo je jedno potrebno". Lazar se spominje samo u Ivanovom evanđelju, tako da se ne spominje ni u ovom tekstu Lukinog evanđelja koje smo upravo pročitali, ali radi se upravo o toj zgodi, dok se u ostalim evanđeljima koja su pisala ostala trojica evanđelista spominju samo Marta i Marija.
Marija Magdalena, bila je znamo javna grešnica, prezrena i odbačena u ono vrijeme, isto kao carinici i gubavci, ali nakon svog obraćenja, u kući farizeja Šimuna, nakon što je spoznala svoj grijeh, kad je suzama Isusu oprala noge i otrla ih svojom kosom, u tome trenutku je već shvatila što je potrebno. Shvatila je kako je upoznala Boga, shvatila je koliko je Bog ljubi, kolike grijehe joj oprašta! Upravo zbog toga za Mariju Magdalenu je prijateljstvo s Bogom ono najdragocjenije što možemo imati u svom životu. Zato je Marija Magdalena radije u društvu s Isusom, sluša što joj Isus govori, ne opterećuje se kako će Isusa podvoriti, ugostiti, ne brine se za zemaljsko. Prijateljstvo s Bogom joj je vrijednije od svega.

Možemo se svi upitati koliko nam je ovo u svijesti i savjesti, razmišljamo li kolike nam grijehe Bog oprašta i koliko nas ljubi, i koliko nam je stalo do prijateljstva s Bogom? Koliko želimo vremena provesti sa svojim Bogom u molitvi, u zahvaljivanju, jer otpušteni su nam mnogi grijesi? Znamo li Bogu zahvaliti za tolike milosti koje nam je udijelio svaki dan? Koliko vremena potrošimo na istinsku molitvu i razgovor s Bogom, jer molitva je upravo to, a koliko se opterećujemo ovozemaljskim stvarima, i koliko smo opterećeni svime, financijama, ovim i onim glupostima...?

Zato bi bilo izuzetno potrebno da ljudi shvate ovo što je shvatila Marija Magdalena! Bilo bi izuzetno kad bi ljudi tražili prijeteljstvo s Bogom, kad bi s pouzdanjem vjerovali u Boga, kad bi molili molitve na hvalu i slavu Bogu, a ne ovakve gluposti, jer ovo je čisto Bogohuljenje!!! S druge strane, prijeteljstvo s Bogom je ujedno i prijateljstvo s čovjekom. Ljudi su danas toliko zaokupljeni materijalnim da jednostavno teže samo za financijama. Novac, novac, i samo novac. Tako danas i neke molitve i pobožnosti treba kupiti kako bi ih mogao moliti?! Bogu nije važno koliko si platio, ili nisi uopće platio neku devetnicu, nego da je moliš s pouzdanjem i iz ljubavi prema Bogu! Da Bogu iskažeš na taj način svoju zahvalnost, priznaješ Ga svojim Bogom i gospodarem, povjeravaš mu svoj život, obitelj, i moliš za svoje potrebe, za druge, obitelj, rodbinu i prijetelje, ali najprije za ono što je POTREBITO, a znamo i trebamo shvatiti kao i Marija Magdalena što je potrebito!

Danas sam bio na sahrani svoje rodice, jako tužan događaj, umrla je mlada, odnosno mogla je još poživjeti... Infarkt! Kad sam pročitao ovu "molitvu" nisam ni sam znao što reći?! Jer ta moja rodica, kako je opisuje jedan katolički svećenik, koji kaže kako je dugo bio u prijateljstvu s njom, da je često dolazio kod nje kad je stigao u Pariz u tu župu u kojoj je moja rodica tada živjela, i da se radi o jednoj duši koja je znala što je potrebito, a to je prijateljstvo s Bogom i ljudima. On je opisuje kao dušu koja je težila biti u prijateljstvu s Bogom i ljudima, naći vremena za Boga i ljude koji je okružuju, za muža, djecu, rodbinu, susjede i prijatelje. Nije se zamarala materijalnim.

Danas, gledam moje rođake, koji žive u Hrvatskoj, u mome gradu i okolici, ne predaleko, sram me je, jer već po tko zna koji put, ista scena, i uvijek se čuje kako netko kaže: "Eto, sastanemo se jedino u ovakvim prigodama, nažalost, o sprovodima..." Poneki se doduše sastanu i kad su veseliji događaji, Krštenja, prve Pričesti, Krizme i Vjenčanja. Ali to su već izabrani koji su na tim veselijim događajima. A pitam se, što je s ostalim danima u godini, kako se i tada ne susretnemo? Ništa! Jer i moji su rođaci, moja rodbina opterećeni i zabrinuti za mnogo, što će dati, pružiti, ispeći, ali ne znaju dati ono najvrijednije, a Bog nam to uvijek daje - sebe! Ne znaju dati sebe, jer su i oni poput našeg brata koji je stavio ovu sramotnu molitvu, opterećeni i ne shvaćaju Isusove riječi: "Marta brineš se i uznemiruješ zbog mnogo toga, a samo je jedno potrebno". I ja osobno u takvoj situaciji, priznajem, nemam više volje napraviti prvi korak, jer sam dolazeći kod njih, rođake navikao da uvijek ja dolazim kod njih, a ne obostrano, a onda kad dođem oni su samo zabrinuti kako me ugostiti, ali ne znaju stati i pričati samnom, nema opuštenog razgovora, druženja, samo se brinu za zemaljsko, hranu i piće. Ustrče se poput Marte... Meni to ne treba, imam ja toga i kući, i hrane i pića, što je sve nebitno, ali bih volio kad bi i oni shvatili što je potrebno, da ih trebam kao osobe, da se ja neću toliko brinuti s čime ih počastiti, ugostiti, dat ću im ono što imam u kući trenutno, ali ću im dati svoje vrijeme, dat ću im sebe. Biti ću s njima u razgovoru, druženju.

Nažalost, samo bih spomenuo, od toliko svijeta, od tolike rodbine i prijatelja pokojne Branke, samo se nas nekolicina pričestila, jedan manji dio s obzirom na broj prisutnih, danas na Tijelovo, na blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove?! Nažalost, i to su oni koji su zabrinuti za financije, i sigurno ni oni ne bi imali ništa protiv ovakve blasfemije, zdušno bi je prihvatili između svih POBOŽNIH molitava, ali ja imam puno toga protiv ovakve molitve. Obrisao sam ovu molitvu, jer to što je u njoj napisano nema smisla s katoličkim naukom!

Dragi brate u Kristu, molim te nemoj više stavljati ovakve molitve, shvati poput Marije Magdalene, poput moje pokojne rodice o kojoj je kako sam i napisao, svećenik kazao to što sam spomenuo u kratkoj propovjedi, i nadodao da riječi nisu dovoljne za izreći koliko je bila dobra duša, kako je shvatila što je potrebito. Ljubav prema Bogu i bližnjemu, prijateljstvo s Bogom i ljudima. To je bitno, to je ono što treba tražiti od Boga, ljubav i prijateljstvo s Bogom, i ljudima! I sve će se drugo nadodati! Amen.