Zašto se moli krunica ?

Zašto se moli krunica ?
Gospina Krunica

Krunica je jednostavna molitva satkana od temeljnih molitava naše vjere:Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Marijo.

U taj niz utkana je molitva kojom slavimo Presveto Trojstvo u ime cijelog svemira: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

Vjerovanje - Zašto moliti?

Ako poznaješ Boga, našao si prijatelja iznad svih, ako znaš moliti, Bog te čuje i uslišit će tvoju molbu, ako se vežeš uz Boga, nitko više neće moći uništiti tvoj život, ako zaista tražiš Boga, On će ti oprostiti sve tvoje ludosti, ako nađeš Boga, otkrio si puninu svog života. Ako nađeš put do Krista i čuješ Božju riječ, ti ćeš osjetiti Božju blizinu i Bog je tvoj dom.

Krunica ti pokazuje kako je Isus živio, Krunica je tvoj zajednički put s Kristom, Vodi te k Ocu, daje ti Duha i snage, Vodi t na visinama života, na vrhunce radosti i mira, Pokazuje ti goruće ideale i veličanstvenost vječnog života. Moli krunicu svakodnevno, tako ćeš svakodnevno napredovati.


Oče naš - Bog je tvoj otac!

Bog je tvoj Otac! On se brine o tebi i voli te. Njega možeš za sve moliti, jer On želi da živiš i da imaš život u punini. Bog je svet: bezgranična, neopipljiva, goruća vatra. Tko njega spozna, klanja se pred njim pun strahopoštovanja. Ako dođeš Bogu, On postaje središtem tvog života. Tvoj oslonac, tvoj smisao i cilj, tvoja čvrsta osnova, tvoje blago i sreća. Ako dođeš k Bogu, On dolazi k tebi: Dođi kraljevstvo Tvoje!

Boga ćeš naći ako tražiš Njegovu volju: Budi volja Tvoja! Većina ljudi živi daleko od Boga, jer žele biti "slobodni". Ali bez Boga čovjek gubi temelj i oslonac, smisao i cilj. Vrati se natrag kući, k Ocu, i ostani mu vjeran. Oprosti nam duge naše! Ali Bog će ti orpostiti samo ako imaš ljubavi, jer Bog je Ljubav; prestani dakle s neprijateljstvima. Inače ti Bog neće oprostiti.

Život je odlučivanje između dobra i zla, između Boga i čovjekovog ja: Ne uvedi nas u napast! Iz đavoljeg kruga krivice i udaljenosti od Boga može nas izbaviti samo Jedan: Bog je Izbavitelj, Spasitelj i Osloboditelj: Izbavi nas od zla!


Zdravo Marijo - Zašto se molimo Mariji?

Marija je put kojim je Bog došao k nama: kroz Mariju smo primili Isusa, a kroz Isusa ćemo naći put Bogu Ocu. Put kojim je Bog došao k nama i za nas je najsigurniji put da dospijemo k Bogu: Marija nam pokazuje Isusa, Isus nam pokazuje Oca! Kroz Mariju ćeš dospjeti do Isusa, kroz snažnu vjeru do Njegove riječi. To je iskustvo kršćanstva počevši od proganjane Crkve prvih stoljeća do današnjih dana. Danas je kod mnogih poljuljana vjera. Vjeruju u razum, slobodu, napredak, ali ne više u božanstvo Krista.

No samo je On Put, Istina i život. Bez njega nitko ništa ne zna o Bogu, o onostranosti, o vječnom, o svrsi i cilju života. Samo on poznaje Oca. Ako želiš iskusiti duboku vjeru u Isusa Krista, moli svakodnavno krunicu. Tada će Marija i tebi donijeti Gospodina, to joj je naložio Bog. Ona je Majka Božja, Majka vjere, Majka Crkve.

Ona je i tvoja Majka. Ako je Marija tvoja majka, zauvijek ćeš imati Boga za Oca. Prihvati Mariju u svoj život!

s neta

SVETA KRUNICA:

POVIJEST NASTANKA SVETE KRUNICE

Vrijeme nastanka svete krunice može biti nekako zaokruženo između 12. i 16. stoljeća. Početkom 12. stoljeća na Zapadu se širila praksa recitiranja molitve Zdravo Marijo. Naravno da je anđeoski pozdrav bio poznat u kršćanstvu još prije ovog vremena, to je dio svetog evanđelja te se koristio kao darovna antifona IV. nedjelje adventa, nedjelje koja je imala poseban marijanski naglasak. Ovdje se htjelo, ponavljanjem ove antifone, postići ono što je već prije toga u samostanima bilo uobičajeno ponavljanjem molitve Očenaš, za one monahe i redovnike koji nisu znali čitati, a kao nadomještaj za 150 psalama. Od molitva Zdravo Marijo je bio poznat i recitiran samo njezin prvi dio anđeoski pozdrav, i Elizabetin blagoslov. Tek pred kraj XV. stoljeća, kada se raširio običaj moljenja "Sveta Marijo", bilo je pridodano izgovaranje imena Isus, i završni Amen. Također je važno napomenuti za shvaćanje nastanka i razvoja svete krunice, da je ovaj način moljenja "Psaltira" izgovaranjem molitava Očenaš ili Zdravo Marijo, bio podijeljen na tri dijela, prema ustaljenom načinu moljenja u samostanima.

Njemački kartuzijanac Henrik Kalkar (1328-1408) je podijelio 150 Zdravo Marija na 15 desetki između kojih je umetnuo molitvu Očenaš. Nekako u isto vrijeme nastaje legenda o nastanku krunice od strane svetog Dominika, utemeljitelja Reda dominikanaca, koju je osobito širio njegov subrat Alan de la Roche. Ova legenda ne može biti u potpunosti prihvaćena, ali se ne smije niti odbaciti. Naime, dokumentacija o nastanku tzv. "Marijanskog psaltira" je dokumentirana upravo od strane sv. Dominika (1170-1221), jer su zacijelo sv. Dominik i njegova subraća koristili ovakav način molitve.

Bez obzira na to ovo još uvijek ne objašnjava kako se došlo do razmatranja povijesti spasenja kroz molitvu svete krunice. Prvi dokument koji potvrđuje postojanje ili pokušaj da se ujedini molitva ponavljanja Zdravo Marija sa meditacijama otajstava uzetih iz svetog evanđelja dolazi iz XV. stoljeća. Između godine 1410. i 1439, kartuzijanac iz Kölna, Dominik Pruski, predlaže jednu novu formu prema kojoj je moljenje Zdravo Marija svedeno na 50, ali je svakoj molitvi Zdravo Marijo pridodano određeni odlomak svetog evanđelja. Ti odlomci su bili raspodijeljeni tako da ih je 14 razmatralo život Isusov prije početka javnog djelovanja; 6 njegovo javno djelovanje; 24 njegovu muku i smrt; te ostalih šest uskrsnuće Isusovo, slavu i krunjenje Marijino. Ovakav način razmatranja otajstava spasenja dovest će i do podjele na tri velika otajstva: radosno, žalosno i slavno. Upravo Dominiku Pruskom moramo zahvaliti postojanje tog obnovljenog načina moljenja "Marijanskog psaltira", koji je uz manje izmjene došao i sačuvao se do današnjeg dana. Ovaj njegov primjer je kasnije pridobio puno ljubitelja i onih koji su to gorljivo prenosili drugima. Osobito u XV. stoljeću će ova vrsta molitve doživjeti svoj veliki procvat te će točke uzete iz svetog evanđelja o kojima se razmatra dostići visoki broj 300.

Veliku važnost oko širenja ove pobožnosti, koja od sada nosi naziv "Ružarij Blažene Djevice Marije", ima već spominjani Alan de la Roche (1428-1478), suvremenik Dominika Pruskog. To je činio osobito propovijedanjem, ali i preko marijanskih bratstava koja je sam osnivao.

Nakon što se ova pobožnost jako raširila među vjernicima osjetila se potreba da se još oblikuje u smislu pojednostavljivanja. Godine 1521 dominikanac Alberto da Castello je sveo ova otajstva na svega 15, na načina da ih je formulirao tako da bi se oni razmatrali u obliku kratkog teksta ili bi se jednostavno ponavljali kratki zazivi iza svakog moljenja prvog dijela Zdravo Marijo. Mnoga marijanska bratstva širom tadašnje Europe rado su prihvatila ovu "reformiranu" pobožnost.



Marijanska pobožnost i sveta krunica doživjeli su ogroman uspjeh i prihvaćanje: od siromašnih obitelji, župnih crkvi, pa sve do najvećih svjetskih katedrala i do na kraj svijeta u misijama. Ova divna pobožnost privlači i danas i okuplja na molitvu ljude svih slojeva, pokušavajući tako pronaći neke nove forme i neke nove načine razmatranja otajstava spasenja, ali nikada više ne odstupajući od onoga koji je zacrtao Alberto da Castello i njegovi prethodnici.

p. Ivan Bradarić

POVIJEST SVETE KRUNICE

• najstariji dio čini evanđeoski tekst anđelovog pozdrava Mariji (Lk 1,28) i Elizabetin blagoslov (Lk 1,42): "Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje."
  
• Koristi se kao darovna antifona 4. nedjelje adventa, koja ima poseban marijanski naglasak
  
• Korijene molitve nalazimo i u starim istočnim liturgijama (Grčka Jakovljeva liturgija, Markova egipatska liurgija i Liturgija abesinijskih jakobita).
  
• Najstarije svjedočanstvo o privatnoj uporabi iz 7. st., a sve veći broj iz 11. st.
  
• često se vezuje uz molitvu Očenaš: već u Starom vijeku, kod crkvenih otaca, nalazimo praksu podjele psaltira (biblijske zbirke od 150 psalama) u tri grupe po 50 psalama. Da bi se psalmi mogli moliti, bilo je potrebno znati čitati, poznavati latinski jezik i posjedovati knjigu psalama.
  
• Od 8. st. počinju se stvarati zamjene za laike koji nisu znali moliti psalme. Među takve zamjene spada i zamjena 150 psalama sa 150 Očenaša.
  
• od 11. st. Očenašu se dodaje i molitva Zdravomarija čija popularnost raste u razdoblju od 11. do 13. st. U istom razdoblju mnoge sinode izdaju zapovijed da svaki vjernik mora znati napamet moliti, uz Očenaš i Vjerovanje, i molitvu Zdravomarijo. Tako i ona postaje svojevrsna "ispovijest kršćanske vjere".
  
• Ime Isus dodaje se prvom dijelu današnje Zdravomarije u 14. st. kada se posebno razvija pobožnost štovanja Imena Isusovog. Tada je Zdravomarija izgledala ovako: "Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus Krist. Amen".
  
• ovaj način moljenja "Psaltira" izgovaranjem molitava Očenaš ili Zdravo Marijo, bio podijeljen na tri dijela, prema ustaljenom načinu moljenja u samostanima
  
• Njemački kartuzijanac Henrik Kalkar (1328-1408) je podijelio 150 Zdravo Marija na 15 desetki između kojih je umetnuo molitvu Očenaš.
  
• Krajem 14.st. nastaje i legenda o nastanku krunice od strane svetog Dominika, utemeljitelja Reda dominikanaca, koju je osobito širio njegov subrat Alan de la Roche. Naime, dokumentacija o nastanku tzv. "Marijanskog psaltira" je dokumentirana upravo od strane sv. Dominika (1170-1221), jer su zacijelo sv. Dominik i njegova subraća koristili ovakav način molitve.
  
• iz 15.st. prvi dokument koji potvrđuje pokušaj ujedinjavanja molitve ponavljanja Zdravo Marija sa meditacijama otajstava uzetih iz svetog evanđelja
  
• Između godine 1410. i 1439. Dominik Pruski, kartuzijanac iz Kölna, predlaže formu Krunice koja se, s određenim izmjenama, koristi i danas: 50 Zdravo Marija, tako da se svakoj molitvi pridoda određeni odlomak svetog evanđelja. Tako je 14 odlomaka razmatralo Isusov život prije početka javnog djelovanja, a 6 njegovo javno djelovanje; 24 njegovu muku i smrt; te 6 uskrsnuće Isusovo, slavu i krunjenje Marijino. To će dovesti do podjele na tri velika otajstva: radosno, žalosno i slavno.
  
• Ovaj njegov primjer je kasnije pridobio puno ljubitelja i onih koji su to gorljivo prenosili drugima. Osobito u 15. st. će ova vrsta molitve doživjeti svoj veliki procvat, a broj odlomaka iz evanđelja popet će se na 300.
  
• Veliku važnost oko širenja ove pobožnosti, koja od sada nosi naziv "Ružarij Blažene Djevice Marije", ima već spominjani Alan de la Roche (1428-1478), propovijedanjem i osnivanjem marijanskih bratstava
  
• Nakon što se ova pobožnost jako raširila među vjernicima osjetila se potreba da se pojednostavi
  
• 1521. dominikanac Alberto da Castello je sveo ova otajstva na svega 15, na način da ih je formulirao tako da bi se oni razmatrali u obliku kratkog teksta ili bi se jednostavno ponavljali kratki zazivi iza svakog moljenja prvog dijela Zdravo Marijo. Mnoga marijanska bratstva prihvatila su ovu pobožnost.
  
• početkom 16. st., u doba ratova s Turcima, papa Aleksandar VI poziva na ustrajno moljenje Zdravomarije, uz dodatak «Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Amen.».
  
• Marijanska pobožnost i sveta krunica doživjeli su ogroman uspjeh i prihvaćanje: od siromašnih obitelji, župnih crkvi, pa sve do najvećih svjetskih katedrala i do na kraj svijeta u misijama
  

Mjeseci svibanj i listopad obilježeni su pobožnostima BDM među kojima časno mjesto zauzima molitva krunice.
s neta