KRIŽNI PUT

KRIŽNI PUT

Evanđelje po Mateju, poglavlje 26 i 27

Evanđelje po Marku, poglavlje 14 i 15

Evanđelje po Luki, poglavlje 22 i 23

Evanđelje po Ivanu, poglavlje 18 i 19

PRVA POSTAJA - Isusa osuđuju na smrt
DRUGA POSTAJA - Isus nosi svoj teški križ
TREĆA POSTAJA - Isus pada prvi put pod križem
ČETVRTA POSTAJA - Isus susreće svoju žalosnu Majku
PETA POSTAJA - Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
ŠESTA POSTAJA - Veronika pruža Isusu rubac da otare svoje lice
SEDMA POSTAJA - Isus pada drugi put pod križem
OSMA POSTAJA - Isus tješi rasplakane žene
DEVETA POSTAJA - Isus put pada treći pod križem
DESETA POSTAJA - Isusa svučen i žuči napojen
JEDANAESTA POSTAJA - Isusa pribijaju na križ
DVANAESTA POSTAJA - Isus raspet umire na križu
TRINAESTA POSTAJA - Isusa skidaju s križa i predaju Majci u krilo
ČETRNAESTA POSTAJA - Isusa polažu u grob

FRA SLAVKO BARBARIĆ

KRIŽNI PUT
S Isusom i Marijom uz Golgotu prema Uskrsnuću

Postaje opisao
CARMELO PUZZOLO


Dragi molitelju!

U ovoj ćeš knjižici naći pomoć, kad god zaželiš biti blizu Isusu koji za nas trpi i Mariji koja je s njime mnogo trpjela i nastavila trpjeti nakon njegove smrti do uskrsnuća.
Mi ljudi svakodnevno smo okruženi trpljenjem i suočeni s osobnim, obiteljskim i trpljenjem svijeta. Zato nam je dobro i spasonosno biti blizu Isusa i Mariji, jer su oni trpeći pokazali kako se svaka muka može pretvoriti u uskrsnuće.
Tekstovi iz Svetog pisma, Gospine poruke i kratka razmišljanja pomoći će Ti da uđeš u tajnu trpljenja i spoznaš kako u trpljenju nisi sam. Baš kao što Gospa nije ostavila Isusa ni u najtežim trenucima tako ni ona ni njen Sin neće ostaviti tebe.
Da bi uronio u Kristovo i Gospino trpljenje, pomoći će Ti postaje Križnog puta, koje je izradio Carmelo Puzzolo. Njegovo iskustvo Gospine nazočnosti u Međugorju nadahnulo ga je da izradi njen lik u svakoj postaji.
Da bi i Tebi bilo dostupno umjetnikovo iskustvo, u ovoj knjižici donosimo njegov opis svake postaje Križnog puta. Stoga, ako moliš na Križevcu pred postajama, prije molitve promotri kratko u šutnji osobe na postajama. Ako moliš kod kuće, onda će ti pomoći slike postaja u knjižici.
Predajući Ti u ruke ovu knjižicu, želim da po njoj budeš blizu patniku Otkupitelju i patnici Majci suotkupiteljici. Budući da su na postajama blizu jedno drugome, Križni put smo nazvali S ISUSOM I MARIJOM UZ GOLGOTU PREMA USKRSNUĆU.
Neka nas sve prožme blagoslov Božji, blagoslov mira i ljubavi! Posebno to želimo Carmelu Puzzolu i njegovoj obitelji te obiteljima koje su darovale Križni put na Križevcu.
Međugorje, u kolovozu 1998.
Fra Slavko Barbarić


Priprema za molitvu

Prije molitve sjeti se

- Moliti razmatrajući muku Kristovu i muku Gospinu znači dopustiti da božanska ljubav u patnji dodirne našu patnju i pretvori je u ljubav!
- Božanska nada u patnji pretvara naše beznađe u novu nadu!
- Gospino i Isusovo zajedništvo u patnji liječi svu našu razbijenost i razjedinjenost!
- Božansko praštanje u stradanju omekšava naša srca i čini ih spremnim za praštanje i pomirenje!
- Krik Bogočovjeka s križa pokreće dubine našega bića prema dobru i ljubavi!
- Gorčina koju je Isus podnio pretvara sve naše gorčine u slast vršenja Očeve volje!
- Patnja božanski nošena osposobljava nas da susrećemo patnike ovog svijeta s ljubavlju!
- Smrt Bogočovjeka na križu pretvara sve naše smrti u novi život uskrsnuća!
- Marijina vjernost u patnji liječi nas od naše nevjernosti!
- Njezina hrabrost liječi nas od našeg kukavičluka!
- Ljudska zloća, koja je bila odgovor na božansku dobrotu, upozorava i opominje da nikada zlu ne dajemo prostora!
- Ljudska mržnja i razjarenost upozorava da nikada strastima ne dajemo maha!
- Razmatrati Kristovu muku i Marijino trpljenje, dakle, ne znači ništa drugo nego omogućiti da se ljudsko i božansko susretne te da se božansko proslavi u izmjeni ljudskoga!

Stoga je važno imati vremena

- jer se patnik ne može na brzinu susresti!
- jer se naše rane ne mogu na brzinu liječiti!
- da ne bismo prošli kraj patnika kao da se patnja nije dogodila!

Stoga svi biblijski tekstovi, Gospine poruke, stara kršćanska pjesma koja opjeva Gospino stradanje, opis postaja, šutnja ili molitva između postaja, te nakon svega razmatranje sedam žalosti Blažene Djevice Marije žele biti pomoć u susretu s patnicima koji su postali Otkupitelj i Suotkupiteljica.
Ako zaista nemaš vremena, onda uzmi nešto od ponuđenih tekstova i nastoj da njihova živa poruka prodre u tvoje srce!
Želim Ti da se iz ovog susreta sa ovim patnicima, vratiš obnovljen smiren, ozdravljen u duši i tijelu, spreman ljubiti i praštati.
Autor


Isuse, Ti si sam u Vrtu Getsemanskom

Isus je sam u Vrtu Getsemanskom, iako se čini da je okružen svojim učenicima, koje je molio: «Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!» (Mt 26,38).
Možda je kao čovjek do zadnjeg trenutka gojio nadu da će naći utjehu kod učenika, barem u one trojice koje je poveo sa sobom. Kao Bog je znao da ga ti ljudi neće moći tješiti niti mu blažiti muke. U takvom okrutnom trenutku njegovu bol je mogla razumjeti samo njegova Majka.

Samo Marija, koja je u svome vjernom srcu čuvala riječi pouke svoga Sina rasvijetljena Duhom Svetim, mogla ga je tješiti.
Samo njegova sveta Majka, svojom prisutnošću i svojom poklonstvenom šutnjom kojom ga je ljubila, svojom osjetljivom i neizmjernom dobrotom, mogla je ublažiti gorčinu tolike beznadne tjeskobe.
Isus nije htio da s njim bude njegova Majka, jer u prisutnosti Majke Getsemani ne bi bio mjesto potpune osamljenosti, vrhunac otkupiteljske žrtve i suotkupiteljske boli.
Isus je bez ikakve utjehe uništen bolju i samoćom. On se u molitvi prepušta volji Očevoj: «Oče, neka bude volja Tvoja.» Otac je primio Isusov «Neka mi bude.» Vidljivi znak pomoći, simbol i oruđe ljubavi očeve je anđeo koji dolazi s neba: «Ukaza mu se anđeo s neba i tješio ga je» (Lk 22,43)
Poslije pjevanja psalama iziđoše na Maslinsku goru. Tada im reče Isus: «Svi ćete se vi još noćas zbog mene pokolebati, jer je pisano: 'Udarit ću pastira, i stado će se razbjeći'.»
Tada Isus dođe s njima u zaselak koji se zove Getsemani, te im reče: «Sjednite tu dok ja odem onamo i pomolim se.» Povede sa sobom Petra i obojicu Zebedejevih sinova. Međutim ga spopade žalost i tjeskoba. Tada im reče: «Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!»
Zatim ode malo dalje, pade ničice te se pomoli: «Oče moj, ako je ikako moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!» Tada se vrati k učenicima, nađe ih gdje spavaju te reče Petru: «Tako, ne mogoste sa mnom probdjeti ni jednog sata? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.»
Ponovno se udalji te nastavi moliti: «Oče moj! Ako nije moguće da me mine ovaj kalež, a da ga ne pijem, neka mi bude volja Tvoja!» Kad se opet vrati, nađe ih gdje spavaju, jer im bijahu otežale oči. Ostavi ih udalji se opet te je i treći put molio onim istim riječima.
Klanjamo ti se, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Isuse moj, sada ostajem u šutnji i u svome srcu ponavljam riječi Tvoje: OČE NEKA BUDE TVOJA VOLJA!
Nakon nekoliko minuta šutnje nastaviti. (Dobro je ostati u šutnji koliko se dulje može ponavljajući iste riječi za samoga sebe, za druge, posebno za bolesnike i patnike koji ne prihvaćaju volju Božju!)
Isuse, ne želim više spavati. Evo me. Dolazim k Tebi i idem s Tobom.
Marijo, Ti nisi bila u Getsemanskom vrtu, ali nisi ni spavala u onaj čas. Unatoč odsutnosti, Ti si bila prisutna svojom majčinskom ljubavlju. Pomozi mi sada da idem s Tobom i Tvojim Sinom. Ja želim biti s vama!


UVODNA MOLITVA

Isuse i Marijo, sada krećem s vama prateći vas dvoje, Majku i Sina, na Križnom putu. Želim vam tako pokazati svoju ljubav i odanost. Priznajem da sam često bio ne samo daleko od vas dok trpite, nego sam vam svojim riječima i djelima zadavao teške udarce od kojih su ostajale rane u srcima moje braće i sestara.
I svaki put, kad sam bio sebičan, ohol, uvredljiv, neistinit, kad sam na tuđi račun uživao ili uskraćivao svoja dobra drugima zadavao sam rane. One su boljele i Tebe Isuse i Marijo, jer je svako od nas Tvoj brat Isuse, Tvoj sin, Marijo. Isuse i Marijo, da bih Vas mogao slijediti u trpljenju, kajem se za sve zlo koje učinih.
Primite me u zajedništvo trpljenja, da mogu i ja svojim patnjama i ranama koje nosim pridonijeti spasenju svome i spasenju svijeta!
Po vašem primjeru, Isuse i Marijo, prihvaćam svoj križni put, križni put svoje obitelji, zajednice, Crkve i svijeta. Želim s vama suotkupljivati svijet.

-Smiluj se nama, Gospodine Isuse.
-Smiluj se nama.

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Rascviljena Majka staše,
pokraj križa uzdisaše,
videć Sina propeta.
Sveta Majko, men' usliši,
U srce mi ran' upiši,
Spasitelja Isusa!


PRVA POSTAJA
Isuse, osuđuju Te na smrt

Isus je u sredini, između vojnika i Pilata, a niže je razjarena svjetina. Žele da Isus bude razapet. Narod razdražen, podgovoren od moćnika iz Velikog vijeća, galami i prijeti šakama i štapovima. Vojnici i narod očekuju besmislenu osudu. Pilat je nakon strašljive izjave»…ne nalazim na njemu nikakve krivice…», oprao ruke i predao ga njegovim ubojicama.
Uvrijeđena oholost pismoznanaca i farizeja pretvara se u: «Razapni ga» u onim šakama i štapovima koji su podignuti u visinu. Iznad mora mržnje uzdiže se Isus koji se, unatoč tome što je izobličen bičevanjem, može još uvijek pokazati u svome kraljevskom veličanstvu. On upravlja svoj blagi sažalni pogled prema onima koji ga osuđuju i prezire njihova ohola srca. Ali iz njegova još nateknuta lica nazire se osjećaj praštanja cijelom nezahvalnom čovječanstvu.
Jedina utjeha Isusu je prisutnost njegove Majke. Prisutnost njena je neuočljiva, ali stvarna. Ona stapa dva srca u zajedničku bol.

Biblijski tekst
«A ja bijah kao janje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume; Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime više ne spominje!»
(Jer 11,19)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Isuse moj, bio si osuđen, a nisi sudio. Zato je istinito ono što Pilat reče: «Evo čovjeka». Strašan je to trenutak za Tebe i Tvoju Majku Mariju. Biti pravedan i nevin, a opet tako «proći» s ljudima, teško je ranjavalo srce Tvoje i Tvoje Majke, stapajući ih u jedno srce trpljenja i boli.
Čitav život raditi na oslobađanju nevinih i zauzimati se za odbačene, a na kraju biti pribrojen ne samo odbačenima nego i razbojnicima, kako to mora boljeti. Isuse, oprosti nam što smo tako s Tobom činili.
Isuse, oprosti nam što nastavljamo to i sada činiti, kad god nevin strada, kad god se pravedan osuđuje, kad god se siromahu ne pomaže. Isuse, obećavam Ti sada da ću povući svoju uzdignutu šaku i svoj štap koje sam toliko puta podigao na druge oko sebe.
Molim Te i za one koji se straše zauzeti za nevine i pravedne, siromašne i bolesne.

Gospina poruka
“Draga djeco! Na poseban način večeras vas želim pozvati na ustrajnost u kušnjama .Promislite kako Svemogući i dan danas pati zbog vaših grijeha. Pa kad bude patnja, prikažite ih kao žrtvu Bogu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(29. ožujka 1984.)

-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Te.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo želim se pridružiti Tebi u ovoj postaji. Ti si osamljena, a svijet se udružio da uništi Tvoga sina.
Ti se ne povlačiš, iako si nemoćna. Znala si kao Majka koliko je važno da si mu blizu u najtežim trenucima. Marijo, pridružujem se Tebi, da ne budeš osamljena među svijetom koji mrzi i odbacuje, osuđuje i traži smrt. Pridružujem se Tebi svojom ljubavlju, svojim suosjećanjem, svojom spremnošću da budem blizu i onima u kojima Tvoj Sin i Ti trpite. Amen.

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Čije srce ucviljeno,
gorko izmučeno,
žalost ko mač prostrijeli.
Sveta Majko…


DRUGA POSTAJA
Isuse, Ti uzimaš na svoja izranjena ramena teški križ

Veliki križ, težak, nerazmjeran, izgleda kao da traži ravnotežu na Isusovim ramenima. Ljudi iz pratnje još uvijek pridržavaju križ, ali su spremni uputiti žalosnu poruku.
A tu su već oni koji požuruju riječima, pogrdama i prijetnjama, tu su i oni koji se klanjaju pred njim rugajući se, ali on blag ne odgovara, naslonjen na drvo križa glavom okrunjenom, spreman je učiniti prve korake svoje Kalvarije.
Kao u prethodnoj postaji, Marija je osamljena svjedokinja u pozadini prizora s desne strane.

Biblijski tekst
«Isus, noseći križ, uziđe na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota.»
(Iv 19,17)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio.

Molitva i razmišljanje
Isuse, doista je žalosno ono što si morao doživjeti od nas. Potpuno si izranjen. Snage su Tvoje već na izmaku, a na Tvojim se leđima nalazi teško drvo križa. Stavljanje križa na Tvoja ramena popraćeno je psovkom, klevetom, ruganjem, udarcima… A ti se dadeš voditi kao janje na klanje. Ne opireš se.
Pred ovim prizorom mi naviru suze, o Isuse patniče i Majko patnice. Žao mi je što smo bili takvi prema vama. Još mi je žalije što sam i sam svojim ponašanjem tovario križeve na ramena ljudi oko sebe.
Isuse, obećavam Ti da ću se promijeniti. Od sada neka radije drugi tovare križeve na moja leđa, nego da ja i na koga ikada stavim ikakav križ. Obećavam Da ću se zauzimati za one koji nose križeve i koliko god budem mogao pomoći ću da se više ne ponavljaju prizori stavljanja križa. Oprosti mi Isuse što sam često mogao spriječiti zlo, a nisam ga spriječio. Od sada ću učiniti sve da budem blizu onih koji trpe. Nemoćan sam ali neću odustajati. Spreman sam trpjeti kao što je to činila Tvoja Majka.

Gospina poruka
“Draga djeco! I danas vam zahvaljujem za sve što ste učinili ovih dana za mene! Osobito vam, draga djeco, zahvaljujem u ime Isusovo za žrtve koje ste prikazali u ovom prošlom tjednu. Draga djeco, vi zaboravljate da od vas želim žrtve da bih vam pomogla i otjerala sotonu od vas. Stoga vas ponovo pozivam da s posebnim poštovanjem prema Bogu prinosite žrtve. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(11.rujna 1986.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.

Marijo, ja ozbiljno želim ostati s Tobom. Od Tebe želim učiti kako se uz drugoga trpi i kad mu se ne može pomoći. Amen.

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

O koliko rascviljena
bi djevica preblažena,
Majka jednorođenog
Sveta Majko…


TREĆA POSTAJA
Isuse, Ti prvi put padaš pod križem

Postaja je posvećena fratrima u Međugorju i svim svećenicima.
Teret je strahovit. Samo nekoliko koraka i Isus pada. Već je mnogo pretrpio zbog okrutnog bičevanja, pa ga zbog toga umor nadvlada. Put je strm i pun zasjeda. Isus se pokušava oduprijeti na laktove i izgleda kao da želi iskoristiti pad da odahne, ali ga odmah povlače za haljine da nastavi put. Bol Marijin je već u prvom planu, dok njezin Sin postaje mostom između ljudi i zemlje, po drvu križa koje nosi.

Biblijski tekst
«Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer, kad god sam slab, onda sam jak.»
(2 Kor 12, 10)

-Klanjamo se Tebi Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Isuse, promatram Te kako si pao: potpuno na zemlji.
Ostao si kao most između Oca i ljudi, most koji želi premostiti sve jazove, povezati sve zavađene, izliječiti sve ranjene. Ti si veliki svećenik, graditelj novoga puta među ljudima prema Ocu. Hvala Ti što si prihvatio križ i tako otvorio novi put.
Isuse, veliki svećeniče, molim Te za sve one koji su na Tvoj poziv pošli za Tobom. Neka budu kao i Ti, Isuse, spremni se žrtvovati za sve, nek budu spremni biti žrtva dobrovoljna za spasenje svijeta.
Isuse, s Marijom Te sada molim za svog župnika, za kapelana, za sve svećenike, biskupe i Papu. Posebno Te molim za sve koji su se umorili kojima je teško, koji su pali i napustili svećeničku službu. Molim Te i za one koji su spriječeni za svoju službu naviještanja, koji su progonjeni zbog Tvog imena. Nek budu radosni što mogu trpjeti iz ljubavi prema Tebi.
Daj milost svim svećenicima da u Tvoje ime pridrže sve one koji su pali. Nek Tvoji svećenici budu na tvoju sliku!

Gospina poruka
“Draga djeco! Danas vas pozivam na ljubav, koja je Bogu odana i ugodna. Dječice, ljubav sve prihvaća, sve što je tvrdo i gorko, radi Isusa koji je ljubav. Zato, draga djeco, molite Boga da vam dođe u pomoć, ali ne po vašim željama, nego po svojoj ljubavi. Bogu se predajte, da vas on može liječiti, tješiti i praštati vam sve ono što je u vama zapreka na putu ljubavi. Bog može oblikovati vaš život i vi ćete rasti u ljubavi. Slavite Boga, dječice, hvalospjevom ljubavi, da bi ljubav Božja mogla rasti iz dana u dan do svoje punine. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(25. lipnja 1998.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo, nikad neću moći osjetiti kolika je bila tvoja bol, jer moje srce ne ljubi koliko tvoje. S kolikom si ljubavlju i boli u duši poželjela pomoć da ustane Onaj koga si pod svojim majčinskim srcem nosila. Morala si prihvatiti da nemoćno gledaš ovaj prizor.
Isuse i Marijo, evo i ja predajem svoj život, sve što imam i sve što jesam, i pridružujem se vama. Molim vas za ljubav kojom ste prihvatili bol, da i ona bude prisutna u mom srcu. Ulijte mi u srce ljubav koja će biti predana, snažna, odvažna.

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Koja gorko žalbovaše,
blaga majka, dok gledaše
muke Sina premilog.
Sveta Majko…


ČETVRTA POSTAJA
Isuse, Ti si susreo svoju žalosnu Majku

Postaja posvećena svim majkama i hodočasnicima.
Ponovno se pojavljuje veliki križ koji zatvara prizor u visini.
Čim je pošao dalje, blizina Marijina se pretvara u susret, dok težina križa kao da prestaje omogućujući posljednji zagrljaj. Majka nježno miluje ispaćeno lice svoga Sina. Isus joj uzvraća nježno istim pokretom.
To je trenutak dubokog, bolnog i nježnog doživljaja koji možemo shvatiti svi, kao i žena koja se poklanja i ljudi koji idu pred skupinom. Drugi iz pozadine, gluhi za svaki osjećaj nježnosti, udarcima i guranjem nastoje spriječiti i ovu kratku stanku. Meni osobno ovo je najljepša slika.
Svaki kršćanin doživi upravo ovo isto kad god trpi. Marijina blizina postaje susret koji tješi i krijepi.

Biblijski tekst
«Evo moga sluge! Mnogi se užasnuše vidjevši ga. Tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo. Izrastao je poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njemu ni ljepote ni sjaja da bi se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.»
(Iz 52, 13-14 i 53, 2)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Isuse, u svojoj boli imao si i veliku utjehu. Susreo si svoju Majku koja Te je pratila. Njezina blizina se sada pretvara u pravi susret. Ona Ti nije skinula križa s ramena, ali Ti je zadnji Tvoj hod bilo važno da si je susreo.
Marijo, i ovaj trenutak je bio moguć jer si bila vjerna i jer nisi bježala od vlastitog trpljenja niti si se bojala trpljenja svoga Sina.
Hvala ti što si ga nježnom svojom rukom ohrabrila. Isuse, hvala Ti što si uzvratio nježnošću svojoj Majci Mariji. Ti si znao koliko trpi. Isuse i Marijo, hvala vam na vašem zajedničkom hodu kroz trpljenje. Isuse, s Marijom te sada molim za sve koji trpe, za sve majke i očeve koji trpe radi svoje djece. Molim Te za one koji ne mogu više susretati, jer su u tome spriječeni ljudskim nepravdama i progonstvima. Molim Te i za one koji se ne žele više susresti jer su ljubav i povjerenje u njima potpuno slomljeni.

Gospina poruka
“Draga djeco! Danas vas pozivam na potpuno predanje Bogu. Sve što činite i sve što posjedujete, predajte Bogu, da on zagospodari u vašem životu kao Kralj svega što posjedujete. Tako vas Bog preko mene može voditi u dubine duhovnog života. Dječice, ne bojte se, jer ja sam s vama i kad mislite da nema izlaza i da je sotona zagospodario. Ja vam nosim mir. Ja sam vaša Majka i Kraljica mira. Blagoslivljam vas blagoslovom radosti, da vam Bog bude sve u životu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(25. srpnja 1988.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo, Majko, pomiluj svojom nježnom rukom sve koji Te traže pa i one koji Te ne traže jer teško je biti bez majke. Isprosi stoga svim majkama da budu vjerne svom majčinstvu. A sve nas i cijelu Crkvu zagrli i obnovi, jer cijela Crkva gleda u Te ko u zvijezdu zadnjeg spasa.

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Ah, tko ne bi proplakao,
kad bi Majku ugledao
u tolikoj žalosti?
Sveta Majko…


PETA POSTAJA
Isuse, Šimun Cirenac Ti pomaže nositi križ

Isus je u središtu prizora, umoran, bez snage i kao da je privučen zemlji od vlastitog tereta. Mišići više kao da ne postoje, glava je nagnuta umorno na lijevu stranu i nasilu pridignuta samilošću jednog iz pratnje. Šimun Cirenac, snažan fizički, ide naprijed sigurno i izražava svoju samilost prema izmučenom Nazarećaninu.
U ovoj samilosti se očituje potpora onih koji još vjeruju Isusu. Vidi se jedan dio ljudi koji suosjećaju ili se poklanjaju Kristu. A on izgleda nezgrapan, izobličen, nerazmjeran, tolika bol i iscrpljenost ga pritišću.
Drugi dio ljudi je očito odsutan, prisutan jedino u znakovima ramena koje pada, izobličeno od križa i pogrdnog natpisa koji visi o Isusovu vratu. Na kraju se vidi osamljena bol Marijina.

Biblijski tekst
«Isus reče narodu i učenicima: Ako tko želi ići za mnom neka uzme križ svoj i neka slijedi mene!»
(Mk 8,34)
«Vojnici odvedoše Isusa da ga razapnu. Izlazeći sretoše nekog Cirenca, imenom Šimun, i prisiliše ga da mu ponese križ.»
(Mt 27,31-32)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, I blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Isuse, susret s Tvojom Majkom Te je ojačao i osnažio iznutra, ali su Tvoje fizičke snage potpuno nestale. Stoga su Ti dali Šimuna iz Cirene da ponese križ. Snažan je on i rado to čini. Njegova pomoć je od velike vrijednosti za Tvoj hod u poslušnosti Ocu. Ti si hrabrio svoje učenike da neće biti kušani iznad vlastitih snaga. Pa i kad smalakšu vlastite snage, nađe se netko kao Šimun Cirenac koji će pomoći nositi križ.
Isuse, hvala Ti što u primjeru Šimuna Cirenca mogu naučiti da je i moja uloga važna, da je moja snaga duha i uma i moja fizička snaga nekom obećanje da neće biti kušan iznad vlastitih snaga. Stoga se sada iskrena srca stavljam na raspolaganje sa svim što imam i sa svim što jesam svima koji trpe. Uzmi me, Isuse! Pomozi mi da moje ruke budu pomoć onima koji ne mogu više raditi svojim rukama, da moje oči budu svjetlo onima koji su slijepi, da moje noge budu pomoć nijemima.
Evo, uzmi me u svoju službu!

Gospina poruka
“Draga djeco! Pozivam vas na potpuno predanje Bogu! Molite, dječice, da vas sotona ne ljulja kao grane na vjetru. Budite jaki u Bogu. Želim da preko vas čitav svijet upozna Boga radosti. Svjedočite svojim životom Božju radost. Ne budite tjeskobni ni zabrinuti. Bog će vam pomoći i pokazati vam put. Želim da mojom ljubavlju ljubite sve: dobre i zle. Samo tako će ljubav zavladati svijetom. Dječice, vi ste moji. Ljubim vas i želim da se meni prepustite, da vas mogu voditi Bogu. Molite se neprestano, da vas sotona ne može iskoristiti. Molite da spoznate da ste moji. Blagoslivljam vas blagoslovom radosti. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(25 svibnja 1988.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo, pa kad i moradnem ostati u pozadini, isprosi mi milost da moja nazočnost kod onih koji pate bude znak da ih volim i ne ostavljam. Molim Te, Marijo, posebno za one koji dvore teške bolesnike kao i Ti u ovom času nemoćni gledaju boli i trpljenje svojih dragih i milih. Neka bude što više ljubavi i spremnosti za pomoć.

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Tko bi mogo bez žalosti,
gledat Majku u gorkosti.
Muke s' Sinom trpjeti!
Sveta Majko…


ŠESTA POSTAJA
Isuse, Veronika Ti pruža rubac da otareš svoje lice

Veronika, koja se odvojila od jedne skupine žena, sačinjava cjelinu s likom Kristovim koji se naginje prema njoj, da mu ona može obrisati lice. Žene samilosti i ljubavi s lijeve strane, a među njima je i Marija čiji se osjećaji majčinski sjedinjuju s Veronikinim osjećajima. Suprotstavljen im je prezir ogorčenih, oni koji su okorjeli i bez svakog osjećaja, koji nastavljaju bičevima i štapovima ometati i onemogućavati nježni i pun osjećaja gest Veronikin.

Biblijski tekst
«Tko je taj što dolazi u haljinama crvenim? Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? Krv mi poprskala haljine, iskaljah svu odjeću svoju, jer došla je godina mog otkupljenja.»
(Iz 63, 1-3)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Zahvalno si s ljubavlju prignuo svoje lice da Ti ga Veronika u svojoj ljubavi i zahvalnosti prema Tebi obriše.
Isuse, molim Te za sve bolesnike i za sve koji trpe da znadnu sa zahvalnošću primiti usluge i ljubav onih koji ih služe. Daj da bolesni budu uvijek strpljivi s onima koji ih dvore. Pomozi svima koji su uz bolesnike da u svakom vide i osjete Tebe. Posebno Te molimo za one koji su na izmaku svojih snaga zbog duge bolesti svojih ukućana. Neka u svakoj čaši hladne vode obnavljaju svoju ljubav prema Tebi u svijesti da što čine bolesnicima, Tebi čine!
Molim Te za osoblje svake bolnice, za liječnike i sestre, da s ljubavlju služe Tebi i Tvojoj bolesnoj braći. I oni koji dvore da ne ostanu sami. Odgajaj Ti, Isuse, po svojoj Majci Mariji, srca koja će biti zaljubljena u bolesnike i patnike, da s ljubavlju svojom mogu otkupljivati bol.
Isuse, molim Te za sve ispovjednike koji snagom Tvoje milosti služe pomirenju ljudi s Ocem. Neka svaki bude svjestan da je oruđe u Tvojoj ruci.
Neka poslije svake ispovjedi svaki svećenik osjeti istu radost koju je osjetila Veronika. Neka svaki koji se ispovjedi primi radosno milost pomirenja i čišćenja.

Gospina poruka
“Draga djeco! Želim vas iz dana u dan oblačiti u svetost, dobrotu, poslušnost i ljubav Božju, da iz dana u dan budete ljepši i spremniji za svog Gospodara. Draga djeco! Slušajte i proživljavajte moje Poruke. Ja vas želim voditi. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(24. listopada 1985.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo, znamo da si Ti na osobit način bila zahvalna hrabroj Veroniki. Stoga se Tvoja bol posebno stopila s njezinom.
I Tebi je, o Majko boli, bilo lakše kad si se uvjerila da ima još ponetko iskazati ljubav i pomoći Tvojem Sinu, kad si bila u tome spriječena. S kolikom si zahvalnošću pratila ovaj ljudski Veronikin čin.
Marijo, hvala Ti što ćeš svojom ljubavlju pomoći svima KOJI I DANAS NASTOJE U LJUBAVI SLUŽITI Tebi i Tvojem Sinu i patnicima!

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Radi grijeha puka svoga
vid' Isusa preminuloga
mukam, bičim podložna!
Sveta Majko…


SEDMA POSTAJA
Isuse, Ti drugi put padaš pod križem

Nasilje raste i glavno je obilježje ovog dramatičnoga prizora. Isus je opet s koljenima na zemlji. Njegove ruke i njegova krv su u prašini. Izgleda kao da želi zagrliti kamenje. Svjetina mu je stalno blizu, urla i prijeti. Netko podiže križ, drugi se opet priginju da ga povuku za kosu. Netko opet pokazuje šake i bičeve, ponetko promatra i šuti. Drugi ga opet pokušavaju podići i ponovno mu staviti križ na leđa. Još uvijek je na desnoj strani. Majka Marija, zbunjena, trpi.

Biblijski tekst
«Sion reče: Gospodin me ostavi, on me zaboravi. Može li majka zaboraviti svoje čedo? Pa kad bi koja i zaboravila, ja tebe neću zaboraviti. Znat ćeš da sam ja Gospodin: koji se u mene uzdaju, neće se posramiti.»
(Iz 49, 14-15 i 23)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Isuse, opet si na zemlji. Križ Te je pritiskao.
Nisi imao snage stati kao most, nego si bliže zemlji, grliš kamenje koje je mnogo mekše od ljudskih srdaca, od ljudi koji Te muče, udaraju, vuku za kosu, nasilno postavljaju ponovno pod križ.
Majka Tvoja je zbunjena u svojoj boli, Isuse; stid me je reći hvala Ti za trpljenje koje si prihvatio za nas ljude, jer je po svakoj mjeri previše. A ljudi nikako da zasite svoju mržnju i razularenost.
Hvala Ti još više zato što si ustao i što nam pokazuješ da si spreman do kraja ljubiti.
Isuse, molim Te za sve one koji su se razočarali sami nad sobom jer su ponovno pali u grijeh, jer ih je mržnja opet oborila, psovka prevarila, sebičnost zavela, iako su bili obećali da će se popraviti.
Molim Te i za sve koji su se pokušali podići iz droge i drugih grješnih ovisnosti pa su ponovno pali umjesto da hodaju uspravno; nalaze se ponovno pod svojim križevima i pužu po zemlji poniženi od grijeha.
Isuse, nek ni jedan Tvoj brat ni Tvoja sestra koji su ponovno pali ne ostaju slomljeni i poniženi, nego ih Ti uspravi!
Ti ih razumiješ, kad ih nitko drugi ne razumije. Ti ih prihvaćaš i kad ih drugi odbacuju.
Ti ih nećeš čupati za kosu, kao što su Tebe čupali. Znat ćeš način i vrijeme da im pomogneš ne otvarajući nove rane i ne povrjeđujući stare.
Isuse, hvala Ti što ćeš to i sad učiniti na zagovor Marije, koja je zbunjena od boli.

Gospina poruka
“Draga djeco! Pozivam vas na ljubav prema bližnjemu, na ljubav prema onomu od koga vam dolazi zlo. Tako ćete ljubavlju moći prosuditi nakane srdaca. - Molite i ljubite, draga djeco! Ljubavlju možete učiniti i ono što mislite da je nemoguće. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(7. studenog 1985)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo, hvala Ti što si kroz trpljenje učila slušati kao i Tvoj Sin i što želiš biti majka i pomoćnica svih. Hvala Ti, što se do sada nije čulo da si zapustila ikoga koji se utekao Tvojoj pomoći.

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Gledaj sina preljubljena
umirući zapuštena
dok duh sveti izdahnu!
Sveta Majko…


OSMA POSTAJA
Isuse, Ti tješiš rasplakane žene

Isus se uspinje na Kalvariju. Susreće skupinu žena iz Jeruzalema. Ražalošćene prizorom, žene plaču i udaraju se u prsa. Isus se zaustavlja i okreće im se govoreći: »Nemojte plakati nada mnom, nego plačite zbog vas i vaše djece…» Između Isusa i žena stvara se odnos međusobnog smilovanja. Ali može se shvatiti da se Isusov osjećaj samilosti proteže na cijelo čovječanstvo koje su svojim grijesima pravi uzrok svih zala i njegove žrtve. A oko skupine vlada mržnja, nasilje i ismijavanje izraženo u bijesnim pokretima, ispruženim šakama i udarcima.
Jedno preplašeno dijete od majke traži zaštitu.
Ali i u takvim okolnostima Isus nalazi snage da tješi druge.

Biblijski tekst
« U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu u Jeruzalem. A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosti i molitve. I gledat će na onog kog su proboli. Naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko će ga oplakivati kao prvenca.»
(Zah 12, 9-10)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio.

Molitva i razmišljanje
Isuse, Ti si učitelj i svaku si priliku iskoristio da učiš i poučavaš. Ti u svakoj prilici naviještaš Božju riječ i Očevu volju.
Hvala Ti, Isuse, za svaku riječ koju si izgovorio i kojom si navijestio spasenje, ljubav, mir, milosrđe i praštanje.
Isuse, molim Te najprije za sebe osobno. Daj mi milost da znadnem u svakoj prilici svog života čuti Tvoju riječ. Pomozi mi da nikad ni jednu ne prečujem i da se potpuno dadnem voditi Tvojom riječju kao što je to činila Tvoja Majka. Oprosti mi za svaku Tvoju riječ koju sam neozbiljno shvatio i operi me od krivice koja je u meni nastala zbog neposlušnosti Tvojoj riječi.
Isto tako Te molim za sve koji navještaju Tvoju riječ, za sve odgovorne na svijetu i u Crkvi. Neka budu najprije slušatelji i izvršitelji Tvoje riječi i neka je snagom Tvojeg duha navješćuju drugima. Molim Te za sve učitelje i profesore, za sve odgojitelje a posebno za roditelje.
Učini, Isuse, srca svih odgojitelja po svom srcu i daj da uspije djelo ruku njihovih. Očisti srca odgojitelja i svih roditelja od sitnih računica, od sebičnosti i oholosti da u poniznosti i jednostavnosti mogu služiti divnom djelu odgoja novih ljudi.
Isuse, sve nas u srcu ozdravi od duhovne gluhoće, da nas svaka Tvoja riječ duboko dirne.

Gospina poruka
“Draga djeco! Ne, ne znate ljubiti i ne znate s ljubavlju slušati riječi koje vam dajem. Budite svjesni, ljubljeni moji, da sam ja vaša Majka i da sam došla na zemlju da vas učim iz ljubavi slušati, iz ljubavi moliti, a ne iz prisile što nosite križ. Križem se Bog proslavlja preko svakog čovjeka. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(29. studenog 1984.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo, na ovoj postaji mi je lice skriveno. Ali znam da si mu blizu i da si slušala s ljubavlju ono što je on drugima govorio, jer Ti si bila vjerna slušateljica i vršiteljica riječi Gospodnje. Svojoj boli i žalosti, o Marijo, pridruži sve one koji trpe što ne slušaju riječi Tvoga sina, učitelja i proroka.

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Čin' da plamen srca moga
ljub' Isusa, sina tvoga,
da mu budem ugodan.
Sveta Majko…


DEVETA POSTAJA
Isuse, Ti padaš po treći put pod križem

Ovo je treći pad. Cijelim prizorom dominira prevrtanje križa koji je gotovo nestao. U sredini prepoznaju se ljudi koji nastoje da ga prihvate. Težina križa više ne pritišće ramena Mesijina. Svi su oko Isusa uznemireni, a njegovo se tijelo vidi do nogu mase koja se gura da ga vidi, koja ga promatra iz radoznalosti i još uvijek izaziva. Ruke Isusove su u prašini, njegovo lice je gotovo nestalo među kamenjem i izgleda kao da želi poljubiti onaj djelić zemlje koji je svjedok zadnjih koraka njegova utjelovljenja. Siromašno tijelo Isusovo postalo je hrpa rana. Nastoji se podići ali je potpuno iznemogao, satrven od težine patnje. Gospa se vidi potpuno zavijena u bol i neke žene koje dijele s njom muku. Približava se čas koji joj je prorekao starac Šimun u hramu: «…i tebi će mač goli probosti dušu.»
Nikada se naš spasitelj nije pojavio tako. Čovjek boli, izmučen, satrven, odbačen od čovječanstva. On je trpio, ali nije rekao ni jednu riječ, kao žrtva koja se dade voditi na klanje.

Biblijski tekst
«Svi vi što prolazite putem, pogledajte i vidite ima li boli kakva je moja bol, kojom sam pogođen kojom me Gospodin udari u dan žestokog gnjeva svojega.! S visine pusti oganj, utjera ga u moje kosti. Pred noge mi razapne mrežu i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena. Čuj kako stenjem1 Nema mi tješitelja. Svi neprijatelji čuju za moju nesreću i likuju što si to učinio. Samo uzdišem, a srce moje tuguje.»
(Tuž 1, 12-13 i 21-22)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Isuse, staje mi dah pred ovim prizorom. Suosjećam s Tobom i Tvojom Majkom. Volio bih u ovom prizoru vidjeti više onih koji Ti pomažu i koji Te prihvaćaju, ali ih nema.
Ostavljen si u svojoj boli, sravnjen sa zemljom. Marija je uz Tebe, blizu je, ali susret više nije moguć. Sada susrećeš kamen i grliš zemlju.
O čovječe boli, janje vođeno na klanje, koji tako oduzimaš grijehe svijeta i čistiš zemlju okaljanu svakovrsnim zločinima, hvala Ti za Tvoju žrtvu nevinu, prikazanu iz ljubavi prema nama.
Isuse, sada Te molim koji su životne prilike bacili na zemlju, za sve koji su satrveni bolju i uništeni.
Ovdje posebno mislim na duševno bolesne i stoga odbačene od obitelji i po bolnicama. Njih je njihova bolest potpuno izobličila. Ozdravi ih i zaštiti.

Gospina poruka
“Draga djeco! Danas vam želim reći da vam Bog želi poslati kušnje koje molitvom možete pobijediti. Bog vas kuša kroz svakodnevne radove. Sada molite da nadiđete mirno svaku kušnju. Iz svega kroz što vas Bog kuša izlazite otvoreniji Bogu i pristupajte Bogu s ljubavlju. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(22. kolovoza 1985.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo, hvala ti što si prihvatila da budeš Majka Mesije i Spasitelja koji je morao prihvatiti ovakav put i proći ovakve patnje. Marijo, Majko boli, budi blizu svima onima koji su blizu patnicima i pomozi im!

-Smiluj se nama, Gospodine.
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Tvoga Sina izranjena
za sve gorko izmučena,
muke sa mnom razdijeli!
Sveta Majko…


DESETA POSTAJA
Isuse, skidaju s Tebe odjeću

Isus je stigao na mjesto žrtve i vojnici ga svlače. Unatoč žestokim bolima koje je pretrpio i fizičkoj iznemoglosti, Isusu uspijeva stajati na nogama u svoj svojoj kraljevskoj snazi. Ruke i tijelo pokazuju kožu uništenu bičevima.
Ovo je trenutak prije pribijanja na križ, trenutak u kojem se ponovno u licu Kristovu očituju muke: zbog fizičke boli, a još više radi zastrašujućih uvreda njegovu Duhu, Stvoritelju i Otkupitelju čovječanstva. Nikada kao sada očitovale su se na licu njegove božanske kreposti.
Kao da se smanjuje i ublažava ljudsko zvjerstvo, iako ga još ponetko pokušava izazvati. Mariju tješi jedna žena.

Biblijski tekst
«Ja ostajem napušten, samotan. Skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja. Sve svoje dane zazivat ću Vječnoga. On će me izbaviti iz ruku mojih neprijatelja.»
(Baruh 4, 19-21)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio.

Molitva i razmišljanje
Ljudi su učinili sve da Te unište, a Ti opet pred njima stojiš u svom kraljevskom dostojanstvu, svi mogu i sada reći s Pilatom: Evo čovjeka.
Isuse moj, dok Te ovako promatram, ostaje mi samo jedna molba: Učini nas ponovno ljudima jer smo se rasčovječili. Rasčovječene su obitelji, zajednice, čovječanstvo.
Mnogi su lišeni materijalnih dobara i umiru od gladi ili jedva sastavljaju kraj s krajem, a još ih je više lišeno duhovnih dobara, te su potpuno spriječeni u svom ljudskom hodu i stoga im prijeti potpuno rasčovječenje.
Mnogi više ne poznaju ljudske ni kršćanske kreposti, nego su se potpuno okrenuli od svih pozitivnih vrednota i kaljaju svoju dušu, duh i tijelo.
Očovječi cijelo čovječanstvo, Isuse moj!
Posebno Te molim za one koji su zbog prekomjernog uživanja jela i pića i po neurednom životu zlorabili svoje tijelo i pretvorili se u požudu koja mnoge proždire i zavodi.
Molim Te, Isuse, za one koji su se zbog zloporabe svoga tijela razboljeli u duši i tijelu i zahvaćeni su neizlječivim bolestima.
Snagom svoje žrtve, Isuse, sačuvaj djecu i nove naraštaje od pogrešnog i razarajućeg stava prema duši i tijelu.
Po ranama koje su Te potpuno iscrpile, ali Ti nisu oduzele Tvoga dostojanstva, neka čovječanstvo krene novim putem, dostojnim čovjeka!

Gospina poruka
“Draga djeco! I danas vas pozivam da se više otvorite Bogu, da može preko vas djelovati. Koliko se vi otvorite, toliko ćete plodova primiti. Želim vas ponovo pozvati na molitvu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(6. ožujka 1986.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo, ni ti više nisi mogla sama podnositi bol. Tvoja je bol pokrenula jednu ženu da te tješi i bude ti blizu. Mariji, zagovaraj za sve one koji su sada, u ovom trenutku izloženi neljudskim pogledima. Očuvaj one koji su izloženi strastima i prijeti im propast.

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Čin' da s tobom gorko cvilim
Za Isusom dragim, milim
Dokle budem živjeti!
Sveta Majko…


JEDANAESTA POSTAJA
Isuse, pribijaju Te na križ

Sve kao da je stalo. Tišina je. Prizorom vladaju udarci čekića. Pa i ljudi s dugim štapovima i bičevima konačno su se smirili i u šutnji prisustvuju prizoru. Tri jaka krvnika drže pričvršćene ruke i noge na tvrdom drvetu. Isus se ne pokreće, ne viče, iz njegovih usta osušenih od žeđi ne izlazi jecaj. I iz ovoga bi prizora i njegova ponašanja svi prisutni mogli shvatiti da se radi o nevinom pravedniku.
Ali ne, njihova srca već uživaju u toliko željenoj pobjedi nad «Učiteljem iz Nazareta», i oni ne mogu ni zamisliti da on moli za njih i da priprema svoj duh za potpunu žrtvu. Marija je utonula u potpunu bol, koju je zavila u svoj plašt.

Biblijski tekst
«Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio svoja usta. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše.»
(Iz 53, 7-8)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Pred prizorom razapinjanja barem za trenutak zašutjeli su i Tvoji protivnici. Odjeci udaraca čekićem uz fizičku bol koju si trpio, neopisiv je prizor. I Tvoja Majka se zavila u plašt svoje boli. Tu više nitko nikoga ne može tješiti.
(Šutnja)
Isuse, u ovom trenutku Ti opet želim reći hvala za sve što si bio spreman prihvatiti i podnijeti za nas. Ja želim da Tvoja bol odjekne u mome srcu i da dodirne ono što je ostalo tvrdo i neobrađeno, nedodirnuto. Neka u meni Tvoja bol stvori novo srce. Neka udarci koje su Tvoje ruke primile, otvore sve ruke koje su se pretvorile u šake. Neka Tvoje probodene noge zaustave sve one koji su pošli krivim putem i vrate ih na pravi put. Neka Tvoja bol razbije svu tvrdoću u obiteljima, u Crkvi i u svijetu.

Gospina poruka
“Draga djeco! Želim vam zahvaliti za sve žrtve i pozivam vas na najveću žrtvu, žrtvu ljubavi. Bez ljubavi ne možete prihvatiti ni mene ni mog Sina. Ne možete bez ljubavi pripovijedati svoja iskustva drugima. Zato vas pozivam, draga djeco, da počnete živjeti u sebi ljubav. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(27. ožujka 1986.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
O Marijo, neka Tvoja bol bude suotkupiteljska, da svijet prestane biti okrutan, da ne bude više probodenih, ostavljenih i zapuštenih. Marijo, molim Te daj da se u Tvojoj boli i u boli Tvoga Sina rodi novi svijet. Nek se rode nove duše i srca spremna trpjeti iz ljubavi i tako suotkupljivati neotkupljeni svijet. Samo ljubav hranjena Vašom ljubavlju može biti balzam ranama koje smo zadali jedni drugima i od kojih trpimo. Neka Crkva kojoj si ti uzor i Majka, a sin tvoj glava, postane zajednica onih koji se ljube i ljubeći se međusobno otkupljuju bol svijeta. Posebno Ti preporučujem boli koje dolaze od grijeha mržnje, težnje za vlašću nad drugima, zavisti, sebičnosti i nevjernosti. A oni koji trpe iz ljubavi neka ne sustanu, nego ostanu trajni svjedoci ljubavi koja otkupljuje.

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

O preslavna svih djevica,
Gorke suze, gorka lica
Nek me čine plakati!
Sveta Majko…


DVANAESTA POSTAJA
Isuse, Ti umireš na križu u teškim mukama

Pogled prema nebu razdijeljen je na tri križa i u središtu se okomiti podiže Krist. Isus, nakon što je povjerio Majku sinu i sina Majci, obraća se Ocu na nebesima: «Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.» Riječi svete, dovoljne da vrate nadu u srca ljudi. Nakon dubokog uzdaha Isus umire. Nebo se pomračuje, zemlja se trese, strah je zahvatio nazočne. Prvi su pobjegli oni koji su mrzili i ranjeni, zahvaćeni u svojemu strahu. Marija se klanja i grli Križ, ljubi probodene noge svoga Isusa u dubokom činu ljubavi. Ivan, najvjerniji, nastoji joj pružiti utjehu ali ne odvraća svog pogleda od ljubljenog Učitelja. Samo je Majka s nekoliko najvjernijih ostala pod Križem. U dnu, zavijene u svoje plašteve, plaču Marija Magdalena i Marija Kleofina.

Biblijski tekst
«Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Kao voda razlih se, sve mi se kosti razliše, srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi. U prah smrti bacio si mene. Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinački okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojati mogu, a oni me gledaju i zure na me.»
(Ps 21, 2. 15-18)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Tri sata si, Isuse, visio na križu. Isuse, Otkupitelju, unatoč tolikom silnom bolu, Ti ne zaboravljaš Mariju, svoju Majku. Ne zaboravljaš ni svoga učenika. Povjeravaš ih jedno drugome.
Nisi zaboravio ni onih koji su te mučili i razapeli. Ti za njih tražiš oproštenje.
Ti ne umireš u gorčini mržnje, nego si svoju pretešku muku zasladio praštanjem i ljubavlju.
Hvala Ti što si tako otvorio novi put u čovječanstvu: put mira i praštanja. Sada Te stoga i molim s Tvojom Majkom Marijom, Kraljicom Mira I Majkom našom, za mir u svijetu. Neka po Tvojoj muci i na njezin zagovor svako srce uvrijeđenog i svako srce uvreditelja bude sposobno da se po njemu nastavi razlijevati rijeka pomirenja koju si Ti otvorio. Neka Tvoje probodeno srce iz kojeg je potekla krv i voda opere moje srce i srca svih ljudi od svake duhovne bolesti. Neka Tvoja krv odnese svako zlo, a stvori nove prostore za rast ljubavi, za spasenje svijeta.

Gospina poruka
“Draga djeco! Želim vam reći da ovih dana u središtu bude križ. Molite se napose pred križem iz kojeg dolaze velike milosti. Sad obavite u svojim kućama posebnu posvetu križu. Obećajte da nećete vrijeđati Isusa ni križ i nanositi mu pogrde. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(12. rujna 1985.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo, tri sata si s njim proživljavala neopisive muke. Svaki njegov uzdah na križu, svaki grč na licu, a pogotovo njegove riječi, i zadnji krik, zabole su se kao mačevi u Tvoje već bolom izmučeno srce.
Isuse, rado prihvaćam Mariju za Majku, jer znam da si je po Ivanu i meni dao. Marijo, hvala Ti što me rado primaš kao što si rado primila Ivana kao svoga Sina. Neka u mom srcu nastane novo zajedništvo snagom ovog trenutka spasenja. Hvala Ti što su mnogi pred ovim prizorom odložili otvorene strijele i koplja, bičeve i štapove grijeha i započeli s Tobom nov put.

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Čin' me ranam' izraniti
čini križem opojiti,
još i krvlju Sinovom!
Sveta Majko…


TRINAESTA POSTAJA
Isuse, skidaju Te s križa i predaju Majci

Ovo mučno skidanje s križa Marija ne izdržava, od boli gubi svijest. Masa koja je sudjelovala u muci i smrti Kristovoj, pobjegla je. Malo vjernih Učitelju je ostalo i spremni su izdržati djelo milosrđa i uzeti tijelo Kristovo. Smrt Učiteljeva je prouzročila veliko razočaranje kod onih koji nisu imali jaku vjeru. Gotovo svi apostoli su se razbježali, dok je za tvrdokorne srcem završio onaj čovjek, koji je svojom mukom ugrožavao njihov život i mučio njihova srca. Isusa su skinuli pažljivo, da ne bi njegovo izmučeno tijelo zadobilo nove povrede. Učenici pridržavaju ožalošćenu Majku.

Biblijski tekst
«Budući da je bila Priprava, i da tjelesa ne ostanu na križu u subotu, jer bijaše onaj veliki dan, ona subota, zamoliše Židovi Pilata da se raspetima prebiju goljeni i da se skinu. Tad vojnici dođoše i prebiše goljeni obojici raspetih s Isusom. Kad dođoše do Isusa i vidješe da je mrtav, njemu ne prebiše goljeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok, da odmah poteče krv i voda.»
(Iv 19, 31-34)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Isuse moj, Ti si završio svoj životni put. Pod križem je nastavila patiti Tvoja vjerna Majka.
I sad je bol slomila sve otpore. Tvoja Majka nije više izdržala. Pala je u nesvijest. Probudivši se prihvatila je u svoje krilo Tijelo Tvoje, koje je kao Majka jednom u Betlehemu tako radosno primila. I koje je kroz tolike godine njegovala.

Gospina poruka
“Draga djeco! Već sam vam rekla da sam vas izabrala na poseban način, onakve kakvi jeste. Ja, Majka, sve vas ljubim. I, u svakom trenutku kad vam je teško, ne plašite se! Ja vas ljubim i onda kada ste daleko od mene i mog Sina. Molim vas, ne dopustite da moje Srce plače krvavim suzama zbog duša koje se gube u grijehu. Zato, draga djeco, molite, molite, molite! Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(24. svibnja 1984.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
O, Marijo, žalosna Marijo. Tvoje krilo nije bili zaleđeno osvetom i mržnjom nego je, bolju pročišćeno, tako da si sada sa istim čistim krilom grijala hladno tijelo svoga mučenog Sina, kao i onda u Betlehemu. Prikazivala si ga sada mrtva za spas kao onda u hramu, kad si ga donijela prikazati Gospodinu kao svog prvijenca. Bolno si doživjela ispunjenje proročke Šimunove riječi da će Ti mač boli probosti majčinsko srce.
Marijo, hvala Ti što nisi bila zastrašena bolju i pobjegla. Hvala Ti na vjernosti. Želio bih Te svojim životom i svojom ljubavlju utješiti i obradovati. Stoga se sada posvećujem Tebi i stavljam se Tebi, o Marijo, na raspolaganje.
Primi i cijelu Crkvu pod svoje okrilje, posebno u ovo teško vrijeme. Prihvati, o Marijo, sve ljude i daj da se svi dadnu prihvatiti. Neka tvoje majčinsko krilo ugrije svako srce i svaku dušu koja se smrzava i muči u grijehu. Neka svi ljudi po Tvom majčinskom krilu postanu braća i sestre i nek se mir kao rijeka Tvojim zagovorom razlijeva cijelim svijetom Budi Majka napuštenoj djeci. I neka takvih više ne bude. Neka se po Tvom majčinskom krilu rode nove svete obitelji pune mira i ljubavi!

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Da ne budem ognjem spaljen,
već po Tebi, Djevo, branjen
na dan suda strašnoga!
Sveta Majko…


ČETRNAESTA POSTAJA
Isuse, Tvoji Te prijatelji polažu u grob

Hladni i teški izgled groba ovladava prizorom pokopa. Marija prva do ulaza u tamu groba posljednjim milovanjem kao da obasjava lice Isusovo. To je zadnji čin velike žrtve. U Marijinu činu je sav osjećaj i sva nježnost koju može izraziti samo majka Učenici plaču kod groba.

Biblijski tekst
«Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde, niti mu usta izustiše laži. Ali se Gospodinu sviđa da ga pritisne bolima. Žrtvuje li svoj život za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit će sebi dane, i Gospodnje će se po njemu ispuniti. Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu uzeti na se. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu.»
(Iz 53, 9-12)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Isuse, neljudski su se prema Tebi ponijeli, a evo, djelo pokopa je ipak ljudski i prijateljski čin. Nestalo je onih koji Te mrze, koji udaraju, a oko Tebe je Tvoja Majka Marija, učenice i Tvoj ljubljeni učenik s ostalim prijateljima. Marija, Tvoja Majka, još Te jednom miluje i iskazuje Ti tako veliku počast.
Činom ljubavi i zahvalnosti postavljen si u grob. Bol i praznina su očite, ali je nestalo mržnje. Ljubav je jača, ljubav sve podnosi. Isuse, moj Gospodine, sada Te molim za sve one koji danas umiru. Neka umru pomireni i neka im se učini dostojan pokop.
Isuse, molim Te za sve koji umiru u neljudskim uvjetima, zapušteni, odbačeni, osamljeni, na cestama u nesrećama ili na radnim mjestima, iznenada. Posebno Te molim za one koji ubijaju i za njihove žrtve. Jedino Ti možeš osvijetliti njihova lica, da i u njih zadnji čin bude pobjeda ljubavi. Molim Te za sve majke, očeve i liječnike koji ubijaju nevinu djecu. Molim Te za nevine žrtve koje će se danas dogoditi. Primi ih u svoje kraljevstvo. Neće imati ni groba ni spomenika, ali neka ih Tvoja ljubav vječno ubilježi u Knjigu života.

Gospina poruka
“Draga djeco! Danas vas sve pozivam na molitvu. Bez molitve, draga djeco, ne možete osjetiti ni Boga ni mene ni milosti koje vam dajem. Zato vas pozivam da vaš početak i svršetak dana uvijek bude molitva. Draga djeco, želim vas voditi iz dana u dan što više u molitvi, ali ne možete rasti jer ne želite. Pozivam vas, draga djeco, da vam molitva bude na prvom mjestu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(3. srpnja 1986.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo majko, u ispraćaju svoga Sina na ulazu u grob, svjetlo s Tvoga lica kao da je obasjalo tamu groba. Budi uza sve one koji danas na bilo koji način umiru. Neka im Tvoja ljubav osvijetli zadnje časove života i neka ublaži bol svih koji tuguju i neka Tvoja ljubav bude poziv na kajanje i pomirenje svima onima koji ogorčeno ubijaju druge ili sebi oduzimaju život.

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Kada umre tijelo moje,
onda duša slavi tvoje
nek s' napoji zauvijek!
Sveta majko…


PETNAESTA POSTAJA
Isuse, Ti si slavno uskrsnuo od mrtvih

Evo tri dana poslije - uskrsnuće
Silni kameni blok groba je razlomljen od svjetla koje izlazi iz Kristova uskrsnulog lica. Isus se oslobođen pokazuje u sredini prizora u svemu svojem blistavom kraljevskom dostojanstvu i božanstvu. Više ništa ne podsjeća na strašne pretrpljene muke. I to je Mesija, Sin Božji, koji se vraća u svoj slavi kako je obećao! Kod njegove pojave čuvari groba izgledaju kao razneseni eksplozijom koja je nadvladala i njihovo protivljenje. Cijelo čovječanstvo je prisutno u ovom sugestivnom i zaključnom prizoru s tri svjedoka: s lijeve strane čovjek spava. To je ponašanje onih koji ostaju ravnodušni za sve pozitivne vrednote. Na desnoj strani je čovjek preplašen, skriva oči, ne želi vidjeti. U sredini je onaj koji se, iako kasno, budi i otvara svjetlu.
Marija djevica može sada pokloniti sve svome Sinu koji je Bog u Očevoj slavi.

Biblijski tekst
«Uvečer, toga prvog dana u sedmici, dok su vrata gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade pred njih te im reče: 'Mir vama!' To rekavši pokaza im ruke i bok. I učenici se obradovaše kad vidješe Gospodina.»
(Iv 20, 19-20)

-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom Križu svijet otkupio!

Molitva i razmišljanje
Sve bi bilo uzalud i u Tvome životu da nisi Uskrsnuo. Što bi ostalo od Tvojih riječi i Tvojih djela da nisi, kao što si rekao, slavno uskrsnuo. Sve bi se rasplinulo kao dim na vjetru i nestalo poput magle. Ali, Ti si uskrsnuo, moj Gospodine Isuse. Patnja se promijenila u život uskrsnuća. Smrt je pobijeđena. Nada ozdravila. Ljubav dobila svoj najdublji temelj i razlog. Mržnja i zlo su postiđeni. Nastupa novo kraljevstvo, Tvoje uskrsno milosno kraljevstvo radosti i mira. Isuse uskrsnuli, Tvoje jako svjetlo neka prodre i raznese svaku tamu naših srdaca, obitelji, Crkve i svijeta. Neka se zaori nova pjesma posvuda. Neka svatko klikne: Aleluja, jer Ti živiš i vladaš. Nek se grobovi otvore i nek svi koji su duhovno mrtvi ustanu na novi život pa neka nitko ne bude isključen iz uskrsne povorke kojoj Ti stojiš na čelu!

Gospina poruka
“Draga djeco! Želim vas pozvati da rastete u ljubavi. Cvijet ne može bez vode normalno rasti. Tako i vi, draga djeco, bez Božjega blagoslova ne možete rasti. Trebate iz dana u dan tražiti blagoslov da biste normalno rasli i da biste obavljali s Bogom sve poslove. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
(10. travnja 1986.)
-Marijo, zahvaljujemo Ti i blagoslivljamo Tebe.
-Jer si svojim trpljenjem suotkupila svijet.
Marijo, Tvoja je radost velika i to veća što si više trpjela. O Majko, Ti znaš koliko nam je potrebno uskrsnuće. Stoga Majko uskrsnuloga Gospodina, zagovaraj da se svi nađemo u konačnoj radosti uskrsnuća.

-Smiluj se nama, Gospodine!
-Smiluj se nama!

-Zagovaraj nas, o Marijo!
-Marijo, zagovaraj nas!

Kraljice neba raduj se, aleluja,
Jer koga si bila dostojna nositi, aleluja,
Uskrsnu kako je rekao, aleluja.
Moli Boga za nas, aleluja.


ZAKLJUČNA MOLITVA

Hvala Ti, Isuse, hvala Ti, Marijo, što sam mogao promatrati muku kojom ste sjedinjeni u ljubavi otkupljivali svijet.
Hvala na iskustvu koje nam je donijelo uskrsnuće: da se sve može pretvoriti u dobro.
Hvala što mogu s novom nadom, novom radošću i ljubavlju krenuti opet u susret ljudima, u susret patnji i mukama.
Učinite me svjedokom uskrsnuća svim ljudima! I nek svi postanu ljudi dobre volje!
Amen. Aleluja.

Marijin križni put

POČETAK KRIŽNOGA PUTA

Oče, slutim neizrecivo bogatstvo Isusova puta do smrti na križu. Uputio sam se Mariji, ženi koju si izabrao za majku svoga Sina, da od nje naučim razumijevati Isusovo otkupljenje čovjeka kroz muku križa. Nadahni me svojim Duhom da je slijedim i tako dođem bliže Tvom Sinu, a po njemu k Tebi. Amen.

Isusa osuđuju na smrt


Kad mi je anđeo navijestio da ću roditi Isusa, svojim "neka mi bude" sva sam se opredijelila za to dijete i njegovo poslanje. Stala sam bez ostatka na njegovu stranu i odlučila vjerovati u njegov poziv bez pridržaja. Otada nisam imala drugog smisla života, nego samo njega. Sad sam ga gledala pred Pilatom. Moj narod ga je osudio, odbacio i predao Rimljanima da ga i oni kao okupatori mog naroda osude. Postala sam svjesna da sam tu i ja osuđena. Mislila sam kao on, sva moja životna zadaća i sreća bio je on i njegovo djelo. Sad je ta moja zadaća, moj smisao, moje opredjeljenje osuđeno. Bila sam kao i on odbačena. To je za mene bio kraj, posljednji životni put. Ja sam bila s njime osuđena na smrt.


Znaš li kako je to kad ti sve najdraže osude, popljuju, bace u blato? Sto tada raditi? Ostani uz Isusa, jer te on prima razočarana i rasplakana. Uz njega će se sve besmisleno opet osmisliti. Daj mi ruku da te povedem mome Sinu. Kad istražuješ svijet, ne očekuj pohvale i nagrade, nego gledaj je li to izvorna ljepota i bljesak istine. Neka se u tajnosti odvija tvoje traganje i izgaranje za istinu i ljubav. Ljudske prosudbe su fragmentarne. Bog vidi cjelinu. Ne boj se ljudskih osuda. Prepusti se Božjem sudu. On odlučuje.

Isus uzima na se križ


Gledala sam kako ulicama Jeruzalema, okrvavljen, znojan, iscrpljen, moj Sin nosi teški drveni križ na kojem treba izdahnuti. Ja sam mu darovala ljudski život, a sad mu ga moji sunarodnjaci hoće oduzeti. Više od trideset godina gradila sam njegovu budućnost i bila ponosna na nju. Samo sam za njega živjela. Sad u vrtlogu mržnje zaprepašteno gledam kako ide u smrt, a da mu ne mogu pomoći. Beskrajna volja da ga izbavim i neizreciva nemoć da to ostvarim nagomilali su se u meni kao grč bola i tjeskobno pitanje: zašto je zlo u svijetu tako moćno? Ima li negdje prostora gdje dobrota vlada i gdje pravda obasjava ljude? Prepoznala sam da je moj Sin Isus taj prostor. Htio je uzeti gomile zla na ramena da ih usmrti u svojoj smrti. To treperavo svjetlo davalo mi je snagu da ga slijedim. Zlo je izvor patnje. Prihvaćena patnja pobjeđuje zlo. Veličina i smisao života rađaju se kroz hrabro suočavanje sa zlom u patnji. Kad gubiš najdraža bića, gledaj naprijed, u susret koji će se dogoditi u vječnosti, a ne u prazninu koja iza njih zjapi, prijeteći da te pokopa u samosažaljenju. Prošla sam tim putem da te uzmem za ruku i ohrabrim. Uz tebe sam vjerno, ne boj se.

Isus pada prvi put pod križem


Dok je Isus padao, gotovo sam kriknula od straha da ga križ ne satre. Samo mi je jedna čežnja bila u srcu: da se digne i da još živi. Slabašna utjeha, jer on se penje prema smrti. Majka sam mu i svaki produžen tren njegova života meni je bljesak nade. Sve bih bila dala samo da sam ga mogla osloboditi od gomile koja ga je vukla prema Kalvariji. Mislila sam: samo da nikada tamo ne stignemo, da se pojavi neko čudesno izbavljenje...
Tako je srce molilo. On je trebao umrijeti i smrt je sada bila tu. Cesto mi je o tome govorio i sve sam shvaćala, ali majčino srce to ne prihvaća. S njime umirem i ja, jer ga ljubim i vjerujem u njega. Ljudski su koraci do smrti neodgodivi. Život je tu da se dadne, a ne sačuva. Uzalud se grozničavo brinuti da se sačuva što se sačuvati ne da. U darivanju je i neuništivost osobe. Kad padneš, ustani da još ljubavi daruješ nekome. Ohrabri se, prođi svijetom čineći dobro. Ne zaboravi, moja te molitva prati, nećeš se izgubiti. Bit ćeš tamo gdje sam ja.

Isus susreće svoju svetu majku


Ni sama ne znam kako, ali odjednom smo se susreli na putu za Kalvariju. Nikad neću zaboraviti taj prodorni pogled mog Sina. Kao da je tražio nekoga tko razumije ovu besmislenu osudu. Svi su govorili da je izdajica naroda i da po Mojsijevu Zakonu treba umrijeti. Ja sam Židovka i za mene je Zakon bio ponos i svetinja. Srce mi se razdiralo. Gledala sam ga u oči i dala mu do znanja da sam čitava uz njega, na njegovoj strani. Zlo je zavelo ljude pa ne vide da je on Sin Božji i Spasitelj svijeta. Bilo mi je žao što ljudi nisu raskrinkali prividnu logiku sile mraka. Ali, i moj Sin bio je siguran da zajedno s njime idem do kraja, kako bih s njime s onu stranu smrti uskrsno živjela. Utješiti nekoga, to je reći mu da si s njime, da ga nećeš napustiti, da ćeš mu biti vjeran. S nekim tko je na tvojoj strani mogu se izbjeći sve smrti i oživjeti mrtva duša. Ljubav je srce vjernosti.

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ


Odjednom je povorka zastala. Zadrhtalo mi je srce. Što se dogodilo? A onda sam ugledala kako prisiljavaju Šimuna iz Cirene da ponese križ moga Sina. Gledala sam kako iza Šimuna tetura od iscrpljenosti moj Sin. Imala sam osjećaj kako me boli svaka njegova rana. Vjerovala sam u smisao njegove odbačenosti. Često smo u dugim večerima znali o tome razgovarati, osobito nakon Josipove smrti.
Ali, sad sam se pitala ima li boli kao što je moja. U takvom stanju, dobrota čovjeka obasja i doda mu snage da ne klone. Tu dobrotu sam sada vidjela u Šimunu, koji je mome Sinu pomogao nositi križ. Više nisam bila sama na strani moga Isusa. Zlo je postajalo sve manje uvjerljivo.
Znaš, dobrota se brzo rasprostre od srca do srca. Ima dobrote u svakom ljudskom biću. Ona je tvoj saveznik. Svi su ljudi u svijetlim dubinama srca uz tebe. Tamo je skriven žižak sućuti. Kad se on razgori, sažeže svako zlo. Plamen ljubavi uništi mnoštvo krivica i zločina. Ima u svijetu nade.

Veronika pruža Isusu rubac


Vidjela sam krvavo, prašnjavo, znojno, iznakaženo lice svog Sina. Htjela sam, samo kad bih mogla, obrisati njegovo lice. Veronika je pročitala tu želju u mojim očima. Progurala se do Isusa i pružila mu rubac. Isus se prenuo, bljesak ljubavi ga je obasjao. Uzeo je rubac i obrisao lice. Bila sam na trenutak utješena. Isus je vidio da nas ima na njegovoj strani. Kad se Veronika vratila, ugledale smo Isusovo lice na rupcu. U svakom patničkom licu krije se Božji lik. "Što god učinite jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili", rekao je Isus. Dobro je liječiti iznakaženost ljudskih lica kako bi na njima zasjalo Isusovo lice. Do Boga se dolazi kroz ljubav prema čovjeku. Tu se najbrže iskusi Božja blizina. Potrebno se progurati do čovjeka, imati razumijevanja za njegove jadikovke, ostati uz čovjeka napuštena. Kalvarijska povorka još se uvijek provlači ulicama sela i gradova. Isus je još na križnom putu u udovima svoje Crkve. On je patnik u patnicima svijeta i zove srca Veronika, da mu se približe, otaru patnju i vrate se s njegovim likom u duši. Najveća sreća je moći ljudima činiti dobro.

Isus pada drugi put pod križem


Padati pod teretom križa značilo je otvoriti nove rane. A Isus je već sav bio jedna rana. Svaki pad mogao je biti posljednji, bilo zbog nove ozljede, bilo zbog bijesa vojnika. Zato me je duboko zabolio svaki Isusov posrtaj. Znala sam da je Isus Sin Božji, a ne samo moj Sin. Kao mač zarinut u srce osjećala sam zato okrutnost ljudi. Oni ubijaju svoga Stvoritelja i to krajnjim prezirom. Što može očekivati svijet od budućnosti dok ubija svoj izvor, Svemogućega, korijene i srce svog bića? Čudo da svijet još uopće postoji! Što ga još drži? Drži ga moj Sin pod teretom križa. Na njega se sručila sva zloća svijeta. On drži i danas svijet da se ne sunovrati u samorazaranje. Samo zato svijet ima budućnost. Isus pada da bi se svijet digao na duhovnu razinu čovjekoljubivosti. Svijet postoji jer ga voli Isus.
Osloni se na Isusov pad i ostat ćeš na nogama, uspravan i pošten. Evo ti ruke da te vodim kako bi volio svijet kao što ga voli Isus.

Isus tješi jeruzalemske žene


Usred vike, psovke, ruganja i galame začuo se plač, naricanje, glasna tuga. Na licima žena iz Jeruzalema tekle su suze. Pomislila sam kako će Isus reagirati. Isus je dobrohotno prihvatio ljubav. Dapače, počeo ih je tješiti. Upozorio ih je na ozbiljnost ljudske egzistencije. Ako Božji Sin trpi razjarenu ljudsku zloću, onda će tim putem ići i svi koji ga slijede. Potrebno je plakati nad svakim čovjekom. Nije najveća nesreća tjelesna patnja; daleko ubojitija i bolnija je moralna, jer ona ne vodi do tjelesne, nego do vječne smrti. Tom patnjom je natopljen svijet. Isus plače nad tom patnjom i odlučno se s njom sukobljava da je razotkrije i razori.
Ima patnji za koje treba Bogu zahvaljivati, jer su otkupiteljske. Ima tjelesnih patnji koje pomažu otkloniti moralne, učiniti temeljni zaokret prema zakonitosti savjesti i evanđelja. Patnje mučenika i junaka podižu nas i ohrabruju. Život treba uložiti za nešto za što se isplati živjeti i umirati. Samo se tako on sačuva i umnoži. Na tom putu ne očekuj utjehu ljudi, iako je ona plemenita. Ona te ne može osnažiti za velike pothvate. Traži Božju utjehu u časovima tjeskobe i drhtanja. Samo je u Bogu snaga i spasenje, u njega se uzdaj u svako doba.

Isus pada treći put pod križem


Nijedan pad nije moga Sina mogao zaustaviti da stigne na Kalvariju. Neka neshvatljiva snaga ga je vukla. S revnošću kojom se mi trudimo sačuvati život, on se trudio da ga izgubi. Isus je živio u sasvim drugim dimenzijama negoli ljudi. Pasti i zajaukati pod teretom kušnji, boli i tjeskobe nije znak slabosti, nego odlazak u dimenziju života iz koje se pruža vertikalna vizija svijeta. Padovi nas podsjećaju tko smo, od kakvog srno tkiva sazdani i kamo idemo. Oni nas upozoravaju da smo putnici, a ne stanovnici zemlje. Treba se vezati uz neprolazno, uz vrednote duha, uz Boga i njegov plan s nama. Kad to zaboravimo, stizat će nas udarci, bolesti će nas prikovati uz krevet, bol nas podsjetiti da smo opet otpali od izvorne vizije, a blizina smrti nas uvjeriti u hitnost zaokreta ka traženju istine i prepuštanju ljubavi. Sve su to glasnici neba da se ne izgubimo.
Ne boj se, doći će jutro, raspršit će se magle, zaustaviti bol, izgubit će neprijatelji čovjeka. Ne zaustavljaj se u trenutnom grijehu, u sadašnjoj bolesti, u razočaranju od jučer, u fiksiranju na negativno. Udarci su tu da nam otvore oči i okrenu nas Ocu.

Isusa svlače


Dok hodam uz Kalvariju za svojim Sinom, sjećam se Simunova proroštva: "A i tebi će samoj mač probosti dušu." Odbačen je i nepravedno osuđen Isus. Tukli su ga, bičevali, pljuvali mu u lice, trnovom krunom raskrvarili glavu, natovarili mu teške balvane na ramena i s dvojicom ga razbojnika vodili na mjesto raspeća. Uzeli su mu čast, slobodu, život. Njegovo dostojanstvo bacaju u blato, provaljuju nasilno vrata njegove intime i tako ga svestrano žele obezvrijediti i izbaciti iz svijeta živih i povijesti čovječanstva. Svi su me ti mačevi pogađali i ranjavali. Majka sam mu. Čeznula sam da bude velik, častan, dostojanstven, sretan, slobodan. Vjerovala sam u njegovo mesijansko poslanje. Sad sam ponovo morala o svemu prebirati u srcu. Samo sam mu tako mogla biti blizu. Morala sam se odreći svih majčinskih snova i prihvatiti Božji plan. Znala sam, ništa ne smije ostati od mentaliteta svijeta u meni, sve treba napustiti i obući mentalitet moga Sina.
Dok zemaljski život poput odijela klizi niz tvoje godine, ne žali. Obuci se u neprolazno, u Božje, u nebesko. Tu je snaga da izdržiš pri svim udarcima života. Oni će stalno dolaziti da ispitaju čvrstoću tvoje vjernosti neprolaznoj Božjoj humanosti.

Isusa pribijaju na križ


Gledala sam dok su ga pribijali na križ. On više ne može prolaziti svijetom liječeći svaku bolest i svaku nemoć. Križ je njegova posljednja postaja. Motrila sam kako odlazi nekud daleko, izmiče očima, a da ga ne mogu zaustaviti. On odlazi i pitam se ima li još na zemlji mjesto gdje ja mogu živjeti. S njime je otišlo sve što sam imala i bila. Kako ću se vratiti s Kalvarije kad me nema, kad sam s njime pribijena na križ, s njime umirem? Dok potmulo odjekuju udarci čekića, neki užas ispunja prostore Kalvarije. Tu ljudi ubijaju svoga Stvoritelja. Tu je zločinstvo svijeta doseglo vrhunac. Tko da očisti more zloće u svijetu? Moj Sin Isus dopušta da se sav pakao svijeta svali na njega, da ga onda zajedno sa sobom povuče u smrt, a uskrsnućem stvori bolji svijet. To mi je dalo snage da izdržim svu bešćutnost krvnika i sudaca. Važno je da je duh jak, tada će izdržati i slabo tijelo.

Isus umire na križu


Bolni se jauk prolomio Golgotom kad su uzdigli moga Sina na križu. Tada mi je došlo u sjećanje: otac moga naroda Abraham žrtvovao je sina Izaka, moj narod žrtvovao je pashalno janje, bezbrojne su se žrtve prinosile u hramu u Jeruzalemu. Sad se prinosi jedinstvena, božanska žrtva, neokaljani jaganjac, Sin Božji i moj Sin. Povijest čovječanstva ima slobodan izlaz iz ropstva krivice i slobodan ulaz u domovinu u koju je prvi ušao kroz smrt moj Sin. To se dokončalo ropstvo, a počeo sveopći povratak Ocu. Križ je novi žrtvenik. Žrtva nije uništenje nego preobraženje, nije smrt nego život, nije kraj nego početak. Čula sam kako Isus u ruke Očeve predaje svoj život i zajedno s njime sam sebe i njega prinijela i ja Svevišnjemu. A onda mi je povjerio Ivana i sve vjerne njegovom putu. Učinio me majkom brojnih naroda. Tada je izrekao čin poslušnosti Ocu: "Svršeno je". Ispunjeno je sve što je htio Otac. Počinje novi svijet.
Na Kalvariji završava put staroga svijeta. Vrati se kući i vjeruj Radosnoj vijesti!

Isusa skidaju s križa


Kad se bijes zla do kraja iskalio na Isusu, smjeli smo prići i preuzeti brigu za njegovo mrtvo tijelo. Dok sam ga držala u naručju, sjetila sam se trenutka kad sam ga u štalici izvan Betlehema prvi put uzela u naručaj. Rodio se u izgnanstvu i bit će pokopan u progonstvu. U tuđoj je kući rođen i u tuđem grobu pokopan. Nije imao mjesta gdje bi glavu naslonio. Nisu ga primili u Betlehemu, u Nazaretu su ga htjeli strmoglaviti niz stijenu, u Jeruzalemu su ga raspeli. Dok sam gledala njegovo mrtvo tijelo, mač boli otvorio mi je novu ranu. Tijelo koje sam s najdirljivijom ljubavlju nosila, hranila, njegovala, sad je bilo masakrirano, iznakaženo, izbodeno, da ga se jedva moglo prepoznati. Prije tridesetak godina donijela sam ga na svijet, sada ga moram iznijeti iz svijeta. Onda sam ga s radošću i ponosom rodila, sad ga s neizmjernom tugom i ponižena spremam za ukop. Dok su Josip iz Arimateje i Nikodem zajedno s Ivanom i ženama skidali tijelo moga Sina, pogled mi se zadržao na drvu križa. Na početku ljudske povijesti s drva spoznaje dobra i zla ubrali su prvi ljudi plod neposluha i nepovjerenja prema Stvoritelju. Sad uzimamo sa stabla križa moga Sina, kojem je hrana bila vršiti volju Očevu. Pomislih kako ovdje prestaje zla kob čovječanstva.
Važno je i u najbesmislenijoj patnji otkriti Božji plan, uhvatiti Stvoriteljevu misao i u njoj smisao. Tad je moguće izdržati sva obespravljenja i poniženja. Nad Isusovom patnjom lebdi nada uskrsnuća. To me drži.

Isusa polažu u grob


Sunce je bilo na zalazu. Trebali srno požuriti s ukopom, jer je bilo predvečerje subote i židovska Priprava. Dok smo odlazili od groba, nisam se mogla pomiriti s pomisli da je to konačni rastanak. Govorio je meni i učenicima da će treći dan uskrsnuti. To mi je davalo nadu, bilo mi je kao da će se on ponovo roditi svijetu i u njemu nadvladati zloga, a uvesti čovjekoljubive odnose. Kao što sam povjerovala anđelu Gabrijelu da će se iz mene roditi, povjerovala sam i njemu da će se opet kao Sin Svevišnjega roditi iz utrobe groba. Nešto je neuništivo visjelo u zraku. Protivnici su se bojali njegova groba, apostoli su slutili uskrsnuće, a ja sam molila i vjerovala. Majčinsko me je srce uvjeravalo da će se Isusova riječ ispuniti. Čekala sam probdjevši noć od petka na subotu, nestrpljivo požurivala vrijeme da prođe subotnji dan i u ljubavi iščekivala da se njegov grob pretvori u mjesto preobraženog života. Stražari su čuvali grob, a učenici od strana pred Zidovima zakračunali vrata. Učinilo mi se kao da je vrijeme stalo i kao da su nebo i zemlja zaustavili dah od iščekivanja događaja koji će uslijediti. Sin je Božji sve izvršio što je Otac naumio. Sad je Otac bio na potezu. Grobovi više nisu mjesta beznadne tuge i posljednjeg rastanka, jer je u grob sišao Sin Božji. Život vječni se rada.

Isus uskrsava iz groba


Nedjeljno jutro, zora novog čovječanstva je svitala. Sve se događalo poput munje. Anđeo je otvorio grob, a od straha pred njim zadrhtali stražari. Žene su trčale da jave vijest o praznom grobu, a Ivan i Petar jurili bez daha da se o tome uvjere. Isus se ukazivao živ, preobražen, zdesna Ocu, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Strelovito se širila Isusova poruka povjerenja: "Ne bojte se, mir vama, samo vjerujte! Pogledajte ruke moje i noge. Ja sam to. Ispunilo se sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." Vijest se munjevito širila. Kao baklju rnira jedni su drugima predavali vijest: "Doista, uskrsnuo je Gospodin i ukazao se Simunu!" Duh je moj kliktao od radosti. Sve mi je bivalo jasnije zašto je moj Sin s križa rekao Ivanu: "Evo ti majke", a onda meni: "Evo ti Sina." Navijestio mi je da ću po istom Duhu po kojem sam njega začela, sudjelovati u rađanju njegova Tijela Crkve. Bit ću po Božjoj milosti Majka Crkve. Opet sam mu ponavljala svoj čvrsti i vjerni: da, neka mi bude po tvojoj riječi. Otada nosim sve vas vjernike i sve ljude u srcu. Samo jedno želim: privesti vas svome Sinu i tako učiniti spašenima i nositeljima spasa drugima na putovima povijesti. Radosna sam zbog ovoga susreta na križnom putu moga Sina. Neka se odsada vaši životi stalno okreću svjetlu uskrsa i nose tu vijest svakom čovjeku.

ZAVRŠETAK KRIŽNOGA PUTA

Oče, hvala na ovom hodu s Marijom za Tvojim Sinom. Nisam više isti. Idem živjeti za druge, kao Isus. Odlučujem hodati svijetom čineći dobro. Obasjan svjetlom križa i blještavilom uskrsa prepoznajem u Isusu srce svijeta. Sad znam kome sam povjerovao. Svoje odluke stavljam u Tvoje ruke, Oče. Ti me jačaj, diži, liječi i vodi za ruku do kraja mog križnog puta. Hvala za Tvoju Crkvu u kojoj zajedno s drugima hodam Tebi u susret. Amen.

Dr. Tomislav Ivančić

Fra Zvjezdan Linić: Križni put

Uvodna misao

Mnogo je križnih putova u povijesti pojedinaca, obitelji i naroda. Ali samo je jedan križni put dokraja i savršeno ostvaren.
Ostvaren je u Isusu Kristu koji nas ljubljaše dokraja, do smrti na križu.Taj se put nastavlja u svim ljudima svih naraštaja. Nastavlja se u svim patnicima. Molimo križni put kako bismo se na putovima svoga života sjedinili s Isusom koji Put, Istina i Život.

Pomolimo se

Svi smo kršteni u tvoju smrt, Gospodine Isuse. Ali zaboravljamo što to znači. Ili ne želimo znati da smo time prihvatili križ svoga svakodnevnog života. Ti znaš, Gospodine, kako smo riječju spremni prihvatiti svaki križ, a kako smo djelom i životom nesposobni prihvatiti upravo ovaj konkretan križ koji nam danas, u osobnom svakodnevnom životu povjeravaš da ga nosimo. Daj da nosimo svoj križ za tobom, a ne da se hvalimo spremnošću da idemo za tobom. I Petar je bio spreman na sve, samo ne na ono što ga je čekalo! Neka i ovaj križni put, ova molitva koju želimo s vjerom obaviti, bude za nas škola života, škola križa.
Daj nam snage da na tom putu ne iznemognemo.

1. postaja: Isusa osuđuju na smrt

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Isuse, svjetina oko tebe viče: "Raspni ga, raspni!" Pilat popušta zbog straha i ljudskog obzira. Presuđuje: "Ići ćeš na križ!"
Nepravedno si osuđen. Ti, jedini pravednik ovoga svijeta, nevini Jaganjac! Slušaš i šutiš. Gospodine, oprosti mi kad se sve u meni buni na neki krivi sud; kad mi se čini da me drugi nepravedno i krivo sude. Ti si jedini mogao punim pravom prosvjedovati na tu najveću nepravdu svijeta, a ipak si šutio. Želiš biti poslušan Ocu i ići dokraja.
Oprosti, Isuse, kad se u meni rađa osuda. Bližnjega krivo gledam. Često netko trpi zbog tvrdoće moga srca ili zbog mojih krivo izgovorenih riječi koje ranjavaju. Rekao si: "Što ste učinili, rekli, namjestili... jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!" Daj nam milost da nitko pokraj nas i poradi nas ne bude nevino osuđen i smaknut. Svjetina viče, Pilat popušta, a mene pitaš: "A ti, što ti kažeš?"

Ponovimo skupa tri puta: Jaganjče Božji...

Ili možemo litanijski moliti:
Isuse, poniženi, smiluj nam se!
Isuse, krivo optuženi, smiluj nam se!
Isuse, nevino osuđeni, smiluj nam se!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

2. postaja: Isus prima na se križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Rekao si, Isuse, da svoj život dragovoljno daješ i da ti ga nitko ne otima. Zato i križ dragovoljno primaš i nitko ti ga ne nameće.
I u drami svoje vlastite muke i smrti ti si slobodan i daješ svoj život. Ti se daruješ, tvoja muka i smrt žrtva je ljubavi, jer je to tvoj slobodan čin predanja u poslušnosti Ocu i u ljubavi za ljude.
Križ je oduvijek bio sramotno sredstvo muke i poniženja; bio je znak prokletstva. Ti si dragovoljno prigrlio križ. Time križ nije postao lakši, ali ga je lakše nositi. Tada on postaje znakom ljubavi. Od tog časa križ visi u našim crkvama, na raskrižjima putova, o našem vratu, u našim domovima.
Križamo se tako često i time posvećujemo vlastito tijelo. Križ je znak spasenja! Nauči nas, Isuse, prihvaćati križeve života. Daj da tim prihvaćanjem križeva života prestanemo biti ravnodušni ili buntovni patnici dostojni žaljenja, nego križonoše koji znaju da uvijek i na svakom mjestu mogu ljubiti slobodno i velikodušno.
Nauči nas prihvaćati križ i time svaku bol učiniti plodonosnom za druge. Gospodine, bilo je mnogo patnji, ima mnogo križeva. Daj nam milost da ih nosimo u hodu za tobom, kako to neizrecivo blago ne bi otišlo uzalud. Daj da odsada svaki križ nosimo samo uz tebe i s tobom!

Molimo litanijski:
Po muci svojoj, oslobodi nas, Isuse!
Po križu svojem, oslobodi nas, Isuse!
Po smrti svojoj, oslobodi nas, Isuse!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

3. postaja: Isus pada prvi put pod križem

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Tek što si krenuo, Gospodine, već posrćeš i padaš pod križem. Križ je težak, pritišće, boli. Vuče k zemlji. Poslušnost Ocu diže te i hrabri, daje ti snagu da ideš naprijed. Hvala ti, Gospodine, za svako oduševljenje kojim prihvaćamo svoje križeve i poteškoće života. Hvala ti za dodire milosti u predanju života i opredjeljenje za tebe u časovima dubokih iskustava susreta s tobom. Hvala ti za svaki susret s križem u svjetlu tvoje milosti i jakosti.
Molim te, Gospodine, pomozi nam da ne malakšemo kad se dogodi prvi pad nakon najljepših odluka i divnih iskustava novog života poslije krštenja ili sakramenta ispovijedi.
Molim te, Gospodine, za snagu da ne posumnjamo u ispravnost puta kojim smo za tobom krenuli kad se dogodi neki posrtaj i pad; ne dopusti da zaboravimo ljepotu milosti preporođenja.
Molim te, Gospodine, za novo rođenje nakon svakog iskustva pada i slabosti.
Jer, ljudski je pasti! Ali vjerujem da nas tvoja milost pridiže i hrabri!

Molimo litanijski:
Od svakoga grijeha, oslobodi nas, Isuse!
Od napasti i zloće, oslobodi nas, Isuse!
Od zasjeda vražjih, oslobodi nas, Isuse!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

4. postaja: Isus susreće svoju svetu Majku

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Isuse, jedino je tvoja Majka dorasla ovom času i svemu što se događa. Ona se pojavljuje na tvom križnom putu kao službenica i supatnica. Istom vjerom i ljubavlju kojom se predaje Božjim planovima u času navještenja ona je i sada ovdje, na tvom putu muke i križa.
Jedino je ona tu, na pravom mjestu, šutljiva i tiha, ali prisutna i puna ljubavi. Mač boli dodiruje i njezino srce, ali ono ostaje čisto za ljubav. Isuse, darovao si nam svoju Majku.
Ona je i naša Majka, Majka Crkve, Majka svih putnika, svih križonoša, svih patnika.
Ti si, Isuse, morao nastaviti nositi svoj križ i nakon susreta sa svojom Majkom. Ali, znao si: ona je tu!
Daj, Gospodine, da nikad ne zaboravimo da je Marija kao majka na svakom mjestu s nama, a osobito ondje gdje se nosi križ.

Molimo skupa: Zdravo, Kraljice!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Ti bi, Isuse, došao do Kalvarije i da se nije pojavio Šimun Cirenac.
Ali, htio si da se pojavi i taj čovjek, htio si i pomoć čovjeka. To je tajna tvoje ljubavi i tajna one druge, vječne Očeve ljubavi. U djelu spasenja trebao je sudjelovati čovjek: počevši od onog najdivnijeg ljudskog stvora, od Marije, pa do svakog Cirenca na tvom životnom putu. Ovaj je bio prisiljen nositi križ s tobom, ali to mu je bilo spasonosno.
I mene trebaš. Znam da je to tako već od krštenja. Trebaš me da možeš i danas pružati svoje ruke i liječiti, njegovati, pridizati. Trebaš me kako bi i danas upravio riječ ohrabrenja onima koji više ne mogu, kojima je teško. Trebaš me da i danas dopreš onamo gdje je toliko potrebna vidljiva, opipljiva djelotvorna ljubav. Želiš da budem Cirenac, jer se kriješ u mnogima, u ljudima oko mene.
Ako se tome otimam, Gospodine, tada me prisili. Znam da će mi to biti spasonosno.

Ponovimo zazive:
Gospođine, pomozi nam da te više ljubimo!
Gospodine, pomozi nam da se više ljubimo!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

6. postaja: Veronika pruža Isus rubac

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Isuse, uzeo si ovo naše ljudsko tijelo i imao si lice, pošteno i čisto. Svojim si se licem, tj. čitavim svojim bićem, okretao svima koji su te zvali, koji su te željeli čuti i vidjeti. Isuse, imao si divno lice! U ovom času to je lice iznakaženo, krvavo, popljuvano. Na njemu nema cara, privlačnosti, ljepote. Ali, to je tvoje lice! Veronika se usuđuje, među tolikim svijetom koji pogrđuje tvoje lice, otkriti ljepotu tog istog lica. Ostavljaš joj ga utisnutoga u taj čudesni rubac njezine ljubavi i srca. Molim te, Isuse, daj da ispravnim životom sačuvam u sebi i na svom licu odsjaj tvoga lica, jer stvoren sam na tvoju sliku.
Ne dopusti, Isuse, da sebičnošću ili krivim postupkom nagrdim lice svoga bližnjega, škodim njegovu dobru glasu; i daj mi hrabrosti da uzmognem s ljubavlju brisati ljage na licu bližnjega svoga! Daj mi, Isuse, da ne moram ustuknuti pred sjajem tvoga lica kad se konačno pojaviš u slavi!

Ponavljajmo riječi:
Ne odbaci me od lica svojega! Lice tvoje, Gospodine, ja tražim! Odvrati lice od grijeha mojih!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

7. postaja: Isus pada drugi put pod križem

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Ti znaš, Isuse, kako smo obeshrabreni nakon ponovnog pada, ponovljenih slabosti. Ti znaš kako nas boli i kako smo poniženi kad i drugi mogu vidjeti da smo slabi, da ne znamo održati svečana obećanja, čvrste odluke, konačna opredjeljenja. Sve je to bolno. Svaki nas pad košta. Sve se teže dižemo. Ne vjerujemo ni samima sebi. Čini nam se da nam ni drugi više ne vjeruju. Isuse, ti koji uvijek daješ svakome novu životnu priliku, ti koji Petru vjeruješ i nakon trostrukog zatajenja, ti koji vjeruješ. Zakeju, Magdaleni, ženi zatečenoj u preljubu, ti koji vjeruješ svakom čovjeku i znaš da je milost jača od grijeha, molim te: daj nam snage da se pridignemo nakon ponovljenih padova; daj da opet vjerujemo da se, ako smo i stariji, možemo preporoditi i da smijemo opet odlučiti i započeti; daj da osjetimo da nam ti vjeruješ.
Jednako te tako molimo, Isuse, daj da ljudima oko sebe pružamo nove životne prilike. Neka nas nikad ne obeshrabri njihova nevjera, neka nas ne razuvjeri njihova slabost: ti si veći od našega srca.

Ponavljajmo vapaje: Isuse, čuj nas! Isuse, usliši nas! Isuse, otkupi nas! Isuse, oslobodi nas! Isuse, pridigni nas! Isuse, spasi nas!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

8. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Isuse, u vlastitoj boli, tjelesnoj i duševnoj, ne misliš na sebe. Sav svoj život služio si drugima, i sada svoju pažnju daruješ dragima, misliš na tuđe suze i boli. Ne želiš biti zarobljen sobom i svojim problemima, nego hoćeš živjeti dokraja za druge. Tako i u odnosu na žene koje ne mogu suzdržati suze videći teški prizor tvoje muke. One plaču nad tobom, a ti misliš na njih i na njihovu djecu. One ne mogu bez suza izdržati prizor koji potresa dušu, a ti želiš da i u tom času njihovo srce i njihov život usmjeriš prema spasenju. "Ne oplakujte mene! Oplakujte sebe, djecu svoju, ljude s kojima živite, bližnje kojima ne darujete ljubav.
Pogledajte sebe, svoj život, svoje djelovanje, svoje srce, svoju dušu. Oplakujte ono što je u vama izvor svakoga zla i grijeha, izvor nepravde i mržnje, izvor patnje i boli vaših bližnjih. Oplakujte grijehe svoje."
Gospodine Isuse, daj da i u meni pogled na tvoj križ izmami odluke obraćenja i suze pokore. Isuse, utješi i danas mnoge žene, sestre, kćeri koje su u domovinskom ratu izgubile svoje najbliže; utješi žene koje su ranjavane grubostima i sebičnostima svojih najbližih. Isuse, ohrabri žene da čuvaju svoje žensko dostojanstvo koje ih čini sposobnim za istinsku ljubav. Ohrabri ih da se nesebično predaju službi života i da se ne boje donositi novi život na svijet.

Sjetimo se Isusovih riječi i ponovimo ih:
Blago ožalošćenima, oni će se utješiti!
Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago milosrdnima, oni će se sinovima Božjim zvati!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

9. postaja: Isus pada treći put pod križem

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Gospodine, ovo je tvoj treći pad na križnom putu. On je najbolniji, najteži. Nalaziš se nadohvat cilja, Kalvarije. Moraš naprijed, dokraja. Zato se dižeš i nastavljaš svoj hod.
Molim te, Isuse, za sebe i za sve kojima je križ težak, pretežak. Molim te za one koji padaju pod teretom križa, slabosti, očaja i beznađa. Molim te za one koji misle da više nema smisla, da nije vrijedno ponovno ustati, da je sve propalo. Molim te za one koji nemaju snage da se dalje bore te leže pod teretom vlastitih slabosti i zarobljenosti.
Molim te za sve koji očajavaju zbog teških okolnosti života, koji više ne vide izlaza. Molim te za one koji misle da je bolje prekinuti nit takvoga života i nalaze se u napasti samoubojstva.

Molimo litanijski:
Od svakoga zla, oslobodi nas, Isuse!
Od očaja i beznađa, oslobodi nas, Isuse!
Od osjećaja potpune bespomoćnosti, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da nas nema i da nestanemo, oslobodi nas, Isuse!
Od duha samoubojstva, oslobodi nas, Isuse!
Od nepovjerenja u snagu tvoje ljubavi, oslobodi nas, Isuse!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

10. postaja: Isusa svlače

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Podnosiš poniženje i bol svlačenja. Skidaju s tebe odijelo ili ono što je još od dostojanstva na tebi ostalo. Stojiš prepušten ljudskoj bezosjećajnosti i pogledima. Tvoje tijelo postaje znakom. Isuse, darovao si nam tijelo. Ono je tvoj dar, ono je lijepo, stvoreno na tvoju sliku. Darovao si nam tijelo kojim možemo jedni drugima biti blizu, vidjeti osmijeh na licu, pružati si ruke prijateljstva i mira. Darovao si nam tijelo kojim možemo tebe slaviti i u kojem možemo prepoznavati divno djelo tvoje ljubavi. Oprosti, Isuse, kad vlastitostima svoga tijela ranjavamo jedni druge, umjesto da se usrećujemo! Oprosti, Isuse, kad u svom ili tuđem tijelu i njegovim oblicima ne otkrivamo tvoje djelo i kad ti prigovaramo za ovo i ovakvo tijelo kakvo imamo! Oprosti, Isuse, kad spolnost, koju si stvorio da bude u službi života i ljubavi, pretvorimo u sebično traženje užitka, čime ponizujemo sebe i ranjavamo druge! Oprosti, Isuse, što te ne proslavljujemo svojim tijelom!

Isuse, sačuvaj u nama poštovanje prema ljudskom tijelu, molimo te!
Ne dopusti da duh bludnosti razori u mladima osjećaj za odgovornu ljubav...
Vrati bračnim drugovima volju za ljubav i postojanost u vjernosti...
Sačuvaj nam djecu od zlih utjecaja, neobuzdanih zabava i neodgovornih igara...
Čuvaj naš narod da bude sposoban za život i za darivanje života daljnjim naraštajima, molimo te.
Gospodine, usliši nas!

Zaodjeni nas opet, Gospodine, u dostojanstvo i čistoću krsne haljine koju si nam povjerio u času kad smo postali djeca Božja!

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

11. postaja: Isusa pribijaju na križ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Gospodine, Isuse, tvoje tijelo pribijaju na križ. Potresan prizor. Više nećeš moći micati svojim rukama niti dodirivati one koji žele osjetiti tvoju blizinu, a ipak sada najviše činiš za sve nas i blagoslivlješ nas svojim raširenim i prikovanim rukama. Više nećeš moći napraviti svojim tijelom i svojim nogama ni jedan korak, jer noge su ti pribijene na križ, a ipak odsada ćeš biti najbliže svim potrebnima na čitavom svijetu. Tvoje razapinjanje blagoslov je svijetu. Hvala ti, Isuse, za ovaj čas i molim te:
za sve one koji pate na bolesničkim posteljama i koje ljudi smatraju teretom drugima;
za sve koji u svojoj nemoći i prikovanosti uz postelju misle da više nikome nisu od koristi;
za sve koji u sebičnim ekonomskim računicama ne vide vrijednost i blagoslov patnje, trpljenja, blagoslov nemoćnih i bolesnih!
Obrati nas, Isuse! Daj da tvojim očima prosuđujemo sebe i ljude oko sebe. Daj da te blagoslivljamo u svojim starcima i nemoćnima.

Molimo da nas Isus sakrije među svoje rane i zato glasno molimo:
Dušo Kristova, posveti me...
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

12. postaja: Isus umire na križu

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Iz tvojih dubina izvirale su s križa riječi koje i danas potresaju svijet. Neka te riječi i mene potresu da ih osjetim u brojnim prilikama svoga života. U tvom vapaju: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" prepoznajem da si prisutan u svakom čovjeku u iskustvima duboke osamljenosti i tjeskobe. Svojom ostavljenošću na križu učinio si da više nikada nitko ne bude napušten. Htio bih te razumjeti, Isuse, i nasljedovati u svome životu dok doživljavam poteškoće s drugima i ponavljati tvoj vapaj kao poziv na praštanje i mir: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!" Htio bih, Isuse, zaroniti u tvoju sućut i brigu za drugoga, kad u vlastitoj agoniji okrećeš glavu prema raskajanom razbojniku i kanoniziraš ga za prvoga sveca: "Još danas bit ćeš sa mnom u raju!" Želim, Isuse, da mi dadneš milost da u svakom času svog , života mogu vršiti volju Očevu i da na smrtnom času mogu ponoviti tvoje riječi predanja i ljubavi: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Mnogi su odlazili s Kalvarije bijući se u prsa, a satnik je začuđen ispovjedio: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"

Još jednom ponavljajmo sućutno i s vjerom svih sedam Isusovih riječi s križa:
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!
Zaista, kažem ti, još danas bit ćeš sa mnom u raju!
Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti Majke!
Žedan sam!
Dovršeno je!
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

13. postaja: Isusa skidaju s križa

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Marijo, Majko Otkupiteljeva, obraćam se tebi: U ovom času ti si žalosna Gospa, dok na svom krilu držiš mrtvo tijelo svoga Sina. To je ono tijelo koje si u svom krilu začela, koje si rodila, koje si dojila i njegovala, koje si pratila na putovima života i dopratila do Kalvarije. Tijelo tvoga Sina. Nijedna majka nije tako ljubila svoje dijete, kao što si ti njega ljubila;
nijedna majka nije imala tako čisto srce, osjetljivo na bol i patnju kao što ga imaš ti! Zato si žalosna Gospa, zato si dostojanstvena Majka! Isuse, s križa si mi poručio: "Evo ti Majke!" Hvala ti! Želim da ona bude prisutna i u mojem umiranju, želim da moje tijelo počine na njezinu majčinskom krilu.

Molimo skupa:
Pod obranu se tvoju utječemo...
(ili: Zdravo, Marijo...)
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

14. postaja: Isusa polažu u grob

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Vjerujem, Isuse, u tajnu koju skriva tvoj grob. Vjerujem u smisao patnje, križa, umiranja. Vjerujem u tvoju smrt i uskrsnuće. Vjerujem da si za nas umro, da si za nas uskrsnuo! Vjerujem u život nakon groba, u vječnost nakon vremena, u radost nakon patnje i žalosti. Vjerujem u prekogrobni život, vjerujem u uskrsnuće tijela. Tvoj grob, Isuse, ostao je prazan. Snazi tvoga uskrsnuća, Gospodine, povjeravam sve grobove svojih, naših pokojnika. Znam da u tebi i po tebi žive. Snazi tvoga uskrsnuća i nadi koja zrači iz tvoga praznog groba povjeravam svoju smrt kao i sve druge časove života koji me upozoravaju na prolaznost i na umiranje. Snazi tvoga uskrsnuća povjeravam sve svoje nade i sve svoje želje i čežnje za punim i pravim životom. I vjerujem, Isuse, tvojoj riječi: "Tko jede tijelo Sina Čovječjega, živjet će zauvijek, neće umrijeti nikada!"
To je tajna vjere kojoj kličemo: Tvoju smrt, Gospodine... Tvoje uskrsnuće... Tvoj slavni dolazak...

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

Zaključna molitva

Gopodine Isuse! Tvoj sluga sveti Franjo molio te je često za dvije osobite milosti: da osjeti onu ljubav koju si ti osjećao kad si htio dokraja ljubiti, kad si htio dokraja trpjeti i za milost da na svome tijelu i duši osjeti barem malo od one boli koju si ti osjećao na svom putu križa i u svome umiranju.
Ne usuđujem se za to moliti. Osjećam da je to neizrecivo, veliko i teško. Svetom si Franji udijelio tu milost i njegovo je srce bilo zapaljeno serafskom ljubavlju, a njegovo je tijelo bilo obilježeno tvojim svetim ranama. Ipak, molim te, ražari nam srce svojom ljubavlju! Obilježi nam tijelo svojim ranama! Neka se na nama vidi da smo otkupljeni, da smo tvoji!
I daj: da po toj ljubavi, koju od tebe molimo, mnogi nađu tebe, izvor pravoga života! I neka bude još jednom svjesno i s vjerom prekriveno ovo moje tijelo i cijelo moje biće znakom svetoga križa: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Fra Zvjezdan Linić

Križ ljubavi

Uvod

Slušajući apostola Pavla promatramo, Gospodine, tvoju ljubav prema čovjeku. On naime svjedoči:

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.

Ljubavi bezgranična, dobrostiva, velikodušna, Kriste, Gospodine naš! Korak po korak, riječ po riječ, želimo te slijediti na putu našega spasenja. Želimo od tebe učiti što je ljubav.


Prva postaja

Ljubav se ne raduje nepravdi, a raduje se istini

Donosi se presuda. Čovjeku, zvanom Nazarećanin. Presuda je to za koju su svi bili uvjereni da će biti pobjeda Zakona nad nekim tko se pravio Sinom Božjim. I donesena je; izgovorena jasno i glasno: kriv je. Kriv je jer se pravio Mesijom, jer je bio rušitelj dobrog subotnjeg običaja, donosio nekakav zakon ljubavi prema neprijateljima. I naizgled su pobijedili. Promatrajući sa strane i mi često pomislimo kako je presuda ove prve postaje tvog puta bila pobjeda nepravde. A ti, tebe šutnja ocrtava. Prihvaćaš osudu u ime bezgranične ljubavi. Ljubiš čak i čovjeka koji viće: raspni ga, raspni. Kao prijatelj istine za koju si uvjeren da će ipak na koncu imati posljednju riječ i vjerujući u proslavu kod Oca, ponizan polaziš na put kojemu je križ glavna oznaka. Križ je to koji će nam pokazati da ljubav nema granice. Tvoje raspeće koje se već sada, kod ove postaje nazire, simbol nam je ljubavi i primjer što sve ponekad valja pretrpiti za istinu.

Ti, koji nam obećaješ Duha Svetoga na nas uputi u svu istinu, pomozi nam u duhovskom išćekivanju istine.


Druga postaja

Ljubav ne traži svoje

Svaki je čovjek ljubomoran na svoja prava. Spreman je boriti se za njih bez obzira na druge. Zato nam je, Gospodine pomalo neshvatljiv tvoj unutarnji i vanjski – vidljivi mir dok ti se nepravedno nameće križ. I tom nam gestom pokazuješ što je ljubav. Ona ne traži svoje, svoja prava, nego prihvaća čak i nepravdu, ovaj put označenu kroz drvo križa. U tome se kao ljubav ponovno očituješ. Priznajemo ti danas da je uistinu velik čin ljubavi koju nam prezentira ova postaja, ali, znaš, nama ljudima i nije baš jednostavno nositi svoje životne križeve, i najčešće se bunimo kad nam se nametne bilo što protiv naših želja, prohtjeva i očekivanja. Čak teško prihvaćamo i osobe oko sebe koje često shvaćamo opterećenjem i križem u životu.

Ti, ljubavi Očeva, oplemeni naše životne križeve iskrom ljubavi sa svoga križa.


Treća postaja

Ljubav se ne hvasta

Kao ljudi tek smo prolaznici koji promatraju što se sve to zbiva oko čovjeka za kojega su svi govorili da se umišljeno pravi Sinom Božjim. A kao vjernici sa strahopoštovanjem pristupamo pojedinoj sceni Isusova križnog puta. I zato smo, Gospodine i u ovom trenutku ovdje dok se događa nešto neshvatljivo – ti padaš. Ti, koji si uzdizao. Sve i svakoga. Čini nam se da je tvoja božanska moć mogla križ prenijeti bez poteškoća, ali, zar ne, ljubav se ne hvasta – nosiš križ kao čovjek – i padaš. Ah, da hvastanje. Ako je doista u tome ljubav, onda slabo ljubimo, jer skloni smo hvastanju. I nažalost, ne toliko drugih kao što bi ti od nas očekivao, nego ponajprije samih sebe, svojih djela, uspjeha i ostvarenja. A ljubav, na koju nas pozivaš, ona se ne hvasta. Udjeljuj nam trajno takve ljubavi.

Ti, koji ljubav po tebi ostvarenu prikazuješ na slavu Oca, i nas uči takvoj ljubavi.


Četvrta postaja

Ljubav sve podnosi

Da, ljubav sve podnosi, jer kako drugačije objasniti ovo što se događa. Kojom bi drugom silnicom Marija - majka izdržala ovaj susret. Njezin majčinski duh i ovaj put spremno prihvaća vršiti Očev plan spasenja unatoč bolnom susretu. Možemo samo pomisliti koje sve slike Mariji u ovom trenutku prolaze u mislima. Previše je važnih događaja obilježilo njezin život od onoga trenutka kad je rekla: Evo službenice Gospodnje. No, ljubav sve podnosi. Ljubav majčinska i sinovska stopljene u ovom trenutku mole za ovaj naš svijet da prepoznamo svoje poslanje i vjerno ga vršimo. Zagovaraj nas, Majko kod svoga Sina da uvijek možemo podnositi sve što nam se nepravedno nameće. Uči nas takvoj ljubavi.

Ti, koji iz poslušnosti do konca nastavljaš vršiti volju Očevu, pomozi nam kad malakšemo.


Peta postaja

Ljubav se ne nadima

Dok promatra scenu ove postaje, čovjek nestabilne vjere lako može posumnjati u tvoje božanstvo. Tek si ustao i već opet malakšeš. Da nije u pomoć pritekao Šimun, možda bi ponovno pao. Šimun je bio tek promatrač svega što se događa. Vjerojatno nije ni razmišljao da bi ova smaknuća u petak bila nešto drugo, osim uobičajenih rimskih običaja. I tko zna o čemu je razmišljao, vjerojatno o uspjehu svoga truda na polju, kad ga prisiliše da uhvati gredu tvoga križa. Šimun ima čast olakšati težinu tvoga križa. Baš u toj njegovoj gesti tražimo ljubav koja se ne nadima – ne nameće, ali je itekako djelotvorna. Upravo pod tvojim križem događa se ono što si sam naviještao dok si govorio o ljubavi koja mora biti svojstvena tvojem učeniku, pa makar iskazana i samo čašom hladne vode darovane nekome. Šimun čini i više od toga. Uči nas o Šimunovoj nenametljivoj ljubavi.

Ti, koji prihvaćaš ruku pomoćnicu, učini nas spremnima na djelotvornu ljubav.

Šesta postaja

Ljubav je velikodušna

Glasovi ruganja sve su glasniji. Još i nama odzvanja u ušima ona galama; raspni ga, raspni. Pa zar je moguće, Gospodine, da među ovom svjetinom koja promatra tvoj hod do Golgote nema nikoga od onih koje si ozdravio, vratio u život, kojima si pomogao svojom velikodušnom ljubavlju. Da, velikodušna ljubav jasno ocrtava svaki tvoj korak i čin koji si učinio hodajući zemljom. Evo, ipak postoji netko tko je shvatio što si govorio. Evo žene, Veronike čija je velikodušna ljubav jasno vidljiva na licu i njezinom gestu. Nije mogla mirno promatrati grč na licu izranjeno šamarima, krvlju i suzama. Njezin rubac simbol nam je velikodušne ljubavi na koju si oduševljeno pozivao cijeli svoj život. Ona je shvatila, što mi tek moramo; u svakom izranjenom, krvavom licu prepoznati tvoj lik. Pomozi nam dok u Veronikinom činu ljubavi učimo biti velikodušni. Veronika je pokazala kako ljubav može biti domišljata, uči nas takvoj ljubavi.

Ti, koji se raduješ kad olakšavamo život drugima, učini od nas još velikodušnije apostole tvoje ljubavi.


Sedma postaja

Ljubav sve pokriva

Je li istina ovo što se događa. Opet padaš. Ti, postavljen na uzdignuće mnogima u Izraelu, klecaš pod gredama nemilosrdnog drveta. Mučilo križa ponovno te slomilo. No, ljubav, koaj sve pokriva, i ovoga trenutka i novi pad prekriti će plaštem hrabrosti te ponovno ustati. Zanimljiva je ustrajnost koja te vodi, nama pomalo nemoguća. U našem životu toliko je toga za što želimo da se izvede pravda. Ljutimo se na nepravdu, tjeramo mak na konac i kao da uopće ne posjedujemo ove tvoje ljubavi koja će i zlo prekriti dobrotom. Kao da uopće nemamo hrabrosti oprostiti i loše odnose prekriti svojom ljubaznošću, nego na uvredom uzvračamo uvredom, na psovku psovkom, a na udarac makar sa dva više. Nema ove tvoje ustrajne ljubavi koja će i pad u prašinu pokriti još jačom željom i nastojanjem da ustaneš. Molimo te stoga, kod ovog tvog pada da nas poučiš ljubavi koja će sve pokriti dobrotom.

Ti, koji od cilja ne odustaješ do konca, uči i nas toj ustrajnosti.


Osma postaja

Ljubav nije nepristojna

Ah, evo nekoga tko te razumije. Žene grada Jeruzalema, one koje su te slušale i upijale što si govorio ne mogu svojim očima vjerovati da se ovo doista događa. Onaj u kojega su polagale svoje nade, umire ne izvršivši misiju Kraljevstva o kojemu je govorio. Tvoja ljubav, Gospodine, nije nepristojna prema ovim ženama. Prihvaćaš njihove suze i ovu priliku koristiš da ih poučiš. Znaš dobro, one će te i ovom prilikom, kao i uvijek do sada, poslušati. Nisu one, istini za volju imale neke mogućnosti da im se čuje glas u društvu, ovo im je jedina prilika da ih se primijeti. Njihova ljubav nije nepristojna. To su pokazale ovom prilikom. One su one koje jedine primijete bol tvoje majke dok sina prati na stratište. Stoga, prihvaćaš njihove suze i oplemenjuješ ih upučujući ih da plaču i mole za oproštenje svojih grijeha. Taj čin nada im je u njihovo spasenje, koje si propovijedio, a one ga žele. Daj nam da gledajući suze ovih žena, i mi postanemo osjetljiviji na patnju drugih.

Ti, koji ljubiš sve koji pate, pomozi i svakome od nas u našim patnjama.


Deveta postaja

Ljubav sve vjeruje

Ako je išta prisutno na ovom križnom putu onda je to slabost, malaksalost, bol, i sve to uobličeno u jedan novi pad. Da, opet pad. No, tvoja očita ustrajnost ne da nam ni posumnjati da nećeš i kod ovog pada opet ustati. Evo, napokon prilike da i mi izrazimo svoju ljubav koja sve vjeruje. Naša ljubav prema tebi uvjerena je i vjeruje da nećeš ostati ležati nego da ćeš ustati. Još kad bi samo mogli vjerovati i u sami sebe da smo sposobni ustati iz toliko loših navika i loših odnosa sa drugima. Umnoži nam dar vjere u sami sebe, da možemo pobijediti napast, oduprijeti se lukavom zavodniku koji nam govori da je lagodan i bezbrižan put zapravo put do uspjeha. Tvoj križ znak nam je da se preko trnja, dolazi do zvijezda. Stoga nas učini čvrstima u životnim teškoćama da mognemo dospjeti slavi života s tobom.

Ti, čija ljubav prema ljudima sve vjeruje, učini našu ljubav sigurnijom te nam ne dopusti da ikad posumnjamo da dobro uvijek pobjeđuje.


Deseta postaja

Ljubav nije razdražljiva

Apostol naroda, Pavao, nabrajajući osobine ljubavi kaže kako ljubav nije razdražljiva. Nije teško shvatiti što je htio istaknuti, no, ipak postoje trenutci kada nam je takva ljubav neshvatljiva. Uvijek kad se radi o našem dostojanstvu, haljini našega srama, ne samo da se bunimo, nego smo itekako razdražljivi. Svoga dostojanstva ne damo. No, tvoje smo lako prodali. Tvoje dostojanstvo žele svući, a ne znaju za njegovu unutarnju dimenziju, kojoj si ti sam smisao i ostvarenje. U prilikama kad nas blate i rugaju se našem ljudskom dostojanstvu, uči nas ljubavi koja nije razdražljiva. Uči nas ljubavi strpljivoj da ne uzvraćamo istom mjerom. Ne dupusti da od onih koji se ponose kršćanskim dostojanstvom, bude onih koji će drugima njihovo dostojanstvo ugroziti.

Ti, koji ljubiš i u trenucima kad ti svlače odijelo, obuci i nas odijelom takve ljubavi.


Jedanaesta postaja

Dobrostiva je ljubav

Silno je dobrostiva tvoja ljubav, jer kako inače opisati ovaj tvoj mir dok ti, došavši na Golgutu razapinju ruke i noge na mučilo križa. Naše se biće uglavnom pobuni kad mu se čini nepravda, a ti, ti opraštaš i u ovom trenutku najveće nepravde čovječanstva. Promatramo svaki odjek udaraca od križ i pokušavamo dokučiti veličinu te dobrostive ljubavi. U trenutcima kada je bolno i promatrati ti izgovaraš riječi molitve. Oče, molio si, oprosti im. Svaki čovjek, promatrajući ovaj čin morao bi primijetiti to božansko u tebi – božansko koje oprašta ubojicama ubojstvo i sve zlo koje ti učiniše. Svi ćemo ti danas priznati kako je doista dobrostiva ta tvoja ljubav, ali kad nešto slično od nas zatražiš, znaj da smo slabi i da lako posustanemo. Ipak, uči nas dobrostivoj ljubavi koja će znati činiti dobro svima bez iznimke.

Ti, koji svijet grliš dobrostivom ljubavlju, učini i naša nastojanja da uvijek činimo samo dobro.


Dvanaesta postaja

Ljubav ne pamti zlo

Gotovo je. Zakon je izvršen. Buka i galama je utihnula i svi se povukoše da bi slavili Pashu. Žele slaviti ne znajući da ubiše pashalno janje. Promatrajući tu nepravdu, nema riječi koje bi ti znali, Gospodine, upraviti u ovom trenutku. Želimo šutjeti. Primi našu šutnju kao molitveni vapaj … Doista, istinska ljubav ne pamti zlo, nego i u ovakvim trenutcima oprašta. Takve ljubavi svi potrebujemo. Dopusti da tvoja smrt, prodere, kao nekoć nebesa i hramski zastor i naše zle čine i djela.

Ti, koji umireš za spas svijeta, udijeli nam da i naš svršetak života bude prožet ufanjem u dobrog Oca.


Trinaesta postaja

Ljubav ne zavidi

Što može reći čovjek dok promatra raspetog Boga. Da li potpasti pod utjecaj onih koji nam se rugaju govoreći: to li je vaš Bog? Ili je potrebno nadati se da ćeš ipak učiniti nešto i pokazati da je ljubav ipak uzvišenija od ljudske zavisti. Tvoja ljubav, koja ne zavidi, neka nam bude u sumnjama pouzdanje, u lutanjima sigurna luka, a u stanju kada mržnja nadvlada sve naše darivanje ljubavi neka nam bude utjeha u pobjedu dobra. Ovdje pod tvojim križem, molimo te Gospodine, da nas darivaš ljubavlju koja neće zavidjeti. Molimo te za sve koji sumnjaju u spasenjski dar tvoje ljubavi koja nas kod ovog križa zadivljuje i umnaža nam vjeru. Daj da nam i osnaži ufanje, usavrši ljubav te ponajviše ohrabri u navještanju Radosne vijesti.

Ti, čija nam je smrt zalog vječnoga života, učvršćuj nas u molitvi i djelima za vlastito spasenje.


Četrnaesta postaja

Ljubav se svemu nada

Smije li uopće postojati druga dimenzija ljubavi u čovjeku – vjerniku kod ove postaje osim ljubavi koja se nada. Nada se u uzdignuće palih, uzvišenje zgaženih, upokojenje nemilosrdno ponižavanih, uskrsnuće mrtvih. Takve nade ulijevaj nam u duh, da ne posustanemo kod svakodnevnih padova. Neka tvoja smrt preobrazi naše sebične pothvate, naše darivanje ljubavi oplemeni, a naš život učini boljim. Potrebna nam je tvoja pomoć dok god malakšemo u vjeri, dok god nemamo povjerenja u tvoje riječi. Sam si do ovoga trenutka koracao našim putovima, našim si cestama naviještao Evanđelje života i poruku nade. Ne dopusti da ikada zamukne radosni navještaj Evanđelja iz naših vjerničkih zajednica.

Ti, nado naša, usavršuj nam ljubav i pomozi da budemo dosljedni apostoli tvoje ljubavi, ovdje i sada.


Završetak

Mnogi govore o ljubavi. Daju joj raznolika tumačenja i šaroliko je opisuju. Ali, dok joj žele oristati istinski smisao, svi ostaju nedorečeni. Stoga, ti hvala, Kriste, što si životom posvjedočio da je istinska ljubav ona koja ne pozna granice u darivanju. Hvala ti za dar ljubavi, kojom unatoć svoje nedorečenosti uspijevamo čovjeku do sebe izgovoriti da ga volimo. Uči nas pravoj ljubavi, ti koji si sama ljubav. Bili ti ovi naši koraci za tvojim križem znakom ljubavi. Ti ih primi, preobrazi i naše osobe učini ljubavlju za druge, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Matej Glavica

Andre Frossard: Križni put

PRVA POSTAJA

Isus je osuđen na smrt

O Kriste! Jednog dana rekao si nam: "Koji će mi
među vama dokazati krivicu ?"
Evo tvoje krivice,
Ti si bio bez grijeha među ljudima bez nevinosti
Trebalo je da Ti umreš
I oni su Te osudili
I mi bijasmo prisutni
Jer se u tom času čitava povijest svijeta
Ovila oko Tebe kao haljina
krvave boje kojom će Te ogrnuti
krvnici
O Kriste! Sine čovječji po čovjeku
osuđeni,
Ovo meso koje si od nas uzeo, ovo tijelo
koje smo Ti dali
Mi ćemo ga vratiti
Komadić po komadić
Odgrizima bičeva i trnja
O Kriste! Na ovom putu tvoje smrtne borbe, u stvari
mi smo ti koji trebaju tvoju milost
Ovu našu sramotu pred
tvojom žrtvom,
Tko li će je izbrisati ?
Molimo te, oprosti !
Vječno pamćenje,
Zaboravi !

DRUGA POSTAJA

Isus prima na sebe križ

O Kriste! Došao si da živiš među nama
Svjetlo koje naučava, Ti si nam donio
radost nepoznatu
Jedan drugačiji pogled na svijet koji bijaše čuo
govoriti o mudrosti, o pravdi,
kadikad o milostci
Ali koji nije znao ništa o ljubavi koja je
uzrok i skriveni razlog svih stvari
Naučio si nas da je ljubav
Razlog opstojanja DRUGOG
Da je ona drugo ime za Objavu
Da leti prema slabosti i da se spušta
tiho, na usne koje mole
Ti si nam ispitao srce
I evo našeg odgovora:
Ove kratke staze kroz Jeruzalem
koji slijedi izlomljeni lik munje
I ovog preteškog komada drveta, spuštenog
na Tvoja ramena
Kao komad podpornja srušenog
svemira
O Kriste !
Preklinjemo Te, oprosti !
Blagosti bezgranična,
sjećaj se samo Sebe same!

TREĆA POSTAJA

Isus pada po prvi puta

O Kriste! Rekao si nam: "Jaram je moj
sladak, i breme je moje lako"
Ali mi nemamo tvoje blagosti,
I naš jaram vrijeđa, naše breme mrvi.
Grijeh, to je onaj uteg što nas čini
teškim i udaljuje nas od Boga,
Ona tromost koja nas vuče u ništavilo,
taj mračni zavičaj koji ne uspijevamo
zaboraviti,
I ona gomila laži,
nasilja i okrutnosti
Koje ispaštaš umjesto nas.
I Ti sam nisi kadar nositi težinu toga
bez ugibanja
i poput odjeka na prvo od tri
Petrova zatajenja
Tvoja koljena udaraju o tlo
S nekom vrstom molbe koju mi
nećemo uslišati.
O Kriste bez grijeha, preklinjemo Te
oprosti!
Danas
Sjećaj se samo svog milosrđa !

ČETVRTA POSTAJA

Isus susreće svoju majku

Ovdje se dva pogleda ukrštaju
Onaj od Muke koja ide svojem
neumoljivom dovršenju
Onaj od Sumučeništva koje obuzima nebesa.
Gdje,
U kojem bezdanu završava trpljenje majke
koja gubi svoje dijete ?
Ovo trpljenje izvrće poredak svijeta
Ono se hvata u koštac s nadom
Izaziva vjeru,
Rana koju ono otvara ne zatvara se nikada.
I upravo to trpljenje koje smo Ti
zadali
Tebi, Marijo
Svetištu osam blaženstava
Nježnoj i siromašnoj
Mirotvornoj i milosrdnoj
Srca prečistog
Ti koja plačeš na ovom putu
Svetište bolom razoreno na zemiji,
I po milosti ponovno sazdano u vječnosti,
Zdravo,
Marijo !

PETA POSTAJA

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Kako je osuđenik okrvavljen i iznemogao od
bičevanja posrtao po putu
Oni koji su ga vodili, kaže Evanđelje, uhvatiše
iz sredine mnoštva nekog
Šimuna Cirenca, koji se vraćao s polja,
I prisiliše ga da stavi na se
križ da ga nosi za Isusom.
O Kriste !
Toga dana kad su se s namjerom da Te zatru udružili
izdaja, neznanje, sektaška mržnja,
nepravda i njezin nedjeljivi saveznik,
viši interes,
U svojoj dobroti,
Dozvolio si dakle da po jednome od nas,
Nasumce odabranom od vojnika koji izvršavahu
Tvoju volju vjerujući da provode svoju,
Mi budemo sudionici tajanstvenog djela
našeg spasenja
Kako ne bismo bili potpuno
isključeni iz tvoje Muke
Neka se našao barem jedan čovjek da Te slijedi,
dok su drugi bježali od Tebe,
I neka se desio, pod težinom križa, barem
Kratak trenutak sličnosti
Između spasitelja i spasenoga !

ŠESTA POSTAJA

Veronika otire Isusovo lice

Veroniko,
Ti koja si imala odvažnosti da prkosiš hajci
za Kristovim stopama,
I da prekoračiš nevidljivu granicu koja
odvaja osuđenika od ostalih živih,
Daj nam, nama također, hrabrost da
priznamo i da se približimo Istini, vrijeđanoj,
neprepoznatoj i prognanoj iz ljudskog društva,
Ti koja, u vici gomile što
o vlastitom bijesu nije razumjela ništa, ču
samo nepobjedivi žubor svoje samilosti,
Spriječi da ostanemo gluhi na žalbu
onih koji idu u smrt ;
Veroniko, ti koja si u svoje ruke uzela
lice Spasiteljevo, kretnjom čiju ljepotu
predaja nikada nije zaboravila,
Moli za svoju braću u nastavku povijesti
imaj sućuti za njihovu slabost, nedostatak
vjere i ljubavi,
Ti koja nisi znala za strah,
I koja si, trčeći svojim platnom obrisati krv
i znoj trpljenja,
Primila izmučeni lik božanske ljubavi !

SEDMA POSTAJA

Isus pada po drugi puta

"Neće slomiti zgnječenu trsku,
kaže Pismo,
Neće ugasiti stijenja koji tinja."
O Kriste!
Nisi došao pobjeđivati carstva
Jer tvoja se povijest ne piše krvlju
drugih
Već tvojom vlastitom,
Nisi došao suditi i kažnjavati,
Nego dati svoj život onome što bez Tebe prolazi
i umire
Došao si sabrati do posljednje čestice
ovu prašinu koja nas čini,
Kako se ne bi izgubilo ništa od onoga što si stvorio
Da po ljubavi oživi ono što grijeh
suši i ubija,
Da se na zemlji ne nađe ništa tako skromnog,
tako bijednog i tako prezrenog
Što još uvijek ne bi bilo iznad Tvojeg poniženja
Mesijo u rasulu, istjerani iz svijeta
I koji,
Da zauvijek dobije pristanak
savjesti
Prigiba koljeno po drugi put!

OSMA POSTAJA

Jeruzalemske žene plaču nad Isusom

Bio je praćen velikim mnoštvom naroda,
i žene se udarahu o prsa
i oplakivahu Ga.
Tada On okrenu prema njima svoj pogled koji je
sagledavao svršetak svijeta,
I reče im:
" Kćeri jeruzalemske ! Ne plačite nada mnom,
već plačite nad sobom
i nad svojom djecom,
Jer doći će dani u koje će se govoriti:
blažene nerotkinje,
blažene utrobe koje nisu rodile,
prsa koja nisu dojila!
Tad će povikati gorama:
padnite na nas !
I bregovima: Pokrijte nas !"
O Kriste !
Ispunjenje tvojeg proročanstva neće kasniti,
Uskoro će Jeruzalem biti razoren.
Od hrama u kojem si naučavao ostat će
samo jedan zid
Građen stoljećima od nebrojene
djece Izraelove,
Kao brana zaklinjanjima, kao ustava
suzama,
Mir se još ni danas nije vratio na ovu
svetu zemlju kojom si propovijedao
Zar je to bilo uzalud ?
Jedina riječ koja može ušutkati
oružje, u dan kad si rekao svojim učenicima:
" Ljubite neprijatelje svoje !"

DEVETA POSTAJA

Isus pada po treći put

Ljudsko biće, koje dolazi od ljubavi,
vraća se ljubavi kroz trpljenje
i smrt
Ljubav sama to mu govori od
početka svijeta
I on je ne čuje
Sva bića i sve stvari koje su
na zemlji i na nebu
Sve do posljednjeg zrnca svjetlosti
u neizmjernoj noći
Nemaju drugog uzroka do ljubavi
Ljubav sama dođe da nam to kaže
I mi smo je ušutkali.
O Kriste !
Rekao si nam: "Dat ću vam srce od
mesa. "
I evo kako Te vojnici
Tjeraju prema zloslutnim krošnjama
Ovoga brežuljka ponuđenog lješinarima
I kako pod težinom prezrenih darova svojih
po treći put padaš.

DESETA POSTAJA

Isusu je svučena odjeća

Razdijelit će između sebe Tvoju odjeću
Bacit će kocku za Tvoju haljinu nešivenu
i u jednom komadu otkanu
Poput svetog Pisma od prvog dana
stvaranja
Vezenog nit po nit i nikad prekinutog,
Koje otkriva i u isti čas zakriva Božju
prisutnost
I koje se ne bi trebalo nikada čitati
drukčije do na koljenima.
Tvoje su haljine riječi Tvoje poruke,
0 Kriste !
One objavljuju i prikrivaju Tvoju osobu,
Nju treba tražiti u njima
Jer mi, mi znamo,
Da Istina, to si Ti
Da nema nijedne Istine u kojoj Tebe nema
Niti jedne laži gdje se pojavljuješ.
Blagoslovljena Tvoja prečista Osoba
Svučena od sakupljača krpa povijesti
I koja nam, sa svojom haljinom,
također prepušta
Svoje rastrgano tijelo !

JEDANAESTA POSTAJA

Isus je pribijen na križ

Tvoje ruke koje su blagoslovile,
Gospodine,
Tvoje ruke koje su ozdravile
Koje su vratile vid slijepima
Koje su izbrisale gubu s lica,
I koje su crtale po pijesku
Dok su lažni suci bludne žene
jedan po jedan napuštali svoje sudište smrti
Tvoje ruke koje su razdijelile kruh
I natočile vino
Kako bi nevidljive istine vjere
Hranile i natapale
Nesigurne stvarnosti ovog vidljivog svijeta
Tvoje ruke koje su toliko dale
I tako malo primile,
Gospodine, Tvoje darežljive ruke
Pribijene na drvo
Ostat će vječno otvorene
Oštro gvozđe probija noge koje su
posvetile zemlju
Lažljiva pravda ljudi završila je svoje djelo
I pod suncem pocrnjelim od oluje i zločinstva
Sve je spremno
Za pribijeni uzlet Razapetog.

DVANAESTA POSTAJA

Isus umire na križu

I sada, Gospodine,
Od Tebe je ostao samo splet patnji,
Od kojih jedna nateže drugu i umnaža je;
Više nema nijednog disaja
Koji u Tebi ne raspiruje pustošenje i požar;
Nema više nijedne od niti u Tvojem tijelu
Nategnutih poput struna harfe
Koja ne odaje bolno titranje,
I Ti unatoč tome govoriš:
"Oče, oprosti im, jer ne znaju
što čine. "
Isto tako ne znaju što govore
Kada ti, u smrtnoj borbi, podvikuju:
"Spasitelju, spasi samoga sebe ! "
Ne shvaćaju da ćeš ih u svojoj zastrašujućoj
nepomičnosti
Potražiti na kraju njihove bijede i njihovih grijeha,
sve do dna njihovog
konačnog odbijanja i, još dalje, na granicama njihove
ravnodušnosti.
O Kriste !
Ti nisi poznavao noć
I evo je kako dolazi
slušati mračne riječi psalma:
" Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio ? " Trebalo je
da Ti izgovoriš ove riječi,
Kako nitko ne bi mogao reći da nisi
upoznao krajnju tjeskobu ljudskog
opstojanja,
I kako bi u Tebi utrnula zadnja
iskra one božanske radosti koju si sakrivao
svojim apostolima,
Napokon kako bi na vrhuncu Tvoje žrtve
nastalo ono pomračenje božanskog koje
Te čini sličnim nama.
Da bi bio otklonjen sudbonosni udarac koji
smo si zadali izabirući
sami sebe u praskozorje stvaranja,
I da nikada više ne budemo sami
u svojoj smrti
Ti umireš,
O Kriste !

TRINAESTA POSTAJA

Skidanje s križa

Sve je ispunjeno.
Tvog pogleda. Gospodine, koji je pokrstio zemlju,
Tvog pogleda koji ovjekovječuje
I koji je zaodjenuo novom svjetlosti bića
i male stvari života
Tvog pogleda više nema.
Sve je ispunjeno.
Zauvijek su zaustavljeni, više neće izaći
iz ljudskog pamćenja
Oni koje si susreo u paraboli
svojeg života,
Apostol i prosjak,
bogati mladić i žena
s Jakovljeva zdenca
Pilat koji će prati ruke do svršetka
vremena
Kajfa prsta uzdignutog da izriče sumorne
presude svih učenosti pokvarenih
lakomošću srca
Slijepac koji je ugledao svoje lice kako se
primiče s dna vode,
Uskrsli Lazar, izmakao mekim pandžama
tmine,
Marta koja za sebe ni minute nije imala i njena
u misli udubljena sestra koja je izabrala
najbolji dio,
Nikodem koji bi pod svaku cijenu želio shvatiti
I satnik koji nije sumnjao !
Sve je ispunjeno.
Tvoje tijelo probodeno, odvojeno od križa,
klizi u rukama Tvoje majke,
Ivana, sina kojeg si joj ostavio,
Magdalene koja uz njih izgara od bola poput
usukane rese.
0 Marijo !
Biće blagoslovljeno među svim ženama
To je, dakle, značilo da će Ti sve bili zatraženo
Da podneseš, da spoznaš i da prihvatiš ?
Sve je ispunjeno.
Na brežuljku mučenika
Na kojem svijet teatralno zadaje sebi smrt,
Oko Tebe su samo ova tri bića
van mjerila, koja će zračiti do
konca vremena
I koja Te oplakuju,
O Kriste,
Prolome iščezlog svjetla !

ČETRNAESTA POSTAJA

Polaganje u grob

Svršeno je.
Ovo vrijeme kad se sve čini izgubljenim jest
vrijeme vjere i samo vjere.
Vjera je Božja blaga zaručnica.
On je promatra sa nježnošću, kao suprugu iz
Pjesme nad pjesmama
I kao jedini dokaz ljubavi koji Mu
možemo pružiti.
Nju je on došao tražiti na zemlji
I za nju je jednog dana, razmišljajući
nad Jeruzalemom, zastrepio da je ne nadje kada
se bude vratio.
Ona ga čeka s nepromijenjenom strpljivosti,
Bdije usred uspavanih vojnika
Pred grobom u koji je položeno tvoje tijelo,
Gospodine.
Ništa je ne smućuje i ništa je ne straši,
Pretvorila je u saveznike sve što izaziva
tjeskobu ili očaj nevjernih
ljudi, trpljenje, koje je čini
Tebi sličnom, vrijeme, to putovanje
vječnosti kroz jedan svemir koji nije
njezin;
Ona ljubi, znači li joj išta sve drugo?
Za nju je ova uska i nova grobnica u
kojoj počivaš, Gospodine,
Kovčeg novog saveza,
I ono što sadrži nije više Zakon,
To je svetost, počelo Crkve
i budućih ispunjenja,
Ona zna da ćeš trećeg dana uskrsnuti.
Gospodine, sakriveni u ovom svijetu dublje
no u grobnici,
Ti kojega naši grijesi razapinju
Ti kojega smo u svojim srcima sahranili
Razbij u nama taj kamen koji smo
nad Tobom zapečatili
Naša Te jadna vjera to traži.
U njezinoj žalosti Velikog Petka u njoj nešto
već poluglasno pjeva
Jer ova noć koja je okružuje za nju je
samo početak dana,
A dan to si Ti,
O Kriste!

Andre Frossard

KRIŽNI PUT SPASENJA

Herbert Madinger


MOLITVA PRIJE KRIŽNOG PUTA

Isuse, dolazim sada k tebi
i želim zajedno s tobom
ići tvojim križnim putem.
Pomozi mi da nosim svoj križ.
Oslobodi me nepodnosivog.
Isuse, sada te trebam,
jer ti si moj Spasitelj.
Jer osim tebe nema nikoga,
koji bi me mogao
spasiti od moje nevolje.
Oduzmi mi onaj križ,
koji će me uništiti,
i daj mi svoj križ,
koji će me blagosloviti.
Isuse, ti si na sebe uzeo naše slabosti
i ponio naše bolesti (Mt 8,17).
Ponesi sada i moju patnju
i moju bolest.
Isuse, uzdam se u tebe.
Sam po sebi nemam nikakvu snagu.

Ako sam nosim križ, klonut ću.

Ali tvoja ljubav daje mi snagu!

Ako svoje oči upravim prema tebi, dolazi snaga u moje srce.

Isuse, ti si izvor moje snage.

Ojačaj me sada, kada idem tvojim križnim putem.



1. postaja:

Isus je na smrt osuđen (Sramota)

Molimo te, Isuse Kriste, i slavimo te. Jer si pd svom svetom križu spasio svijet.
Isuse, svijet te je osudio. Odbacili su te kao varalicu, kao običnog zavodnika naroda, kao lažnog Mesiju. Javno su te proglasili zločincem, koji zaslužuje smrtnu kaznu. I nije bilo nikoga koji bi te branio. Popljuvali su te, izvrgli su te poruzi, i udarali po glavi.

Isuse, i mene su odbacili i osudili, istjerali su me i nisu me prihvatili. Gospodine, ne mogu duže podnositi sramotu! Strah me je zlih ogovora ljudi i njihove osude. Isuse, spasi me od njihovog prezira, njihove mržnje, i spasi me od sramote!

»Dijete moje, nemoj se plašiti! Jer ja sam na sebe preuzeo tvoju sramotu. Nosim ju na svojim ramenima Ocu. Uzimam ju s tvojih pleća i preuzimam ju na sebe. Ti si slobodan! Raduj se! Ništa ti se neće dogoditi! — Ali ako me ljubiš, pođi sa mnom mojim putem i uzmi moju sramotu na sebe. Moja sramota je tvoja slava! I moje poruge su tvoja kruna. Moja sramota ti može pomoći, ona je blagoslov i sjaj. Dijete moje, slijedi me i podijeli sa mnom svoju sramotu!«

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



2. postaja:
Isus uzima križ na svoja ramena (Nepravda)

Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, i slavimo te. Jer si po svom svetom križu spasio svijet.

Isuse, kolika ti je u nebo vapijuća nepravda nanesena! Oslobodili su ubojicu i buntovnika Barabu (Mt 27,26), tebi su međutim natovarili na ramena smrtonosni križ, križ pod kojim si posrtao, — kakva strahovita nepravda.

Isuse, i meni su nanijeli nepravdu! I moja se duša propinjala i bunila. Nisam duže mogao podnositi nepravdu. U meni je ključala pobuna, nisam nalazio mira. Gospodine, ova će me nepravda slomiti! Pomozi mi, Bože moj, da moj život ne propadne!

»Dijete moje, pogledaj na mene i ohrabri se. Bog će ti pribaviti pravdu! Ne plaši se nepravde, koju ti ljudi nanose. Ti nosiš svoj križ za tuđu krivnju! Primi taj križ s ljubavlju. Jer tko prima križ, prima i mene, Raspetoga. Uzmi moj križ, to je tvoj najveći blagoslov.«

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



3. postaja:

Isus po prvi puta pada pod križem (Očajanje)

Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, i slavimo te. Jer si po svom svetom križu spasio svijet.

Isuse, sada ležiš na zemlji, u prašini. To je kao totalna propast. To je početak one tame, koja te je pritisla, i u kojoj prizivaš: »Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?«

Isuse, i moja je duša slomljena. I u meni je sve tako tamno, tako mrtvo. Obuzima me očajanje. Moja duša se više ne može uzdići do nade. Više ne mogu svoj pogled podići Ocu i govoriti mu u povjerenju. Isuse, ja ne znam više, nadam li se još tvojoj pomoći. Isuse, možeš li još pomoći jednom očajniku? Pomozi mi, Isuse, jer osim tebe nemam nikoga drugog! Pomozi mi da se izbavim iz tame i očajanja.

»Dijete moje, šaljem ti svog anđela, koji me je jačao na Maslinskoj gori. On će i tebe ojačati i podići te sa zemlje. Tvoja duša je sada iscrpljena sve do smrti. Ali ja sam na sebe preuzeo tvoju iscrpljenost. Ne plaši se tame, jer ja sam tvoje svjetlo. Ne plaši se svoje slabosti, jer ja sam tvoj život. Prepusti mi svoju patnju. Ja ću te obnoviti.«

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



4. postaja:

Isus susreće svoju majku (Napuštenost)

Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, i slavimo te. Jer si po svetom križu spasio svijet.

Isuse, u trenutku tvoje najveće napuštenosti, došla je k tebi tvoja Majka. Snaga te je napuštala, tvoji prijatelji su te napustili, ostavili su te i bezbrojni ljudi, kojima si propovijedao. Čak te je prividno napustio i tvoj nebeski Otac. Sada si potpuno sam, sam sa svojim križem sramote. To je kao duboki, mračni ponor, u koji ćeš biti bačen. Potpuna napuštenost.

Isuse, i mene muči ta duboka, duboka napuštenost. Tko ide stvarno sa mnom? Tko me stvarao sluša? Komu su poznate rane moje duše? Isuse, to je najstrmiji put u mom životu: ta napuštenost! Ona zasijeca u moju dušu poput noža. Isuse, dodi k meni!

»Dijete moje, dao sam ti svoju vlastitu Majku. Ona je bila uz mene u mojoj najstrašnijoj napuštenosti. Ona je i uz tebe u tvojoj najstrašnijoj napuštenosti. Jer za to ju je moj Otac pozvao i poslao: da bude majka napuštenih! Ona je uz tebe. Ona moli za tebe. Njene oči gledaju na tebe kao što su gledale i na mene. Njeno srce ti pripada. Njeno srce ima snagu da ispuni tvoju usamljenost. Pouzdaj se u nju!«

Marijo, majko napuštenih, budi uz mene!

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



5. postaja:

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ (Silom nametnuti križ)

Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, i slavimo te. Jer si po svom svetom križu spasio svijet.

Isuse, ti si Šimuna Cirenca čudesno blagoslovio! Iako je on samo slučajno stupio na scenu, iako su ga morali prisiliti, ti si njemu i njegovoj obitelji poklonio tako veliku milost! Oba njegova sina postali su istaknuti priznavatelji Krista, koji su čitateljima Markovog Evanđelja bili poznati: Aleksandar i Ruf (Mk 15,21).

Isuse, daj mi da i meni nametnuti križ donese blagoslov. Uvijek se bunim, kada se prividno slučajno nametne križ patnje. Cesto ne mogu pravo povjerovati da je to nametnuti slučaj, nego moja zla sudbina. Isuse, daj da spoznam da taj križ dolazi od tebe! I pretvori mi taj križ u blagoslov!

»Dijete moje, rekao sam ti: 'Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom' (Lk 9,23). Križ nije tvoj neprijatelj. Tvoj križ je znak da ideš sa mnom. Prihvati svoj križ s ljubavlju. Tako ćeš biti moj omiljeni učenik.«

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



6. postaja:

Veronika pruža Isusu svoj rubac za otiranje znoja (Pomoć puna smilovanja!)

Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, i slavimo te. Jer ti si po svom svetom križu spasio svijet.

Isuse, moja duša traži Boga. Gdje ga mogu naći? Kao što jelen čezne za izvorom voda, tako moja nutrina čezne za Božjom ljubavi, za njegovom blizinom. Bože moj, zašto si tako skrovit? Zašto preda mnom kriješ svoje lice?

»Dijete moje, uči od Veronike! Ona je prokrstarila cijeli Jeruzalem da bi našla mene, svoga Gospodina i Boga. Tada me je ugledala: krv se slivala po mom osramoćenom licu. Prišla mi je, uzela svoj ubrus za otiranje znoja i obrisala krv s mojih očiju i znoj s mog čela. Tada sam utisnuo svoje lice u njeno srce i ostavio obris svog lica na njenom ubrusu. To želim i tebi učiniti, ako postupiš kao Veronika. Ako ugledaš lice puno patnje i suza, tada pomozi pun smilovanja! Tada ću utisnuti svoje lice u tvoju dušu i moje će lice svijetliti nad tobom« (Ps 31,17).

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



7. postaja:

Isus po drugi put pada pod križem (Potištenosti)

Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, i slavimo te. Jer si po svom svetom križu spasio svijet.

Isuse, ti si po drugi put pao na zemlju. Nisi se više protiv toga mogao braniti. Bilo je to kao da te je neka ogromna šaka pritisnula na zemlju i nije ti dala da se opet podigneš.

Isuse, i ja često prolazim tako: neka tamna tuga pritišće me na zemlju. To je potištenost od koje se ne mogu braniti. Ona mi oduzima svu snagu duše. Gospodine, što mogu učiniti protiv toga? Mogao bih od boli plakati u svojoj duši. Ali u meni je sve kao mrtvo. Čak ni za plač nemam više snage. Isuse, Spasitelju, reci mi jednu riječ!

»Dijete moje, sada ležiš u grobu, isto kao i ja nekada. Ali ti ćeš uskrsnuti, kao i ja nekada. Slavi Gospodina, jer i ti ćeš jednom pjevati od radosti! Ti me ne osjećaš, ali ja sam uz tebe. Ti me ne osjećaš, ali ja te ljubim i ne odvraćam svoj pogled od tebe. Samome sebi se činiš kao zgaženi crv. Ali ustraj! Jer ja ću te spasiti i uzeti k sebi! Tada ćeš ti sjediti na mom prijestolju i jesti za mojim stolom. Tada u tvojim očima više neće biti suza!«

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



8. postaja:

Isus susreće plačuće žene (Križni put posljednjeg vremena)

Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, i slavimo te. Jer i po svom svetom križu spasio svijet.

Isuse, ti si plačućim ženama rekao: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom« (Lk 23,28). Jer ti si vidio one dane, u kojima će nad zemljom izbiti velika nevolja: »Jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom« (Lk21,23). Gospodine, što ćemo činiti u ono doba bezbožnosti? Kako ćemo ustrajati u vjeri, kada će svuda oko nas vladati prezir Božjih zakona i kada će srca ljudi biti okorjela?

»Dijete moje, vi ste tek na početku porođajnih bolova. Ali vidjet ćete vrijeme, kada ćete morati čvrsto zagrliti moj križ. Inače nećete moći opstati u vjeri. Idete ususret vremenu vaše pobjede. Ali to će biti pobjeda na križu, isto tako kao i kod mene. — Bdijte i molite u svako doba da biste se mogli odhrvati onomu što će se dogoditi (Lk 21,36). Bdijte i molite! Tada ću vam dati snagu iz visine. Bdijte i molite! Tada će vaša srca klicati od radosti.«

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



9. postaja:

Isus pada treći put pod križem (Propast)

Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, i slavimo te. Jer si po svom svetom križu spasio svijet.

Isuse, ti si pod teretom križa bio slomljen. Gospodine, i meni je često teret života pretežak. Tada dolazim u napast da sve odbacim. Znam da to nije ispravno. Ali što mogu učiniti protiv toga? Isuse, možeš li mi pomoći?

»Dijete moje, otvori mi svoje srce i pokloni mi svoje povjerenje! Vjeruj u to da ću ti pomoći. Pouzdaj se u mene, tada ću učiniti ona čudesa koja sam vam obećao. Ako mi pun vjere i povjerenja otvoriš svoje srce, mogu te obdariti, jačati, i ispuniti svojim Duhom. Pouzdaj se u mene! Tada ću ti otvoriti jedna vrata, koja nitko više neće moći zatvoriti. Ne odbacuj svoju nadu. Jer tko napusti povjerenje, tomu ništa ne mogu dati. Ako izdržiš i ustraješ, sve ću ti dati!«

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



10. postaja:

Isusu oduzimaju odjeću (Čistoća)

Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, i slavimo te. Jer si po svom svetom križu spasio svijet.

Isuse, osramotili su te do krajnjih granica. Oduzeli su ti dostojanstvo i čast. Gospodine, to se dogodilo, jer ljudi nisu sačuvali svoje vlastito dostojanstvo i ne cijene ga ni kod bližnjega. Gospodine, koliko se zla događa, kada čovjek postane rob svojih opačina. Koliko patnje dolazi po čovjeku, koji se ne želi svladavati, i dolazi pod vlast zla. Isuse, pomozi mi da se izborim za čistoću srca!

»Dijete moje, samo oni koji imaju čisto srce gledat će Boga! Samo čistim srcima mogu se objaviti. Samo čista srca mogu krstiti Duhom Svetim i ognjem (Mt 3,11). Cilj vašeg života je ljubav, koja dolazi iz čistog srca, dobre savjesti i neprijetvorne vjere (1 Tim 1,5). Donesi dobar rod u svom životu po ljubavi, radosti i miru. Tada će nebeski Otac očistiti tvoje srce, da donese još više roda (Iv 15,2). Obrati mi svoje srce i ostani u meni! Tada ću te načiniti čistim. I ti ćeš sjati kao sunce.«

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



11. postaja:

Isusa pribijaju na križ (Nepodnosiva patnja)

Molim te, Gospodine Isuse Kriste, i slavim te. Jer ti si po svom svetom križu spasio svijet.

Isuse, kako si mogao podnijeti nepodnosivo? Čvrsto su te vezali i pribili na križ. Nisi se više mogao micati i jedva si još mogao disati. I tada strašna tama između 6. i 9. ure, ali i unutrašnja napuštenost.
Isuse, pomozi mi! Jer i meni je poneki put nepodnosivo. I ja sam često bio čvrsto vezan i pribijen uz svoje dužnosti, boli i nevolje. Tada je moja duša zazivala: »Gospodine, ne mogu više!« Gospodine, što da činim, kada postane nepodnosivo?

»Dijete moje, nikada ti Bog nije tako blizu kao u onim strašnim satima, kada visiš na svom križu. Moli Oca, kao što sam ga ja molio da uzme kalež od mene! Ali ne tvoja, nego njegova volja neka se vrši. Ako ti Otac daje tako veliki križ, tada će ti on dati i snagu da taj teret nosiš za mnoge ljude (Gal 6,2). Tada će mnogi po tebi postići spasenje. Slavi Oca radi njegove ljubavi!«

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



12. postaja:
Isus umire na križu (Vjeruj u Božju ljubav!)

Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, i slavimo te. Jer ti si po svom svetom križu spasio svijet.

Isuse, ti si svoj život predao za mene. Za mene si prolio svoju krv. Ja vjerujem u tvoju ljubav, jer: »Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje« (Iv 15,13). Pa ipak, Gospodine, poneki put osjećam se tako daleko od tvoje ljubavi, tako daleko od Bogav tako nespašen i izgubljen. Isuse, odakle to dolaziš? Što treba da učinim da bih iz svega srca mogao vjerovati u tvoju ljubav?

»Dijete moje, što bih još više mogao učiniti za tebe? Ne plaši se svojih grijeha. Jer na ovom križu vidiš moju krv, 'koja se za vas prolijeva' (Lk 22,20). Ovo je moja krv, koja će se proliti za oproštenje grijeha (Mt 26,28). Za oproštenje tvojih grijeha. Vjeruj u tu dragocjenu krv (1 Pt 1,19). Ona te čisti od svih grijeha (1 Iv 1,7). Nemoj se plašiti. Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike, tebe. Ako se osjećaš napuštenim od Boga, tada dođi k meni, pod ovaj moj križ i zazovi Boga iz ponora tvoje krivnje. Jer "Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen" (Dj 2,21).

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



13. postaja:

Isusa skidaju s križa i polažu u krilo njegove Majke (Trenutak tvoje smrti)

Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, i slavimo te. Jer si po svom svetom križu spasio svijet.

Isuse, tvoja te je Majka s tolikom ljubavlju uzela u svoje ruke, kao da je cijelo tvoje mrtvo tijelo položeno u njeno krilo. S punim srcem je sudjelovala u tvojoj patnji. Mač je probo njeno srce, kada su vojnici kopljem proboli tvoje srce. Isuse, hoćeš li me u trenutku moje smrti tako srdačno primiti u svoje ruke?

»Dijete moje, kada ćeš naučiti pouzdavati se u mene? Ja ću biti prisutan, kada se budeš vraćao u Očevu kuću. Ja ću ti biti pomoćnik kod Oca, tvoj zagovornik (Iv 2,1). Kao što je mene moja majka držala u svojim rukama, kada je moje mrtvo tijelo bilo položeno u njeno krilo, tako će ona i tebe primiti u svoje ruke. Ona bez prekida moli za tebe, jer je i tvoja majka. Preporuči joj se u smrtnom času!«

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za mene u času moje smrti! Amen.

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelom svijetu!
Amen.



14. postaja:

Sveto tijelo Isusovo polažu u grob (Ljubav je križni put)

Molimo te, Gospodine Isuse Kriste, i slavimo te. Jer si po svom svetom križu spasio svijet.

Isuse, zahvaljujem ti, što grob nije kraj svega! Zahvaljujem ti, što život nije besmislen, i što nas ne vodi u ništavilo. Grob nije samo oranica, u koju sjemenka pada i umire. Ali ako umre, ona donosi bogati rod (Iv 12,24). Isuse, ti si pomogao da moj život donosi rod! Ti si pomogao da živim u svjetlu vjere, da djelujem po ispravnoj savjesti, i da ljudima dokazujem ljubav. Ti si mi pomogao da moj život donese bogati rod! Tko u tebe vjeruje, ima vječni život (Iv 6,47). Isuse, slavim te, što si mi poklonio život s tobom!

»Dijete moje, ljubav je put koji sve nadilazi (1 Kor 12,31). Kada bih posjedovao svu snagu vjere, i mogao premještati bregove, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa (1 Kor 13,8). Ljubav nikada ne prestaje (1 Kor 13,8). Stoga ćeš uvijek živjeti! Živi u vjeri, živi u nadi, živi u ljubavi! Ali najveća je među njima ljubav (1 Kor 13,13). Ostani u mojoj ljubavi! Tada ćeš donijeti bogati rod za vječnost. Ljubi ljude, kao što sam ih ja ljubio (Iv 15,12). Tada će tvoj rod zauvijek ostati. Ta ljubav je križni put. Ali on će te voditi do uskrsnuća!«

Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!
Isuse, Sine Božji, smiluj se cijelomu svijetu!
Amen.


MOLITVA POSLIJE KRIŽNOG PUTA

Isuse, hvala ti za tvoj križni put.
Ti si išao tim putem prije nas,
da mi na našem križnom putu ne zakažemo.
Isuse, hvala ti, što ideš sa mnom na mojem križnom putu.
Ti mi olakšavaš da nosim terete.
Isuse, hvala ti, što si mi pokazao
blagoslov križnog puta.
Ti si mi otvorio oči
za mudrost križa.
Tvoj križ ima snagu,
da očisti moje srce,
da moj život promijeni
i očisti ga.
Hvala ti, Isuse, za tvoj križ!
Jer pod tvojim križem
nalazim mir,
oproštenje i domovinu.
Isuse, Razapeti, moli za mene! Amen.

Herbert Madinger

Razmatranje Križnog Puta - PITANJE LJUBAVI

Ovaj križni put nastao je na inicijativu dušobrižništva mladih Poljske biskupske konferencije u okviru duhovne priprave za Svjetski susret mladih u Kolnu. Priprava je trajala šest mjeseci. Svaki mjesec imao je svoju temu: Pitanje Krista, Pitanje Istine, Pitanje hrabrosti, Pitanje Ljubavi, Pitanje poziva i karizme i Pitanje jedinstva. Cilj je bio mlade što bolje pripremiti za susret.


PREDGOVOR

Dragi brate, draga sestro u Kristu, moleći ova razmatranja, koja nam pokazuju Isusov križni put, možeš pronaći svoj put na kojem se sada nalaziš i koji te vodi k uskrsnuću. Promatraj pažljivo Isusov put k uskrsnuću da bi još bolje prepoznao svoj put. Isusov put pomaže ti pronaći smisao trpljenja, tvoje svakodnevne patnje i borbe. U svakodnevnoj borbi možeš pronaći svoje dostojanstvo i svoju pobjedu jer Isus je dao svoj život, prolio svoju Predragocjenu Krv do zadnje kapi, kako bi ti mogao/mogla živjeti vječnim životom u Njegovom Kraljevstvu. Ne odbacuj svoj križ, već ga prihvati, zagrli, poljubi, kako bi se na taj način još dublje sjedinio s Isusom koji je uvijek prisutan, a čak i razapet na tvom križu koji spašava tebe i druge. Nemoj misliti da je tvoj križ bez Isusa, ne gledaj na težinu i veličinu svoga križa, već na prisutnog Isusa na njemu. Pokušaj biti sličan Njemu, vapijući s vlastitog križa zajedno s Njime: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" (...) "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Svakodnevnim dubokim sjedinjenjem s Isusom i svakodnevnim prikazivanjem svoga trpljenja, zajedno s Isusovom Predragocjenom Krvlju, Bogu Ocu, možeš biti kao Marija Pobjednica i Suotkupiteljica u spašavanju ovoga današnjeg svijeta.

Iskoristi dobro sve svoje darove i sve životne situacije da zahvališ Bogu za Cijenu svoga otkupljenja. Potrudi se da budeš Živi kalež kao Marija, koja je primala u Svoje Srce Isusovu Krv i prikazivala je zajedno sa Svojom Bogu Ocu za spas svijeta. Budi i ti kao Šimun Cirenac i Veronika na današnjem križnom putu na kojem se nalaziš zajedno s Isusom.

Zahvaljujem od srca svima koji su uložili svoj trud i na bilo koji način doprinijeli izdanju ovog križnog puta. Posebno zahvaljujem mladima iz Poljske koji su bili otvoreni Duhu Svetomu i napisali razmatranja uz postaje križnog puta, kao i mladima iz Hrvatske koji su isto tako, u otvorenosti Duhu Svetomu, oslikali postaje Gospodinove Muke i tako, na jedan poseban način, približili Muku našega Gospodina svima onima do kojih će doprijeti ovaj križni put.

Poglavar Družbe misionara Krvi Kristove
p. Zbignievv Lesiczka, CPPS

VJEČNI OČE, PRIKAZUJEMO TI
PREDRAGOCJENU KRVI ISUSA KRISTA
KAO ZADOVOLJŠTINU ZA SVOJE GRIJEHE,
NA UTJEHU DUŠA U ČISTILIŠTU
I ZA POTREBE SVETE CRKVE.


PITANJE LJUBAVI

Onaj kojega vole bit će spašen
mada se voli zbog toga što se ne razumije
ponekad samo čuđenje obuhvaća
kao da se mjesec skinuo do gola
onaj kojega vole bit će spašen
koliko si puta zalutao, ali netko te je volio,
čekao na prozoru jer dah je ostao na staklu,
koliko si puta sagriješio - suza te je ozdravila
i ljubav je čista kada na kraju plače
i kao lav se bojažljivo pozadinom okreće,
ako najbližih ponestane sam Bog će prigrliti
reći će ti to u starosti zamišljeni puž,
razočaranje stari prevarant što u dubini rovari

vrijeme je već izvan vremena
riječ iznad riječi
zvijezda koja te kroz prozor želi lupiti u glavu
razbojnik na tri čavla za nas obješeni
onaj kojega vole bit će spašen

vlč. Jan Twardowski


Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.


I. postaja

LJUBAV NA SMRT OSUĐENA

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem svetom križu Otkupio svijet.

1. "Ali oni navaljivahu iza glasa iŠtući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. " (Lk 23, 23—25)

2. "Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. što ti na to kažeš?" (...) Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.""(Iv 8, 3-5; 10-11)


3. Od trenutka kad si me obranio pred strogim sucima te mi dopustio da otiđem, vrativši mi dostojanstvo koje sam sama izgubila, neprekidno idem za Tobom, Isuse. Bio si prvi muškarac koji je na mene pogledao s ljubavlju i poštovanjem. U Tvojim sam očima vidjela svoju ljudskost. Povjerovala sam da opet mogu biti lijepa. Dosada sam živjela optuživana nepravednim osudama mojih najbližih, muškaraca koji su me iskorištavali pa i ovih koji su me k Tebi doveli. Najgore je to što sam sama sebe osudila - smatrajući se nedostojnom čiste, prave ljubavi, i držeći se za nekoga tko nema prava hodati uzdignute glave. Ova opća presuda, na čijoj moći sam bačena iza rešetaka vlastitog tijela, osiguravala mi je ona temeljna sredstva za život. Ali kakav je to bio život... Veliki stid prikrivan debelim slojem šminke, potpuno poniženje prigušeno zvukom kovanica i onaj paralizirajući nedostatak nade... I onda ona posljednja, najstrašnija presuda... urlajuća lica s parolama pravednosti na usnama... I pojavio si se Ti... i Tvoj milosrdni pogled koji je najprije zamijetio u meni Božje dijete, a tek onda grijeh...

4. Vidiš kćeri, zbog toga sada, iz ljubavi prema tebi, prihvaćam ovu nepravednu osudu da bi ti mogla otići opravdana i slobodna...

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mačje ljut.


II. postaja

LJUBAV UZIMA KRIŽ

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota." (Iv 19, 16b-17)

2. "Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja." (...) To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" — što znači "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. " (Iv 9, 1-3; 6-7)


3. Gledam i ne vjerujem svojim očima. Kako je to moguće da oni koji imaju zdrave oči gledaju i ne vide?! Zašto žele ugasiti svjetlo koje daje pravu jasnoću? Otkad si mi vratio tjelesni vid hodim za Tobom, Gospodine. Sjećam se kako sam polako dolazio do sposobnosti duhovnog vida. Na kraju krajeva ispostavlja se da je duhovni mnogo važniji od tjelesnog. Na početku sam Te smatrao dobrim čovjekom koji čini čuda. Kasnije sam priznao da si Prorok - Božji Poslanik. Ali još uvijek je to bilo malo. Sve dok me nisi upitao: "Vjeruješ li u Sina Čovječjeg?" Kad sam zapitao o kome je riječ, pokazao si na Sebe. Otada nisam više sumnjao. Prihvatio sam Te kao svoga Gospodara i pao ničice pred Tobom. Milost Tvoja je to učinila. Dogodilo se to odmah nakon izbačenja iz sinagoge, to znači onda, kad sam postao u mnogim krugovima persona non grata. Prijatelji me smatraju fanatikom, ošamućenim. Ta znam da sam od rođenja bio slijep, da si mi Ti otvorio oči. Ti si dao smisao mom životu, sve vidim u novom svjetlu, jasnom svjetlu vjere. Slijediti Tebe bez sumnje je križ. Teško je ostaviti: dosadašnju sredinu, kolege, loše navike, poroke, grijehe. Oči duše nisu se još navikle na Tvoje svjetlo, još uvijek ponekad nevjeŠto prepoznaju put. Želim Te stalno imati na oku kako više ne bih hodio u tami...

4. Vidiš, sine, upravo zato uzimam križ na Svoja ramena kako križ tvoga kroČenja za mnom, uprkos sebi i drugima, ne bi bio pretežak za tebe.

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!


III. postaja

LJUBAV PADA

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. " (Iz 53, 2b-4)

2. "I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" (...) Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. " (Mk 10, 17. 21-22)


3. Vratio sam se Gospodine. Bilo je to preveliko opterećenje za mene. Ne, ne! Sva ona moja bogatstva i moj imetak predložio si da ostavim. Ali, ona žalost, što me je sve više obuzimala? I kakve koristi od toga što sam puno imao kad sam htio imati još više. Vidim da sam također i Tvoje zapovijedi obdržavao samo zbog toga da bih imao. Da bih imao mir, da si osiguram spasenje, da imam sigurnost da me, s obzirom na moju viziju Tebe, nećeš odbaciti kada sagriješim. Neprekidno sam: uzimao, skupljao dobra djela, dobar glas, dobre ocjene u školi, na studiju, dobro plaćen posao, ugled u društvu. Neprekidno sam uzimao i skupljao da bih imao i sve više i više imao. Ti si me prvi put doveo u takvu situaciju da nešto dam, vratim, ostavim... Prestrašio sam se unatoč tome što si me pogledao s ljubavlju. Teško je ostaviti se raznovrsnih navezanosti na dobre stvari koje su pak samo sredstva k cilju. Ta ti si cilj. Sve drugo treba biti samo put k Tebi. Ako mi nešto ne dopušta da Ti budeš moja najveća i Prva Ljubav moram to odbaciti pa čak ako je to i dobro. U suprotnom slučaju stalno ću biti žalostan. Međutim, ako ti dadnem sve, Ti ćeš mi to na čudesan, samo Tebi svojstven, način vratiti tako da mi to neće zasloniti Tebe. Kako je teško povjerovati u to da će sve biti na svome mjestu, ako Ti budeš na prvom...

4. Vidiš, dijete, upravo sam zbog toga dopustio da mi kod prvog pada na križnom putu spadne križ s ramena, kako bi ti imao hrabrosti i snage odbaciti sva opterećenja koja te čine strašno žalosnim.

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.


IV. postaja

LJUBAV SUSREĆE MAJKU

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"
(Lk 2, 34—35)

2. "I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" Ali on joj ne uzvrati ni riječi.(...) Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa." (Mt 15, 22 -23a; 25-28)


3. Opet si me iznenadio, Gospodine. Što ja to vidim? Sad stavljaš na veliku kušnju vjeru Svoje Majke. Kao mene onda kada sam Te molila za zdravlje moje kćeri. Kroz teški dijalog koji si uspostavio sa mnom htio si me provjeriti ne pristupam li Ti slučajno kao sredstvu za postizanje cilja. Tada si pohvalio moju vjeru i izliječio moju kćerku. Ona te nije izravno susrela. Puno sam joj pričala o Tebi, a sad sam je dovela k Tebi da Te neposredno upozna.
Mislim da je to vrlo važno vlastitim svjedočanstvom prenijeti vjeru na svoju djecu i dovesti ih do trenutka kad će se sami opredijeliti za Tebe kao Spasitelja i Gospodara. Ponekad je to teško i bolno za roditelje kad njihova djeca nisu u stanju uspostaviti s Tobom živi odnos, kad bježe od Tebe i traže druge puteve sreće. Možda je to tako zbog toga što svjedočanstvo starijih nije prozirno i čitljivo ili je možda prenapadno i nakaradno. Možda stid pred vršnjacima ili osobni grijesi ne dopuštaju mladom čovjeku da krene Božjim putevima. Kakav god to bio uzrok, majka vjernica uvijek trpi i u molitvi prikazuje svoju djecu Bogu prihvaćajući ujedno Volju Božju. Promatrajući, Gospodine, patnju Tvoje Majke i prisjećajući se moga susreta s Tobom, shvaćam zašto dopuštaš da Ona toliko trpi. Ta možeš je poštedjeti svega toga, ali Ti znaš da je Tvoja Majka potpuno povjerovala Bogu. Da onda nisi ozdravio moju kćerku ne znam što bi se dogodilo s mojom vjerom. A ovdje znaš da je Tvoja Majka Učiteljica vjere. Premda strašno trpi, videći Tvoju patnju, ipak pristaje na Tvoj osobni put po kojem te želi provesti - sukladno sa Svojom Voljom - Tvoj nebeski Otac. Marija nam ovdje pokazuje da je Prvak svijeta u pouzdanju u Boga...

4. Vidite, majko i kćeri, susreo sam se sa Svojom Majkom na križnom putu da bih vam posvijestio da u odnosu između djeteta i roditelja postoji važna stvar - Božja Volja...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Koji čovjek ne bi plak'o
Majku Božju videć tako
U tjeskobi tolikoj?


V. postaja

ČOVJEK POMAŽE LJUBAVI

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ." (Mk 15,21)

2. "Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju? " To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. (...) Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: "Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli." (Iv 6, 5-6; 8-11)


3. Napokon sam se uspjela progurati kroz svjetinu do Tebe, Gospodine. Branili su mi jer su me htjeli poštedjeti strašnog prizora Tvoje muke. Ali ja sam znala da Ti je potrebna pomoć kao onda u pustinji. Sada znam da si u biti to Ti meni učinio uslugu kad si pristao da od moga kruha i riba pripreme gozbu za ono mnoštvo. Ono što si onda učinio uvjerilo me je da od ničega možeš učiniti nešto, dakle, da si Bog. A za sve ono što čovjek Tebi daje, Ti mu stostruko uzvraćaš. Toliko su Ti potrebni naši darovi, naše žrtve i zasluge koliko znaš da se mi oslobađamo samih sebe, da razvijamo svoju osobnost i duhovnost, češće se obaziremo na Tebe, Davatelja darova i već ovdje, na zemlji osjećamo se sretniji. Kao kad mala djeca donose i daju mami ili tati svoje crteže želeći ih razveseliti. Mada odrasli, objektivno gledajući, nemaju nikakve koristi od toga dara, ipak ga uzimaju kako bi razveselili dijete i potaknuli ga do još veće požrtvovnosti i otvorenosti prema drugim ljudima. Stoga, služeći Tebi u biti služimo sami sebi. Služeći drugima u ime Tvoje ljubavi činimo to isto. Zato, premda mi je bilo jako teško kad sam Te vidio onakvog izmučenog, obradovao sam se kad se našao Šimun Cirenac koji je došao do iste spoznaje koje i ja. Možda ne odmah jer je na početku bio primoran nositi Tvoj križ, ali se kasnije pomirio s time te s vremenom shvatio daje pomoć drugome u nošenju križa iz ljubavi prema Tebi, Isuse, naoko besmisleno, najveći dar koji se može dati samome sebi...

4. Vidiš, dječače, prihvatio sam pomoć od čovjeka jer ga toliko volim i radujem se kad moja djeca, iz ljubavi prema meni, donose mi male poklone služeći jedni drugima kao braća i sestre...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?


VI. postaja

ČOVJEK BRIŠE LICE LJUBAVI

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.


1. "Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neću postidjeti." (Iz 50, 6-7)

2. "Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." A Isus, da mu odgovori, reče: (...) "Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." (...) A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
(Lk 7, 37-40a; 47b.50)


3. Otkad si mi, Gospodine, rekao: „Idi u miru", nisam prestala kročiti Tvojim putem. Nisam znala da će mojim suzama oprane, mojom kosom obrisane i mojom pomašću pomazane, Tvoje noge proći tako strašnim križnim putem. Veoma je čudno da Ljubav koja si Ti - a osobno sam je doživjela od Tebe kad si mi oprostio moje grijehe - dakle, čudno je to da Ljubav kroči križnim putem, da se je može susresti na najrazličitijim i najčudnijim raskrižjima. Moj život je bio upravo takav. Jako zamršen. Dakako, hodila sam raznim putevima, ali su to uglavnom bili grešni putevi. Do takve razine daje to postala javna stvar. Svi su za to znali. Moje ime je bilo oblaćeno i izgubila sam obraz. Općenito sam bila prezirana i još za života osuđena na propast. Moji zamršeni putevi bili su isprazni i obavijeni maglom beznađa. Sve dok se nisi pojavio Ti, Isuse, prava Ljubav, na mom grešnom putu. Primijetio si me i iskazao mi poštovanje pohvalom. Nitko me dotad nije pohvalio i tako javno istaknuo. Ti si Gospodine pogledao u moje srce i vidio koliko žarko traga za pravom ljubavlju. Opravši Tvoje noge iz zahvalnosti vraćen mi je moj obraz. Obraz žene koja sve može početi ispočetka bodrena snažnom ljubavlju i autoritetom Učitelja iz Nazareta. Više ne želim da moji putevi budu putevi grijeha, ali se ne čudim, Isuse, da Tvoji takvi postaju. Ta ideš za grešnicima i tražiš ih na tim putevima. Samo prava Ljubav to može. I zbog toga ponekad u ljudskim očima gubiš ugled, gubiš obraz. Ispunjena zabrinutošću i s očima punim suosjećanja susreće se Ona s pljuvanjem, šamaranjem i okrutnim pogledima ljudi koji drugom čovjeku ne daju nove šanse, ne dopuštaju da nakon neuspjela pokušaja započne još jedanput ispočetka. Htjela sam Ti, Gospodine, sada oprati i obrisati Lice, ali je to učinila Veronika. Kako je to dobro da tolikim ljudima neprestano vraćaš ugled.

4. Vidiš, kćeri, da je i najunakaženiji obraz dostojan toga da se ispod njega otkrije čovjeka koji ima obraz Božjeg djeteta...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.


VII. postaja

LJUBAV PADA DRUGI PUT

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. " (Iz 53, 5—6)

2. "I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe." (Mk 14,50-52)


3. Gospodine bio sam toliko blizu. Dugo sam išao za Tobom. Došao sam do Maslinskog vrta. Vidio sam kako su Tvoji učenici umjesto da Te podrže pobjegli u san, dakle u nestvarnost. Mnogi to i danas čine, bježeći u nestvarni svijet raznovrsnih ovisnosti. Bojeći se patnje, misle da će nekako preživjeti, da će život sve sam riješiti, da je bolje narkotizirati se ili prespavati probleme, nego ih riješiti. Međutim neriješeni problemi rastu zajedno s njima. Drugi ili ovi isti kad se probude i ponestane im narkotika na nevolje reagiraju agresijom, poput Petra u Getsemaniju. Uništavaju mnogo i mnoge, a nadasve sebe. Ti, Gospodine, poštujući njihovu slobodu gledaš na sve to nemoćan u svojoj ljubavi, a kasnije ćeš morati sve to polako popraviti kao uho Malhu. Drugi pak Gospodine žele zaraditi na Tebi ili barem postići neku vremenitu korist kao Juda. Ta bio je čovjek u kojega si imao povjerenje, budući da je držao kesu, a želio je još više, i nije isključeno da Te je isto tako htio uvući u neke političke intrige. Sve sam to vidio, Gospodine. Nije mi se svidjelo ponašanje Tvojih prijatelja. Ali kad je trebalo posvjedočiti za Tebe, pobjegao sam razgolićen. Bilo me je sram, ne zbog toga što sam bio viđen gol, nego što sam tako loše mislio o Tvojim učenicima, a sam ništa nisam bolji. Dezertirao sam. Čak nisam u stanju bio to javno priznati zadržavajući svoju anonimnost...

4. Vidiš, sine, zato i padam drugi put kako bi ti bio svjestan da si vrlo površan u ocjenjivanju drugih i da nikada ne možeš računati samo na svoju snagu. Ta drugima je isto tako lako pasti kao i tebi, a potom ponovno pasti i ponovno se podići...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina
gdje se s dušom podijeli.


VIII. postaja

LJUBAV TJEŠI

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim? " (Lk 23, 27-3 1)

2. "...eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kći, ne muči više Učitelja." Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!" (...) A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!" No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!" I povrati joj se duh i umah ustade... " (Lk 8, 49b-50; 52-55)


3. Gospodine, tek mi je nešto više od desetak godina, a život kao da sam već jedanput proživjela. Dao si mi još jednu šansu. Stvarno sam bila umrla i stvarno si me uskrisio! I nisam neka druga osoba ili netko tko je na primjer prošao proces reinkarnacije. Susrećem mnoge moje poznanike, prijatelje i prijateljice koji su se okrznuli o smrt, i nisu svjesni da si im u biti Ti darovao i neprestano daruješ život. Ne poštuju život. Mrze svoj život. Neki bi htjeli živjeti nečiji tuđi život ili glumiti život. Ne znaju da ova tjelesna smrt i nije toliko strašna, unatoč tome, što u njoj prevladava strah, što za najbliže koji ostaju, donosi bol i tugu. Ali strašna je smrt Tvoga života i milosti u čovjeku. Zbog toga se i čuju na Tvome križnom putu one Riječi kojima si se obratio ženama koje su oplakivale Tvoju sudbinu: "Plačite nad djecom svojom." Ja to već znam premda sam mlada. Znam da ljudski život ima neprocjenjivu vrijednost i zato ga treba znati proživjeti. Tjelesna smrt nije strašna ukoliko ljudski život nije lišen smisla i angažmana, jednostavno kad je ispunjen Tvojom prisutnošću. Međutim primjećujem da mnogi mladi ne znaju živjeti, nemaju snage za život. Nitko ih nije poučio ili ih je loše poučio. Nemaju podrške od strane svojih roditelja koji ili sami imaju problema sa životom, ili ih više nema. S mnogih strana čuje se samo plač i jauk, puno je ljudi ogorčenih, razočaranih, užasno tužnih. Dosada navire sa svih strana, a svaki oblik neke zdrave inicijative i pokušaj svladavanja pasivnosti shvaća se kao želja pokazivanja i dokazivanja ili obilježje gluposti-naivnosti. S druge strane, mnogi umjesto da ulažu u svoj nutarnji razvoj, žive umjetno u potjeri za nečim što je samo sredstvo i oruđe za oblikovanje pravog lica našeg života. Pobožanstvuju zadovoljstvo, precjenjuju uspjeh i značaj te se oduševljavaju brojkom nula iza jedinice, a ispred zareza... To nije pravi život! Pravi život si Ti, Gospodine, i sve ono što vodi k Tebi i zadržava kod Tebe...

4. Vidiš, kćeri, ja uvijek dajem pravu utjehu, ne onakvu kakvu daje svijet koji tješi tijelo, a zaboravlja na dušu...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.


IX. postaja

LJUBAV PADA TREĆI PUT

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše." (Iz 53, 7-8)

2. "Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše. On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!". I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. (...) No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. " (Mk 9, 17-20. 27)


3. Još uvijek osjećam, Gospodine, snažni stisak Tvoje ruke koja mi je pomogla ustati, kad sam skoro kao mrtav ležao, nakon što si me oslobodio od moći zloga duha - nijemog i gluhog. Možda to zvuči kao bajka, ali nažalost to je stvarnost koja se može vrlo lako dogoditi onima koji gube vjeru, a napreduju u prakticiranju praznovjerja. Početak je vrlo često nevin - "bezazleni" horoskopi kojima se ,,u biti" i ne vjeruje. Ponekad se na tome i završava. Ali događa se da netko u svojoj naivnosti želi saznati nešto više o svojoj ili tuđoj budućnosti te se upućuje k vračari ili sam sebi na razne načine vrača. S jedne strane je to smiješno jer samo Bog zna budućnost, ali to postaje opasno kada netko nije u stanju donijeti nikakvu odluku prije nego što se obrati vračaru ili horoskopu. Nakon toga dolazi do "igre" zazivanja duhova ili čestih, odnosno sve češćih susreta s okultnim. Počinju se pojavljivati nekakvi strahovi, dolazi do čudnih vanjskih ili nutarnjih pojava. Nešto boli, grize, peče, svrbi. Tradicionalna medicina nije u stanju odrediti jasnu dijagnozu pa čak ni psihijatri nisu u stanju ustanoviti koji je uzrok tom stanju. Treba se zaštiti na svim stranama: dostupnim amuletima, talismanima ili privjescima. Ne pomažu?! Ta ostaju nam još na raspolaganju razne vrste iscjelitelja s Istoka ili Zapada: bioenergetičari, tobožnji-učitelji, tobožnji-duhovnici, tobožnji-kršćani. Umjesto očekivanog poboljšanja uspostavlja se da simptomi bolesti prelaze na drugu razinu. Tijelo tobože postaje zdravije, ali s psihom i emocijama se događa nešto čudno, pojavljuje se problem s koncentracijom i strah pred tišinom. Nakon toga se zapostavlja sakramente i molitvu jer počinju smetati i iritirati. Čovjek ne može pronaći mir, u svojoj nutrini je satrven. U potpunosti razbijena osobnost. Ovo nisu priče. Duhovne snage tame djeluju također i preko moje naivnosti i bagateliziranja. Ali Ti, Gospodine, također djeluješ i došao si na svijet da uništiš vražja djela. Ako Ti predam svoj život, ako budem prakticirao molitveni i sakramentalni život, ako živim pod Tvojim blagoslovom, u poslušnosti Tvojoj Riječi tada sam zaštićen Tvojom milošću. Ako mi se slučajno dogodi neka nesreća i padnem u zarobljenost znam kod Koga trebam tražiti pomoć...

4. Vidiš, mladiću, pao sam treći put da bih pronašao tebe na tvojoj razini zarobljenosti duhovnim silama tame i ustajem da bi i ti mogao ustati sa mnom, kao slobodan čovjek...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.


X. postaja

OBNAŽENA LJUBAV

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "... uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako." (Iv 19, 23b-24)

2. "Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje." (Iv 2, 9-1 lb)


3. Isuse, zašto dopuštaš da tako postupaju s Tobom? Marijo, zašto ne moliš Sina da se suprotstavi krvnicima? Ta može se braniti, posjeduje moć. Iskusili smo to na svojoj svadbi. Običnu vodu, ulivenu u šest posuda pretvorio je u izvrsno vino. Došlo je do toga zahvaljujući Tvome zagovoru, Marijo. A sada i Ti, Isuse, i Ti, Marijo stojite bespomoćni pred divljim nasiljem. S Tebe, Isuse, nasilnički svlače haljine koje Ti je priredila Majka. Platno se je prilijepilo uz rane nakon bičevanja koje ponovno otvorene obilno krvare. Tek sada shvaćam zašto si pretvorio vodu u vino samo u šest posuda. Šestica je simbol nesavršenosti, nekog nedostatka. Sedmica je broj savršenstva, punine. Evo uspostavlja se da si Ti, Gospodine, ta sedma najsavršenija posuda koja sadrži u sebi najdragocjeniji napitak - Tvoju presvetu Krv. Kao Zaručnik na mesijanskoj gozbi ostavio si za kraj najbolji napitak, koji daje vječni život. Ti si iz ljubavi prema svojoj Zaručnici - Crkvi položio Svoj život. Toliko je voliš. Toliko puno da pristaješ na razgolićivanje. Najprije je bila ljubav, a tek onda razgolićivanje. Istinska, prava ljubav dovodi do totalnog razgolićenja, obnaženja. Ljubav treba voditi k nagosti. Kod nas se vrlo često događa obratno. Mislimo da bi nagost trebala voditi k ljubavi. Tako to nije moguće. Ne, to nije takav poredak, redoslijed! Zahvaljujemo Ti, Isuse, što si Svojom nazočnošću posvetio našu ljubav, što nam preko sakramentalnog života daješ snagu za ustrajnost u čistoj ljubavi. Hvala Ti, što si nam Svojim primjerom pokazao da samo prava ljubav može voditi k nagosti, nikad obratno. Ljubav koju preduhitruje nagost postaje nemoguća, dakle u samim svojim počecima lažna i iskorištava bližnjega.

4. Vidite, zaljubljeni, da se ne stidim pred vama Svoje nagosti jer sam vas jako zavolio i spreman sam podnijeti velike patnje i žrtve kako bi vaša čista i lijepa ljubav bila moguća...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Rane drage, Majko Sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog.


XI. postaja

RASPETA LJUBAV

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." (Iv 19, 18-19)

2. "I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. (...) Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi. " (...) Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima." (Mk 2, 2-3.5.10-12a)


3. Još mi odjekuju u ušima Tvoje riječi, Gospodine: " Ustani, uzmi postelju i pođi kući!" Bio sam izgubljen. Nisam znao što učiniti. Dotad sam bio prikovan uz krevet i to je bio moj dom i sav moj svijet. Ništa nisam mogao sam uraditi. Paraliza tijela je učinila da sam bio strašno nemoćan te jako trpio. U potpunosti sam bio ovisan o drugima. To me je najviše ponižavalo. Nikako se nisam mogao s time pomiriti. Želio sam umrijeti. U svemu tome bio je neki tračak svjetla. Imao sam četiri prijatelja. Ponekad sam se pitao: zašto se skrbe o meni, zašto su uza me, zašto se brinu o mojoj hrani, lijekovima, svakodnevnoj njezi. Ta ja im ništa nisam mogao ponuditi, uzvratiti, pomoći. Ta štoviše, bio sam im samo na teret i brigu. Unatoč tome bili su mi neprestano na raspolaganju. Izmjenjivali su se kako bi stalno netko od njih bio uza me. To je bilo dirljivo i sve više mi je budilo želju za životom. Iščekivao sam susrete s njima, čekao na razgovore, na iskustvo onoga u što su me oni sami uvjeravali, da sam i ja njima potreban. Čudno je to, ali su tako govorili i izgleda da je to bila istina jer su u svakom trenutku mogli otići. Nakon toga ono uzbuđenje kada su saznali da si u blizini, Gospodine. Donijeli su me, Gospodine, k Tebi, otkrili krov i kroz otvor spustili su me na postelji pred Tvoje noge, Isuse. Čudno je što si najprije pomislio o paralizi moje duše, a tek potom o paralizi moga tijela. Bio si u pravu. Toliko puno je bilo u meni pobune, srdžbe, ogorčenosti i predbacivanja, zahtjeva. Osim toga znao si da sam počesto prekomjerno iskorištavao dobrotu svojih prijatelja, često sam u njima budio osjećaj krivnje. Došao sam Ti, Gospodine, zahvaliti za dvostruku slobodu kojom si me obdario i za prijatelje koji su me donijeli k Tebi. Omogućili su mi da Te upoznam i iskusim Tvoju ljubav. Ali vidim da si sada Ti pribijen uz križ i ostavljen na milost i nemilost u najmanju ruku ne-prijatelja...

4. Vidiš, sine, dopustio sam se pribiti uz križ kako bih učinio od njega postelju u kojoj si ti i svi ljudi rođeni za novi život i gdje dobivate snagu, kako biste svojoj patnji mogli dati spasonosnu vrijednost...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Neka dođu i na mene patnje
za mene podnesene
Sina tvoga ranjenog.


XII. postaja

LJUBAV UMIRE

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh." (Iv 28-30)

2. "A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro." Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" I zaplaka Isus. " (Iv 11,32-35)


3. Gospodine, kako je to moguće? Prije par dana si uskrisio moga brata Lazara, a sada vidim da si sam mrtav! Ta Gospodar si života i smrti! Smrt nema vlasti nad Tobom. Vrlo bolno je gledati prijateljevu smrt ili nekoga dragoga. O smrti se puno čuje. Neprestano netko umire, ali nepoznat, negdje daleko. Kad ona dodirne naš najbliži krug tada je teško ostati mirnim i kritički misliti. Šokirajuće je bilo dodirivati hladno bratovo tijelo koji se još donedavno smijao, šalio, tješio, ponekad žalio ili čak tužio. Zato sam, Gospodine, kad sam te ugledala izbacila iz sebe optužbu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro." Tada se dogodilo nešto neočekivano.
Primijetila sam na Tvome Licu suze. To me je dirnulo. Bog plače nad čovjekovom sudbinom, nad njegovom patnjom! Razumski to nikako nisam mogla shvatiti, ali srcem si mi postao još bliži. Samim tim opravdao si moju tugu, bol, žalost i zahtjeve. Imam pravo izražavati svoje osjećaje, imam pravo nešto ne razumjeti, s nečim se ne slagati, prepirati se, mogu Ti postavljati teška pitanja. Ujedno znam da Ti nije svejedno što se događa u mome životu, da si uvijek na mojoj strani, da ne moraš na sva pitanja odgovoriti ili da svi odgovori nisu laki i odmah dostupni. A sada promatrajući Tvoju smrt na križu, premda skoro ništa ne razumijem, unatoč svemu vjerujem da će se Tvoja moć nekako očitovati, da Ti uvijek znaš što činiš...

4. Vidiš, kćeri, polažem Svoj život za Svoje prijatelje, dakle za sve i svakoga, jer nema veće ljubavi i želim da imate život, da ga imate u izobilju...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Daj mi s tobom suze livat,
raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.


XIII. postaja

LJUBAV SKIDAJU S KRIŽA

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo."(Iv 19, 38)

2. "Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. "
(Lk 7, 12-15)


3. Čuo sam, Gospodine, za Tvoju muku i križni put te sam dotrčao ovdje pod križ. Ne mogu gledati na ovo što se dogodilo. Vidim Tvoju Majku koja u svome krilu drži Tvoje mrtvo Tijelo. Tek sada počinjem shvaćati što može osjećati majka kada gubi svoga jedinca. Mogu zamisliti kako se je osjećala moja majka kad sam ja umro. Bila je to velika drama. Bila je usamljenom udovicom, a sada je u potpunosti ostala bez oslonca i skrbi. Da nije bilo Tvoje čudotvorne intervencije, danas ne bih hodao po svijetu, ne bih se mogao pobrinuti za svoju majku. Uspio sam još čuti kako si prije smrti povjerio Svoju Majku brizi Svoga učenika, a njega učinio Njezinim sinom. Ne znam Isuse, kako ti se mogu zahvaliti za ono što si mi učinio. Budući da sam i ja čuo Tvoju oporuku s križa, želim je, dakle, ispuniti u svome životu. Ovo je već drugi put kako me predaješ majci. Onda kada si me pozvao na život, kad si me uskrisio, povjerio si me mojoj zemaljskoj majci, a sada osjećam da me potičeš da se bez pridržaja povjerim Tvojoj Majci. Zasigurno je to sjajna Žena i Majka budući da je imala takvog Sina. Od Nje ću učiti kako biti pravi muškarac i kršćanin, kako se odnositi prema ženama i gledati na njih s poštovanjem i dostojanstvom. Ona zna najsigurniji put k Tebi jer je s Tobom naučila u svome životu što znači vjerovati, uzdati se i ljubiti...

4. Vidiš, sine, kao Bog mogao sam doći na svijet, na bilo koji način, bez ičijeg posredništva. Ipak sam izabrao Mariju za Majku jer te toliko volim...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.


XIV. postaja

LJUBAV POLOŽENA U GROB

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa. " (Iv 19, 40-42)

2. "(...) izlazili su iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Čuli su to njegovi učenici. " (Mk 11, 12—14)


3. Gospodine, hvala Ti što si me obdario Svojom ljubavlju i nazvao Svojim ljubljenim učenikom. Tako sam se i osjećao. Zato sam i imao snage biti s Tobom do kraja, vidjeti sve kroz što si prošao iz ljubavi prema meni. Teško mi se bilo pomiriti s onim kako su postupali s Tobom, ali sam stalno hodao u blizini Tvoje Majke koja me je Svojom junačkom vjerom i pouzdanjem hrabrila. Sada polažemo Tvoje mrtvo Tijelo u grob. Čini se da je sve propalo, da se je Ljubav završila, položena je u grob. Prisjećam se svih onih nada koje sam snio stojeći kraj Tebe. Sjećam se one situacije kada si me zaustavio u mojoj srdžbi u kojoj sam htio uništiti sve koji su Ti se suprotstavljali. O, kako sam se glupo osjećao kad je moja mama bila kod Tebe da postaviš mene i moga
brata bliže Sebi! Toliko je nezrelosti bilo, toliko pukih ljudskih želja i ideja. Ti si to sve strpljivo čistio, shvaćao, objašnjavao. Doveo si me sve dovde. Zar je svemu kraj? To je nemoguće! Sjećam se one zgode kada si htio ubrati plod s lisnate smokve i ništa nisi našao. Bio si onda ljut, premda tada nije bilo vrijeme za smokve. Shvatio sam da si nam time htio nešto reći. Sad već znam što si nam ovom slikom htio poručiti - da ljubav sazrijeva u svako doba, da je svako vrijeme prikladno za ljubiti. Ponekad je lakše jer je razdoblje plodonosno, a ponekad teže jer je razdoblje suhoće. Ali čovjek nije drvo pa može i trebao bi uvijek biti plodonosan ljubavlju. Sjećam se kako si govorio da treba pristati na umiranje - kao zrno da se ne ostane samotnim. Ako se osjećam samotan, znači da nisam pristao na umiranje samome sebi, svojim slabostima, svojoj volji, svome egoizmu. Smrt rađa život. Grob je iščekivanje uskrsnog jutra. Nije kraj Ljubavi. Ona je jača od smrti...

4. Vidiš, sine, nije moguće sve shvatiti razumom. Postoje stvari koje samo srce može obuhvatiti. Ne voli najbolje onaj tko razumije, premda naivna ljubav nije ljubav. Zato si mi potreban čitav. Ljubi me svim svojim srcem, čitavim umom, svim svojim snagama, onako kao što ja tebe ljubim. Do kraja...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.


ZAVRŠNA MOLITVA

Što možemo reći na sve ovo?
Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?
Ta on ni Svojega Sina nije poštedio,
nego ga je za sve nas predao!
Kako nam onda s Njime neće sve darovati?

Tko će optužiti izabranike Božje?
Bog opravdava!
Tko će osuditi?
Krist Isus umrije,
štoviše i uskrsnu, On je i zdesna Bogu -
On se baš zauzima za nas!

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?
Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo?
Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo
po Onome koji nas uzljubi.


Uvjeren sam doista: ni smrt ni život,
ni anđeli ni vlasti,
ni sadašnjost ni budućnost,
ni sile, ni dubina ni visina,
ni ikoji drugi stvor
neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje
u Kristu Isusu Gospodinu našem. (usp. Rim 8, 31-39)

Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.



Imprimatur:

Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, broj: 81/2008

Nakladnik:

Družba misionara Krvi Kristove

Za nakladnika

p. Zbignew Lesiczka, CPPS

S poljskog preveo

p. Ilija Grgić, CPPS



Knjižicu Pitanje ljubavi - Razmatranje križnog puta možete naručiti kod Misinara Krvi Kristove

PUT KRIŽA

Križni put ima posebno značenje za franjevce. Mi poznajemo muku i smrt Isusa kao jasni znak Njegove vjerne ljubavi. Isus je ostao poslušan Ocu kroz svu patnju, sve do smrti. Franjo je tu ljubav izabrao kao model za svoj život.
Postaje Križnog puta su tradicionalna franjevačka pobožnost. Ova pobožnost imala je svoj razvojni put od 15 – 17. stoljeća. Broj postaja varirao je od 7 do 37. Sveti Leonard Porto mavricijski promovirao je ovu pobožnost dok je putovao i propovjedao.
Današnji broj postaja – 14, stabiliziran je 1731. od pape Klementa XII. Postaje su fokusirane na Isusovu muku. Franjo je odgovorio s velikom ljubavlju Spasitelju čija je ljubav ostala odana sve do smrti. Franjo je tražio da iskusi oboje: ljubav i fizičku bol Isusa da bi produbio svoju intimnost sa Spasiteljem. Njegova posvećenost muci Isusovoj je zadivljujuća.
Mi danas, u našim životnim borbama svjedočimo za Isusa, idući putem života kao križnom putu muke, smrti i uskrsnuća. Vjerni smo u našoj ljubavi prema Bogu, vjerni Franji i Evandjelju.
Pocnimo!

I. Postaja
ISUSA OSUDJUJU NA SMRT

Isus stoji pred Pilatom. On je već iskusio duboku solidarnost s mnogima na zemji, napose onima koji su potučeni i mučeni. No, sada je On nepravedno osudjen - na kaznu smrti. Njegovo je djelo da stupi u naše živote potpuno. Sada ulazi u posljednje korake. On je rekao DA Bogu i smestio svoj život u Božje ruke. Mi ga slijedimo u ovom posljednjem izručenju i kontempliramo s dubokim poštivanjem svaku postaju duž Križnog puta, jer On je slomljen i predan za nas.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Promatrajući prizor dira nas uvreda nanesena Isusu i istodobno osjećamo zahvalnost prema Isusu što podnosi muku za nas. Promatramo Isusa. Njegovo lice. Trnovu krunu. Krv. Pilat pere ruke od čitave afere. Isusove ruke su svezane. Njegova odjeća je razdrta od rana na ledjima.
Ovo je ZA MENE. Da ja mogu biti OSLOBODJEN. Da ja mogu imati život vječni. Kako ovaj Križni put počinje, molim da budem s Isusom. Da slijedim ovaj Njegov put. Izražavam svoju ljubav i zahvalnost.

II. Postaja
ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Isusu je pripravljen križ koji će ponijeti i na kojem ce On umrijeti. Ovaj križ predstvalja težinu svih naših križeva. Što je On morao osjetiti kada ga je prvi put podigao na svoja ramena! Svakim korakom Isus je ulazio sve dublje u naše ljudsko iskustvo. On hoda po stazi ljudske bijede i patnje i doživljava tu slamajucu težinu.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Kontempliramo nad drvetom tog križa. Predočimo si kako je teško to. Razmišljamo nad značenjima onoga što Isus nosi. Promatramo Njegove oči. Tu je sve. To je za mene. Zato ću se i ja smjestiti s Njim na taj put. U tu agoniju. U Njegovu slobodu i predaju. U ljubav koja ispunja Njegovo srce.
S boli i zahvalnošcu nastavljamo put. Moc Njegove ljubavi nas pokreće, On nas privlači k sebi i mi zahvaljujemo Isusu da nam je došao.

III. Postaja
ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Težina je križa nepodnošljiva. Isus pada pod njim Isusa slama težina križa poput života tolikih ljudi na ovoj zemlji! On ulazi u naše živote potpuno. On leži na zemlji i dobro pozna iskustvo nemoći pod nepravednim teretom. On se osjeća slabo i On pozna onu nemoć koja upituje - može li se nastaviti dalje? No, Isus nastavlja dalje.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Promatrmo slabost u Njegovim očima. Takodjer, vidimo Njegovo cijelo tijelo i uočavamo iscrpljenost. Motrimo Njega na tlu, surovost na Njim i spoznajemo zauvijek kako On duboko razumije naše muke, umore i poraze.
Ovo je za mene. U boli i zahvalnosti motrim kako je Isus nanovo ustao i dobio nutarnju snagu, primam Njegovu ljubav i izražavam zahvalnost.

IV. Postaja
ISUS SUSRECE SVOJU SVETU MAJKU

Isusov put se nastavlja i Marija je izvor snage da nastavi dalje. Čitav Njegov život Marija, Njegova majka, kazivala je ove riječi “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” Sada se njihove oči susreću. Kako probodeno njeno srce mora biti! Kako bolno mora biti Isusu da gleda suze svoje majke! Njezino je lice ispunjeno milošću i blagoslovom za Njegovu misiju i pokreće Njegovo srce do dubina. Ljubav i vjera u Bogu vezuje ih zajedno.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Promatramo Isusa i Mariju na ovom dijelu puta i kontempliramo misterij ljubavi koja daje snagu. Ona, Marija, pozna tugu svakog majčinskog srca, napose onog koje je izgubilo svoje dijete usljed tragedije ili nasilja. Pažljivo promatrajmo Isusa i Mariju i čeznimo za njihovim mirom i ljubavlju.
Ovo je za mene. Nevjerojatna sloboda da se bude potpuni sluga Bogu. Nalazim riječi da izrazim što mi je na srcu.

V. Postaja
ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Isus je iskusio i naše napore da dobijemo pomoć, napose onda kada nismo u stanju nositi naš teret sami. Isus je iskusio doživljaj svih onih koji se moraju osloniti na druge da bi preživjeli. Isus nije štedio sebe, ipak, dopustio je drugima da mu pomognu nositi njegov teret.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Promatramo Njegovo lice i uočavamo naprezanje, Njegovu klonulost i Njegovu slabost. Takodjer, gledamo kako Isus promatra Šimuna s krajnjom poniznošcu i zahvalnošcu.
Ovo je za mene. Zato osjecam agoniju i zahvalnost. Izražavam svoju hvalu da bi Isus mogao nastaviti ovaj put. To je upravo ono što pomaže Isusu. On zna moju nesposobnost da nosim svoj teret sam.

VI. Postaja
VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Isusov put je na momente okrutan. Upravo otvara užasno iskustvo napravde i odbačenosti. Isusa tuku i bičuju. Njegovo lice pokazuje znake solidarnosti sa svima onima koji su ikada patili od nepravdi i grešnog, uvrdeljivog postupka. Isus susreće učenika punog ljubavi i suosjećanja – Veroniku, koja briše vulgarnu pljuvacku i porugu, krv s Njegovog lica. Na njezinom ubrusu ona otkriva sliku Njegovog lica – Isusov dar njoj. I za nas, zauvijek predmet kontemplacije.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Što je za mene lice Kristovo? Što vidim ako ga promatram duboko? Pokušavam li naći ohrabrenje u toj agoniji i patnji? Mogu li zagrliti Isusa s tim licem prekrivenim mukom? Ubrus koji pridržavam je istinska sveta slika i Njegov dar meni. To je za mene. U čudjenju i divljenju, ja motrim Njegovo lice sada ubrusom ocišćeno i vidim dubine Njegove muke u solidarnosti sa svima onima u tjelesnim patnjama. Govorim što mogu izreći, da izrazim moju zahvalnost.

VII. Postaja
ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Isus se unatoč pomoći spotakao i pao na tlo. U dubokoj iscrpljenosti Isus pilji u tlo pod njim. “Sjeti se da si prah i da ćeš se u prah vratiti”. On je vidio smrt. Sada može osjetiti apsolutnu slabost nemoći i bolesti i samog starenja, tu na koljenima pod teretom križa.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Kontempliramo nad Isusovim slomom vrlo lagano. Pridržavamo Isusa tu na tlu, u svoj agoniji koju trpi da bi isplatio, puštamo srca da idu Njemu. Pohranjujem ovu sliku u moje srce, znajući da nikada neću biti sam u moru trpljenja ili slabosti. Ovo je za mene i zato izražavam osjećaje moga srca.

VIII. Postaja
ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Žene Jeruzalema s djecom došle su utješiti Isusa i zahvaliti Njemu. One su vidjele Isusovo suosjećanje i srdačno su dočekale Njegove riječi ozdravljenja i oslobodjenja. Isus je slomio sve vrste društvenih i religijskih dogovora da bi se ujedinio s ovima i sada su one došle da Isusa podrže. On osjeća njihovu žalost. On pati, jer zna da neće moci ostati da im pomogne više u ovom životu. On pozna misterij odvajanja koje smrt donosi.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Promatramo njihova lica. Prepuna ljubavi i hvale, gubitka i uplašenosti. Kontempliramo riječi koje su možda prolazile medju njima. Prisjećam se Isusove nježne, suosjećajne, milosrdne ljubavi za mene. Postavljam se medju one žene i djecu i dajem Isusu podršku. Ovo je za mene. Zato, ovaj prizor izaziva duboku zahvalnost u meni.

IX. Postaja
ISUS PADA TRECI PUT POD KRIŽEM

Ovaj posljednji pad je razarajući. Isus može otvoreno poći dalje ka svom konačnom kraju. Uzimajući posljednje snage, podržane Njegovim povjerenjem u Boga, Isus se slama pod križem, pada pod težinom križa. Njegovi egzekutori gledaju tog slomljenog čovjeka, koji na dirljiv način isplaćuje cijenu. On ju je dostojan isplatiti. Ovi mu pomažu da se digne da može nastaviti ka mjestu pribijanja na križ.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Pauziramo i kontempliramo nad Njim dok je dolje na tlu. To je razbijenost koja čini da ja budem cjelovit. To je izručenje koje meni daje život. Promatram da iskusim i primim koliko me On voli. Doista, On se potpuno razdao za mene. I dok pohranjujem u riznicu svog srca ovaj dragocjeni dar, izražavam što mi je na srcu.

X. Postaja
ISUSA SVLAČE

Dio poniženja nad Isusom je i to da bude pribijen na križ – gol. Isus je potpuno ogoljen od bilo kog ponosa. On je iskusio krajnju ranjivost onih koji se ne mogu obraniti. Ni jedan štit ili sigurnost ga ne brane. I dok ostali bulje u Njega, Isusove oči uprete su u nebo.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Pauziramo da bi smo promatrali svlačenje. Kontempliramo da mu je sve oduzeto. I kako je suočen sa smrću u takvoj ogoljenosti. Meditiram nad tim koliko mi toga Isus otkriva. Ništa nije zadržao. I dok vidim Isusa u Njegovoj poniznosti, ja znam da je to za mene, ne mogu se oteti osjećaju zahvalnosti.

XI. Postaja
ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Ogromni čavli ukucani su kroz Njegove ruke i noge da Isusa pribiju na križ. On sada sve jače i ozbiljnije krvari. I kako je križ podignut, težina Njegovog života visi na tim čavlima. Svakim dahom Isus se napreže da može još jednom udahnuti i Njegova sposobnost da ostane u životu opada.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Promatramo čavle koji su ubodeni kroz Njegovo tijelo. Promatramo Njegovo lice. Kontempliramo nad savršenosti kojom ulazi u naše živote. Ima li ikoje muke ili agonije koju On je bi razumeo? Ovo je za mene. Ogoljen na križu zauvijek da bi proglasio oslobodjenje sužnjima. Tuga i zahvalnost ispunjaju mi srce!

XII. Postaja
ISUS UMIRE NA KRIŽU

Izmedju dva kriminalca, s uvredljivim natpisom iznad Njegove glave, jedino s Marijom i Ivanom i Marijom Magdalenom podno križa Isus predaje svoj zadnji dah: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Stojimo i mi tamo u podnožju križa s cijelim čovječanstvom i motrimo naše spasenje. Pažljivo gledam i slušam sve što je rečeno. I onda, iskustvo Onoga koji daje život prolazeći iz života u smrt, radi mene. Tješim Mariju i Ivana i Mariju Magdalenu. I dopuštam da i oni tješe mene.
Ovo je momenat da izrazim najdublja osjećanja unutar mene.

XIII. Postaja
ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Kakvo nježno plakanje! Isusovo klonulo tijelo leži u rukama Njegove majke. On je istinski umro. Duboka žrtva, potpuna.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Promatramo ovaj prizor podno križa. Kontempliramo dotičući, ljubeći Njegovo tijelo. Prisjetimo se svih onih ruku koje je Isus dotakao, svih onih koje je blagoslovio svojim toplim zagrljajem. Pauziram da pustim da se upijem u ovo. On pozna misterij smrti. On je pao potpuno u Božje ruke. Za mene. Da ja mogu voljeti i biti voljen. Izlijevam svoje srce pred Bogom svih milosti.

XIV. Postaja
ISUSA POLAŽU U GROB

Oni polažu Isusovo tijelo na mjesto Njegova počinka. Ogromni kamen preko groba znak je postojanosti smrti. U ovom posljednjem aktu izručenja, tko bi pomislio da bi ovaj grob uskoro stajao prazan ili da će se Isus otkriti svojim učenicima živ ili da će Isusa učenici prepoznati u lomljenju kruha? O, neka naša srca gore unutar nas dok shvaćamo kako je Isus patio i umro da bi ušao u svoju slavu – za nas.

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

Pauziramo i kontempliramo ovaj čin svršetka Njegova života. U jednodušnosti s cijelim ljudskim rodom. Njegovo je tijelo položeno u taj grob. Na trenutak stojim pokraj groba. Ovo finalno putovanje Njegovog života pokazalo mi je značenje Njegovog darivanja za mene. Ovaj grob predstavlja svaki grob pred kojim stojim u strahu, u porazu, boreći se da povjerujem da ikad može biti prazan. U ovoj punini vjere u Uskrslog Krista koji je dan od Duha Svetoga, izražavam moju zahvalnost za ovaj križni put. Molim Isusa, čije ruke, noge i bok još uvijek nose znakove križnog puta da mi izmoli potrebne milosti da i ja mogu uzeti svoj križ i biti sluga u mom vlastitom poslanju.
Amen.

Križni put (Isusov, tvoj i moj)

Isuse, spasitelju naš, idući s Tobom po Tvom križnom putu želimo se sjetiti i križnih putova naših bližnjih ali i svog križnog puta.

Pomozi nam iznova shvatiti da svi moramo uzeti križ i ići na Kalvariju ako želimo uskrsnuti s Tobom i poput Tebe.

Daj da hodeći Tvojim križnim putem još odlučnije krenemo za Tobom jer Ti si jedini pravi Put, životnog smisla, punine i spasenja.

Neka ovaj križni put osnaži našu vjeru, potakne nas na dobra djela, češću molitvu i osobno obraćenje. Molimo te!


I.POSTAJA: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

Isus pred smrću ostaje miran jer on zna da smrt nije kraj. Pitamo li se mi o smrtima još nerođene djece, starcima koje prije vremena ubijaju, ti lažni gospodari života. A duhovna smrt? Primjećujemo li duhovne mrtvace oko sebe? Imamo li vremena dati im zraku nade i pomoći im izići iz duhovne tame, ili svjesno il' nesvjesno pomažemo njihovom umiranju. Isus nas doduše poziva na umiranje grijehu, umiranje oholosti, umiranje egoizmu... da bismo već sada živjeli život u punini, da bismo živjeli s Njim jer on je Život. (Usp. Iv 14, 6)


II.POSTAJA: ISUS UZIMA KRIŽ NA SVOJA RAMENA

Uzeti križ znači preuzeti odgovornost, znači povjerenje, znači živjeti za sreću drugoga, znači dnevno darivanje sebe, znači voljeti, žrtvovati se, ali i radovati se sreći bližnjega. Onda križ nije samo teškoća nego čudna, neopisiva radost.

Uzeti križ znači ne ostati samo na zemlji, u materijalnom. To je hrabrost krenuti "uskim putem" i živjeti sebedarje, a ne goli hedonizam. (Usp. 1 KOR 15, 32 b)

Uzeti križ znači prihvatiti sebe jer raširimo li ruke vidjeti ćemo da smo i sami stvoreni u obliku križa. Da, križa čije su ruke horizontala koja nas upućuje na naš život ovdje i sada, a naše noge i glava su vertikala koja nas upućuje na nešto što nas nadvisuje, na Stvoritelja. Sjecište je u našem srcu gdje je posijano Božje sjeme. Pomozimo mu rasti.


III.POSTAJA: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Sjećam se djece prognanika iz Vukovara s kojima sam već daleke 1991. godine u naselju "Uvala Scott" proveo dva tjedna krajnjeg sebedarja. Oni su morali brzo odrasti i proživjeti patnje za pet godina kao netko ni za cijeli život. Isus je i sam bio prognanik u Egiptu i kao da želi poručiti:"Za sve vas prognanike ja sada padam." Onda za Izraelce, krivovjerce, crnce, Indijance; danas za Hrvate, muslimane, Srbe, Albance, Kurde, Iračane... sutra možda za Francuze, Ruse, Flamance, Amerikance... Ja padam da otvorite oči, srce i ruke vi u njihovoj blizini i da im olakšate prognaničke muke. Ja padam pod križem za vas progonitelje da iz vašeg srca nestane mržnje, nasilja, agresije, pa da se u njemu rodi mir, suživot, tolerancija, prihvaćanje drugoga i drugačijega.


IV.POSTAJA: ISUS SUSREĆE SVOJU MAJKU

Tko može proniknuti u dubinu boli u majčinom srcu pri susretu sa sinom koji pateći ide svome kraju? Što i tko je može utješiti? Samo nada koja izvire iz riječi tog Njenog Sina :

"Blago ožalošćenima: oni će se utješiti'' (Mt 5, 4).

Sada Marija svome sinu daje snagu da izdrži nositi teški križ. Mnoga djeca i roditelji ne žele ovakav susret, ne žele podijeliti patnju sa svojim najbližima. Isuse ti si od majčine blizine dobio novu snagu. Pomozi da se i nama, djeci i roditeljima dogodi takav susret dubokog razumijevanja nakon kojeg će se u dušama susretnutih roditi nova nada, radost, prijateljstvo i ljubav.


V.POSTAJA: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Sinoć sam do pola noći razgovarao s prijateljem Mladenom i tako slušajući ga pomogao mu nositi teški životni križ (stan, žena, posao, smisao...). Još preko dana sam, čitajući Novi zavjet i ne znajući da će on te večeri doći k meni, pokraj 1 KOR 10, 13 b gdje stoji ''Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati", zapisao ime Mladen. Rekoh mu još da križ mora podijeliti na tri dijela; jedan dio ostavlja sebi, drugi daje bližnjima (prijatelji, roditelji, svećenici...), a treći neka prepusti Bogu. Uz to sam mu ispričao priču o stopama u pijesku. Ne znam koliko sam mu pomogao, ali znam da sam sretan otišao spavati samo se prekriživši preskačući ovaj put večernju molitvu.


VI.POSTAJA: VERONIKA DAJE ISUSU RUBAC

Kako je nekada malo potrebno učiniti, a da to bude trajno zapamćeno. Za razliku od Šimuna Cirenca, koga su prisilili da pomogne Isusu, Veronika je sama vidjela Isusovo krvavim znojem prekriveno lice i sama mu prišla i obrisala ga. Da, to je pravi čin kršćanina: vidjeti potrebe bližnjega ne čekajući da te na to netko upozori ili prisili, što bi onda bio humanizam.

Ali vidjeti nije dovoljno. Treba osjetiti, doživjeti, proniknuti, a zatim učiniti. To troje: razum, osjećaji i volja, čine puninu. A onda Veronika biva nagrađena slikom Isusovog lica da je ona trajno podsjeća na učinjeno dobro. Kolika je tek ljepota slike vječnog Dobra u njenoj duši?


VII.POSTAJA: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Isuse je li ti težak križ? Sam si, nikog nema da ti pomogne. Da, ti želiš tim padom biti blizu svima u društvu koji su pali, svima iz "četvrtog svijeta" Tvoj pad je pružena ruka: ovisnicima (o drogi, alkoholu, seksu, izlascima...), teškim bolesnicima tijela i duha, beskućnicima, prosjacima. Tvoj pad je utjeha svima koji su nasilno ili svojevoljno odustali od trke života u kojem bogati, moćni i snažni diktiraju tempo zaboravljajući prispodobu o bogatašu i Lazaru (usp. Lk 16, 19-31).

Gospodine neka moja molitva bude druga ruka koja će pomoći svima na rubu da se izvuku i vrate na put života dostojnog čovjeka. Neka moja molitva bude ta koja će oprati sljepilo "normalnih" da ne prezru i odbace takve nego da ih prepoznaju i budu uz njih jer i oni su Djeca Božja.


VIII.POSTAJA: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Isus je potpuno svjestan svoje situacije i stoga može okrenuti misao od sebe i svoje muke govoreći ženama: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom...' (Lk 23, 28 b). Kako smo često u zabludi gledajući tuđu situaciju kojom bivamo zaokupljeni do krajnosti, samo da ne bismo počeli misliti i govoriti o sebi i svojim životnim grijesima, promašajima i propustima. Satima govorimo o ratu, politici, prirodnim i drugim katastrofama, sportu, modi i o onome što smo vidjeli na televiziji samo da ne bismo morali reći nešto o sebi. Da li se to bojimo otkriti svoju duhovnu prazninu? Isus nas trajno, a posebno u ovo vrijeme korizme vraća nama samima. Ne bojmo se susreta sa sobom jer u nama je iskra ili plamen Duha!


IX.POSTAJA: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Isus ima sve manje snage, ali i tom posljednjom snagom ustaje i ide dalje do Golgote. Znakovito je i nama Njegovo padanje i ustajanje. Koliko često i sami padamo u besmisao, bolest, bjegove, razočaranja, depresije. Ostavljaju nas prijatelji, djevojke, mladići, roditelji, djeca. Umiru nam najdraži i oni koji nam mnogo znače.

Oslanjamo li se tada na lažne proroke, gurue, nadri iscjelitelje, gatare, ideologe, lidere, astrologe i apokaliptičare kojih je sve više i koji na početku trećeg tisućljeća na ljudskoj lakovjernosti i izgubljenosti zarađuju sve više.Ili ćemo povjerovati u Isusa i Isusu koji je rekao:

"Ja sam Put i Istina i Život" (Iv 14, 6).


X.POSTAJA: ISUSA SVLAČE

Da, tim činom žele ga poniziti, ali svojim dostojanstvenim držanjem Isus ponižava svoje mučitelje koji uviđaju svoje zablude u pogledu tjelesnosti. Tijelo nije tamnica duše kako je učio Platon u čiju zamku su mnogi kroz povijest upadali od Manihejaca do novovjekih puritanaca. Tijelo nije potrošna roba, predmet, meso, materija... Ono nije stvar demokratskog odlučivanja, liberalnih eksperimentiranja i ne daj Bože kloniranja. Tijelo je hram Božji, stvoreno na sliku Božju. U njemu stanuje duša, u njemu se nalazi Duh Božji koji oživljuje božansku iskru u nama. Da, prevrijedno je naše tijelo jer je i sam Bog htio biti u tijelu: "l Riječ tijelom postade i nastani se među nama." (Iv 1, 14 a).


XI.POSTAJA: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Irak, "Kurdistan", Eritreja... Tako blizu, a tako daleko sudbine pojedinaca u nabrojanim i mnogim drugim zemljama koje su svaka na svoj način pribijene na križ i čekaju dan svoga uskrsnuća. Silnici, moćnici i krojači novog svjetskog poretka čine sve da do njihovog Uskrsa ne dođe pa tri dana nekima bivaju tri godine ili desetljeća. Ali Uskrs poput proljeća pobjeđuje zimu zla. Može nam se činiti da zlo i razni agresori pobjeđuju, ali to je zabluda jer na kraju dobro uvijek pobjeđuje. A Isus s križa svojim pribijenim, raširenim rukama želi zagrliti sve koji su poput njega pribijeni na svoje životne križeve i na taj način biti im blizu.


XII.POSTAJA: ISUS UMIRE NA KRIŽU

Isuse, ti si se umirući na križu nama potpuno dao. Išao si do kraja, do križa, iz ljubavi prema nama. Daj da se i mi poučeni tvojim primjerom možemo dati do kraja. Ne samo dati od sebe, nego dati sebe, poput plamena svijeće izgorjeti za druge znajući da smisao svijeće jest u izgaranju rezultat kojeg je osvjetljavanje tame. Daj da sve veće tame svijeta osvijetlimo tvojom ljubavlju u nama. Tama će nestajati unošenjem svijetla. Zlo nećemo dokinuti jer ga ni ti Isuse nisi dokinuo, ali ga poput tebe po Kristu, s Kristom i u Kristu možemo pobijediti. Svaka pobjeda zla u nama i oko nas proširuje polje dobra i približava nas Tebi.


XIII.POSTAJA: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Kako se nadati mimo svake nade. Kako suočeni s realnošću smrti vjerovati da smrt nije kraj. Mi koji povjerovasmo sada znamo da si Ti pobijedio smrt i "doista ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo onda će Bog i one koji usnuše u Isusu privesti zajedno s njime" (1 Sol 4, 14).

Ali tvoja majka koja te hladnog držala u naručju kako je mogla pobijediti bol i dalje vjerovati Bogu. Duh Božji joj je dao snagu i dar vjere kao i na početku kad je mogla reći: ''Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1, 38). Isuse, hvala ti za Marijin primjer, učvrsti našu vjeru da možemo poput nje na tvoj poziv odgovoriti: "Evo me".


XIV.POSTAJA: ISUSA POLAŽU U GROB

Svi su već otišli. Spustili su lijes,

zatrpali su grob, položili osamnaest

vijenaca svježeg cvijeća i zaboli

drveni križ na kom je pisalo:

Jozefina Radić 1922.-1998.

Pogađate, to je ime moje majke.

Stojim nad njenim grobom dok

pahulje bijele prekrivaju

svježu zemlju i cvijeće.

Upalih prvu svijeću i izmolih

prvu molitvu.Molitvu hvale za njen

život, za dar vjere

koji od nje primih, a po kojem

već mnogo ranije napisah stih:
"da smrt nije kraj nego iza nje dolazi dugo sanjani raj"

Stoga ne plačimo nad tamom groba, ta znamo: Onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti" (2 KOR 4, 14) - ALELUJA

Tvoj i moj Uskrs

-ISUSE, hvala Ti iznova što si uskrsnuo i za mene, hvala Ti što si koraknuo iz tame velikog petka u svjetlo nedjelje-Uskrsa.

-Da Ti nisi uskrsnuo mi ne bismo bili Tvoji. Da Ti nisi uskrsnuo naše uskrsnuće bi bilo kao balon sapunice.

-Zraka Tvog Uskrsa neka otopi oklop egoizma dugo stvaran oko moga srca, iz kojeg će kao bujica poteći nova vjera, nada, mir i ljubav.

-Bože, molim Te za moje bližnje koji su stali na zimi velikog petka i ne osjećaju proljeće Tvoga Uskrsa. Pomozi im da dogođena toplina otopi led daljine od Tebe.

-Pomozi nam Isuse

da poput desnog razbojnika

smognemo snage oprostiti,

kako bismo kao i on

vječno uživali u Tvome obećanju.

-Neka se već sada dogodi

Uskrs u Tvom srcu i duši.

Neka nježnost, ljubav i toplina drugoga

razbije oklop iznutra

za novi život potaknut izvana.

USKRS

Tko vjeruje u ljubav

vjeruje u Boga.

Tko vjeruje u ljubav

vjeruje u Uskrs.

Jer Uskrs nije

dati od sebe

nego dati sebe.

Uskrs je umiranje

da bi se živjelo.

DVA USKRSA

Želim vam sretna dva Uskrsa.

Jedan koji je već a drugi koji još nije.

Već- to je Uskrs srca i duše

na koji nas Isus dnevno poziva

još ne – to je Uskrs na kraju vremena.

Tada ćemo poput Isusa uskrsnuti u novo duhovno

preobraženo uskrsno tijelo.

Bez ovog «već» Uskrsa

nema ni onog «još ne».


Križni put
(Isusov, tvoj i moj)

Autor: Miroslav Radić

Vjeroučitelj u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji

KRIŽNI PUT MLADIH ZADARSKE NADBISKUPIJE 2009.

Uvodna molitva:

Gospodine Isuse Kriste, danas s Tobom želimo proći putemotkupiteljskog Križa! Želimo učvrstiti svoju vjeru u Tvoju Riječ: «Hoćeli tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzimakriž svoj i neka ide za mnom.» (Lk 9, 23)Ponekad nam se čini da je križ besmislen. Zašto prihvatiti križ,trpljenje i patnju, kad toliko lijepog nudi ovaj život? Zašto se odrećisve ljepote i životnih užitaka, kad mladost ionako brzo prolazi? Zaštonam uopće nudiš križ kao odgovor na mnoga životna pitanja? Ti nam,Isuse, tada progovaraš: «Hoće li tko za mnom…» Dakle, hoće li tko zatobom, kažeš, ne prisiljivaš, ne naređuješ, nego nudiš. Iznad svega Tinam primjerom pokazuješ i potvrđuješ istinitost ove Riječi – ono što jedrugima ludost, postat će pobjeda Božje ljubavi. Upravo na križu,simbolu neuspjeha, propasti i smrti – rađa se novi život. Život upunini, život koji si obećao onima koji te ljube i vrše volju Oca tvojega,kao što si je i Ti sam vršio.Zato sada krećemo, vjerujući Tvojoj Riječi, oslonjeni na Tvojkriž, trnovitim putem do uskrsnuća. Amen.

I.POSTAJA: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Kako je lako drugoga osuditi! Dovoljno je samo pratiti što čovjekgovori i što čini, dodati malo preuveličavanja, krivih zaključaka ili jednostavno ne slijediti istinu – savršen je to recept za osudu. Brzo ćemo čovjekovu slabost pretvoriti u svoju jakost. Nerijetko se našgovor o čovjeku svede na: Čuo sam, Netko mi je rekao, Meni se čini, Sigurno je on taj… i slične fraze. I u trenu osudimo osobu, a da senikada nismo potrudili prići, upoznati ili razmijeniti misli s dotičnim. Jao njemu, ako nam je pritom negdje i nekada učinio nešto nažao, ami to zapamtili. Tada je osuda slađa, prodire iz svake pore našeg bića imi se slatko smijemo jer smo, konačno, pokazali tko je taj i kakav je točovjek. S druge strane, koliko smo osjetljivi kada o sebi čujemo inajmanju sitnicu koja nam para uši ili kada čujemo da o namapričaju očite laži. Kako se tada pobunimo, kako vapijemo za zaštitom,ali ona ne dolazi. Nitko neće stati na našu stranu. Nikoga ne zanima. Štoviše, laž se širi takvom brzinom da ju je nemoguće zaustaviti. Prisjetimo se onog osjećaja patnje, gorčine, pritiska u svojoj nutrini. Prisjetimo se kako je teško biti osuđen. Kako je teško biti odbačen! Prisjetimo se trenutaka kad su nam suze navrle na oči, a nije bilonikoga da nas razumije i prihvati. Prisjetimo se toga kad slijedeći putdođemo u napast osuditi drugoga.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste! Ti si iskusio na svojoj koži sav teretnepravedne osude. Ti si šutio, nisi proklinjao, nisi vikao. Strpljivo sistajao pred svojim sucem i šutke odslušao svoju osudu. U mojojmladosti, Gospodine, nauči me prihvaćati osudu, a iz mog životaukloni bilo kakav sud: prema mojim roditeljima, prema mojimprofesorima, prema mojim vjeroučiteljima i crkvenim službenicima,prema mojim prijateljima pa čak i prema neprijateljima. Nauči me, Gospodine, koliko je opasno suditi drugima i stavljati sebe na Tvoje mjesto! Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


II.POSTAJA: ISUSA PRIMA NA SE KRIŽ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Što znači uzeti na se svoj križ? I gdje je taj križ? Koji je moj križ?Navikli smo živjeti iznad svega ugodno, navikli smo ugađati svim svojim osjetilima i pritom ne razmišljati o ispravnosti svojih postupaka. Sve ti je dopušteno, uživaj život, ukloni svaku nevolju, neopterećuj se grijehom, nema zla, sve što ti je nadohvat ruke – dobro je! Možda smo sami sebi postali najteži križ. Dok bjesomučno konzumiramo sve što smatramo zabavnim, sve više osjećamo u sebinezadovoljstvo, dosadu i dezorijentiranost. Pritišće nas križ sebičnosti,križ užitka, križ samodopadnosti, križ oholosti, križ zavisti, križpogrešno tumačene ljubavi… Pritišće i ne možemo izdržati njegovteret. Nije to Kristov križ. «Jaram je moj sladak i breme moje lako»,govori Gospodin. Krist traži da ponesemo križ zajedno. Krist traži dapodmetnemo leđa pod križ po kojem će izrasti spasenje, za nas i zadruge. Krist traži da svoj križ nosimo radosno, vjerujući u pravi ishodnašeg životnog puta. Križeva je puno i raznih težina, pogledaj mladićaili djevojku koji je saznao da boluje od teške bolesti, a ipak uspio zadržati nadu i osmijeh; pogledaj mladića i djevojku koji miljama daleko pješače do škole, ali s radošću, jer vjeruju u bolju budućnost; pogledaj mladića i djevojku koji su ostali bez roditelja, ali s ponosom grade život, zahvalni za njegov dar. Može li se prihvatiti bilo kakav križbez suradnje s Bogom. Ne može. To nam Isus govori.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste! Mlad sam i ponekad ne razmišljam da i mene mogu pogoditi teške životne kušnje. Često uzimam sve zdravo zagotovo. Ne znam ponekad cijeniti ni trud svojih roditelja, ne znam biti zahvalan za svaki dan koji primam iz tvoje ruke. Promijeni moje stavove, Isuse. Daj mi snage da prihvatim i ono što trenutno smatram teretom. Nauči me živjeti, Gospodine! Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


III. POSTAJA: ISUSA PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Teško je pasti, kako god pogledaš! Teško je doživjeti promašaj!Posebno je teško kad si pod budnim okom promatrača koji samo na to i čekaju. Da padneš, da posrneš, da udariš glavom od pod… Posebno kada si siguran u sebe i u ono što radiš. Od najobičnijih stvari poput nogometaša koji je sam pred golom u odlučujućoj utakmici i promaši gol do ozbiljnih situacija poput učenika ili studenta koji ne može vjerovati da je pao godinu pa do životnih padova – mladića i djevojke koji su pali u zlo ovisnosti bilo koje vrste, bijega iz obiteljskog doma,teških iskustava iz djetinjstva ili mladosti, zlostavljanja psihičkih ili fizičkih… Teško je pasti! Ne samo da si pritisnut cijelom težinom svoga bića na tlo, nego te i taj križ pritišće i čini nevolju većom. To su testovi naše vjere i pouzdanja u Krista. Najčešća i prva naša reakcija jest samosažaljenje. Ostajemo dugo ležati, plačući nad svojom nesrećom ikukajući kako nas nitko ne razumije. A to nije točno. To nije istina. Isus nam pokazuje da je uvijek s nama i da nam u presudnim trenucima života pruža ruku, podiže i naš križ i nas i daje snagu zanastavak puta. Treba samo nadvladati licemjerje okoline i vlastitu nemoć i pružiti Kristu ruku. I tada se kreće ponovno, možda se ispočetka i šepa, zapinje o tlo, ali se ide naprijed. I već na slijedećoj etapi zaboravlja se pad i nazire se svjetlo.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste! Ako mi je bilo što potrebno u mladosti,potrebna mi je pomoć da znam ustati nakon pada. Tim više što mi se moji osobni padovi čine strašnima i što sam sklon sam sebe uvjeravati kako nema pomoći. Pomozi mi da shvatim da si ti uvijek pored mene. Pomozi mi da shvatim da me ti nikad ne napuštaš. Može li majka zaboraviti čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, ja tebe zaboraviti neću, kažeš mi, dobri moj Bože! Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


IV. POSTAJA: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! Sveto Pismo kaže da je Isus rastao u mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima i da je bio poslušan svojim roditeljima. Krist to i od nas traži. To sigurno nije šala. Preispitati nam je naš odnos prema roditeljima. Zamisli sada svog oca i svoju majku. U ljubavi su te začeli; devetmjeseci te majka nosila pod svojim srcem; godinama bdjela nad tobom i svakim tvojim plačem; otkidali su od svojih usta da bi tebi bilo bolje. Jesi li zahvalan? Uzvraćaš li dovoljno na svu roditeljsku ljubav? Ili smatraš da su tvoji roditelji staromodni, da ništa ne kuže, da ti nepružaju dovoljno... Sramiš li se svojih roditelja? Evanđelja nam malo govore o susretu Krista i Blažene Djevice Marije, ali ono što nam govore slika je ljubavi i uzajamnog poštovanja. Tko je bio najbliži Kristu na njegovu križnom putu? Majka. Tko je najbliži na tvom životnom putu? Tvoji roditelji. Oni strepe nad svakim tvojim korakom, oni se raduju svakom tvom dobru, a žalosni su nad svakim tvojimkrivim korakom. Oni te jedini neće osuditi; ukoriti možda, ali to je odgoj, osuditi nikada. Razgovaraj sa svojim roditeljima o svemu – otkrit ćeš veliku ljubav i pažnju…

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste! Oprosti mi što sam nekad osoran nasvoje roditelje, što im znam grubo odgovarati, što dovoljno nepoštujem njihove riječi… Daruj mi, Isuse, onu ljubav koju si Ti imao prema svojim roditeljima. Daruj mi srce kakvo si ti imao za svoju Majku. Molim te da nikada ne razočaram i osramotim svoju obitelj. Nauči me, Isuse, razmišljati i donositi prave odluke! Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


V.POSTAJA: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Svjesni smo koliko križ može biti težak i kako smo skloni odbaciti ga od sebe i reći: Ne mogu više, svega mi je dosta, nemam snage ići dalje, ništa mi ne ide od ruke… I u takvim trenucima pokazuje nam Isus lijek – uvijek će se naći netko tko će nam ponuditi pomoć. Pa iako ne dragovoljno, barem iz ljudske solidarnosti. Uvijek ima dobrih ljudi, ljudi koji ne gledaju samo svoju korist, ljudi milosrdnih i osjetljivih na tuđu bol. I upravo kad se osjećamo potpunonapušteni takve ljude Isus pošalje na naš životni put. I križ je tada lakši, jer ga dijeliš s nekim. Ne moramo znati odgovor na pitanje zaštoje naš križ baš tako težak dok nam se križevi drugih ljudi čine daleko lakšima. No, možemo saznati kako je križ lakši kad dopustimo onima koji nas vole da koračaju zajedno s nama, barem dio puta, dok neodmorimo, dok ne smognemo nove snage. Kad iskusimo pomoć drugih, (na)učimo drugima pomagati. I to potpuno nesebično, bez potrebe da nam se zahvali, da nas se pohvali. Ponudimo drugima svoju pomoć iz čiste ljubavi prema Bogu i čovjeku. Tek tada slijedinagrada koju nam nitko ne može oduzeti – nagrada Božja. Kakve li radosti u našoj duši kad vidimo čovjeka kojem smo pomogli i koji je,zahvaljujući i našoj ljubavi, nastavio put! Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, upozorava Gospodin.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste! Nauči me da znam zatražiti pomoć kada mi ustreba. Ne daj mom srcu da se uzoholi, da pomislim kako svemogu sam. Ne daj da odbijem pomoć onih koji mi žele pomoći. Ne dajda povrijedim one koji mi pomoć ponude. Udijeli mi milosrdno srce da prepoznam one kojima je moja pomoć potrebna! Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


VI. POSTAJA: VERONIKA PRUŽA ISUS RUBAC

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Uvijek je bilo lakše sakriti se u masi negoli istupiti i zauzeti stav. Uvijek je bilo lakše plivati nizvodno negoli se boriti sa strujom. Uvijek je lakše popuštati sebi u svemu negoli graditi vlastiti karakter. Čovjek je izgradio Kip slobode, ali nitko se nije sjetio postaviti Kip odgovornosti. Da, bojimo se odgovornosti. Ne bojmo se iskoračiti iz mase i podići glas protiv nepravde bez obzira što će nas popljuvati zbog naših stavova i izrugati nas javno. Ako nikada ne iskoračiš dokonca života pratit će te ružan osjećaj kukavičluka i nemoći. Sjeti se samo kako si se osjećao kada si činio nešto što nisi htio, ali si pokleknuo pod pritiskom društva. Možda nisi namjeravao uzeti alkohol, drogu ili cigarete te subotnje večeri, ali nisi imao snage reći ne svome društvu; možda se stidiš nekih svojih čina koje si učinio jer nisi imao svoga ja. Možda si se nekada rugao nekom slabijem od sebe, duboko povrijedio i ranio osobu, jer su svi drugi činili tako, a onda si u svojoj sobi mrzio sebe i sutradan nisi mogao drugome pogledati u lice. Neke propuštene prilike da učvrstiš karakter u mladosti mogu ti postati životni teret. Najteže je, možda, kada čovjeka progone slike iz prošlosti koje je sam stvarao svojim skrivanjem u masi. Takve slike teško blijede, a ostavljaju bolne ožiljke…

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste! Ponekad znam biti nemilosrdan! Sklon sam se dati voditi od drugih, a malo razmišljati. Nekad bih i učinio drugačije, ali nemam hrabrosti. Daj mi snage, Gospodine, u trenucima slabosti, slušati svoje srce i tvoju Riječ, pretrpjeti i prezir kako bih drugome bio brat i prijatelj! Neka mi u tom trenu odzvoni u ušima tvoja Riječ: «Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima!»(Mt 7, 12) Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


VII. POSTAJA: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Nakon pada potrebno je vremena da bi se ustalo, potrebno je vremena da bi se nastavilo dalje. Brzo želimo zaboraviti na pad i zanimljivo je što sve ne činimo da bismo natjerali i druge da zaborave kako smo pali. Sramimo se pada pa nam je lakše skrenuti pozornost na drugo, usmjeriti misli na «pozitivno», kako ovaj svijet danas naziva zavaravanje sama sebe. Nikad više neću ponoviti istu glupost, nikad više neću sebi dopustiti da se dovedem u takvu situaciju, kao da ćemo stalnim uvjeravanjem nešto promijeniti. Upravo zato je drugi pad, pod istim teretom, težak. Daleko teži nego prvi. Jer ovaj pad i đavao koristida te napastuje, da te uvjeri: Ne valjaš, nisi nizašto, uvijek ćeš ostati ublatu, od tebe nikakve koristi… Sad više nije bolna sama činjenica dasi pao već te razdire i nutrina. Osjećaš da se lomi duh u tebi i počinješ misliti da više ništa nema smisla. Koji je lijek takvomu stanju? Lijek je primjer Isusa Krista. Usmjeriti sve svoje misli na Krista i ustati, ma koliko te boljelo, peklo i stiskalo. Borba je to sa samim sobom, ali nikada bez Kristove prisutnosti. Krist bdije nad tobom, On te čuva, križ je pod Njegovom kontrolom. Iz ovoga pada čovjek se nauči poniznosti. Nisam dovoljno jak da bih mogao kontrolirati sve u svome životu. Ne mogu bez Krista. Gospodine, smiluj se meni grešniku!

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste, nauči me poniznosti. Ne dopusti da se ikada pred tobom oholim: ni svojim zdravljem, ni svojom ljepotom, ni svojom mladošću. Ne dopusti da me moja uznositost udalji od Tebe kako se pri slijedećem padu ne bi raspao. Nauči me oprezno koračati kroz život i uvijek mi pokazuj kolike opasnosti i zasjede vrebaju upravo na moju mladost. Isuse, ponizna srca, učini srce moje po srcu svome! Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


VIII. POSTAJA: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Nerijetko ostajemo bez teksta dok promatramo patnju drugih ljudi. U teškim bolestima, iskušenjima, životnim problemima koji udaraju na čovjeka – nemamo riječi. Možemo s drugim plakati, možemo ga tapšati po ramenu, možemo govoriti kako će biti bolje, a da pritom ni sami u to ne vjerujemo. Svjesni smo da ne možemo ništa promijeniti. Nemoćno sliježemo ramenima i čekamo trenutak odlaska, jer i sama prisutnost u blizini nevoljnika ispunja nas osjećajem nelagode. U svemu je najčudnije to što nerijetko onaj koga je nevolja zatekla biva hrabriji negoli mi. I umjesto da mi tješimo njega, on počinje tješiti nas. Posebno se ovo događa kod ljudi jakih u vjeri. Takvi ljudi nalaze u Isusu Kristu smisao svoje patnje i boli i znaju da iz njihova trpljenja Krist djeluje na samo Njemu znan način. I dok mi tugujemo zbog neizbježnosti križa, onaj tko strpljivo podnosi i prihvaća križ otkriva mudrost Kristovu i ljubav koju rijetki prepoznaju za života. Sloboda i dolazi po muci i žrtvi, to znaju oni koji su za nju dali najdragocjenije. Zadovoljstvo izvojevane pobjede – to je ono što im nitko nikada ne može oduzeti. Od tjelesnih boli i trpljenja daleko je teže trpljenje zbog grijeha i zla koje se u čovjeku zna tako duboko ukorijeniti da mu zamagli pogled, zamuti vjeru i zasjeni nadu… Čovjek bez nade tek nije čovjek. Njegov put je bezuman, sklon je ravnodušju i turobnim mislima. Čovjek bez nade pada u depresiju, razočaran ježivotom i njegovim mukama ne nazire se kraj. Zato Gospodin tješi: «Ne plačite nada mnom, nego nad sobom i nad djecom svojom.» Plačite nad onima koji su zarobljeni grijehom, a ne dopuštaju Vječnome da ih oslobodi okova.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste! Potreban sam i ja Tvoje utjehe. Posebno u trenucima beznađa, kad ponestane samopouzdanja, kad ne mogu isplivati iz svojih problema. Kad zaplačem i zavapim Tebi, poslušaj moju jadikovku. Ohrabri me Ti koji znaš smisao svakoj boli i trpljenju. Nauči me da nosim svoj križ s ljubavlju koja je tebe vodila Kalvariji! Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


IX. POSTAJA: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Kako opisati ovaj treći pad? Neka nas psalam 38. uvede urazmatranje:«Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje. Pogurih se sav izgrčih, povazdan lutam žalostan. Moji bokovi puni su ognjice, na tijelumi ništa zdravo nema. Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega. O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisuti skriveni. Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se. Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i mojinajbliži stoje daleko. »Treći pad možemo prispodobiti čovjekovu potpunom slomu. Najteže kušnje uvijek dolaze pri kraju puta. Kad radimo iznimno težak posao uvijek nas koči ono – još samo malo. A to samo malo nama izgleda poput nepremostive barijere, poput tereta toliko teškog da ubija u nama bilo kakvu želju za trudom. Tu čovjek puca. Tu se lomi. Tu napinjemo i posljednje atome tjelesne i mentalne snage jer nam svegovori – odustani, nema smisla, praviš budalu od sebe. I posljedice ovog pada su daleko najteže. Pomisli čovjek da je bolje da se i rodio nije, pomisli čovjek i podići ruku na sebe. Odjednom ne vidimo nikakva dobra, nikakva prijatelja, nikakve pomoći. Progoni nas prokletstvo umišljaja samoće. I Krist se čini dalekim. Zlo slavodobitno likuje nad ranama i iščekuje trenutak potpunog sloma. Mistici su takva stanja nazivali tamom duše. Ali onda iznenada, iz najskrivenijih dijelova bića, u kojima Krist stoluje, osjetimo erupciju poticaja, čak inata, neopisive čežnje da završimo ono što smo započeli. I uz poneki krik, naprezanje cjelokupne čovjekove muskulature, ustajemo, pomognuti drhtanjem i klecanjem koljenja, ali ipak stojimo i pravimo onaj presudni korak, korak vjere i pouzdanja. I odjednom, nošeni tajnovitom milošću Kristovom, koračamo i ostavljamo iza sebe onaj talog gorčine, a smiješak i radost srca ispunja nas. Ustali smo, pobijedili i svjesni smo toga.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste! Najiskrenije te molim da me oslobodiš ružnih životnih padova u kojima bih mogao izgubiti sve. Ako me pritisne besmisao i počnem gubiti razum, vrati me k sebi, Gospodine. Nek na mojim usnama bude uvijek molitva: «Gospodine, ne ostavljajme! Bože moj, ne udaljuj se od mene! Požuri se meni u pomoć,Gospodine, spase moj!» Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


X.POSTAJA: ISUSA SVLAČE

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

«Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen», piše u knjizi Tužaljki. Razotkriti nečiju golotinju znači izvrgnuti ga sramoti. Sveto Pismo o tome piše nabezbroj mjesta. Isus je doživio i to, posljednje poniženje. Bludnost i nećudoredan život uništio je mnoge narode i pojedince. A gdje smo mi danas? Gotovo nema reklame bez golotinje, Internet stranice prepune su pornografskog sadržaja, nema više granica dobrog ukusa ni kod odijevanja. Ljudi se hvale svojim seksualnim iskustvima javno, otvoreno se poziva na zadovoljavanje svih svojih osjetila. Sve se to pokriva krinkom ljubavi, ali se pritom i upozorava da se treba zaštiti, što zbog bolesti, što zbog neželjene trudnoće. Zar je to ljubav? Zar se treba štititi od onoga koga se voli? Nije li golotinja koju stavljamo na pijedestal modernog shvaćanja života ujedno i naša velika tragedija? Ono što je u očima Božjim gadljivo mi smo proglasili normalnim. Donijeli smo zakone koji nas trebaju čuvati od diskriminacije, a diskriminirali smo sami sebe. U središtu našeg zanimanja nije višepotpuna osoba, već njeni tjelesni atributi. Ogolili smo jedni druge i ujedno odbacili sve što u nama vrijedi. Zaokupljeni vlastitim izgledom, samodopadnošću i neugasivom žeđi da nas drugi zamijete, spremnismo pogaziti sve vrednote, tražeći tako na pogrešan način iskrenu ipravu ljubav. Sve smo nazvali ljubavlju i tako uprljali njeno sveto lice. Posljedice su strašne. Bolesti, psihičke i fizičke naravi, umiranje,duhovno i tjelesno, izobličenost, tjelesna, duhovna i mentalna... Kakvo razočaranje kad čovjek shvati da je gol! I da se nema više čime prekriti.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste! Moja mladost gori vatrom požude i željom za istraživanjem novih susreta. Pomozi mi da sačuvam svoje ljudsko dostojanstvo. Pomozi mi da nadvladam svoje strasti i da taj divni dar tjelesnosti darujem u kršćanskom braku osobi koju ćeš miposlati na moj životni put. Molim te, Gospodine, providi mi iskrenu,trajnu i čistu ljubav! Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


XI. POSTAJA: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Prorok Izaija piše: «On je naše bolesti ponio, naše je boli na seuzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna– radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. »U čemu je tajna grijeha? Kako to da se ne možemo oduprijeti zlu? Razuman, zdrav čovjek zna razlikovati dobro od zla. Sv. Pavao će reći: «Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim.» Čovjekova sklonost grijehu ponekad zna nadvladati njegove najtvrđe odluke. Posebno je teško kada se naviknemo na određene grijehe. Što učestalije ponavljamo neki grijeh, to se teže možemo i osloboditi istoga. Grijeh nas pribija na križ. Pribijanas svojim oštrim čavlima i čini nas nemoćnima. Krvarimo u grijehu i rane su naše bolne. Najteže je ipak kada grijeh pokušamo opravdati. U grijehu svi trpe. Trpi naš odnos prema Kristu, prema bližnjima i prema sebi. Grijeh unosi nevjerojatan nered i nesklad u život svakog čovjeka. Ne postoji grijeh koji bi se ticao isključivo mene. Zlo se ne mjeri na tezulji. Ono pritišće na sve strane. Gledajući Krista, raspetog, možemo zavapiti zajedno: «Gospodine, smiluj se meni grješniku!» To treba postati svakodnevni naš vapaj, izraz našeg kajanja i potrebe za obraćenjem. Molite da ne padnete u napast, kaže Isus.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste, čuvaj me svakoga zla! Puno je grešnih prigoda, puno je grješnih ponuda mojoj mladosti. Sve me mami iprivlači, ponekad bezbrižno i naivno nasjedam na zlo. Nauči me razlikovati dobro od zla, nauči me prepoznati sve opasnosti i daj mi pronicljiv duh. Ne želim, Isuse, zabijati čavle u tvoje Tijelo! Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


XII. POSTAJA: ISUS UMIRE NA KRIŽU

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe!Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Smrt. Koliko teških misli u tako malo slova. Padaju mi napamet reci iz «Derviša i smrti», Meše Selimovića, u kojem se opisuje strah od smrti, unatoč vjeri u vječni život: «Boli me tajna kojoj ne vidim smisla. Ima smisla, govorio sam, braneći se od užasa, ali ga nikako nisam pronalazio. Vjerujem u sudnji dan i u vječni život, ali sam počeo da vjerujem i u strahotu umiranja, u strah pred tom neprozirnom crninom.» Najsmješnije je kada netko kaže da se ne boji smrti. Takav se redovito najviše boji jer najveći naši strahovi rađaju i stalnim spominjanjem istih i upornim dokazivanjem kako nas taj strah ne opterećuje. Što je zapravo smrt? Smrt je posljedica grijeha. I Krist,pravi Bog i pravi čovjek, htio je iskusiti tamu smrti kako bi nam u svemu bio jednak, osim u grijehu. Svjedoče nam Evanđelja da je i Isus prošao kroz smrtnu tjeskobu i strah, ali se podložio Očevoj volji. Krist nas je svojom smrću ipak i poučio. Iskusivši odsutnost Božje blizine uzviknuo je: «Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?», ali pred sam trenutak reče: «Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj!» Što nam to govori? Čovjek, kao i kod rođenja, i smrt mora upoznati sam. To jegranica koju nitko ne može prijeći umjesto nas. Očito je iskustvo tjeskobno, prisutan je strah pred nepoznatim, vidimo to i iz smrti svojih bližnjih, ali nikako čovjek nije napušten. Bog je upravo najbliži čovjeku u trenutku njegove smrti. «Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!» Obraća se Isus Ocu za kojega bismo trenutak prije zaključili da ga je napustio. No, On je tu. I daje sigurnost da nema pobjede smrti.«Gdje je smrti pobjeda tvoja, gdje je smrti žalac tvoj?» Po Kristovu križu, njegovoj muci i smrti – zadobili smo život! Zato nam je tako živjeti da vječnost dočekamo!

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste! Oslobodi me smrtnog straha i ojačaj moju vjeru u život vječni! Nauči me da se ne opterećujem trenutkom svog prijelaza iz ove suzne doline u kraljevstvo Tvoje ljubavi već mi daj da tako živim da se po meni Ti proslaviš. Daj da ljubim Tebe i braću iznad svega! Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


XIII. POSTAJA: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Miješaju se osjećaji. U isto vrijeme ispunja nas zadovoljstvo što je ta strašna agonija jednog čovjeka privedena kraju, a s druge strane srditi smo zbog načina na koji je sve izvedeno. Zanimljivo je da se u čovjeku redovito javlja jal i osuda nepravde kada je već sve gotovo. Zanimljivo je da nam se oči otvore već kad je poprilično kasno da išta učinimo za osobu koja je pretrpjela nepravdu. Bit će, valjda, da tako, na neki način, umirujemo svoju savjest. Šutjeli smo za vrijeme osude, šutjeli smo cijelim putem padanja i ponovnog podizanja, šutjeli smo kad je trebalo pomoći, kad je trebalo pružiti ruku ili rubac, nebitno. Sad kad ga skidaju s križa možemo progovoriti. Vlast je otišla, vojnici su već daleko, više nitko i ne sluša što tko govori sebi u bradu ili očemu raspreda sa svojim sugovornikom. I tako čovjek još jednom pokazuje koliko je nesposoban shvatiti otajstva života. Ipak, Krist je i na to računao. Ostavlja nas u našem neznanju dok se ne dovrši u potpunosti Njegovo djelo spasenja. Nemojmo otići ispod križa Kristova, a da ipak ne izvučemo bitnu pouku – nitko nas ne može naučiti životu više od Krista. Njegovo je znanje neiscrpno, a njegovi odgovori vječni iistiniti. Nitko drugi nam ne može dati toliko ljubavi koliko nam je dao Krist na križu. Ne smijemo zaboraviti – nitko nema veće ljubavi od ove, da netko život položi za prijatelje svoje. Vi ste prijatelji moji, kaže Isus.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste! Prijatelju moj! Nauči me da cijenim Tvoje i moje prijateljstvo, da ne izigram nikada povjerenje koje mi daruješ i da nikad ne napustim tvojih savjeta! Amen.

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj se nama!


XIV. POSTAJA: ISUSA POLAŽU U GROB

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo Tebe! Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.

Ako prošetate ponekad našim grobljima (ako ne inače, barem o Dušnom danu) nemojte tek tako proći pored grobnica. Zamijetite natpise koje mi živi dadosmo uklesati našim pokojnima. Među inima može se tu pročitati: Vječni dom, Posljednji dom, Sebi i svojim precimana vječnu slavu sagradi, itd. Nije li to besmisao bez presedana u kršćanskom svijetu? Gledamo u grob kao posljednje, vječno počivalište. Ta tko bi lud pristao vječno boraviti u vlažnoj zemlji ili između četiri betonske pregrade? Ne krije li se iza tih natpisa naša nevjera u život vječni? «Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naša», kaže sv. Pavao. «Ja sam Uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje neće umrijeti nikada», kaže Isus. Što nas to koči vjerovati u život blaženi, život sa svojim Bogom, koji je sve dao poradi nas? Zar čovjek može biti toliko slijep i ne vidjeti da mu zbiljnosti stvorenoga svijeta govore o stalnom umiranju i rađanju. «Ako pšenično zrno pavši na zemlju neumre, ne donosi roda». «Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.» Uzmimo za pouku ovog križnog puta upravo ovu Kristovu rečenicu. Ne ulažimo sve svoje sile u ovaj svijet, jer je to sigurni gubitak. Ne postoji ispunjenje ismisao u ovome svijetu. Bogatstvo, slava i moć – prolazne su vrednote,a mogu uništiti čovjeka za vječnost, a i sadašnjost. Dobrota, plemenitost, žrtva i, nadasve, ljubav – vrednote su koje vrijede i ovdje i u vječnosti. Tko tim putem krene – radovat će se u domu Oca svojega. «Domovina je naša na nebesima», braćo.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste! Daj mi da već danas korjenito mijenjam svoj pogled na Tebe i na život. Daj mi da budem kršćanin, pravi Tvoju čenik. Daj mi razumjeti Evanđelje i provesti ga u djelo. Daruj mi, na koncu moga života, život vječni. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine!Smiluj se nama!


Završna molitva:

Gospodine Isuse Kriste! Hvala Ti na svjedočanstvu koje si mi dao po ovom Križnom putu da se bez spremnosti na žrtvu i dragovoljnog prihvaćanja svog životnog križa ne može doći dospasenja. Hvala Ti na pomoći koja mi dolazi i od Tebe i od bližnjih. Hvala Ti što si mi pokazao put kojim mi je ići. Hvala Ti što znam da na tom putu nisam prepušten samom sebi. Hvala što Tvoja ruka bdije uvijek nada mnom. Amen.Hvaljen budi Isus Krist, raspeti naš Otkupitelj,i Njegova, pod križem, žalosna Majka Marija!

Križni put Šibenske Crkve

Križni put Šibenske biskupije

KRIST, SREDIŠTE ŽUPE I ŽUPNE ZAJEDNICE

UVOD:

Gospodine Isuse Kriste. Mi, župna zajednica, mala živa stanica u tijelu Tvoje Crkve, naše biskupije šibenske, ispovijedamo svoju vjeru u Tvoju živu, osobnu nazočnost među nama. Klanjamo ti se i slavimo te Gospodine i Spasitelju naš. Vjerujemo da si s nama cijelim svojim (vazmenim) uskrsnim djelom, svojom riječju, svojom ljubavlju, milosrđem i opraštanjem, svojom molitvom. U tvojoj žrtvi predanja na križu susrećemo se sa Ocem i Duhom Svetim.., i jedni s drugima u našem župnom zajedništvu. Osjećamo se u Božjem zagrljaju. U tvojoj žrtvi križa ujedinjeni smo sa cijelom Crkvom, zemaljskom i nebeskom.

U ovoj godini župe u našoj Biskupiji, ovom molitvom križnoga puta želimo da u nama probudiš našu župnu pripadnost i zajedništvo Zato te želimo slijediti, slušati, učiti i nadasve s tobom moliti. Molimo te, otvori i oslobodi naše duše, misli, srca i osjećaje za tebe i jedni za druge. Želimo ovim postajama križnoga puta zajedno s tobom hodati i moliti za sve župne zajednice našega grada i biskupije. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.


1. ISUS OSUĐEN NA SMRT

Poslije najvećeg Časa svoga života, kako je nazvao Zadnju Večeru u Jeruzalemu, kad je svojima pokazao kako ih ljubi do kraja : kad je oprao učenicima noge, učinio ih svojim svećenicima, ustanovio Euharistiju svoga tijela i krvi, dao im primjer i novu zapovijed ljubavi i naredio da sve to, u svim vremenima i narodima, čine njemu na spomen, Isus se uputio u vrt Getsemani u podnožju Maslinske gore. Tu se, bacivši se na zemlju, u krvavom znoju molio Ocu da ga, ako je moguće, oslobodi muke, ako ne, da se Njegova volja vrši. Te je noći Isus svojima uputio vapaj: "Bdijte i molite sa mnom!" Tu je od prijatelja Jude poljupcem izdan, uhićen, svezan, odveden pred Velikog Svećenika Kajfu, pa u sudnicu Pilatu. Optužen od svojih osuđen je na smrt kao Bogohulnik.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse. Odazivamo se tvome pozivu da s tobom bdijemo i molimo. Zahvaljujemo ti što ti i danas nama koji smo tvoji učenici i u ovoj našoj župi pereš noge, daruješ nam zajedništvo stola-oltara u tvome Tijelu i Krvi i želiš da te slijedimo u ljubavi, da u toj kršćanskoj ljubavi budeš prepoznatljiv među nama a mi prepoznati kao tvoji učenici. Molimo te, probudi nas, učvrsti nas u tvojoj ljubavi u zajedništvu naše župe, da tvoju smrt naviještamo a tvoje uskrsnuće slavimo. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.


2. ISUS UZIMA NA SE KRIŽ

Izraelski narod se pred Pilatom odrekao Isusa: "Krv njegova na nas i na našu djecu!" Veliki svećenik i vijeće su zaključili da on nije Mesija, da se pravi Sinom Božjim, da ga treba maknuti iz svoje sredine i povijesti, da treba "umrijeti za narod". Pilat ga je dao privezati za kameni stup srama, izbičevati i okruniti trnovom krunom, iako je vidio da je nevin i da je Čovjek u koga bi se trebalo ugledati. Sramotno je "oprao ruke" i u zabrinutosti za svoju karijeru, u strahu od Cezara izrekao nepravednu osudu: smrt raspećem na križ. Isus je uzeo križ i s njime se uputio ulicama Jeruzalema prema Kalvariji izvan zidina Grada. A Grad je bio prepun ljudima što su došli svetkovati Pashu u čast Jahvi...

POMOLIMO SE:

Gospodine, ti i danas uzimaš svoj križ i nosiš ga ulicama našega grada, sela, moje župe... U njemu primaš, ali i (od)uzimaš naše nevjere, izdaje, kriva svjedočanstva, nepravedne osude, našu ljudsku (i vjerničku) nestalnost i prevrtljivost. I danas (među nama) gledaš onaj Petrov obzir, strah i zataju. I u ovim našim vremenima mnogi niječu tvoje Božansko poslanje. Htjeli bi te maknuti iz svojih ustava i zakona, izbrisati iz svoje povijesti i suvremenosti, gurnuti te da se izgubiš u mnoštvu... Hvala ti što ti i danas spremno i strpljivo uzimaš sve naše križeve i prolaziš našim ulicama, kroz našu župu, kroz našu nevjeru i sumnje. Molimo te, ne dopusti da te (mi tvoja Crkva) ne primijetimo, da u nevjeri, ili iz bilo kakvog straha ili obzira ne bismo, sebi i drugima možda rekli: "Ne poznam tog čovjeka!" On nije iz moje župe. Ne stanuje tu! A ti živiš s nama i kraljuješ, sada i po sve vijeke vjekova. Amen.


3. ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Sveta kršćanska tradicija sačuvala je uspomenu na tri Kristova posrtaja i pada na putu pod križem prema Golgoti. Crkva je pokušala u tim padovima prepoznavati svoje padove u kojima (kao da i) Krist, koji sa svojom Crkvom hoda kroz vrijeme i narode, posrće i pada. Krista se bolno dojmilo to što su ga mnogi njegovi napustili, pobjegli od njega i ostavili ga... I prije se to Isusu događalo. Mnogi su pošli za njim i pridružili se mnoštvu. Ali kad je govorio da je On "kruh za život svijeta i da nema života u sebi tko se s njime ne hrani" mnogi ga napustiše. Govorili su: "Tvrd je to govor!" I sada, na križnom putu spasenja, na putu za Život svijeta, mnogi ga njegovi napustiše i ostaviše...

I danas se mnogi (gotovo 90%) u našoj Crkvi i našoj župi krštenjem uključuju u Kristov put, ali potom se mnogi nikada svjesno i voljno ne uključe u zajedništvo s Kristom, ni u župi, ni nigdje. Pojave se za Prvu pričest, pa za krizmu, a potom (najčešće zbog pomanjkanja podrške i primjera svojih roditelja, kumova i župne zajednice, pa i župnika), napuštaju župnu zajednicu (mnogi zauvijek). Nikad se s Kristom uživo nisu ni susreli, niti su ga pravo upoznali. To je veliki pad mnogih krštenih, u našem narodu, gradu, župi...

POMOLIMO SE:

Gospodine, ti si trpio i plakao nad Jeruzalemom što u tebi nije spoznao dolazak Božjeg spasenja. Plačeš i zbog naše nevjere. Zahvaljujemo ti što ti ipak ostaješ među nama i što si spreman uvijek pružiti ruku, otvoriti srce, oprostiti i u svoje zajedništvo primiti svakoga posrnuloga i paloga. Molimo te da u našim župnim zajednicama nikoga ne osuđujemo ili odbacujemo, da nikome ne zatvorimo tvoja vrata, nego ostanemo otvoreni i spremni pomoći braći i sestrama da se podignu i vrate k Tebi, Crkvi i svojoj zajednici.. Tebi koji živiš i kraljuješ sada i posve vijeke vjekova. Amen.


4. ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Isusu su bili najdraži osobni susreti s ljudima. Župa je povlašteno mjesto osobnog Kristovog susreta sa svakim imenom - oči u oči... uho na uho... srcem na srce... Najdraži susret bio mu je susret s Majkom onaj u Nazaretu, u Betlehemu, u Kani, ali naročito ovaj susret s Majkom na Križnom putu... Isus je na kraju svoga puta, s križa zaželio da Ona susreće sve njegove Sinove i Kćeri, da bude u svakoj njegovoj maloj (i velikoj) zajednici, u svakoj župi Majka i domaćica, da gleda i čuva i vodi brigu o svakom njegovom vjernika, usmjerava ga Kristu, da mu ga pomogne otkriti, prepoznati i njegovu Riječ čuti i poslušati, njegovo spasenje prihvatiti i živjeti.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste, Ti si i u našu župu poslao svoju majku Mariju da nam bude majka, učiteljica i domaćica. Hvala ti što je zajedno s tobom i ona među nama, što kao brižna majka prva prepoznaje sve što nam nedostaje, sve naše potrebe, muke i boli, posebno one unutarnje, sakrivene od znatiželje svijeta.

Molimo Te daj nam one svoje sinovske ljubavi prema Mariji, da je poslušamo, da zajedno s njom možemo moliti da u našem životu, obitelji, narodu i svijetu, u našoj Crkvi bude sve po Tvojoj riječi, pa da se Ti Kriste, među nama nastaniš, prebivaš.., da nas vodiš kroz sve putove i Kalvarije života. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.


5. ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Još jedan susret. Susret sa Šimunom iz Cirene. Kažu da nije od volje prihvatio da se izmorenom Kristu pridruži, da mu barem malo pomogne nositi križ. Bio bi radije stajao sa strane, kao promatrač... slušao što govore drugi... što govori i viče mnoštvo i onda pošao za svojim poslom. Tradicija nam prenosi da se Josip susreo s Isusovim pogledom iz bliza oči u oči... Taj ga je bliski susret počeo mijenjati... U Kristu, u njegovom strpljenju i ljubavi kojom je stajao pred tim strašnim prizorima mržnje i prezira, prepoznavao je Božju ljubav. Njegove su ruke sve snažnije prihvaćale Križ. Postajao je spreman da s Njime ići do kraja - sretan što postaje sudionik njegova spasenja..

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste. Ti znaš kako smo često u svojoj župi, Crkvi i gradu tek nijemi promatrači. Stojimo sa strane. Ne bismo se rado uključili u događanja - u život svoje župe, još manje prihvatili kakvu obvezu ili zadatak. Slušati sa strane, gledati, pa i kritizirati druge vjernike, one aktivnije, župnika, - to je mnogima lakše i uobičajenije.

Treba nam Gospodine susret s Tvojim pogledom, s tvojom žrtvom, ljubavlju. Treba nam osjetiti težinu tvoga Križa u križevima moje braće, moje Crkve, grada i naroda - moje djece, moje obitelji... Molimo te otvori nam oči i srce i duše za takav susret s tobom. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.


6. VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

I ova je žena Veronika dugo oklijevala. .. Ljudski obzir što će reći toliki drugi, ovi oko nje. Doista, nije bilo lako izići naprijed, izići iz mase, iskoraknuti, ići Kristu u susret. Lice mu je bilo krvavo, oči krvavo crvene. Neki nutarnju glas i zov pozivao je, poticao da mu priđe sasvim blizu, da mu otare krvavo lice, da mu time šutke posvjedoči poštovanje, divljenje i spremnost da bude sudionik njegove muke i Križa... I baš joj je On dao snage da mu priđe i rupcem otare lice. Tradicija kaže da joj je Isus ostavio sliku svoga lica na njezinom rupcu. Kakav divan dar!

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse, i u našoj je župi, župnoj zajednici (Crkvi) mnogo onih koji oklijevaju. Nemaju snage izići naprijed, iskoraknuti i Kristu koji i danas prolazi i nosi križ i žrtvenik, krvari u mnogim duševno ranjenima - djeci, mladima, roditeljima... Trebaš odvažne Veronike - one koji s Tobom pobjeđuju obzir i strah. One koji postaju spremni obrisati krv i suze, zaviti ranu, priskočiti u pomoć, utješiti, podići...

Molimo te da u našoj župi bude što više vjernika spremnih prići Ti bliže pa tvojom blizinom povijati i liječiti rane i brisati krvavi znoj mnogih koji duševno krvare i boluju i trebaju njihov rubac, ruku i srce. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


7. ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Krist je htio da njegova Crkva bude zajednica ljubavi. "Gledaj kako se međusobno ljube", govorili su pogani gledajući kako žive prvi kršćani u svojim zajednicama: "Po tome će vas ljudi prepoznati da ste moji učenici ako budete imali ljubavi jedni za druge", govorio je Isus učenicima. Svaka bi župa trebala biti prepoznata najprije i prije svega po ljubavi, ljubavi prema Bogu, Sinu Njegovu Isusu Kristu i Duhu Svetom. Kad je u toj župnoj zajednici vjernicima Bog prvi i najvažniji, iz te ljubavi izvire međusobna ljubav, ljubav koja primjećuje (vidi) drugoga kao osobu, njegovu vrijednost i dostojanstvo, njegov križ i potrebe, pa se onda međusobno poznaju, pomažu i druže i križ jedni drugima pomažu nositi.

POMOLIMO SE:

Gospodine. Veliki posrtaji i padovi tvoje Crkve, župe... događaju se baš u onome što si ti htio da nam bude najvažnije ljubiti Boga i bližnjega.. Ti znaš da se hvalimo mnogim stvarima u svojoj župi: ljepotom svojih crkava, kipova, slika, zastava, fešta... Vrlo malo se hvalimo djelima ljubavi... Tu se događaju veliki kršćanski posrtaj i i padovi, "A ako ljubavi nema u našim kršćanskim zajednicama, ništa smo...", rekao bi sv. Pavao.

Molimo Te Gospodine - ulij u naše kršćanske zajednice, u naše župne uljanice ulja svoje ljubavi, one koju si ti na svom Križnom putu onako herojski živio, pokazivao i darivao i iz ljubavi prema nama se iz svih padova dizao. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.


8. ISUS SUSREĆE JERUZALEMSKE ŽENE

Žene koje su gledale sve što se događalo na Kristovom križnom putu... nisu mogle zaustaviti suze sažaljenja i ogorčenja. Isus je zapazio te suze i zamolio, kako je samo On to znao da ne plaču nad njim - Usmjerava ih i pokazuje kako treba "plakati nad sobom i nad djecom svojom". Isus u na svom Križnom putu misli na najveće Očevo djelo - djelo ljudske obitelji čije zajedništvo je slika zajedništva Božanskih osoba. Obitelj je središnja Kristova briga u Crkvi, u župi. Htio je da svaka župa bude na sliku obitelji sa stolom, oltarom - žrtvenikom u njezinom središtu. Htio je da Kristova obitelj stvara nova ljudska bića, da im roditeljska ljubav bude odraz Božje ljubavi. Htio je da otac i majka budu prvi svjedoci i odgajatelji vjere na svoju djecu. Da svi drugi budu u službi (pomoćnici i potpora) roditeljima u njihovoj zadaći: odgajati dijete da s Bogom, Isusom Kristom i Duhom Svetim raste i sazrijeva u cjelovite ljude i kršćane.

POMOLIMO SE:

Gospodine, ti znaš koliko je roditeljska i obiteljska zadaća odgovorna i teška. Zahvaljujemo ti za obitelji naše župe, za sve brige i napore, ljubavi i žrtve otaca i majki - za njihove suze i muke u odgoju svoje djece. Molimo te da naši roditelji koriste, podržavaju i sudjeluju u vjeronauku svoje djece.., u školskom i još više u župnom u kojem djeca i mladi učiti živjeti zajedništvo s Tobom u župi, u Euharistiji, u svom rastu i ljudskoj izgradnji.

Molimo te i za vjeroučitelje, župnike, da svoju veliku zadaću odgojitelja u vjeri strpljivo, ustrajno i s ljubavlju ispunjaju - unatoč mnogim razočaranjima. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


9. ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Petar se na zadnjoj večeri zaklinjao na vjernost Kristu:"Neću te ostaviti pa i ako to svi učine." Do malo vremena isto se tako pred sluškinjom i stražarima zaklinjao da ne "pozna tog čovjeka Isusa Krista". Svi apostoli postupili su slično: Juda - sudionik večere postaje izdajica. Velika je tajna koju svaki vjernik u sebi nosi - tajna podijeljenosti između vjere i nevjere, odgovornosti i neodgovornosti - aktivnosti i pasivnosti - teorije i prakse, riječi (obećanja) i djela... Isusu je teško padala na srce ta podvojenost, farizejština - jedno govore (traže od drugih), a drugo čine... Tu se događaju veliki i teški padovi mnogih kršćana i u našoj Crkvi i župi.

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste, u ovom tvom (trećem) padu gledamo naše padove i u našoj župi, Crkvi.., kad jedno molimo (propovijedamo), a drugo činimo. Tvoja Crkva tako zasjenjuje tvoje lice i spasenje. Govorimo (kritiziramo, propovijedamo), a malo (ili ništa) ne činimo za spasenje svijeta. Veliki je manjak naše odgovornosti... spremnosti sudjelovati i žrtvovati i založiti se da tvoje zakone vršimo, tvoja načela ugrađujemo u svoj privatni i javni život. Krista (ni Crkvu) ne treba braniti, nego živjeti i dosljedno životom tebe i tvoj križ i Crkvu i zajedništvo s tobom živjeti i svjedočiti. Nije lako, pa posrćemo i padamo... Molimo te podigni nas iz naših rascjepa. i dvoličnosti... Daj nam snage za ono što si rekao: "Vaše. neka bude da, da, ne, ne. Što je više od toga od zloga je." Ti s nama živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.


10. ISUSA SVLAČE

Svući osuđenika do gola, izvrgnuti ga sramoti, pokazati sve rane i modrice na njemu, bilo je najstrašnije poniženje."Za odjeću njegovu baciše kocku." A Isus nije nikoga nikada izvrgnuo sramoti, razgolio njegove mane i slabosti, ponizio bilo koga. Naprotiv, kad su mu doveli ženu grešnicu, rekao je: "Tko je od vas bez grijeha, ni ja te ne osuđujem. Idi, i ne griješi više." I Judu je u času izdaje nazvao: "Prijatelju, zašto si došao?" ... Isus nije omalovažavao grijeh, ali je opraštao i štitio grešnike - čak je i Oca molio :"Oprosti im, ne znaju što čine!" Kakvoga Krista svjedoči moja župa? Svjedočimo li ga, ogoljujemo ili sramotimo? Kockamo li se dobrim glasom svoga bližnjega?

POMOLIMO SE:

Gospodine Isuse Kriste, i na našoj Kalvariji te svlače, izvrgavaju sramoti, psuju... U javnim medijima, novinama, TV emisijama, filmovima, romanima... gdje sve ne i na koje sve načine se obezvrjeđuje tvoje djelo, riječ, tvoja Osoba, tvoja Crkva, tvoji Sveti, tvoja Gospa, sve svetinje i vrijednosti kršćanske...

Molimo te, ne daj da upadnemo u zamku mržnje i osvete, u zamku vraćanja istom mjerom. Ne dopusti da se kockamo tvojim Križem, opraštanjem, ljubavlju. Ti znaš koliko smo tu slabi i ranjivi. Daj nam dostojanstvenu strpljivost, spremnost moliti za tvoje ogolitelje. .. Ne daj da se u našoj župi dogodi da te sramotimo. Jer ti si s nama sada i po sve vijeke vjekova. Amen.


11. ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Kristov Križ je bio sastavljen od dvije drvene grede - teške, grubo istesane grede. Jedna okomito i druga vodoravno - u obliku čovjeka kad raširi ruke. Krist je bio čavlima prikovan na takav Križ. To pribijanje Krista na Križ u obliku čovjeka raširenih ruku ima daleko veće i dublje značenje: Krist je raspećem utisnut (prikovan - vezan) u svakoga čovjeka - čovjeka koji na zemlji bespomoćno širi ruke - traži pomoć, zagrljaj, spas... Kristove razapete ruke su Božje raširene ruke čovjeku, Božji zagrljaj, Božji odgovor čovjeku koji traži Boga.
Raspećem se Bog vezao s čovjekom - rukom za ruku, srcem za srce... duša s dušom čovječjom. U Križu je Kristovom Bog ušao u puno jedinstvo s čovjekom, u zajedništvo života - daha. U Križu su svi ljudi postali jedno srce i jedna duša. Eto zašto je Krist na posljednjoj večeri molio: "Oče, da svi budu u nama jedno, kao što smo mi jedno - ja u tebi ti u meni - savršeno jedno."
Znadeš li gdje je središnji Križ tvoje župe? Tu si i ti u tome Križu. Zagledaj se, pronađi se, prepoznaj se.

POMOLIMO SE:

Gospodine, pomozi nam otkriti tajnu jedinstva s tobom i trajno zajedništvo moje župne zajednice u tajni tvoga raspela u mojoj Crkvi.


12. ISUS UMIRE NA KRIŽU

Križ usađen usred Golgote, usred kamene stijene. To je oltar - žrtvenik. Na njemu je Krist-žrtva sa svom svojom braćom i sestrama, ljudima i ženama, od prvoga Adama i Eve, pa do posljednjeg čovjek u ljudskoj povijesti... Na njemu su svi pad ovi i grijesi svijeta.., svi oni nesretni trenuci i događaji kad je čovjek pokušao graditi svoj svijet i sudbinu svoje povijesti bez Boga, protiv Boga, njegovih zakona i njegove ljubavi... Krist sada na njemu stoji kao živi most, kao pomirnica i poveznica zemlje i Neba, čovjeka i Boga.., stoji i moli: "Oče, oprosti im!" Krist koji stoji na Golgotskoj stijeni - oltaru, otvara nebo Božje i kaže: "Danas ćeš biti sa mnom u raju!" Krist sa žrtvenika križa viče iz svega glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj"... Predaje Duha ljubavi Božje s kojom nas je cijeli život darivao, u koju nas je uvodio, da bi nas sada, sa oltara križa, uveo u veliki Prijelaz, u veliku Vazmenu tajnu vječne i neraskidive, trajne ljubavi Božje. To je čudo Kristova umiranja na križu. Sve se to događa na (ovom) oltaru, stolu i žrtveniku Božjem. Eto, to je oltar moje župe. Na njemu se događa ta sveta Drama ljubavi, ta sveta Pasha, Vazam.., trajno vezivanje s Bogom i trajni ulazak svih ljudi u tajnu suživota s Bogom...

POMOLIMO SE:

Gospodine, klanjamo ti se na našem oltaru. I molimo te za sve naše župne zajednice da te vjernici tvoji otkriju, da te radosno susreću tu u svojoj sredini. Da s tobom žive veliku tajnu života u izobilju.Po Gospodinu našemu. Amen.


13. ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Ono što je Krist učinio na križu na Golgoti, ostaje za sva vremena njegov najveći dar za život svijeta. Taj dar života On dijeli svojima svakodnevno.., na poseban način nedjeljom, danom njegova uskrsnuća, na svakoj svetoj Misi.
Ali Krist treba suradnike svoga križa, svoje žrtve.., da plodove njegove skidaju s križa, raznose svijetom i dijele ljudima... Oni što su se sada okupili oko križa s Marijom; povjerovali su u njegovo djelo spasenja... Krist treba suradnike u svome djelu, u svojoj Crkvi (u svakoj župi), zajedno s Marijom... Josip iz Arimateje, Nikodem, Marija Magdalena, Satnik, mnoge žene tu okupljene, pitaju što treba učiniti, kako pomoći... Krist i u tvojoj župi treba suradnike svoga djela. Ne želi više sam... Tu je Gospa... Ali, gdje si ti? Pitaš li se, što ja mogu učiniti, za što se ja mogu zauzeti u župnim vijećima, u župnom Karitasu, kao dragovoljac, u liturgiji, u pjevanju, ministriranju, čitanju, u župnom vjeronauku, u župnim akcijama sa djecom, za mlade, za stare, bolesne, potrebne ljudske pomoći...

POMOLIMO SE:

Gospodine, hvala ti što sa svakim od nas računaš. Što svaki od nas može sudjelovati u raznošenju i darivanju tvojih spasonosnih djela ljubavi... Molimo te, probudi našu vjerničku zamrlost, zagrij našu vjerničku hladnoću i nezainteresiranost, oživi našu vjeru da bude djelatna i darežljiva. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


14. ISUSA POLAŽU U GROB

Uđi Gospodine u sva naša umiranja i grobove... u našem svijetu i narodu, u našem gradu i župi... Sve je više umiranja. Umire povjerenje i vjera u Tebe, u tvoju nazočnost, u tvoju blizinu, u tvoje spasenje i zaljubljenost u svakog čovjeka i ženu, dijete i mladost... Zbog toga umire vjera i povjerenje među ljudima i narodima..., u obiteljima..., u prijateljima... Umire pravo zajedništvo i u tvojoj Crkvi, i u našoj župi... Umjesto da nas Ti povezuješ, da se u Tebi osjećamo bliski, srodni..., istinski braća i sestre..., mi bezuspješno tek stojimo jedni kraj drugih..., često se ne prepoznajemo ni na ulici, ni u susjedstvu..., pokušavamo tražiti tek prolazne događaje i stvari koje nas tek povremeno i površno povezuju... Ne možemo se jedni na druge osloniti, osjetiti se sigurnima i podijeliti pravu kršćansku vjerničku radost života.

POMOLIMO SE:

Uđi Gospodine u sve naše grobove koje kopamo i tako često u sebi nosimo..., u koje se često zatvaramo pa ostajemo sami, osamljeni, nemoćni, slabi i nesretni... Okupljaj nas oko sebe, u našim župnim zajednicama. Ne dopusti da se od tebe odijelimo... Ispuni naše grobove uskrsnućem... Otvori nas Ocu i Duhu Svetomu. Otvori nas i približi jedne drugima... Učini naše župne zajednice izvorima radosti tvoga uskrsnuća. Koji živiš i kraljuješ, sada i po sve vijeke vjekova. Amen.


15. ZAVRŠNA MOLITVA

Uskrsli naš Gospodine... Želimo da nas ovo naše druženje s Tobom na postajama Križnoga puta, duhovno poveže sa svom našom braćom i sestrama u svih 74 župe, župne zajednice i crkve naše Biskupije...
Molimo sada Oca da nas sve blagoslovi, u ime tvojih pet rana, po zagovoru majke tvoje, Gospe naše Marije, koju si nam s križa za majku darovao.

mons. Ante Ivas

Križni put: Primi me Isuse

Molitva:

Primi me ovoga puta, Gospode, primi.
Ne odbaci me molim Te.
Dokradi se u moje srce i ostani.
Ne želim ponoviti one dane praznine bez Tebe,
neka se završe u prašini.
Neka se život moj sada otvori svjetlu,
zauvijek budan i oprezan.
Ne znam što me to zatvara i koja me obećanja
primame da se smucam uokolo, tamo amo,
putovima, preko livada.
Prinesi sada svoje lice sasvim blizu mome srcu
i predaj mi poruku svoju.
Mnogi grijesi, mnoge izdaje još potajice
vrebaju u mome srcu.
Ali ne odbaci me zbog toga nikad više.
Gospode očisti ih svojom vatrom.

(Rabindranath Tagore)


1. OSUDA

Isuse, osuđen si apsolutno nevin. Kad osudim ili sam na pragu vrata da
pristupim dvorani gdje se formira povorka gorljivih sudaca za pravdu po
mjeri vlastite uskoće, nezadovoljstva i povrijeđenosti, daj mi vidjeti
u liku stvorenja Tvoje nevino lice, a osjetiti u srcu vlastitu
nedoraslost i grešnost. Prvi put sada postajem i uvijek iznova tvoj mi
stav ovdje govori - kako je veliko ostati miran, očima opraštati, srcem
u tome prihvaćati, rukama ne doticati, a nogama čvrsto stajati i
slušati osudu koja govori o svemu što nisam. Jesi li se ovdje ipak
nadao da će se nešto preko noći promijeniti? Poslanje ti je bilo jasno,
ljubio si do kraja, a s ljudske strane što si mogao očekivati: oči pune
mržnje i dvoličnost?! Daj mi učiti od tvoje ostavljenosti, da se nije
oslanjati na ljude. I još nešto, kad se budemo gledali ne daj da me
vlastito nepraštanje i svetost Tvoga pogleda zaslijepi. Zapostavljanje
svih Tvojih moći nek mi dokaže da moja snaga ovisi samo o Tebi i da će doći dani kada ću biti bespomoćna, ali od tebe nikad napuštena.


2. KRIŽ

Kad horizonta nema, a vrat je sagnut k zemlji, ostaje samo vertikala
duha dok tjeskoba viče iznutra i širi ruke da zagrle patnju - tu ponudu
za preobrazbu života. Budući da je horizontala tu još bi htjela u te
svoje smucave korake ugraditi dodir što ga nudiš odozgor. I dok pada to
blago vertikale, što mi preostaje nego hvatati ga da bar nešto ne
propadne. Premda ne znam put toga križa sastavljenog od moje
zemaljštine i Tvoje svevidnosti, u grču pristajem, jer još ne upoznah
radosno razapinjanje. I još onaj strah u pitanju: "Hoće li mi
pristajati križ?" samo je prolazan, jer već samo ugledan križ ne
dopušta ništa drugo, nego udomljenje, pa makar ono moralo biti u
pokretima otpornih ruku i usiljena lica. A vjerodostojnost prihvata - o
njoj znamo samo ti i ja! Ja koja dvoumim nad podrijetlom križa i gledam
mu večma izvorište u bijesu glinenih posuda koje premda ostarjele od
sumornosti podruma zadržaše još jednu sposobnost: širiti uokolo svijest
o isključivom postojanju horizontalnih greda koje nisu odljepljive od
smračenog uma čovjeka bez vjere - da je križ nosivi teret, doduše
trajno prisutan na leđima i u srcu. Sve ono što me dijeli od Tebe, a
žudi za otkupljenjem, dopusti mi prihvatiti kao križ kojeg valja nositi
iako je potpuno nerazumljiv. Molim Te, neka samo ruke budu dovoljno
raširene, a srce spremno na samo jednu mogućnost - sve izgubiti.

3. NEOPHODAN JE PRVI PAD

Jedino s onim što postaje dio osobnosti pada se zajedno. Pa zašto si na
početku pao Isuse? Za umornost još nije vrijeme, težina je odmjerena
voljom Očevom, slobodan si i pun ljubavi u kojoj si i prihvatio to drvo
naše nevjere. Ovaj put kojeg gazim s tobom želi mi otvoriti oči za
bitnosti srca, stoga mi ovo stajanje, dok se dižeš, poručuje da hoditi
tvojim putem znaci odmjeravati autentičnost u padu i to odmah nakon
preuzetnosti sa željom u mislima da sam spremna nositi križ do kraja
vlastitim silama. Ta oholost i samodostatnost ljudskog u meni bila je
dovoljna da te sruši na koljena. Oslobodi me gluhoće i tuposti onih
trenutaka koji kao posljedice opterećuju dušu nakon svojeglavog hoda
bez svijesti u tvoju nazočnost. Po ovom padu oslobodi me od
preuzetnosti, spremi moje srce za Tvoje naume, jer cesto padam zbog
uskoče moga životnog programa, skučenosti, straha pred ljudima, a i
Tobom, da ćeš previše tražiti u tom prvom padu. Po njemu me pozivaš da
ti se približim bivajući sve svjesnija Tvoje nazočnosti. Da pod lupom
vječnosti promatram događaje svoga života i života mojih bližnjih,
kojih je jedini put podizanja ljubav i da nikad ne budem uzrokom
nevjere u Providnost, Tebe, tako dalekog Boga koji si mi po ljubavi
Sina bliz, molim.

4. SUSRET

Što ti je Isuse obuzimalo misli kada si na putu umiranja sreo oči pune
ljubavi? Ona koja Te je prihvatila mišlju i životom, sada stoji pred
tobom i u šutnji prepoznaje "Tvoj čas". Nakon prvog pada i poništenja,
Bog šalje ususret najintimnije biće da i ono sudjeluje na Putu. Poslije
onog prvotnog neraspoloženja zbog neuspjeha, evo prilike za još jedno
čišćenje - priuštiti voljenom biću gledanje vlastitog životnog
promašaja. Ovaj me susret uči gledati u oči najmilijem biću onda kada
je anulirana svaka vrijednost moga života, posla i postojanja ili kad
su drugi uspjeli u meni probuditi pristajanje uz ljudski sud
nevrijednosti. Uči me Gospodine vjerovati u ljubav bližnjega premda sa
svog dlana nemam što dati doli suzu od krivih nadanja, neodmjerenih
očekivanja i straha u nepostojanost ljubavi bez uzvrata. Dok križ
pronalazi sve udobnije mjesto na ramenu, nek me ovo stajanje uči
podizati oči i prepoznavati razumijevanje bez rijeci. Marijo uči me
prihvaćati ljude koji iznenade zaboravom i krutošću.

5. NESUSTEGNUTA RUKA

Taj Šimun je sasvim iznenada i na silu upao u procesiju do Lubanje,
uhvaćen k tome po povratku s uobičajenog posla, zato ne stojimo
veličajući njega. Težina križa koju je dobio na leda milosno je ozračje
Isusove blizine i ne može Šimun biti izgubljen, ta hodi za Isusom (Lk
23,26). Šimune nisi postavljao pitanja, premda je pomoć tek posljedica
neugodnog približavanja posrnulom Nositelju. Pomozi mi Isuse
obuhvatnije promatrati život u svagdanu, blagoslivljati one koji
naočigled guraju druge živote bliže križu, ta nisu ni svjesni kako po
patnjama drugih uprisutnjuju Tebe. A u nekom drugom položaju, pod
križem, uči me prihvaćati pomoć i od neznanca koji nesustegnute ruke ne
pita - "Dokle ovako?".

6. DOTICAJ

Tvoje Lice najautentičnije oslikava patnja. Na tom Licu smiješano je
sve, naše pljuvanje na Tvoju volju, odguravanje ljubavi, odbrojavanje
sekundi u predanju, učinci naše pravednosti, osude zbog položaja, strah
od odbačenosti, egoizam u povrijeđenosti, obeščašćenje svetoga; što se
slijeva u paletu kojom teče život jači od svega toga - krv Pravednika,
bespridržajno predanje, raspoloživost za sve da bi se toj zemljanoj
paleti pridružila svetost. I uvijek ćeš iznova slikati svoj lik na
platnu onoga tko je spreman doticati te milosrđem u bratu i vjerovati
da je u toj boli, krvi i iznakaženosti Bog na djelu. Pa kad me bude
opet svladavala patnja, tvoje Lice nek me pouči ne zaboravljati kroz
život ostavljati samo uspomenu na Tebe. Neka moja bol upotrijebi samo
one boje koje su nužne da bi drugi u stvorenju prepoznali Tebe, bez
primjesa. A ova žena, koja je u euforiji gomile imala platno poručuje
samo jedno - uvijek je pogodan trenutak za uprisutnjenje Krista patnika.

7. IZNENAĐUJUĆI PAD

U misli da je križ baš dobro "sjeo" na leda, eto iznenađenja koje pod
nogu podloži kamen. Dno je tu. To je ono padanje kojem je uzrok
neobuzdanost, laksizam, nerazboritost, učestalost prilika, opetovanost
dužnosti i predanje bez ljubavi. Nakon pružene pomoći i donekle
vjerodostojne Tvoje slike u patnji opet se pada kada ovo potonje dobije
kruti okvir, nesklon korekturi. To je nedoraslost iznenađenju i ponovno
potonuće zbog uhodanosti i uvježbanosti, te nespremnosti za svakodnevno
uobličavanje križa. Ovo stajanje u kojem odjekuje: "Zar opet ja?" a od
ljudi:"Znali smo mi to!" praktični je ateizam na djelu, dok se drugi
put ne padne i ne sruši boga "iskrojena" našim metrom.

8. SAŽALJENJE

A što drugo očekivati nakon što drugi put razočaraš okolinu u vlastitom
neuspjehu. Sažaljenje nije pomoć, nego pogled uperen u patnju bez
oslonca na vjeru, prašak smrti za radost, sputanost za daljnji hod, a
ne pomaže ni najmanje onom koji pati, još ga više okreće kaljuži,
podrezuje mu polet srca i onesposobljava ga za let vjere. Ipak ova
postaja ima u sebi neki polog iskustva koje oslobađa srce za mogućnost
skrivene patnje. Sada taj križ sve više pronalazi mjesto iznutra, a zar
se i može drugima učiniti razumljivim pojedinac koji za ludost križa
nema drugog razloga doli ljubav. Ta nitko ne može znati kakav je križ
bližnjega, ponekad ga je i moguće probati nositi no svakoga boli
njegovo rame. Ovdje je preokret, Patnik postaje Tješitelj.

9. PAD U OČAJU

Drugi su učinili svoje i ne mogu više pomoći, samo smo Bogu do kraja
razotkriti. Sada još preostaje ovo padanje u očaju i potpunoj
napuštenosti. Neosnovano je upirati pogled u ljude, jer ih treći put
razočaravaš, još je nerazboritije tražiti krivca vani, jer se tada
vraćaš na prvu postaju, nelogično je prigovarati Bogu, jer je Ljubav i
znači da nisi krenuo na drugu postaju; ne možemo sve znati i objasniti
kada u napadu nevjere padne život pod križem. Razlozi su iznutra samo
kao dokaz da je za podizanje tu jedna sasvim snažna Ruka kojoj je
jedini smisao postojanja privlaćenje sebi. Onda kad je sve rečeno i ne
nalazi odjeka vrijeme je radosti, jer sve je odstranjeno, ostaje samo
slabost, pala pod pritiskom očaja i Tvoja ruka.

10. NEMOĆ

Ustajanje nakon trećeg pada dobar je povod ljudima da te prozovu
čudakom, a kao takav postaješ osoba trajnog razotkrivanja. I sve što
držimo svojim polako odmiče iz naših ruku. Mogla je ta haljina biti
tkana i cijeli život kad se u jednom trenutku postaje gol. Materijali
tih haljina toliko su jedinstveni da na koncu u teškoći prepoznaješ
razotkrivenog vlasnika. Sve što skriva bijedu, nezrelost, nedoraslost,
jednostavno surogati, koje stavljamo na mjesta umišljenih manjaka za
potpuno priljubljenje uz križ, su ometala. A ljudima je užitak gledati
razotkrivanje jer ga malo tko podnosi s Bogom u suglasju.

11. RANE

Možda nas na vlastitom putu još uvijek zavarava misao da će ova agonija
stati, zato i hodimo s rezervom. Svako stajalište je samo korak bliže
Bogu i ne može se križ nositi do beskraja, dolazi trenutak kada je
nužno postati jedno s križem da on pristane uz svaki dio tijela. Da
bude otisak onog što su ruke doticale i sebično zadržavale opirući se
pozdravu raširenih ruku i sjena putova kojima su noge gazile skrivajući
tragove. Rane pritom zadobivene, pozivi su na jačanje volje, misli i
osjećaja. Moje stranputice već su utopljene u ranama koje si nevin
zadobio i u ljubavi ih izdržao, jer po njima križ te je na ovoj postaji
ponio. Smiluj mi se onda kada se opirem sjedinjenju s križem u razumu,
srcu i djelovanju.

12. UMIRATI

Prepustiti se križu ove postaje znaci danomice umirati, ali u
Gospodnjoj blizini, da spasonosna snaga križa izazove u meni odgovor
predanja, u ljubavi, ma kakav bio Božji plan do dovršenja, osloboditi
se straha i prihvatiti nužnost tjelesne smrti. U samoprijegoru si
otkupio sve, izvršio Volju, proroštva i Pisma, te prignute glave predao
duh koji preobražava naš put k Tebi. Gospodine, predanim duhom na
kalvarijskoj žrtvi osnažuj me do dovršenja hodočašća i tada progovori
posljednju riječ nad mojim životom.

13. TIŠINA

Onog dana kad se svako biće odvoji od križa s kojim je sjedinjeno do
smrti, započinje beskrajna ljepota života za one koji su na njemu
nosili Tebe. I kada posljednji put dotaknem tijelo koje je premda manje
od križa nosilo život i ljubav u vidljivost, daj mi vjerovati da
dotičem novi početak. Ne moći izmijeniti riječ, doticati hladnoću, a
ipak iza sklopljenih očiju gledati i osluškivati predanje; ovdje smo
najmanji, predani u ruke bližnjih, apsolutno prepušteni, bez moći
prigovora i opovrgavanja, nekad tako u snazi, a sad potpuno onemoćali i
bez zahtijeva. Još jednom Marijo zagrli tijelo Sina, a po njemu obamrla
tijela izgubljenih sinova predanih beznađu. Na ovoj postaji Djevice,
uči me grliti Boga koji šuti, vidljivog Boga samo u bližnjima, grliti
ali ne zadržavati, voljeti slobodno beskrajnu tišinu i tako
osluškivanjem u srcu govoriti:"Vjerujem Ti Bože ljubavi koji si Sina
predao u naše grešne ruke!" Ovdje je nužno pustiti tijelo kojem je grob
uvijek spreman, makar ono potražilo posljednje prebivalište iznenada,
ta nama je uvijek iznenada!

14. ODLOŽITI

Tu se odlaže teret kojeg nevjera potencira, a tek ono što može biti
zakopano može biti i preobraženo. Po Tvojoj milosti ono što umire
dobiva snagu punine života, a ja nisam uvijek spremna odložiti. Molim
te za snagu u čekanju kada je sve učinjeno i pokopano, ta ovo je još
jedno počivanje na posljednjem stajalištu do Tebe.
Tu me čekaš Ti da pružiš ruku kao poziv na hod bez stajanja.



Molitva:

Trajno ćemo hoditi s Tobom ako ostanemo mirni kada svi izgube glavu,
sačuvamo povjerenje kad svi sumnjaju, a pritom se ne umorimo čekajući,
ako znamo prihvatiti pobjedu i poraz, sakupiti sva svoja dobra i
staviti ih na kocku, izgubiti i početi ponovno ispočetka, ako mirno
pokupimo ostatke razbijenog cilja i ustrajemo kada sve zastane.

Hvala Gospodine što ne prestaješ čekati!

s. Marijana Mohorić, SCJ

S NAMA BOG

Pristup

Gospodine, Tajni, Veliki i Dobri! Izvorni i završni Ljubitelju naš! Tvoj Sin Isus Krist došao je u ovaj naš svijet i uzeo na sebe patnje ljudskog života. U svom pravom ljudskom životu prihvatio je sve ono što i nas tišti, muči, zastrašuje, uznemiruje, sve što nam je preteško i što nam ne dopušta da u miru i radosti živimo. Ti si naš Stvoritelj, Ti hoćeš da živimo; Ti sâm si naš Spasitelj koji nas oslobađa za puninu našeg vlastitog osobnog života.

Pratit ću križni put Isusa Krista. Ne činim to ni zato da uživam u mukama patnika ni zato da mrzim neprijatelja. Nego, Ti, Gospodine, otvori mi oči srca da rastem u sposobnosti za pravu ljubav prema sebi, prema svim drugima ljudima i cijelom svijetu – i prema Tebi, tajni i potpuni Ljubitelju moj!


Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Pilat sjedi i pere ruke. Gdje je tu sud? Svećenici i vjerski službenici koji su bili na vlasti u Jeruzalemu htjeli su se riješiti Učitelja Isusa i smislili su urotu. Izručili su ga rimskog okupatorskoj vlasti jer oni ne žele preuzeti odgovornost. Pilat ne nalazi krivice pa se ni on ne drži odgovornim te želi okrivljenoga natrag predati.

Isus Krist doživljava sudbinu tolikih koji su nepravedno optuženi i osuđeni. Vikači parola i ljudi u gomili odlučuju u njegovu smaknuću. Nije to sudska pravda, to je ozakonjeni kriminal koji satire nevinoga; nitko osobno ne preuzima odgovornost, a čovjeka šalju u smrt.

Gospodine Dobri, Oče nebeski! I mene su često krivo shvatili, i ja doživljavam nepravdu. I prema sebi često nepravedno postupam i krivo se optužujem za ono za što ne nosim odgovornost. Daj mi snage, jer Ti hoćeš da živim.

Kad mi je duša povrijeđena, kad osjećam uvrede koje mi drugi nanose, daj mi snage da izdržim! Ako me i moja savjest pogrešno optužuje, Ti znaš sve. Ti si moj pomoćnik. Daj mi svoga Duha da iziđem iz sebe, da saslušam pa razumijem i drugu stranu te da krivo ne osuđujem ni druge ni sebe.


Druga postaja: Isus prima na se križ

Razapinjanje na križ jedan je oblik smrtne kazne, namijenjen razbojnicima i poraženim neprijateljima. Isusu je dosuđena kazna i on je predan u ruke izvršiteljima. Eto što Isus Krist doživljava: izručen je na milost i nemilost mnoštvu zavedenih i podivljalih.

Podložnim slugama bez vlastitog obraza stalo je do toga da se izvrše kruti ljudski zakoni. To su ljudi koji Gospodina ne prepoznaju, ne priznaju njegovo dostojanstvo koje ima već kao pravi čovjek, i ne prihvaćaju njegovo naviještanje o Bogu koji je naš Otac i koji ljubi ovaj svijet.

Osuđeniku su sav organizam i psiha izmučeni nakon neprospavane, tjeskobne noći Velikog Četvrtka u grčevima i vapajima. Nije bilo teško unaprijed naslutiti u što je upao. Znao je što mu spremaju. Napravili su od njega političkog zločinca i neprijatelja naroda. Više mu nema spasa. Razapet će ga. Ubit će ga. Čeka ga smrt.

Gospodine, Oče nebeski! I ja od svoga začeća primam na se križ svojih strahova, mržnje i svih negativnih osjećaja. Uzimam na se sve ono u meni što me muči i želi razoriti. Budi Ti moja snaga da ne posustajem, nego da se izborim za puninu svog ljudskog života s Tobom.


Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

Počelo je to već u Betlehemu. Rodio se u štali, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu: već kao novorođenče suočen je s hladnoćom noći – noći prirode i noći ljudskog neprihvaćanja i odbacivanja. I sada Isus osjeća do u dubinu svoju nemoć.

Nema snage. Gotovo je. Pada. – Kako i ne bi! Tjeskobna noć, ludi sudski proces, bičevanje. To je previše. Ljudski organizam ne može više, sile kojima čovjek raspolaže izdaju. Isus Krist pao je pod svojim križem.

Oče nebeski, Bože koji kraljuješ! Već kao malom djetetu i u moj su život dolazile stvari koje su mi bile preteške. Znalo se dogoditi da me ne samo stvarni događaji, nego i slike u mašti i strašni snovi nemilosrdno progone. Sve je to ostavilo biljeg u mom duševnom razvoju.

Često mi je život donosio zadaće koje su nadilazile moje sile. Ni duševna muka za koju mi se činilo da će me satrijeti nije mi nepoznata. Tvoj Sin pao je pod križem. I ja padam, pomozi mi.


Četvrta postaja: Isus susreće svoju svetu Majku

Ako dijete doživi uspjeh, majka je duboko sretna s njime. A Rabi Isus, evo, doživljava potpun životni neuspjeh, propast karijere. Kako se osjeća Marija, Majka Isusova? Iskusila je zacijelo ono najstrašnije što jedna pobožna majka može doživjeti: njezino dijete javno su proglasili bogohulnikom, prokleli ga i osudili.

Kolike su dvojbe i sumnje mogle biti u njoj? Na koju će stranu ona stati? Zacijelo je pogledala sinu ravno u oči i pitala se: hoće li mi se srce slomiti. Na početku ju je uplašio i posve zbunio Božji glasnik Gabrijel, sad je potpuno zbunjuje njezin vlastiti sin.

Oče nebeski, uzvišeni Darivatelju života! I za me je moja majka prva osoba s kojom sam bio najdublje životno i duševno povezan. Ona me je nosila devet mjeseci pod svojim srcem, rodila me, hranila me, njegovala i brinula se za me. Pomozi mi da dođem do jasnih osjećaja prema svojim roditeljima koji su Tvoji bliski suradnici u projektu mog osobnog života.

Blagoslovi i potakni Duhom sve ljude koji imaju svoju djecu: neka roditelji svojom brigom i odgojem zbilja podupiru i bodre djecu u njihovu vlastitom životu, a ne sputavaju ih i ne koče.


Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Jesu li se Isus Nazarećanin i Šimun Cirenac ovdje prvi put susreli? Isus je naviještao radosnu novost o tome da Bog kraljuje, Isus je liječio ljude od bolesti i oslobađao ih od zlih duhova, družio se s njima u slavlju – na svadbi, na gozbi. Bio je prorok koji je bodrio na odvažnost pred budućnošću, gladne je nahranio čudesnim umnažanjem kruha, pomagao je ljudima da se obrate od svojih grijeha i da se vrate k Bogu.

Sad on ostaje sam, bez pomoći. Kao da je on sâm neki grešnik i otpadnik. Izopćen je, anatematiziran. Kao što oholost može zatvoriti čovjeka u samoću, tako to može i križ i osuda drugih ljudi učiniti. Sad je Isus kao zadnji odbačen razbojnik ili prosjak. Mi vapimo “Smiluj se!” – tko će se njemu smilovati?

Oče nebeski, Izvore života i istine! Tvoj Sin Isus postao je veliki Šimun nama ljudima. Ušao je u moj život da prijateljuje sa mnom, da me poučava, da me vodi i podupire u mojoj osobnoj životnoj zadaći.

Želim se posve otvoriti njegovu Duhu pa da i ja budem apostol ljubavi i drugim ljudima pomognem, koliko god mogu, nositi njihov križ. Daj mi snage za takav život!


Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac

Usred vreve, buke i razularenih sadističkih osjećaja zbiva se neposredan osobni susret. Dvoje ljudi se susreće. Ona ga prepoznaje: to je Isus – muž boli, ispaćen. Može li on još njezin pogled osjetiti, prepoznaje li On nju?

Veronika nije opterećena i sputana optužbama i rugalicama koje se nasilnički izriču, nego prepoznaje čovjeka patnika. Želi ublažiti njegovu bol. Kao nježna i brižna medicinska sestra, hrabro, usred svjetine, prilazi Isusu koji je iscrpljen i krvari – od bičeva, od trnja na glavi, od pada pod križem. Sliku koju ona pritom dobiva nikad neće zaboraviti.

Oče nebeski, Bože veliki i dobri! Koliko puta je mene pratio osjećaj da me nitko ne razumije ili da mi se rugaju. U mojoj duši bila je prava muka, bilo zbog drugih osoba ili stvari bilo zbog mojih vlastitih tjeskoba. Čak i prema ljudima koji me iskreno vole i žele mi pružiti pomoć kadikad mi je srce puno nepovjerenja i sumnje.

Daruj mi nježno srce da se usudim iskreno priznati i svoj i tuđi osjećaj ljubavi. Ne daj da ga grubo ugušim i odbacim. Utisni i meni u dušu Tvoj lik da poput Veronike imam smjelosti bez obzira na sve pogledati čovjeku u lice i prepoznati tko je on.


Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

Pa moralo se tako dogoditi. Organizam mu je izmučen, u glavi nema više potrebne bistrine, srce je preopterećeno gubitkom krvi i otežanim disanjem. Sve je u njemu užareno, a oni navalili taj ogroman, očajnički težak komad drveta na njega.

Isus Krist cijelog je života nastojao pomoći ljudima da se oslobode od onoga što ih muči i proganja, ublaživao je njihove boli i jade, spasavao ih iz nevolje. – Sada je sâm posve opterećen, u krajnjoj nevolji, doživljava potpuni slom. Na zemlji je.

Bože pravi i živi, Tješitelju i Podizatelju moj! Kad padnem, ne ostavljaj me! Kad se osjećam potpuno rastrgan i srušen, osokoli me! Kad trpim zbog ljubavi ili zbog mržnje, daj da osjetim Tvoj dodir i Tvoj zagrljaj!

Kad mi treba prijateljska ruka, ne skrivaj se, Gospodine! Kad žarko čeznem za Tvojom milinom i utjehom, budi tu!


Osma postaja: Isus tješi jeruzalemske žene

Muškarci su često takvi: Vole velike riječi, stvaraju ozbiljne javne procese, vode ratove, prepuštaju se snažnom osjećaju u nekom navijačkom slavlju ili u nemilosrdnom okrutnom izrugivanju. A žene su kadre izravnije vidjeti u srce, prepoznati bol, suosjećati.

Što im Isus poručuje? “Nije moja muka i patnja ono što treba oplakivati. Ovo je moj put ljubavi do kraja. A vi gledajte na ono što vas muči i pritište, na svoje grijehe i optužbe kojima sami sebe optužujete – to uredite.

Bog vas poziva na radost. Gledajte na vaše krive postupke koji vas odvode od prave ljubavi, na vaše terete s kojima vi morate izići na kraj. To rješavajte. Odrecite se svojih zamišljaja i tvrdokornih vlastitih mišljenja i tražite istinu. Vi sâmi, osobno, u pitanju ste. To je vaš život koji vam Bog daje.”

Oče nebeski, Bože koji suosjećaš s nama! Iskreno mi je žao za sve moje postupke kojima sam narušavao i dovodio u pitanje svoju povezanost s Tobom i s ljudima oko sebe. Daj mi osjetljivo srce koje ima smisla za prave potrebe – moje i mojih bližnjih. Otvori me za pravu ljubav prema ljudima po kojoj ću neprestano nalaziti Tebe.


Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Triput znači potpuno. Isus gubi sve snage. To je čovjek koji je došao do dna. Sasvim slomljen pod teretom vlastitog životnog križa. Tu čovjek ne pita za krivce i uzroke, nego traži zadnju slamku za koju će se uhvatiti da dođe do kraja te grozne muke koju proživljava.

Nema tu više uzvišenih, pobožnih osjećaja za svete stvari, ni razmišljanja ni odlučivanja – samo patnja. Dok je on radio, davao je ljudima da vide, da progovore, da mogu čuti. Sad on sâm, satrven od boli, ne može više ni vidjeti, ni govoriti ni slušati. Kao da je sam opsjednut nekim zloduhom. Ništa drugo više ne osjeća – samo bol i potpunu nemoć.

Bože, Snago moja! Od samog početka mojega života primio si me u svoje ruke. U svemu što proživljavam, u svemu što sam do sada poduzimao i što mi se činilo ispravnim, a i u svemu što mi se činilo pogrešnim – Ti si taj koji mi daje da živim i da mogu raditi.

Ti, Gospodine, budi moj jedini životni voditelj ubuduće i pravo mjerilo po kojem ću se ravnati!


Deseta postaja: Isusa svlače

Isus je dao sve od sebe. On je u svakom svom djelu bio osobno nazočan, osobno se zalagao, svim srcem. Koliko puta u Evanđelju čitamo Isusov “Ja sam!”: svjetlo, život, vrata, kruh, dobri pastir… Sada mu doslovno sve oduzimaju, svlače ga.

Večer prije toga sastao se sa svojim najbližim prijateljima. Gorljivo je želio blagovati Pashu s njima. Tamo je rekao: “Ovo je moje tijelo”. Sada on to svoje tijelo predaje. Tu je njegovo tijelo bez ikakve maske i bez obrane, bez ikakva sjajnog ukrasa, bez ikakva svetog znaka i ljudskog odlikovanja, obnaženo – golo tijelo. “Evo: čovjek!” rekao je prije Pilat.

Bože, Stvoritelju duha i materije! Ti si oblikovao tijelo čovjekovo i udahnuo u nj dah života. U svom tijelu imam svoj život. Moja želja za ugodnošću i zadovoljstvom ponekad me zbunjuje i muči pa osjećam svoju slabost i nemoć. Potrebna mi je pomoć drugih ljudi. Ne smijem se zatvoriti u svoju sebičnost.

Ljudsko tijelo često je izvor nerazumijevanja i optuživanja, nepravde i prezira, izrabljivanja i poigravanja sudbinom drugih ljudi. Čuvaj nas i daj nam pravi stav prema svim darovima koje si Ti stvorio i nama povjerio na upravljanje.


Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

Nije to sud i pravda – ovdje se smišljena nepravda izvršuje. Riječ ima nasilje, mučila, vojska, čekić i čavli. Koliko puta u povijesti Bog koji je ljubav postaje žrtvom ljudske lažne, razaračke pravde?

Isusu Kristu, Sinu Božjem, razrušili su ugled, opovrgli svako njegovo ljudsko pravo, sad mu mučitelji oduzimlju i posljednju slobodu. Pribijaju ga. Gotovo je. Isus mora ostaviti svoj posao pomaganja ljudima, mora odustati od velikog projekta naviještanja Božje ljubavi – obješen, razdiran najstrašnijim bolima. Kad je čovjek razapet na križ onda sve izgleda besmisleno, kao da je Bog daleko.

Bože, Stvoritelju moj! U meni se može javiti prikriveni, duboki strah da ću se potpuno izgubiti, strah da bi me nešto moglo uništiti. U mojim osjećajima živi tjeskobna sumnja – kao da sam ja zaključni gospodar svoje zbiljnosti.

Kad sebe doživim kao pravu opasnost, oslobodi me od te tjeskobe, ne dopusti da je u sebi skrivam kao razornu moć koja me plaši i uznemiruje. Pokaži mi svjetlom svoga Duha Istine da nema nijedne sile u cijelom stvorenom svijetu koja bi mogla zaustaviti ili prekinuti Tvoju ljubav prema meni kojom mi Ti – svojom slobodnom Odlukom – daješ da ja postojim i osobno živim.


Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

Neprijatelj Božji, napadač životvorne ljubavi, veliki protivnik koji je već davno, nakon krštenja na Jordanu, u samoći divljine, ušao u Isusov život da razori njegov put i da ga uništi – slavi sada svoju pobjedu. Nije Isus Krist zbog neke mračne svemirske sile morao umrijeti na križu, nego smo mi ljudi donijeli tu presudu. Terorizam i mučenja, ubojstva i ratovi – ne nastaju sami od sebe.

Prije nego izdahnu, Isus je molio i vapio, izgovarao je riječi oproštenja. Zadnjom snagom predao se u ruke Očeve. Prošao je put tolikih koji umiru u mukama, osuđeni da su hulili na Boga, zlostavljeni i izvrijeđani kao da ih je Bog odbacio. Izjednačio se s onima koje mi držimo prokletima. Kad vojnici vidješe da je mrtav, jedan od njih kopljem probode njegovo Srce koje je bilo gorjelo od ljubavi prema Bogu i ljudima i cijelom svijetu.

Bože, Oče nebeski, Ispunjenje moga života! Daj mi da naučim što jasnije razlikovati između onoga što ja u svom slabom znanju nazivam grijehom i onoga što je zbilja pravi grijeh u Tvojim očima. Oslobodi me krivih strahova i daruj mi zdravu moć prosuđivanja da gledam na sebe i na svijet onako kako Ti gledaš.

Tvoje je volja za mene da izgrađujem ispravan osjećaj vlastite vrijednosti i samopouzdanje i da živim. I u svom srcu – kad bolje pogledam – nalazim veliku vatru ljubavi za Tebe i za svaku ljudsku osobu. Pomozi mi da je na pravi način iskoristim.


Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa

“Ovo je sin moj – ljubljeni!” proglasio je svečano Otac nebeski u prelijepim viđenjima, u divnim uzvišenim trenucima mistične molitve na rijeci Jordanu i na Gori Preobraženja. Sada mrtvo tijelo ljubljenog Božjeg Sina Isusa polažu u krilo njegove Majke Marije.

Vječni, Neshvatljivi i sasvim Uzvišeni Gospodine! Djevica Marija prihvatila je smrt vlastitoga Sina. Budi jakost i utjeha svim majkama koje iz mnogobrojnih razloga gube svoju djecu koju su rodile ili koja još nisu rođena. Svaku majku boli odvajanje od njezine djece – Ti ih hrabri.

I meni daruj snage da bez mržnje i pogrešnog optuživanja prihvatim svoje tjelesne i duševne bolesti i svako teško raspoloženje koje mi moj vlastiti život donosi: sve ono što je nalik umiranju.

Gospodine, daj da moja vjera bude u službi mojeg života! Ne dopusti da se u meni ugasi nada i pouzdanje kad mi je to najpotrebnije.


Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob

Pred vlastitim grobom životni put je zaokružen. Mnogi ljudi u času dolaska smrti u snažnom doživljaju vide ono pravo svjetlo koje je rasvjetljivalo i vodilo njihov život. Vjerojatno se vrlo često događa da tek tu čovjek prepozna i razumije tko je on.

Na grobu Isusovu je početak: Josip Arimatejac i Nikodem prije su se bojali otvoreno doći k Isusu i samo su ga potajno štovali. Oni prvi poduzimlju nove korake u pravi život. Tu na grobu počinje uskrsna nedjelja. Mi, njegovi učenici, sjećamo se i nećemo zaboraviti ono što je Isus činio i što je govorio. Sâm je rekao: samo na kratko vrijeme odlazi, a onda će opet biti s nama – proslavljen, uskrsli, puni milosti i slave Božje. “Ja sam s vama u sve dane” – kazao je. Božje spasenje dolazi i ne zaostaje!

Gospodine Posvudašnji, Sveznajući i Svemogući! Ti poznaješ tajnu smrti. Moja smrt koja će jednom doći nije neka neizmjerno strašna stvar s kojom prestaje sve, nego je samo jedna od nevolja koje mi moj život donosi i pred kojom osjećam strah. Umiranje je dio mog osobnog života. Ako počnem pravo živjeti moći ću u miru umrijeti.

Jednom si mi pri mom začeću dao da postanem i budem. Isto tako daj mi da prepoznam i shvatim kako moj život s Tobom nikada ne prestaje pa da od danas ubuduće uvijek živim gledajući na cjelinu svog ljudskog života: jednom je s Tobom započeo i kod Tebe nikad nema kraja.


Zaključak

Oče nebeski, Bože koji imaš i daješ život! Tvoj Sin Isus došao je na svijet da bismo imali puninu života. Govorio nam je riječi koje je čuo od Tebe, zato da bi naša radost bila potpuna. On je položio svoj život, ne svoju smrt, za svoje prijatelje. Cijeli život ih je ljubio i dao nam primjer. Mi smo kao jeruzalemske žene. Ne moramo oplakivati muke Isusove nego se divimo neshvatljivoj ljubavi Tvojoj, a Ti nam daj snage da se oslobodimo od grijeha. Ne smiješ nas ostaviti! Ne napuštaj nas kad nam je teško!

Ne molimo se zato da bismo potvrdili i ukrutili svoju tjeskobu i strah nego zato da nas Ti zbilja utješiš. Nikad naš grijeh nije veći od Tvoje volje da mi živimo, pa i onda kad umiremo. Izlječitelju naš, izliječi naše duše od svega što nas steže i razara. Pomozi nam da spremno prihvatimo radosnu budućnost koju je Isus Krist objavio našem svijetu kad je prije gotovo dvije tisuće godine uskrsnuo od mrtvih. Bože, koji živiš!

Ivan Šaško - Križni put

P. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
O. Amen.

Uvodna molitva

P. Pomolimo se.
Svemogući vječni Bože,
ti si htio da se Spasitelj nama daruje
po svome utjelovljenju i čovještvu kao i po smrti na križu,
kako bismo slijedili njegov primjer.
Udijeli nam milost da nam muka tvoga Sina bude poticaj
za svjedočenje njegova slavna uskrsnuća.
Po Kristu, Gospodinu našemu.
O. Amen.

PRVA POSTAJA
Isusa osuđuju na smrt

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: 'Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!'» (Lk 23, 4).
P. Iznenađuješ, Bože, svemoćan i slab, svet i osuđen. Ovo je čas tame u kojemu slavna djela ljubavi i preobraženja svijeta dohvaća ruka »obijeljenih grobova«. Pilat u svojoj slabosti postaje osudom. I mene se tičeš, Isuse - i ti i osuda. Tvoj sam i Pilatov. Kušnja je to brzine ljudskoga pravorijeka i njegove nepotpunosti kada se želi osuditi Boga. Ne dopusti, Gospodine, da nedosljednost našega kršćanstva bude prigoda za osuđivanje tebe ili tvoje Crkve.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

DRUGA POSTAJA
Isus prima na se križ

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»Tada im ga Pilat preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa« (Iv 19, 16).

P. Čovjek misli da bičem i križem oduzima život, a za tebe je to pogled na put prema proslavi. Poput novoga Izaka na usponu prema brdu žrtvovanja. Sa znakovima trpljenja na tijelu, s tjeskobom i strahom pred smrću, križem teškim kao ljudskost ravnaš stazu za sve nas posustale. Onaj čija je riječ neodoljiva dopušta se voditi u smrt, da bi svojom poslušnošću iscijelio našu neposlušnost. Gospodine Isuse, vodi me putem svojih zapovijedi.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

TREĆA POSTAJA
Isus pada prvi put pod križem

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.« »Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim« (Iz 53, 4; 1 Pt 2, 21-25).

P. Pred događajem tvoje smrti kao da mi nije važan jedan pad... A baš tu kao da si sakrio božanstvo, da ne budeš ništa doli čovjek u zagrljaju križa. Padajući dižeš - ponižen uzvisuješ. Križ baca korake u stranu. Odasvud povici uvreda. Tek tu na zemlji, u gluhu prahu ponovna je snaga. Ne daj da nas sablazni tvoj pad, Gospodine. Učvrsti nas u vjeri da je tvoj jaram sladak i breme tvoje lako.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

ČETVRTA POSTAJA
Isus susreće svoju svetu Majku

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»S čime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kćeri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kćeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna. Tko će te iscijeliti? (Tuž 2, 13).
P. Kada je stado raspršeno i kada je vjera nepostojana, ususret ti dolazi Majka, ljubljena učenica. Ako Bog ne štedi najbolje, tada i bol dobiva drukčije značenje. Pogled izvan otajstva nudi pobunu ili malodušje, tako ljudsko, a tako nekršćansko... Zadaća Majke ne prestaje nikada: trebala je biti na ulicama Jeruzalema prateći, surađujući, dajući se. Gospodine, ne dopusti da se izgubimo u sjeni poteškoća; ne dopusti da se odvojimo od tebe i od Majke.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

PETA POSTAJA
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ« (Mk 15, 20-21).
P. Ljudski prizor na putu patnje. Izrastao je iz želje da se ne prekine zabava i užitak u tuđemu umiranju. Zovu čovjeka komu nije bliska Isusova tragedija; zadiru u život s okusom svakodnevnice, da bude poseban i najbliži u zadaći otkupljenja. Taj križ nije ukras. Stavili su ga nasilno - ne poput dara. Ljubiti križ kada ga koža osjeća, nenaslikana, neudaljena, već urezana u nas i mi u njega. Gospodine, daj da svojim križevima upotpunjujemo strahotu križa u tvojemu tijelu, Crkvi.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

ŠESTA POSTAJA
Veronika pruža Isusu rubac

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»Mnogi se užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka.« »Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio« (Iz 52, 14; 53, 2).
P. Žena i osjećaj ostali su u sjećanju poslije mnoštva jednakih prizora mučenja - iskorak neobičnosti. U toj je ženi hod narušen, zabava zaustavljena, istrgnuto lice iz »složenih okolnosti« ljudskih planova; nevidljivo u rukama vidljive žene. Onaj »po kome je sve stvoreno« u mnoštvu stvorenja i sam je »ljudima nalik«, ali i Bog prepoznat u rukama ljubavi. Obrisao si lice i osta zapisano: Što god ste učinili jednomu od najmanjih, meni ste učinili.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

SEDMA POSTAJA
Isus pada drugi put pod križem

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»Tko god se od vas Jahve boji, nek' posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni« (Iz 50, 10).
P. Padati i pasti; uspravljati se i uspraviti se - životni je ritam čovjeka. Isus je na mjestu krivnje i krivca koji postaje progoniteljem. Oči prignute k zemlji. Čovjek ne vidi da je kušnja tu i ne sjeća se riječi: »Ne uvedi nas u napast.« Svemoćni je iscrpio snagu da bi ju dao nama. Uvjereni u svoju ranjivost, Gospodine, dičimo se svojom slaboću, jer sve možemo u onome koji nas jača. Dosta nam je tvoja milost.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

OSMA POSTAJA
Isus tješi jeruzalemske žene

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom« (Lk 23, 27-28).
P. Majke i sućutne žene vidjele su tvoja djela. S tvojih su usana slušale o pravednosti, kraljevstvu i osjetile ispunjenje obećanja. Pred njih stavljaš njihovo majčinstvo i govoriš koliko cijeniš njihov plač, jer - samo majke sve razumiju. Pozivaš na drukčiji plač, onaj kojega suze zalijevaju obraćenje. Bile su simbol naroda kojemu je otežalo srce i koji nije osjetio sol suza nad Jeruzalemom. Gospodine, po mukama svojim daruj nam novo srce.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

DEVETA POSTAJA
Isus pada treći put pod križem

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»On sam sebe ´oplijeni´ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom« (Fil 2, 7-9).
P. Kolika je samo cijena koraka do vrha. Drhtaj tjeskobe i zamrle snage tijela guraju te treći put na zemlju. Čini se da tu sve završava. Pa ipak, to je samo iščekivanje. Tu se susreću tvoj i naš put, križni put i put zemaljskih prohtjeva. I padamo triput, stoput, tisuću puta. Neumorna zamka grijeha. Ovaj pad prisjeća na najsvježiji grijeh; onaj koji poznajemo, Bože, samo ti i ja; onaj koji nagriza Crkvu i zajedništvo. Pretvori, Gospodine, naše padove u vrela poniznosti.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

DESETA POSTAJA
Isusa svlače

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio« (Iv 19, 23).
P. Na cilju, on koji nije imao ni odmorišta ni svratišta, ostvaruje nauk blaženstava. Rođen siromašan, živio je od velikodušnosti onih koji su ga slušali. Sada s najuzvišenije katedre poučava o posvemašnjoj ogoljelosti. Bol otvorenih rana i bučan metež krvnika. Pred nama je slika istinske Crkve, bez vanjskoga sjaja koji bi vrijeđao. Zavjesa je razderana i istina zasljepljuje. Rekao si, Gospodine: »Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.« Pomozi nam sašiti tvoju odjeću i sve svoje blago staviti u tebe.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

JEDANAESTA POSTAJA
Isusa pribijaju na križ

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva« (Lk 23, 33).
P. Ljudi misle da su na grede pribili moć i mudrost i svetost. Nakon što je postao čovjekom, ništa ga nečisto ne može onečistiti. Ništa više ne može biti poniženje, otkad je Božji Sin visio na križu. Pred očima sviju, kao primjer, jer je rekao da je kralj. I bio je i jest... Obilno nas obasipa darovima sa svoga prijestolja: oproštenje, svoju Majku, otvoreno srce. Gospodine, ako nema veće ljubavi od prinošenja života, ne dopusti da nas obuzme sumnja u tvoju ljubav.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

DVANAESTA POSTAJA
Isus umire na križu

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»I povika Isus iza glasa: 'Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!' To rekavši, izdahnu« (Lk 23, 46).
P. Došao je tako često najavljivan čas da s ovoga svijeta prijeđe k Ocu, čas prividna gubitka, a zapravo slavni čas pobjede. Poslije strašne boli predaje duh Ocu, na čuđenje svega stvorenoga. Smrt za ljude ima vrijednost ako znaju umirati kao Isus. Smrt nije nesigurna pustolovina, jer je u Kristu pobijeđena i sve je dovršeno. U dovršenju ima mjesta i za umiranje. Poslanje je ostvareno. Ti koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj se nama grešnicima.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

TRINAESTA POSTAJA
Isusa skidaju s križa

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo« (Iv 19, 38).
P. Oni koji se brinu za tebe nisu sposobni dosegnuti važnost časa u kojemu Isus umire na križu. Još odjekuje dojmljivo svjedočanstvo stotnika: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!« Strah silazi s brda i uvlači se među ljude; tuga ovija žene. Sve je dovršeno i sve započinje. U miru triju dana silaziš u prostore smrti. Skidaju s križa kruto tijelo i stavljaju ga u ruke koje osjećaju težinu odgovora: »Neka mi bude po tvojoj volji.« Majka svih koji vjeruju. Djevice samoće i boli, ispuni prazninu u tvojoj novoj djeci.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.


ČETRNAESTA POSTAJA
Isusa polažu u grob

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima... Na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa« (Iv 19, 40-42).
P. Ukop čovjeka uvijek je tužan, a tvoj ne dopušta niti okupljanje prijatelja dok se spušta večer. Na brzinu, zbog mirovanja koje nameće kalendar i neki drugi obred. Ležiš u novome grobu, čuvan od onih koji te se boje i mrtva. Nisu u te vjerovali, ali se sjećaju riječi o uskrsnuću poslije tri dana. Kamen je zadržao pogled, ali ne i život. Sve ne završava u grobu. Gospodaru života, dopusti da do nas dopire dah nade u kojoj se kraljuje zajedno s tobom.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

(Izvan korizmenoga vremena može se dodati i:)
PETNAESTA POSTAJA
Isus uskrsnu od mrtvih

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te! O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
ili: P. Slavimo te, Kriste, na životnome putu. O. Križem obasjaj sve tmine srca.

»Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: ´Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!´« (Lk 24, 1-6).
P. Ti si Bog živih, a ne mrtvih i tvoje tijelo ne poznaje raspadanje. Vraćaš se u život da više nikad smrt nema vlast nad onim što je tvoj Duh oživio. I trpljenje i radost okrunjeni su zajedništvom u tvojoj muci i proslavi. Svojom smrću ti si uništio smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život.

Smiluj nam se, Gospodine!
O. Smiluj nam se.

ZAVRŠETAK

Završna molitva (nakon XIV. postaje)

P. Oče nebeski, primio si žrtvu križa
svoga Sina Isusa Krista
koji je svoj život položio iz ljubavi prema nama ljudima.
Svojom je krvlju otkupio svijet
i objavio nam put poniženja i uzdignuća.
Oče sveti, neka tvoj blagoslov siđe na ovaj narod
koji je razmatrao otajstvo Križa
ispunjen nadom u uskrsnuće.
Obdari ga oproštenjem i utjehom;
učvrsti mu vjeru i vodi ga prema vječnome spasenju.
Po Kristu Gospodinu našemu.
O. Amen.

(Završna molitva nakon XV. postaje:)

P. Bože, ti si uskrsnućem svoga Jedinca Sina
čovjeka nanovo rodio - za život vječni.
Uzdigni naša srca prema Spasitelju
koji sjedi tebi zdesna,
kako bismo u njegovu ponovnom dolasku
- mi kršteni u njegovu smrt i uskrsnuće -
bili zaogrnuti slavom besmrtnosti.
Po Kristu Gospodinu našemu.
O. Amen.)

Ivan Šaško

PUT KRIŽA Uz Tjedan solidarnosti s Crkvom u BiH

Četrnaest postaja u glagolskim imenicama – četrnaest istina – četrnaest pouka

Svi budite iste misli (1 Kor 1,10)

Anton Šuljić


Uvodna molitva
Gospodine Isus Kriste, učitelju života i svetosti, učitelju istine, podnošenja patnje i postizanja spasenja, u duhu i 'iste misli' želimo slijediti Tvoj križni put s vjerom da nam u njemu otkrivaš smisao za naše živote, za naše patnje i križeve, za našu solidarnost sa svima koji pate te da nam otkrivaš smisao žrtve do naših pobjeda. Neka se sveti zalog Tvoga križnog puta utisne u naše duše da bismo bili dionici Tvoga spasenja.


1. postaja: OSUĐIVANJE – Isusa osuđuju na smrt
Sumnjičavost rađa nepovjerenjem. Nepovjerenje je utočište predrasuda. Predrasude su prvi koraci do osuda, a osude su sotoniziranja, otklanjanja i uklanjanja onih u koje sumnjamo i u koje nemamo povjerenja. Osuditi nekoga znači ne približiti mu se, ne prepoznati ga, ne razumjeti ga i ne voljeti ga! Osude mogu zadovoljiti čak i ljudsku pravdu i pozitivne propise zakona. Ali tko da razumije Božju pravdu? I kako shvatiti osudu pravednika? Tko smije oprati ruke? Jesmo li sve učinili kada smo šutjeli? Jesmo li doista oprali ruke kada smo krivicu prebacili na drugoga?
Isus je sam pred svojim sucem. Solidarni s njime plahi su i skriveni do neprepoznavanja. Oni drugi svoju solidarnost izražavaju bučno i krvoločno. «Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor» - Isusov je poredak stvari i priznavanje jedine solidarnosti: one s Božjom voljom i s istinom njegovih zakona. Samo kad smo posve u Bogu možemo biti posve blizi i svijetu i čovjeku i sebi samima. Solidarnost, ako je istinita, nije sredstvo uljepšavanja nego jedina alternativa pred stvarnošću stradanja. Sve ostalo je izgovor i maska koju pokazujemo ljudima. Istina trajno stoji pred svjetskim Pilatima. Zaista: Što je istina?
(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


2. postaja: PRISTAJANJE – Isus prima na se križ
Je li podnošenje brutalnosti, sile i prijetnje kukavičluk? Pružanje otpora časna je čovjekova zadaća pa i obveza. No, dokle? Gdje je granica otpora? U zaustavljanju agresora? Na kojoj razdaljini i koliko ga dugo i čime držati tamo? Je li granica otpora u oduzimanju tuđih života? U ime koje humanosti, u ime koje pravde i kojih to božanskih zakona? Može li se ostati čovjek pred zatornom prijetnjom oružja, nepravde i mržnje? Može li se uopće pristati na prijetnju smrti i nije li to ludost i obmana?

Isus pristaje na svoju osudu. Nije to hrabrost zdvojnosti nego unutarnja sloboda predanja u volju Očevu i njegov osobni čin pristajanja. Posve je izvan naših kategorija. Prihvatiti križ ne znači ne osjetiti njegovu težinu i stravu nego vjerovati da on ima smisla. Samo podnesena žrtva može pobijediti onoga tko žrtvu uzrokuje. Samo se svjesnim izborom nenasilja zaustavlja kotač nasilja. I nije riječ o taktici niti o prikrivanju zadnjih namjera. Kod Isusa nije riječ o izrazu nemoći niti o rezignaciji. Riječ je o strašnom pristajanju na Božju volju i uz njegov plan. Isusove ruke pružene prema križu izraz su najveće slobode – one koja pobjeđuje svijet – i temelj su novog poretka: pristajanja uz Božji plan.

(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

3. postaja: PADANJE – Isus pada prvi put pod križem
Pasti je ljudski. A ustati? U padanju ima nečeg što nas uči našoj istinskoj strukturi. Pad je katkad lijek našoj oholosti i egocentričnosti, ali je i posljedica naših osmjeljivanja. No, postoje padovi koji su uvjetovani i prouzročeni, koji su plod pomnog promišljanja. Postoje padovi do kojih dođe zakulisnim igrama, podmetanjima i varkama. Postoje padovi koji se žele, planiraju i izvedu. Takvi padovi višestruko su teži od onih koje je proizvela vlastita slabost i poneka obmana. Uvijek kad se nekoga baci na koljena pogaženo je njegovo ljudsko dostojanstvo, a time i ona božanska jezgra zajednička svim ljudima.
Isusov pad prouzročili su svi dotad uključeni u njegovo suđenje, od svećeničkih glavara do Heroda, od Pilata do nahuškanog naroda, od šutljivih pristaša do bučnih pojedinaca. Tijelo popušta pred silnicama zlog stanja, pred optužbama i mržnjama. Pad je logična posljedica nagomilanih zlih silnica. No, Isusova je volja posve odlučna, a u njegov pad otad su uključeni svi koje se htjelo rušiti i srušiti, koje se htjelo poniziti i ukloniti. Ustajanje je uvijek dokaz opredijeljenosti za neuništivu istinu do kraja – do posvemašnjeg stradanja i umiranja radi neprevarljivosti Božjih istina. A to je plod i vlastitih izbora i milosnog zahvata.
(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


4. postaja: SUSRETANJE – Isus susreće svoju svetu Majku
Život nas nužno dovodi do susretanja. Katkad su ona lijepa i usrećujuća, katkad bolna i prepuna pitanja. Što je ljubav jača to su snažnija i naša susretanja. Kad je po srijedi patnja i kad su oči nakupina pitanja, naša su susretanja bolna, ali nužna pa i blagoslovna. Naši nas najbliži najviše vole i najviše bole. Pred patnjom voljenih nisu moguća skrivanja. Patnja ljubljenih dodiruje nas bolnije od vlastitih rana i od osobnih stradanja. Ova je zemlje prepuna bolnih susretanja. Živjeti znači i nužno susretanje s ranama.

Marija i Isus – Isus i Marija. U tom bolnom času susreta patnja se još više prelijevala. Isusa je boljela bol u njezinim očima, Mariju je bolio Sin osuđen, popljuvan, trnovom krunom okrunjen, izmučen i vođen na mjesto raspinjanja. Otad je sudjelovanje u boli voljenih, ali i bliskih pa i dalekih poprimilo oblike sudjelovanja u patnji Sina Božjega.
(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


5. postaja: POMAGANJE – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Kada smo bolesni a netko nepoznat nam pruži čašu vode, približi stolić s hranom, previje nam ranu, presvuče nas – takva pomoć nas ispuni zahvalnošću i gane nas. Kad smo usamljeni, osumnjičeni, osramoćeni ili optuženi, a netko nama nepoznat se za nas zanima, naša je zahvalnost beskrajna. Jedno je pomaganje kada nam svima ide dobro, a drugo kad je tko usred muka i stradanja. A ako onoga tko pomaže to još i košta novca, ugleda, dobroga glasa ili čak položaja pa i života – takvo pomaganje nema cijene – na tragu je Božjega sebedarja.
Šimun Cirenac takav je netko, Isusu nepoznat, a pomaže mu nositi križ. Pred očima vojnika, pred svjetinom, pred rodbinom i 'poštenim ljudima' – uprljao je svoj dobar glas noseći osuđenikov križ na putu do stratišta. Nismo dobri ljudi dokle god se držimo prikrajka, dokle god jako pazimo na svoj dobar glas, dokle god nas ne boli bol patnika, dokle god se nismo umiješali da bismo pomogli nevoljnika. Nismo dobri ljudi ako nismo izučili umijeće pomaganja bez uzdarja, bez priznanja i pohvala. Cirenca je pomela povijesna pozornica, ali je upisan u patnju Sina Božjega.

(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


6. postaja: SUOSJEĆANJE – Veronika pruža Isusu rubac
Odmjeravanja darova, procjenjivanje količine sudjelovanja, mudrovanja dokle i koliko nam koriste pomaganja i je li tko vrijedan naših suosjećanja – sve nas to čini pasivnim promatračima. Tuđa bol ispit je naše ljudskosti, mjera je naših izrastanja, provjera je naših vjerovanja. Suosjećanje nije odluka oprezna razuma već poriv srca spremna da se ublaži patnja, da se pomogne potrebnika. Kako su varljive naše mjere darivanja, a kako je velika darovana marama!

Veronika je jedna od nas. U njezinu rupcu više je ženska no muška logika. U njezinu istupu poriv je srca nespremna na kompromis bez vlastita sudjelovanja. Veronika nije Isusov učenik, a nije ni svjetina. Ona je glas savjesti, sućutna zauzetost i žena opredijeljena suosjećanja. Kristovo se lice uvijek otčitava na rupcima naših pomaganja, na sudjelovanjima bez zadnjim misli i bez sebičnih namjera. Kristovo lice utisnuto je na marame naših suosjećanja.

(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


7. postaja: POSUSTAJANJE – Isus pada drugi put pod križem
Kad se bremena nagomilaju i kad nas nesporazumi i muke pogode usred mučnih izdržavanja; kad teški postaju i ljudi i posao i okolina i svaka stepenica, kad nema lijepih vijesti i kad nema više nikakvih mogućih očekivanja – posustajanje je neminovnost, a pad je logična posljedica nespremnosti tijela za tolika opterećivanja. Čovjek je biće koje se sagiba pred težinom tereta. Čovjek je biće posustajanja i padova. Postoji li ruka, postoji li misao, postoji li utjeha? Naša su posustajanja naš put spram naših vlastitih Golgota. Tko da i tad povjeruje u smislenost koračanja i kako naći razlog novog ustajanja?

Isusov ponovni pad plod je svega što se na njega sručilo kao zlo stanje i kao grijeh svijeta – kao muka probijanja do božanskih istina. Priljubljen uza zemlju je On - Sin Oca vječnoga. Posustao je On - Riječ Božja i utjelovljena Istina. Pa ipak, ponovno ustaje On – čovjek boli, vičan patnjama. On od kog svatko lice otklanja! Podiže se, nosi svoj križ i putuje do kraja – do mjesta konačnog predanja života, do lubanjskog brdašca izvan grada zvanog Golgota.

(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


8. postaja: TJEŠENJE – Isus tješi jeruzalemske žene

Tješenje je čin ljubavi i vjere. Ono je izraz unutarnje slobode i nagnuće je srca koje suosjeća. Tješenje tužnih i ucviljenih dokaz je najdublje ljudskosti koja onoga koga se tješi ne ponižava, a u onome koji tješi ne budi osjećaj nadmoći već osjećaj zajedničke nemoći. A u zajedničkoj nemoći, uobličenoj u utjehu, događa se blagoslov solidarnosti i izmjena težina, ali se stvara i prostor za otvaranje novih, božanskih obzora. Tješenje je majka nade, a nada je čovjeku potrebna čak i tada kad izgleda da je svaka nada izlišna. Tješiti znači biti čvrsto usidren u nadi protiv svake nade, sve ako se nazire i kraj. Vjera u Onoga od kojega je sve i za kojega je sve postojbina je tješenja i nepojmljivog nadanja.

Isusovo tješenje jeruzalemskih žena i više je od toga. Ono je izraz božanskog korijena svakog ljudskog tješenja. On sam bio je žedan utjehe, pomoći i suosjećanja, no, upravo On – pogođen strašnim bolima, osuđen i izmučen, vođen u smrt raspinjanjem – On postaje tješitelj i darovatelj novog, božanskog lijeka našim gubicima. Kako je tanka crta koja dijeli neutješnost i ljudsko samosažalijevanje od božanskog čina tješenja! «Tješite, tješite moj narod!» - pouka je s jeruzalemskih ulica.
(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


9. postaja: IZNEMAGANJE – Isus pada treći put pod križem
Kad se topi snaga, kad se duh lomi pred naletom zlih sila, kad tijelo popušta i kad se približava kraj – iznemaganje postaje zastrašujući egzistencijalni doživljaj, a onda redovito slijedi novi, prijeteći pad. Onome tko je iznemogao od borbi, od posrtanja i padanja, od bolesti i sukoba, od stalnog nošenja tereta i izdržavanja, ponovni pad je strašna prijetnja posvemašnjeg posustajanja, gubitka bitke i pobjede smrtnog anđela. Postoji li i tada nada u spas?

Isusov je treći pad u sebe skupio iznemoglost čovječanstva, neuspjeh svakog našeg konačnog rješenja patnje i ljudske nade u spas. Njegovo mučno ustajanje, teturav hod, prigrljen križ i korak usmjeren spram golgotskog brijega – i naša je snaga usred svih ovih iznemaganja. Krist je svoju mjeru iznemoglosti nosio do kraja; odlučio je popiti svoj kalež žuči - i postati učitelj naših izdržavanja, nošenja križeva i predana umiranja. Iznemaganje je crta razdvajanja. Nakon nje još ostaje samo povjerenje u božansku milost spasenja.

(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


10. postaja: OGOLJIVANJE – Isusa svlače
Pred vječnošću svi smo prolazni. Ništa nas ne može zaustaviti u ovome postojanju. Sustavnu razgradnju nije moguće zaustaviti. Sve što dobivamo postupno gubimo. Blijedi naš razum, tupe osjeti, izumiru stanice – uspinjemo se i padamo i ovdje nam nije dano mjesto stalnog boravka. Sve što gradimo ili posjedujemo, sve čega se grčevito držimo, sve na što se ili na koga se vežemo – sve postupno napuštamo. Bića smo sustavnog ogoljivanja. Ostaje nam tek duša, neprolazna i stamena – za vječnost stvorena.

I Isusu oduzimaju sve: slobodu, dostojanstvo, odjeću pa i sam život. Posve je gol. Dotle je došlo da je i sam Božji Sin morao iskusiti sudbinu ogoljivanja do doslovnih i najdrastičnijih granica. Ipak, Isus je postojan u svijesti da mu se ne može ubiti duh. Njegova je duša spremna na prelazak granica. «Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa» - njegov je odgovor na sustavnu razgradnju i proces ogoljivanja, ali i navještaj novoga stvaranja. Nakon svih gubitaka, nakon razgradnje i ogoljivanja ostaje samo ta stvarnost i samo ta istina.
(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


11. postaja: PRIKIVANJE – Isusa pribijaju na križ
Bojimo se boli, prikovanosti uz krevet, ovisnosti o drugima. Bojimo se trenutka u kojem više neće biti izbora. Prikivanje uza samu smrt teška je čovjekova sudbina. Umiranje nije naš izbor. Ono je posljedica ovoga i ovakvog zemaljskog trajanja. Da ne postoji nada u život, da nema Božjih obećanja naša bi umiranja bila strašna i nepodnošljiva zbilja. Kad-tad doći će čas i našega prikivanja. Kakva će nam tada biti mjera i hoće li se iz prikovana tijela vinuti duh pročišćen i slobodan?
Nezamisliva bol Isusova prikivanja na križ odmiče i naše oči od prizora i našu maštu od predočavanja. A njegova je bol bila bol pravednika, bol Sina Božjega. «Ima li boli kao što je bol moja?» - davni je navještaj koji je odjekivao toga šestog časa obroncima lubanjskog brijega i odjekuje sve do naših sela i gradova. A još je strašnija Isusova napuštenost čak i od Oca na nebesima. Prikovan na križ, skupljen u bol i predan smrti Isus je u sebi skupio svaki naš strah, svaku našu prikovanost u bol. Pred križem Kristovim još ostaje samo gust mrak i nada u jedini mogući spas.

(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


12. postaja: UMIRANJE – Isus umire na križu
Svi umiremo i svatko je u umiranju sam. No, nije svaka smrt jednaka. Neka su umiranja strašna, neka su neutješna i beznadna, a neka su blagoslovna. Oni koji žive zauzeto, kreposno i sveto iza sebe ostavljaju mir. Oni koji žive s Bogom, iza sebe ostavljaju blagoslov nade i smislenost zemaljskog putovanja. Prošavši kroz vrata smrti čovjek za sobom ostavlja nesavršenosti, mane i zla i ulazi u Božji pročišćujući svijet novog bivovanja. Oni koji su živjeli trudeći se oko dobra, oko rasta pšenice uza sav kukolj i ometanje korova – za sobom ostavljaju plodove dobrote i slutnju novoga stvaranja. A to je najveća baština.
Kada je rekao svoj konačni «Svršeno je» i kada je nakon smrtne borbe Ocu predao duh, Isus je zacrtao nov način umiranja i u samu je smrt upisao svoj smisao. Sam je ušao u tajnu pšeničnog zrna, od kog nastaje kruh života – euharistija, ali je poput zrna i on legao u prah da bi niknuo novi plod nepojmljivoga novog stvaranja. Otad u umiranju klija i nova sjemenka Vazma, te mijene nad mijenama: iz života se, kroz vrata smrti, ulazi u život bez trajanja. Umiranje – to su vrata vječnosti. Umiranje – to su vrata trajanja. No, prije toga zemlja je u svoja njedra morala primiti Njega kojega Otac «postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove». Iza njegova umiranja moguć je samo raj.

(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


13. postaja: UKLANJANJE – Isusa skidaju s križa
Kada se dijelimo od dragih, osim same smrti koja je prekid ovoga života i koja nas od njih rastavlja, slijedi još jedna bolna stanica: uklanjanje iz naših prostora. Uklonjeni sa svijeta, uklonjeni da ne bi nastupila zaraza, uklonjeni su i od pogleda, i od dodira, uklonjeni su od ovog postojanja - u svijet kojemu ipak nema trajanja. Bol koju doživljavamo zbog uklanjanja u sebi sadrži nešto od naših postupnih udaljavanja i konačnoga dijeljenja. Do njega i nas vodi put preko nužnog uklanjanja. Uklanjanje je majka novoga rađanja.

Uklonjen iz ljudskog društva, uklonjen iz zavičaja i iz svoga naroda, uklonjen iz hrama i od prijatelja, Isus se sada uklanja i s križa jer slijedi subota… On koji je gospodar subote, on koji je temelj blagdana u ime blagdana se uklanja… Uklanja se onaj kojeg ni subota nije spriječila da uskrisi mrtvoga… Uklanja se onaj koji je čitava života tražio izgubljenoga… Uklanja se da ne bi bio smetnja, da ne bi bio zapreka slavljenja. Paradoks toga uklanjanja temelj je novog, božanskog okupljanja. Ali grob je nužna stanica.

(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


14. postaja: NADANJE – Isusa polažu u grob
Je li grob naša posljednja stanica? Pred tim se pitanjem odmjerava čitava naša egzistencija. Ako su grobišta ona mjesta gdje prestaje svaka misao o zemlji u kojoj tražimo spas, tad mogu biti i mjesta o zemlji u kojoj tek treba niknuti novi klas: Pšenični klas u brazdu posijan – za vječni život, za vječni spas. Tko i kako da zaustavi nadanje – izniklo iz nas uza samu smrt i stradanje?

Isus je položen u grob. Zemlja je u svoja njedra primila Njega po čijoj je riječi stvorena. Sa svijeta je uklonjen, maknut je sa zemljovida i sakrit je u grob Onaj koji je došao da čovjek ne bude rob. Sve čim je ikad rodila, zemlja je po Njemu, stostruko više i bolje, ponovno dobila. Ni čvrst kamen, ni straža ni mrak više ne mogu zaustaviti proboj Njegova sjemena. Vjerom prilijepljen uza nj svaki će čovjek sići u grob i kroz grob će moći proć. Neće to spriječiti ni smrt, ni kamen, ni grob ni noć.

(Molitva u šutnji)

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!


Molitva
Isuse, Sine Oca vječnoga, nekoliko smo trenutaka proveli slijedeći Te na Tvom križnom putu. S istim smo mislima koračali za Tobom koji si Put, Istina i Život, a Ti si nam u školi Tvoga spasonosnog križa otkrivao smisao naših vlastitih križeva i približavao nas onima kojima je on teži nego naš. Neka se s Tvoga križa na sve nas izlije milost Tvoje pobjede da bismo, slijedeći Tebe, u Tebi našli spas – jer ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

KRIŽNI PUT NEROĐENOG DJETETA

UVODNA MOLITVA
Gospodine, Isuse Kriste, Ti koji imaš vlast nad životom i smrću, povedi nas danas sa sobom na križni put nerođenog djeteta. Potakni u našoj svijesti onu dubinu savijesti koju ignoriramo, da život nije život od samog početka. Kako bi mogao Bog, koji je savršen, stvoriti ništa? I kako bi onda od jednog velikog ništa mogao postati čovjek kada nama to odgovara? Osmi, deveti ili deseti tjedan samo je dio života nerođenog djeteta i pravna regulativa kada je dozvoljeno njegovo ubojstvo. Gospodine, daj nam hrabrosti stvari nazvati pravim imenom. Daj nam mudrosti da osudimo čin, a ne osobu, daj nam milost da zbog tolike ubijene djece našeg hrvatskog naroda tražimo oprost i Božje milosrđe za nas i naše naraštaje. AMEN.

Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kao pati
Sin joj na križ uzdignut.

I. POSTAJA: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Oduzeli su mi pravo na tijelo i sada me lako sude na smrt, jer rečeno je, ja sam samo nakupina stanica bez prava da postanem čovjek. Ja sam pogreška koju je trebalo spriječiti, slučaj koji se nije trebao dogoditi. Mene nije ljubav stvorila i zato se ne mogu nadati smilovanju. Odlučili su da nisam potreban ovome svijetu i da me se treba riješiti.

POMOLIMO SE

Svaki put kada nekome oduzmemo pravo na njegovo dostojanstvo, oduzeli smo nekome mogućnost da postigne puninu života. Uskratili smo mu slobodu koju mu je Bog dao kada ga je stvorio kao svoje ljubljeno dijete. Mjerom kojom sudimo drugima bit će i nama suđeno, a opet si tako često uzimamo pravo biti sudac i porota. Hvala Ti, Gospodine, što me nisi ovlastio da odbacujem slabe i nemoćne. AMEN.

Oče naš...

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom
prolazio mač je ljut.

II. POSTAJA: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Kako da primim svoj križ na ramena kada se još nisam rodio? Gdje da naslonim umorno tijelo kad još ne postojim? Zapravo, silno se trudim mahati rukama i dozivam glasom muklim od vapaja, možda me netko čuje! Zar će plodna utroba, ta topla kolijevka postati moja tamnica? Zar će izvor života postati zamka krvnička?

POMOLIMO SE

Toliki ljudi prolaze kroz naše živote neprimjećeni. Kao da smo gluhi i nijemi na njihove poglede, kao da u našem srcu nema milosrđa. Ne prihvaćamo svi jednako životna trpljenja. Netko će svoj križ zagrliti, a drugi će pokušati od njega pobjeći. Hvala Ti, Gospodine, na križu od Tebe primljenom, na križu koji me spašava i vodi u nebo. AMEN.

Zdravo Marijo...

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena
Majka Sina jedinog!

III. POSTAJA: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Mislite da nemam dušu, ako ne znam disati, ne znate za boju mojih očiju, a nemate vremena čekati. To što srce moje kuca kao vaše, zar nije dokaz, da bi i od mene jednog dana moglo biti čovjeka? Mogao bih biti liječnik i onda bih vas liječio, učitelj bih mogao biti i svemu vas poučiti, a možda i svećenik kad biste mi dali roditi se, mogao bih vas k Bogu dovesti.

POMOLIMO SE

Noseći svoj životni križ svi pod njim padamo, netko se uspravlja teže, a drugi se lakše pridiže. Netko ima krhko tijelo, ali jak i postojan duh, a drugima klecaju koljena i kao šiba se pod vjetrom savija. Svi imamo istu šansu donijeti svoj križ do cilja, netko brže, a drugi sporije. Hvala Ti, Isuse, što me hrabriš i jačaš na mom životnom putu, što me kod svakog mog pada pod križem opet nanovo podižeš. AMEN.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.

IV. POSTAJA: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Nikada neću upoznati ženu koja mi je ustupila svoju utrobu, a ona me se tako lako odrekla. Nikada neću saznati da li se bojala, ili je bila uvjerena da sam nitko i ništa i da me neće boljeti kada me budu ubijali. Nikada neću saznati da li ću joj u životu nedostajati i hoće li imati tko s njom razgovarati.

POMOLIMO SE

Majka je osoba na koju uvijek računamo u životu i kada budemo odrasli mi smo njezino potrebito dijete. Žene koje su sebi uskratile majčinstvo zbog sebičnosti, karijere ili novca ostale su prikračene za ničim uvjetovanu, bezuvjetnu ljubav. Majka koja je mogla, a to nije postala, samoj je sebi urušila dušu. Hvala Ti, Gospodine, što si nam dao čast i vlast sustarateljstva nad predivnim čudom nastanka novog čovjeka! AMEN.

Oče naš...

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Koji čovjek ne bi plako
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj!

V. POSTAJA: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Čovjek, koji se trebao zvati tata, pokušavao je pomoći, sebi i toj ženi koja me se želi riješiti. Obećao je da će više raditi, da može prehraniti još jedna gladna usta i kada se skoro izborio za moje rođenje, postao sam pitanje njezine odluke i njezina tijela. Ja nisam zub koji se neda izliječiti, niti čir na koži kojeg je ružno vidjeti! Svi gledaju, a nitko ne vidi, ne vidi mene!

POMOLIMO SE

Kršćani u svojim prošnjama najčešće mole Gospodina da ih oslobodi križa, a onda se čude zašto im molitve nisu uslišane. U križu je nada i spas, u križu je kompas koji usmjerava naš život k Bogu. Zašto onda bježati od križa? Zašto se bojimo pogledati na križ brata svoga i skrivamo se pred njim kao da će nas zaraziti? Hvala Ti, dobri moj Isuse, što mi pomažeš spoznati dubinu ljubavi i dobrote koju dobivam kada drugome pomažem. AMEN.

Zdravo Marijo...

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Tko protužit neće s Čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?

VI. POSTAJA: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Malo je ljudi koji razumiju moju patnju, moj strah pred smrću, ljutnju i bespomoćnost. Ne mogu se braniti jer nemam nikakvih prava, ne mogu dokazati da sam živ, jer me znanost ne priznaje, a savjest potiskuje. Mogu samo svoj obraz, kojeg svijet nikada neće upoznati, ugraditi u temelje nevinog mučeništva. Krv mučenika sjeme je novih naraštaja.

POMOLIMO SE

Hrabri je čovjek blagoslov Božji, rosa na sušnoj zemlji, zraka sunca u pomrčini. Hrabri su ljudi svojim mučeništvom natopili zemlju i pripremili sjeme za sjetvu. Tolike Veronike današnjeg vremena znale su obrisati obraz prezrenoga, poviti rane ranjenoga, utješiti osuđenoga. Hvala Ti, Gospodine, za nesebične i drage ljude koji se ne oglušuju na nepravde i patnje prezrenog čovjeka. AMEN.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Zarad grijeha svoga puka
gleda Njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.

VII. POSTAJA: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Ne mogu vjerovati da sam baš ja višak u svojoj obitelji! Samo ja nemam gdje spavati, ni mjesta gdje bih se igrao, samo su moja usta gladna i nema me tko nahraniti. O, kad bi znali da ću biti poslušan i skroman, bi li se onda smilovali? Za mene nema ljubavi i nade, jer me nisu planirali. Moja braća i sestre imali su sreću, oni su se po planu rodili.

POMOLIMO SE

Gospodine, dao si nam zapovijed da se plodimo i množimo i zemlju sebi podložimo, ali smo u svojoj sebičnosti zaboravili da si Ti i samo Ti gospodar života i smrti. Želimo imati vlast i nadzor nad materijalnim dobrima, planiramo obitelj, posao i karijeru, čak i kad se odmaramo planiramo. Hvala Ti, Gospodine, što si me stvorio tako čudesnog i neponovljivog. AMEN.

Oče naš...

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Gleda svoga milog Sina
ostavljenog sred gorčina
gdje se s dušom odijeli.

VIII. POSTAJA: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Nitko me ne može utješiti pa mi onda oduzeti život! I kako mogu znati da me neće boljeti kada nisu probali umrijeti!? Umrla im je savjest i odavno je pokopana. Znam da nisam ja važan, tek sam jedna brojka u statistici. A toj će ženi dati anesteziju, meni za utjehu ostaju instrumenti sterilni, kao da je važno hoću li dobiti infekciju. Liječnici misle o zdravlju te žene i kako će moći ponovno roditi.

POMOLIMO SE

Kako često ljudi žale jedni druge da bi umirili svoju savjest, a istinsko ganuće nad tuđom patnjom niti se ne probije na površinu naše duše. Uguši ga korov našeg cinizma i licemjerja, našeg sebeljublja i egoizma. Brinemo o mnogčemu, a zapravo o ničemu. Jedno je važno, ljubiti svoga bližnjega kao samoga sebe. Hvala Ti, Gospodine, što si mi dopustio da u svome bližnjem gledam Tebe, i ljubim Te, i činim Ti djela milosrđa. AMEN.

Zdravo Marijo...

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim!

IX. POSTAJA: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Naručeni smo u bolnicu, ja i ta žena u čijoj sam utrobi zarobljen. Još se nadam, nada umire posljednja. Možda se ona neće probuditi na vrijeme pa ćemo zakasniti. Potpuno sam miran, molim srce da mi tiše kuca, samo da je ne probudim. Nisam gladan i nije mi zima i sve ću izdržati samo nek se ona predomisli. Možda mi se Bog smiluje, znam da me On nikada nebi ostavio, kad već ona koja bi mi trebala biti majka, jest.

POMOLIMO SE

Pod težinom životnih problema padaju i oni najjači, oni koji su Bogu predani i koje Gospodin posebno ljubi. Teške su kušnje i velike slabosti onih koji žele živjeti savršenije i koji grijeh izbjegavaju. Zlo želi uništiti dobro, tamo gdje nije dobro nema se što uništiti. Tamo gdje počiva mir i sloga tamo se zlo silno trudi gospodariti. Hvala Ti, dragi Isuse, što si ostao s nama u Sv. Euharistiji, jačaš nas i hrabriš da ustrajemo u dobrom. AMEN.

Slava Ocu...

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.

X. POSTAJA: ISUSA SVLAČE

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Za moju smrt platili su doktoru, potpisali su zahtjev, naveli samo sebi poznat razlog. Nije ni važno zašto moram umrijeti, važno je da je sve po zakonu i da nitko neće odgovarati za moje ubojstvo. Tiha muzika svira s radija i umiruje savjest mojih krvnika.

POMOLIMO SE

Kada ljudi skinu s nas posljednji komad odjeće i izvrgnu nas ruglu, vjerojatno likuju nad našom sramotom. Kada bi naša odjeća mogla donijeti bogatstvo njihovu srcu nebi bila uzalud kocka bačena, ali pohlepa, linč i senzacionalizam prozirno je sredstvo koje brzo izgori. Hvala Ti, Isuse, za ranjene i nepravedno osuđene ljude koje je medijski linč lišio slobode i dostojanstva, a nama ostaju kao pouka da ne ogovaramo i da ne živimo tuđe živote. AMEN.

Oče naš...

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog!

XI. POSTAJA: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Zarobljen u ljudskoj utrobi, kao u špilji razbojničkoj, nemam kamo pobjeći. Moji krvnici to znaju i zato se ne žure. Uzmičem pred oštrim instrumentima i zaklanjam svoje tijelo, ili ono što je tijelo trebalo postati i plačem tiho, bez suza jer nemaju mi iz čega poteći. Drhtim pun očaja, straha i nemoći i to je posljednje što mogu učiniti.

POMOLIMO SE

Naši prijatelji i oni koji se s nama druže, bit će s nama kada nas drugi hvale, dive nam se i pomalo zavide. Lijepo je biti na strani pobjednika, ali kada nas pribiju na stup srama, većina će naših poznanika zabiti svoj čavao, odreći nas se, popljuvati nas i izrugati nam se, jer smo javno pokazali svoju slabost i dali se pribiti na križ. Hvala Ti, Isuse, što sam pribijen na križ mogao pogledati na zemlju odozgo i što mogu pustiti mrtvace da pokapaju svoje mrtve. AMEN.

Zdravo Marijo....

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvojeg ranjenog.

XII. POSTAJA: ISUS UMIRE NA KRIŽU
Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Komad po komad moga tijela donose na ovaj svijet moji krvnici. U prozirnoj staklenki pomiješano s vodom, pluta nešto što je trebalo postati muškarac ili žena. Samo tragovi krvi na upotrebljenom oružju dokaz je da se ovdje dogodilo ubojstvo. Ubojstvo moćnih nad nemoćnim, ubojstvo jakih nad nejakim, zločin nad djetetom koje se nije moglo braniti.

POMOLIMO SE

Smrt, za kršćanina nije kraj nego početak. Umrijeti znači roditi se za drugi život, za vječnu sreću ili vječno prokletsvo, to ovisi o nama. Umrijeti znači ostaviti ovo smrtno tijelo koje smo toliko njegovali, umrijeti možemo grijehu, ali ne možemo pobjeći pravdi Božjoj kada se budemo gledali oči u oči s Gospodinom. Hvala Ti, Isuse, što nas u svojem, nama nedokučivom milosrđu, dovodiš k Ocu i što si nam pripravio puno stanova. AMEN.

Slava Ocu....

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.

XIII. POSTAJA: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Nisu zadovoljni mojom smrću i žele me potpuno uništiti kao da stvarno nikada nisam postojao. Moje će posmrtne ostatke baciti u kanalizaciju, jer tamo je mjesto onim stvarima koje se odbacuju da im se zatre svaki trag. Samo je duša moja slobodna, nju mi ne mogu oduzeti. Dušu će mi Gospodin vratiti k sebi, na zelene pašnjake i tamo ću prebivati.

POMOLIMO SE

Isuse, kada su Tvoje mrtvo tijelo položili u krilo žalosne Gospe, Ti si nam Mariju već predao da nam bude Majka. Da nam bude učiteljica i odgajateljica koja će naše korake usmjeravati stazama svoga Božanskoga Sina, ponizna službenica Božja koja se pouzdala u providnost Božju i svojim životom rekla Gospodinu svoje veliko «DA». Hvala Ti, Isuse, što si nam dao Mariju za Majku. AMEN.

Oče naš....

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.

XIV. POSTAJA: ISUSA POLAŽU U GROB

Klanjamo Ti se Kriste i blagosljivljamo Te! – Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet!

Svaki živi stvor kada umre ima svoj grob, počivalište svoga tijela, a ja nerođeno dijete ni groba nisam zaslužilo. Neće mi nitko moći upaliti svijeću i reći «Tu počiva mali čovjek koji se za svoj život borio, ali se nije izborio.» Nadjačala ga buka sebičnoga svijeta, trka za bogatstvom pohlepnoga naroda i želja za ljepotom prolaznog življenja.

POMOLIMO SE

Grob je počivalište onoga što smo bili i kakvim su nas ljudi poznavali. Grob nas podsjeća da smo prah i pepeo i da ništa u grob nismo mogli ponijeti. Naše je blago tamo gdje nam je srce bilo dok smo živjeli. Zato naša dobra djela koje smo činili neće izjesti moljci niti će propasti zajedno s našim tijelom. Hvala Ti, Isuse, što si svojim uskrsućem posvetio sve naše grobove i zajamčio nam naše uskrsnuće od mrtvih. AMEN.

Zdravo Marijo...

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Kada dođu smrtni časi,
Kriste, Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.

ZAVRŠNA MOLITVA
Predobri Isuse! Zahvaljujem Ti na milosti koju si mi udijelio pri ovoj pobožnosti. Primi ovu moju bogoljubnost na slavu Muke svoje, na zadovoljštinu za grijehe moje, na utjehu i pomoć dušama u čistilištu! O ne daj, Isuse, da neizmjerna vrijednost presvete Krvi Tvoje bude za me izgubljena, nego mi udijeli milost svoju i uvedi me iza ovoga života u vječnu radost. Amen.

HVALJEN BUDI ISUS KRIST, RASPETI NAŠ OTKUPITELJ I NJEGOVA POD KRIŽEM ŽALOSNA MAJKA MARIJA!

Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.

Anđeo Gospodnji navijestio Mariji, i ona je začela po Duhu svetomu.
Zdravo Marijo...
Evo službenica Gospodnja, neka mi bude po riječi tvojoj.
Zdravo Marijo...
I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Zdravo Marijo...
Moli za nas Sveta Bogorodice, da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se. Milost tvoju, molimo te, Gospodine Bože, ulij u duše naše, da mi, koji smo po anđelovom navijštenju spoznali utjelovljenje Krista Sina Tvoga, da po muci njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.

U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Preporučam 46. PLANINARSKI KRIŽNI PUT
https://stvorenizanebo.forumcroatian.com/nasi-slikopisi-f47/46-planinarski-krizni-put-prvi-dan-polazak-iz-lepe-vesi-1-dio-t955.htm

https://stvorenizanebo.forumcroatian.com/nasi-slikopisi-f47/46-planinarski-krizni-put-prvi-dan-polazak-iz-lepe-vesi-2-dio-t956.htm#9235

https://stvorenizanebo.forumcroatian.com/nasi-slikopisi-f47/46-planinarski-krizni-put-drugi-dan-oroslavje-donja-stubica-t957.htm#9247

...od početka do kraja..